Trinaesto poglavlje Evanđelja po Marku može biti poprilično zastrašujuće. Sve počinje uništenjem Hrama u Jeruzalemu. Nastavlja se s prizorima rata, zemljotresa i gladi.

Članovi obitelji međusobno izdaju jedni druge, na sceni je velika patnja.

Ali nikako ne smijemo zaboraviti da u stihovima 30-31 jasno stoji da te stvari nisu proročanstva propasti u nekoj dalekoj budućnosti. „Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude.“ I sve je to popraćeno izuzetno snažnim jamstvom. „Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti.”

Ali što je s nama koji čekamo Kristovo drugo Došašće?

Je li i nama čitati znakove vremena? Ili se ni na što ne trebamo obazirati?

Trebamo li pogledavati na smokvu i od nje se učiti?

Hoćemo li prepoznati znakove posljednjih vremena?

Pitanja su to koja golicaju ljudsku maštu i znatiželju više od 2,000 godina. Ljude je oduvijek fascinirala apokaliptička literatura, pa dovoljno je u Google upisati „the end of the world“ i pojaviti će se 669.000.000 adresa na kojima netko ima nešto kazati po tom pitanju.

Internet, ostali mediji, literatura, filmska industrija … tu kriza ne postoji kada je ova tematika na dnevnom redu. Prava je pomama na svijetu u predviđanju dana kada će sve završiti. Dovoljno se je sjetiti … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/u-one-dane/

Jedna od najljepših Kierkegardovih parabola zove se „Čovjek koji je hodao natraške“. Kada čovjek okrene leđa nekome i otiđe od njega, izuzetno je lako primijetiti da je otišao, ali kada čovjek okrene svoje lice prema onome od kojeg odlazi, hodajući natraške, a u isto vrijeme pozdravlja tu osobu, uvjeravajući je neprestano da se odmah, istog trena, vraća i stalnoj joj govori: „Tu sam … ne brini.“, iako je svakog trena od nje sve dalje i dalje – onda nije lako toga biti svjestan.

Ista je stvar s onima koji, prepuni „dobrih namjera“ i lakih obećanja, uzmiču natraške i sve se više i više udaljavaju od – dobra.

Ova parabola, velikog danskog filozofa, nevjerojatno se podudara s pismoznancima, iz ovo nedjeljnog čitanja Evanđelja po Marku (12, 38-44), koji hodaju u dugim haljinama i koji vole pozdrave na trgovima, a podudara se također nevjerojatno i s nama – danas.

S nama i s našom društvenom situacijom.
S našom političkom situacijom.
Situacijom koja će eskalirati u svoj svojoj zloćudnoj dimenziji baš kada to bude najvažnije, kada se nađemo pred biračkom kutijom.

I mi obožavamo prve redove, najbolja mjesta, ma gdje god išli. Ne bi li ispali što bolji, pametniji i pravedniji govorimo biranim riječima i izgovaramo duge govore.

To je … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/malo-puno-sve/

Kao malo kada u povijesti danas se u važnim pregovorima, razgovorima, nastupima koristi izraz „glasno i jasno“. Ako želite dobru zaključnu frazu u svojem govoru, ako želite ostaviti dojam odlučne i dosljedne osobe, negdje pri samom kraju „lupit’ ćete ovom frazom o stol“.

To čine roditelji u obraćanju djeci, profesori učenicima, časnici vojnicima, nadređeni podređenima, političari narodu. Svi žele naglasiti kako njihove riječi treba shvatiti ozbiljno i kako ovo nisu vremena za šalu i nonšalantnost.

Jer kada sve krene „nizbrdo“ neka se nitko ne vadi kako nije čuo ili kako nije razumio, jer evo, mi vam to sada govorimo i to ne bilo kako, nego „glasno i jasno“. Dovoljno smo glasni, a i razumljivi smo, zar ne?!

Ovo sve zvuči i lijepo i pošteno, ali pitanje je koliko je istinito.

Uvjeren sam da danas niti oni koji govore, a niti oni koji slušaju, ne žele do kraja čista posla. I jedni i drugi špekuliraju, pa ili jedni ne kažu sve do kraja dovoljno glasno, a kamo li jasno, ili oni drugi neke stvari namjerno prečuju i usput se prave nevješti, odnosno blesavi.

Među ljudima vlada neiskrenost, prijetvornost, nedosljednost, svatko najprije o sebi računa vodi, pa onda i nije nikakvo čudo što je danas sve što … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/glasno-jasno/

U ovonedjeljnom čitanju iz evanđelja po Marku (10, 46-52) čitamo o čovjeku koji je bio slijep i koji je progledao, a onda je krenuo za Isusom.

Farizeji su ostali nepomični, nesposobni vidjeti Isusa i ono što on govori.

Ovog slijepca, Bartimeja, gomila, svijet, društvo odbacuje i ne drži ga za dio sebe, nego ga baca na marginu gdje sjedi sam.

Čim je progovorio pokušali su ga ušutkati.

Milijuni ljudi, u različitim fazama svojega života, sjede „slijepi“ uz neku cestu i ne vide kamo idu.

“Sine Davidov, smiluj mi se!” vikao je Bartimej Isusu.

Iskati milost, prositi milost ili bilo što drugo – teško je.

Jeste li ikada morali nešto prositi od nekoga? Vapiti za nečijom milošću?

Ako jeste onda znate da su često oni od kojih ste nešto prosili okretali svoju glavu, a mnogi su vas i ušutkivali. Nije se od onih vremena puno toga promijenilo.

Ni danas svijet ne želi čuti glas onoga koji moli, koji vapi, koji prosi.

Ti nas glasovi uznemiravaju.

Ne daju nam mirno spavati.

Stvaraju nam neugodu.

Ma koliko god mi željeli da bude drugačije naša kršćanska vjera ne pruža nam imunitet od teških trenutaka u životu. Naše crkve pune su vjernika koji pate i koji prolaze kroz najteže … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/oči-u-oči/

Sutra, u utorak, 1. svibnja, na blagdan Svetog Josipa radnika i na početku Marijinog mjeseca, uzoriti kardinal Raymond Burke će slaviti Svetu žrtvu Mise i moliti krunicu kako bi obasuo (Storm Heaven) nebo našim molitvama, u 7:00 (po lokalnom vremenu) u svojoj privatnoj kapelici u Rimu.

Moji suborci, Ratnici Krunice, na 1. svibnja, imajte na umu da ćemo se okupiti zajedno sa četiri kraja svijeta i da ćemo podići naš ujedinjen glas prema nebu.

Sutra će 108,787 Ratnika Krunice moliti krunicu i obasuti Nebo molitvom u zajedništvu sa Svetom Misom koju će slaviti kardinal Burke.

Kad molite vaše krunice, imajte na umu da se molite za nakane svih Ratnika Krunice, baš kao što će se i oni moliti za vaše nakane.

Ne trebate se moliti u isto vrijeme, ali molimo da molite svoju krunicu u nekom trenutku na 1. svibnja (po lokalnom vremenu). Objavljujemo vrijeme Mise za one koji žele moliti u isto vrijeme kao i kardinal Burke, koji će slaviti Misu i moliti krunicu.

Posebno molim da se molite za naše napore da uživo prenosimo Sv. Misu kardinala Burkea, krunicu i kratku propovijed za sve Ratnike Krunice. Trenutno dovršavamo konačne dogovore i nadamo se da ćemo moći u živo prenositi i posebnu Svetu misu … Read More

Popucala su srca naša.
Raspukla se.
Probodena.
Ubili su malenog Alfija.
Ubili su dijete koje nismo nikada ni vidjeli ni čuli…
… a kao da je bilo najrođenije.

Ali… ne plačite!

Ubili su ga na pravdi Boga. Kukavički. Okrutno. Nemilosrdno.

Ubili su ga mučki.

Okružili su se plaćenicima kako bi spriječili roditelje da se bore za svoje dijete.
Podigli su zid između majke i oca, između nas koji smo ga voljeli i malenog dječaka.

Demokrati… Modernisti… Fašisti… Nacisti… Komunisti… Globalisti… Isti… Isti… Isti…

Ali… ne plačite!

To malo, nevino biće, nama poslano kao znak od Boga, kao opomena s neba, danas je u zagrljaju svojeg nebeskog Oca.

A mi? Gdje smo mi?

Mi danas plačemo, tugujemo, molimo se, vapimo ali već sutra uredno ćemo pohrliti i ponuditi svoju vlastitu djecu, svoje malene Alfije, gospodarima ovoga umirućeg svijeta za – sluge.

Moliti ćemo svoje gospodare i preklinjati ih ne bi li upregli našu djecu u svoje planove, u svoju kulturu smrti. Jer tu su, mislimo mi, naša djeca sigurna.

Tu nema odgovornosti.
Tu nema slobode.
Tu nema Boga.

Ali… ne plačite!

Ne plačite nad malim Alfijem.

Plačite nad sobom i nad djecom svojom.

”Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom” (Luka 23,28)

Upisani su u povijest i vječno pamćenje Hrvata.

Postrojba koja nikada nije izgubila ni jednu bitku.

Iza njihovih koraka rađala se sloboda.

Ponosan što sam bio, na svoj način, dio te povijesti.

Ivica Šola: Kako smo dobili istanbulsko evanđelje po Andriji
Predsjednik Vlade Andrej Plenković, narodski rečeno, otišao je na kvasinu. U sasvim iracionalnom silovanju što brže ratifikacije tzv. Istanbulske konvencije, zbog nervoze ili rasula u stranci koje je izazvao svojim autokratskim i tvrdoglavim inzistiranjem, počeo je lupetati gluposti, nedostojne njegova statusa i obrazovanja. Izjavivši tako da je ova Konvencija “duboko kršćanska”, tresnuo je i ostao živ, ne samo što je papa Franjo, neduboki kršćanin, oštar protivnik rodne ideologije koju ona uvodi u zakone i sustav obrazovanja, a Plenković to tvrdoglavo negira, već i zato što u sekularnim društvima i državama, u EU, ne postoje kršćanski, budistički ili islamski zakoni i dokumenti koji ravnaju društvene fenomene i procese, piše Ivica Šola za Globus.

Ovaj talibanski ispad uslijed, očito, nervoze i manjka argumenata, navodi me na zaključak da je i lex Agrokor “duboko kršćanski” jer su dobavljači plaćani “vatikanskom valutom” u narodu zvanoj “Bog plati”, kao i da je Zakon o poljoprivrednom zemljištu “duboko kršćanski” jer vjerujem da je Bog stvorio Zemlju. Sasvim suprotno, iza ove Konvencije stoji protukršćanski agresivni feminizam na neomarksističkoj matrici, kao i znanstvena manipulacija kada je nasilje u pitanju.

Što se agresivnog neomarksističkog, protucrkvenog i protukršćanskog feminizma tiče, ponovit ću što u nedjelju napisah u … Read More

Porast moći i utjecaja homoseksualnih svećenika, biskupa i kardinala, kao i utjecajnih laika, je jedan od glavnih uzroka rastućeg kaosa unutar katoličanstva u proteklih 60 godina. Ovaj poremećaj unutar Katoličke crkve imao je i negativan utjecaj na cijeli svijet zbog opadanja pozitivnog utjecaja koji je katolicizam imao na civilizaciju kroz protekla stoljeća.
Međutim, tvrditi kako je ono što se sada događa nešto novo pokazuje nepoznavanje povijesti. U 1049. godini, kada je Sveti Petar Damjan napisao svoju Knjigu Gomore (Liber Gomorrhianus) upućenu papi Lavu IX., homoseksualnost i općenito seksualne perverzije, bile su među klerom daleko više otvorene nego danas. O tom, općenito užasnom stanju,  svetac je govorio papi zahtijevajući hitne reforme.
Često čujemo od pospanih, komotnih, kukavičkih, bojažljivih ili kulturnih katolika, a pogotovo od svećenika koji su izravno upleteni u homoseksualnost, da nikada ne smijemo kritizirati svećenike, biskupe, a pogotovo Papu. Navodno je to veći grijeh od grijeha jednog heretika ili seksualnog perverznjaka koji uzrokuje veliku osobnu patnju i šalje duše u pakao bez da itko poduzme bilo što kako bi ga obratio ili zaustavio.
Sveti Petar Damjan nije bio toliko naivan da bi poslušao ovakve kritike, te negirao Boga i njegovu pravdu u vrijeme kada se činilo da je Crkva smrtno bolesna. On … Read More

 
„Nema smisla u bogaćenju
ako na tom putu izgubimo svoju dušu.“
Često čujemo: „Bogatstvo donosi sreću.“

Je li uistinu tako?

Dolazi li sreća u posudi od zlata?

Ovo je možda jedna od najraširenijih zabluda danas.

Puno je ljudi koji su još uvijek u stanju pronaći smisao u svom životu, ljudi koji su radosni, koji se osmjehuju, koji su još uvijek sretni usprkos svim svojim problemima i nevoljama. Pa i neimaštini usprkos.

Možda je jedna večera u godini, u nekom malo boljem restoranu, prigoda koja se pamti, dok su ostali dani čisto i golo preživljavanje. Možda. Ipak, na sreću našu, još uvijek oko nas ima smijeha, još uvijek se zna, i ono malo što imaš, podijeliti, ima brige za druge. Ima i sreće.

S druge strane, postoje bogati ljudi. Nezamislivo bogati.

Postoje ljudi koji prije spavanja zoblju šaku tableta za spavanje, a sve kako bi barem noću osjetili nekakav mir. Makar i farmakološki.

Postoje ljudi koji svakog dana trebaju novu rundu pića ili “rekreativnih” narkotika, a sve kako bi umrtvili svoje prenadražene živce i koji se osjećaju nesigurnima kada se povede razgovor o dijeljenju, pa i najmanjih mrvica njihovog blaga drugima.

Postoje ljudi, materijalno užasno bogati, koji žive u iluziji da mogu „sve kupiti“ svojim bogatstvom, … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/daj-mi/

Još jedan susret Isusa s farizejima.

Još jedan od brojnih pokušaja u kojem farizeji žele uvući Isusa u zamku i tako uništiti njegovu vjerodostojnost. Ovaj put je kontroverzna tema – je li po zakonu da se muž rastavi od svoje supruge?

Autoriteti su se razmimoilazili na ovom pitanju. Jedni su dopuštali rastavu samo kod preljuba. Drugi su je dopuštali i za najmanji razlog. Ali jeste li opazili kako je pitanje Isusu bilo postavljeno? “Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?”

Ni riječi o tome da bi žena mogla otpustiti svojega muža. To ne dolazi u obzir. Ovdje muškarci imaju svu moć.

Isus zna da ovo pitanje nije fer. Farizeje ne zanima njegovo mišljenje. Njih zanima testirati ga i poraziti ga. Isus na pitanje odgovara pitanjem – “Što vam zapovjedi Mojsije?”

Isus naravno zna odgovor, a znaju ga i farizeji.

Odgovor leži u 24. poglavlju Ponovljenog zakona i u najmanju je ruku diskutabilno da Mojsije daje dopuštenje za rastavu. Ono što Mojsije čini jest da priznaje da se rastave događaju i on uspostavlja norme – pravila kada je riječ o novom braku. To Mojsijevo priznanje, onoga što se zbiva u svijetu, farizeji koriste kao dozvolu za rastavu.

Ovdje treba voditi računa o vremenu u kojem se sve to zbiva … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/srce-kameno/

„Svaki kršćanin treba biti i konzervativan i radikalan.

Konzervativan u očuvanju vjere i radikalan u njezinoj primjeni.“

(John R.W. Stott)

Ukoliko niste „političar u usponu“ i ukoliko nije u tijeku predizborna kampanja onda nemojte puno spominjati riječ – radikalan. Ta je riječ, u ovoj našoj lažnoj demokraciji i toliko proklamiranoj toleranciji, strogo zabranjena.

Zašto?

Zato što radikalne promjene zahtijevaju povratak korijenima, povratak temeljnim vrijednostima. Radikalni zahvati i mjere koriste se za eliminaciju devijantnih pojava, a sve kako bi se situacija dovela u stanje prije njihovog nastanka.

Najbolji primjer jest radikalna kirurgija koja, pod cijenu odstranjivanja pojedinih dijelova ljudskog organizma, nastoji povratiti taj isti organizam u stanje prije nastanka bolesti.

Današnja kultura, današnji centri moći, zaziru od radikalnih zahvata. Njihov cilj je postupno „skuhati žabu“. Ništa naglo. Ništa radikalno. Radikalni zahvati ako se i provode onda se provode što je brže moguće. Najbolji primjer su suvremeni ratovi. Što brži i što kraći.

Jedini koji bez ozbiljnijih posljedica smiju koristiti riječ „radikalan“svakako su, rekoh prije, političari. Oni u predizbornim kampanjama biračima obećavaju radikalne promjene (naravno uvijek na bolje od onoga što je bilo prije njih) kako bi, dobivši povjerenje birača, jedino radikalno popravili svoju poziciju i poziciju onih koji su im odani.

Ako je nešto danas zabranjena priča onda je to svakako vjerski radikalizam. Njega ovaj svijet … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/radikalna-vjera/

„Svatko želi biti netko, ali nitko se ne želi potruditi oko toga.“

(Goethe)

Koliko danas vrijedi ova Goetheova?

Malo. Skoro ništa.

Danas se skoro svi trude, na sve moguće načine, poštene i nepoštene, dopuštene i nedopuštene, ovakve i onakve, biti netko (ili nešto).

Ali to se uglavnom svodi – biti ispred ili iznad drugoga.

Uzrečica „Neka se o meni govori, pa makar i dobro.“, postala je nažalost općeprihvaćena filozofija življenja i recept za uspjeh.

„Fama volant“, a ako ona leti onda letimo i mi. Visoko. Što više.

Postali smo sudionici „velike utrke“ u kojoj nas zanimaju samo prva mjesta. Ništa drugo „ne igra“. Tako barem kaže ovaj naš svijet. Ambicioznost se danas podrazumijeva.

Jeste li primijetili koliko je danas ambicioznih ljudi oko nas?

Ili je to samo medijski isforsirana slika?

Ne znam, ali ih ima. Jako puno. Ako nisi ambiciozan sumnjiv si.

Upitali jednom George Bernard Showa u kojoj bi generaciji najradije živio. Duhoviti Irac odgovori: „Za vrijeme Napoleona, jer tada je bio samo jedan čovjek koji je mislio da je Napoleon.“

Da, svi mi želimo biti netko. Ili nešto. Od zore čovječanstva ljudi neprestano teže popeti se što više na skali važnosti. Počelo je sve onom poznatom rečenicom koju je izgovorila zmija dovodeći u … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/kada-budem-velik-ja/

Ima već dugi niz godina da nam se neprestano serviraju sve noviji tzv. TV reality show programi. Temeljni koncept ovih programa jest kako navesti ljude da se ponašaju sukladno želji organizatora u različitim životnim situacijama. U svakom od tih programa postoje određene prepreke ili napasti ili izazovi kojima su sudionici izloženi. I naravno, na kraju, postoji velika nagrada, obično je to novac ali i prestiž, odnosno velika popularnost koja se lako može unovčiti, naravno nešto kasnije.

Manje više svi ti programi imaju isti scenarij, a taj je ostati posljednji, jer taj dobiva nagradu. U međuvremenu treba sklapati saveze, razvrgavati saveze, treba sebe prikazati vrijednim (više nego što to jesi) u očima drugih, te je potrebno znati kako glasovati, odnosno koga i kada nominirati (druge konkurente) kada za to dođe vrijeme, jer to je preduvjet opstanka u programu.

Neki još uvijek, naivno, tvrde kako ovakve situacije iz ljudi izvlače ono najbolje.

To nije točno.

One iz ljudi izvlače na površinu ono – najgore.

Razlog je taj što je svaki natjecatelj tu isključivo radi osobne promocije, popularnosti i slave, odnosno novčanog dobitka. Svaki sudionik duboko u sebi ne želi izgubiti nagradu i želi biti onaj koji će je na kraju i osvojiti. … Read More