https://www.mixcloud.com/animaradio/snađi-se/

„Sve dok se ne izgubimo ne počinjemo shvaćati.“
(Henry David Thoreau)
 
Svi smo mi ponešto izgubili u životu. Govorim o materijalnim stvarima. O stvarima koje su možda sentimentalno vrijedne, ali i bez kojih, naš život teče dalje i njegova bit i smisao nisu uzdrmani.
Ali što je sa gubitkom kojeg je nemoguće nadomjestiti?
Pitam se što je s našim izgubljenim ljubavima? Prijateljstvima? Nadanjima? Što je s našim izgubljenim vremenom?
Što kada izgubimo dostojanstvo?
Slobodu?
Jesmo li barem kod takvih vrijednosti oprezniji?
Sumnjam. Životno iskustvo i recentni događaji dovode me u sumnju.
Mi ljudi gubimo sve prije navedeno, ali preko nas ljudi, sve to gube i čitavi narodi. Gube sve ono što je presudno za njihov opstanak. Događaji s početka rujna, u Hrvatskoj, svjedoče koliko je točna ova prethodna tvrdnja.
Obljetnica smrti Zvonka Bušića, simbola i heroja napaćene Hrvatske, koja je izravna posljedica naše nesloge i konformizma, nagovještaj ponovnog uvođenja ćiriličnih natpisa u grad mučenik Vukovar, ruganje sa žrtvama ove Hrvatske, izbacivanje slike Jean-Michel Nicolier-a s izložbe HVIDRE u Zaprešiću, jer na sebi nosi znakovlje HOS-a, a sve to od strane onih koji su izabrani ovom narodu služiti, uz našu već poslovičnu „hrvatsku šutnju“, zorno potvrđuju da smo i kao pojedinci i kao narod izgubili svako dostojanstvo i da smo na … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/loosers/

Mnogi među nama vjernicima imaju poteškoća u osobnom razumijevanju Boga. Za nadići te poteškoće potrebno je razmišljati o Bogu na način kako nas je Isus tome učio.

Onako kako je on živio, onako kako je on zborio, tako i mi možemo živjeti svoje vjerovanje u Boga. Najbolji (i jedini pravi način) za shvatiti Boga jest kroz Krista.

Ako je tome tako, a definitivno jest, slika koju čovjek dobije, čitajući ovonedjeljno Evanđelje po Luki, slika je izuzetno zahtjevnog Boga.

Današnji tekst nije teško razumjeti ali ga je skoro pa nemoguće prihvatiti.  

“Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!“

Možda Isus želi smanjiti broj onih koji se okupljaju oko njega, jer evanđelist Luka govori o „silnom mnoštvu“ koje je s njim putovalo?

U prethodnom poglavlju čitamo da je Isus „izgonio đavle i liječio“. To je bila, mora se priznati, za te ljude velika predstava. Onda nije nikakvo čudo što je „silno mnoštvo“ željelo biti u blizini i sve to svojim očima promatrati. Isus nije pozivao te ljude da idu za njim, kao što je pozvao svoje učenike, ti su ljudi išli za njim … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/križ-svoj-uzmi/

Ovonedjeljno Evanđelje po Luki ističe dva komplementarna ali i dva različita stajališta.
Prvo, važnost poniznosti (naravno da se to odnosi na svakoga od nas) i drugo, pravilno sastavljanje popisa gostiju kada priređujemo neku svečanost.
Poveznica između ove dvije komplementarne ali i različite stvari jest proslava nekog posebnog događaja.
U ovonedjeljnom čitanju riječ je o svadbi, a u nastavku riječ je o „objedu ili večeri“ – ali i u jednom i u drugom, riječ je o hrani, o proslavi i onima koji su pozvani.
Isus izrazito naglašava kada nekoga pozivamo na „objed ili večeru“, dakle „za naš stol“, trebamo biti sigurni da to budu oni koji nam ne mogu to otplatiti, uzvratiti, nadoknaditi.
Isus tu samo još jednom ponavlja svoj radikalan stav iz Evanđelja po Luki (6,35) „Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro i pozajmljujte, a da ništa ne očekujete natrag!“
Isus ovdje ponavlja to nevjerojatno učenje (rekli bismo mi danas „nerealno učenje“) kako bismo vidjeli da je on smrtno ozbiljan kada je u pitanju njegova etika i konačno da bismo vidjeli koliko je radikalan u svojim stavovima.
Ako bismo mi počeli živjeti sukladno ovoj Isusovoj etici naši životi i naše društvo dramatično bi se promijenili.
A mi to, iskreno govoreći, ne želimo.
Pokušajmo malo analizirati ovo čitanje (Luka 14,1, 7-14).
Koliko je … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/bon-ton/

Isus putuje zemljom poučavajući o Kraljevstvu Božjem.

Netko iz mase ga pita: “Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?”

I kao mnogo puta do tada Isus ne odgovara na postavljeno pitanje (barem ne izravno) nego uči ljude o Kraljevstvu Božjem.

Kraljevstvo Božje nije za Isusa tema za teološku diskusiju. Kraljevstvo Božje je za Isusa – stvarnost. I to stvarnost koja je dostupna. Isusa ne brine pitanje koliko će njih, odnosno nas, biti u Kraljevstvu. Isus je zabrinut da mi tamo – budemo.

I Isus odgovara: “Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.”

I u Evanđelju po Mateju pronalazimo istu ovu temu – temu ulaska kroz uska vrata.

„Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. o kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život i malo ih je koji ga nalaze!“ (Matej 7,13-14)

Isus sve ovo govori Židovima koji su jako dobro upoznati sa Starim Zavjetom. Oni sebe drže pravednicima, jer čine sve onako kako to zakon od njih zahtjeva. Oni su, kao i mi, ljudi koji redovito nazoče službi Božjoj, koji slijede svoje vjerske poglavare i … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/uska-vrata/

Proljeće je.
Ljeto samo što nije.
Znate li šta je to „pižolot“?
To vam je izraz kojim mi u Dalmaciji opisujem vrijeme (obično liti) iza ručka kada se – „ubije oko“ – kada se odspava. Po ure. Uru. Kako ‘ko.
Mi ne meditiramo nego spavamo ili kunjamo.

A znate li što je to TM?
To vam je Transcendentalna meditacija.

Čitam na stranicama poliklinike Harni: „TM tehnika, jedinstvena je u svijetu. Po načelima, a i po samoj vježbi razlikuje se od bilo kojeg drugog oblika duhovnog ili tjelesnog razvoja. Jednostavna je, prirodna i nenaporna, mentalna tehnika dubokog počinka duha i tijela.“

Divota.
Samo malo. Škodi li?
Ili još bolje pitanje: „Mogu li/smiju li katolici prakticirati ‘transcendentalnu meditaciju’?“

Don Damir Sojić objašnjava kako je TM nespojiva s kršćanskom teologijom, antropologijom i molitvom.

https://book.hr/svecenik-odgovara-mogu-li-katolici-prakticirati-transcendentalnu-meditaciju/

Dobro, Don Damir je Hercegovac, iz Međugorja, možda je malo pretvrd… idemo mi vidjeti što o TM kaže papa. Recimo papa emeritus Benedikt XVI: „TM može degenerirati u kult tijela i može potajno dovesti do stanja u kojem se tjelesne senzacije drže duhovnim iskustvima.“

I recimo sad, ne znam, Vatikan održava nekakvu konferenciju, recimo međunarodnu, na temu izlječenja… i vi se prijavite da biste zborili o tome kako je dobro učiti djecu prakticiranju TM.

Ma ne bi vam palo na pamet, jer je to … Read More

Hrvatski je sabor 9. i 10. lipnja 1687. godine izabrao svetog Josipa za nebeskog zaštitnika Hrvatskog Kraljevstva, odnosno hrvatskog naroda.

U Protokolu Hrvatskog sabora od 9. i 10. lipnja 1687. godine nalazi se na latinskom jeziku ovaj tekst: “Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.”

………………………. Molitva sv. Josipu Radniku

Slavni Sveti Josipe, uzore svih radnika, izmoli mi milost obavljati svoje poslove u duhu pokore, te tako zadovoljiti za svoje mnogobrojne grijehe; da ih obavljam savjesno, ne obazirući se na svoje sklonosti, već jedino na dužnost; da ih izvršim sa zahvalnošću i radošću smatrajući velikom čašću što mogu naravne darove, koje mi je Bog dao, uporabiti i usavršiti u poslu; da ih obavljam uredno i mirno, umjereno i strpljivo i nikada ne uzmaknem pored umornošću i poteškoćama; da ih obavljam osobito u čistoj nakani odričući se sama sebe; sve to u sjećanju na smrt i na račun koji ću morati polagati o svakom izgubljenom času, o neiskorištenim darovima, o propuštenim dobrim djelima i o taštoj samodopadnosti kod uspjeha, što tako nagrđuje djela učinjena Bogu za ljubav.

Sve Isusu i Mariji za ljubav i po … Read More

Sutra, u utorak, 1. svibnja, na blagdan Svetog Josipa radnika i na početku Marijinog mjeseca, uzoriti kardinal Raymond Burke će slaviti Svetu žrtvu Mise i moliti krunicu kako bi obasuo (Storm Heaven) nebo našim molitvama, u 7:00 (po lokalnom vremenu) u svojoj privatnoj kapelici u Rimu.

Moji suborci, Ratnici Krunice, na 1. svibnja, imajte na umu da ćemo se okupiti zajedno sa četiri kraja svijeta i da ćemo podići naš ujedinjen glas prema nebu.

Sutra će 108,787 Ratnika Krunice moliti krunicu i obasuti Nebo molitvom u zajedništvu sa Svetom Misom koju će slaviti kardinal Burke.

Kad molite vaše krunice, imajte na umu da se molite za nakane svih Ratnika Krunice, baš kao što će se i oni moliti za vaše nakane.

Ne trebate se moliti u isto vrijeme, ali molimo da molite svoju krunicu u nekom trenutku na 1. svibnja (po lokalnom vremenu). Objavljujemo vrijeme Mise za one koji žele moliti u isto vrijeme kao i kardinal Burke, koji će slaviti Misu i moliti krunicu.

Posebno molim da se molite za naše napore da uživo prenosimo Sv. Misu kardinala Burkea, krunicu i kratku propovijed za sve Ratnike Krunice. Trenutno dovršavamo konačne dogovore i nadamo se da ćemo moći u živo prenositi i posebnu Svetu misu … Read More

Popucala su srca naša.
Raspukla se.
Probodena.
Ubili su malenog Alfija.
Ubili su dijete koje nismo nikada ni vidjeli ni čuli…
… a kao da je bilo najrođenije.

Ali… ne plačite!

Ubili su ga na pravdi Boga. Kukavički. Okrutno. Nemilosrdno.

Ubili su ga mučki.

Okružili su se plaćenicima kako bi spriječili roditelje da se bore za svoje dijete.
Podigli su zid između majke i oca, između nas koji smo ga voljeli i malenog dječaka.

Demokrati… Modernisti… Fašisti… Nacisti… Komunisti… Globalisti… Isti… Isti… Isti…

Ali… ne plačite!

To malo, nevino biće, nama poslano kao znak od Boga, kao opomena s neba, danas je u zagrljaju svojeg nebeskog Oca.

A mi? Gdje smo mi?

Mi danas plačemo, tugujemo, molimo se, vapimo ali već sutra uredno ćemo pohrliti i ponuditi svoju vlastitu djecu, svoje malene Alfije, gospodarima ovoga umirućeg svijeta za – sluge.

Moliti ćemo svoje gospodare i preklinjati ih ne bi li upregli našu djecu u svoje planove, u svoju kulturu smrti. Jer tu su, mislimo mi, naša djeca sigurna.

Tu nema odgovornosti.
Tu nema slobode.
Tu nema Boga.

Ali… ne plačite!

Ne plačite nad malim Alfijem.

Plačite nad sobom i nad djecom svojom.

”Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom” (Luka 23,28)

Upisani su u povijest i vječno pamćenje Hrvata.

Postrojba koja nikada nije izgubila ni jednu bitku.

Iza njihovih koraka rađala se sloboda.

Ponosan što sam bio, na svoj način, dio te povijesti.

„Sve dok se ne izgubimo ne počinjemo shvaćati.“
(Henry David Thoreau)
 
Svi smo mi ponešto izgubili u životu. Govorim o materijalnim stvarima. O stvarima koje su možda sentimentalno vrijedne, ali i bez kojih, naš život teče dalje i njegova bit i smisao nisu uzdrmani.
Ali što je sa gubitkom kojeg je nemoguće nadomjestiti?
Pitam se što je s našim izgubljenim ljubavima? Prijateljstvima? Nadanjima? Što je s našim izgubljenim vremenom?
Što kada izgubimo dostojanstvo?
Slobodu?
Jesmo li barem kod takvih vrijednosti oprezniji?
Sumnjam. Životno iskustvo i recentni događaji dovode me u sumnju.
Mi ljudi gubimo sve prije navedeno, ali preko nas ljudi, sve to gube i čitavi narodi. Gube sve ono što je presudno za njihov opstanak. Događaji s početka rujna, u Hrvatskoj, svjedoče koliko je točna ova prethodna tvrdnja.
Obljetnica smrti Zvonka Bušića, simbola i heroja napaćene Hrvatske, koja je izravna posljedica naše nesloge i konformizma, nagovještaj ponovnog uvođenja ćiriličnih natpisa u grad mučenik Vukovar, ruganje sa žrtvama ove Hrvatske, izbacivanje slike Jean-Michel Nicolier-a s izložbe HVIDRE u Zaprešiću, jer na sebi nosi znakovlje HOS-a, a sve to od strane onih koji su izabrani ovom narodu služiti, uz našu već poslovičnu „hrvatsku šutnju“, zorno potvrđuju da smo i kao pojedinci i kao narod izgubili svako dostojanstvo i da smo na … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/loosers/

Mnogi među nama vjernicima imaju poteškoća u osobnom razumijevanju Boga. Za nadići te poteškoće potrebno je razmišljati o Bogu na način kako nas je Isus tome učio.

Onako kako je on živio, onako kako je on zborio, tako i mi možemo živjeti svoje vjerovanje u Boga. Najbolji (i jedini pravi način) za shvatiti Boga jest kroz Krista.

Ako je tome tako, a definitivno jest, slika koju čovjek dobije, čitajući ovonedjeljno Evanđelje po Luki, slika je izuzetno zahtjevnog Boga.

Današnji tekst nije teško razumjeti ali ga je skoro pa nemoguće prihvatiti.  

“Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!“

Možda Isus želi smanjiti broj onih koji se okupljaju oko njega, jer evanđelist Luka govori o „silnom mnoštvu“ koje je s njim putovalo?

U prethodnom poglavlju čitamo da je Isus „izgonio đavle i liječio“. To je bila, mora se priznati, za te ljude velika predstava. Onda nije nikakvo čudo što je „silno mnoštvo“ željelo biti u blizini i sve to svojim očima promatrati. Isus nije pozivao te ljude da idu za njim, kao što je pozvao svoje učenike, ti su ljudi išli za njim … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/križ-svoj-uzmi/

Ovonedjeljno Evanđelje po Luki ističe dva komplementarna ali i dva različita stajališta.
Prvo, važnost poniznosti (naravno da se to odnosi na svakoga od nas) i drugo, pravilno sastavljanje popisa gostiju kada priređujemo neku svečanost.
Poveznica između ove dvije komplementarne ali i različite stvari jest proslava nekog posebnog događaja.
U ovonedjeljnom čitanju riječ je o svadbi, a u nastavku riječ je o „objedu ili večeri“ – ali i u jednom i u drugom, riječ je o hrani, o proslavi i onima koji su pozvani.
Isus izrazito naglašava kada nekoga pozivamo na „objed ili večeru“, dakle „za naš stol“, trebamo biti sigurni da to budu oni koji nam ne mogu to otplatiti, uzvratiti, nadoknaditi.
Isus tu samo još jednom ponavlja svoj radikalan stav iz Evanđelja po Luki (6,35) „Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro i pozajmljujte, a da ništa ne očekujete natrag!“
Isus ovdje ponavlja to nevjerojatno učenje (rekli bismo mi danas „nerealno učenje“) kako bismo vidjeli da je on smrtno ozbiljan kada je u pitanju njegova etika i konačno da bismo vidjeli koliko je radikalan u svojim stavovima.
Ako bismo mi počeli živjeti sukladno ovoj Isusovoj etici naši životi i naše društvo dramatično bi se promijenili.
A mi to, iskreno govoreći, ne želimo.
Pokušajmo malo analizirati ovo čitanje (Luka 14,1, 7-14).
Koliko je … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/bon-ton/

Isus putuje zemljom poučavajući o Kraljevstvu Božjem.

Netko iz mase ga pita: “Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?”

I kao mnogo puta do tada Isus ne odgovara na postavljeno pitanje (barem ne izravno) nego uči ljude o Kraljevstvu Božjem.

Kraljevstvo Božje nije za Isusa tema za teološku diskusiju. Kraljevstvo Božje je za Isusa – stvarnost. I to stvarnost koja je dostupna. Isusa ne brine pitanje koliko će njih, odnosno nas, biti u Kraljevstvu. Isus je zabrinut da mi tamo – budemo.

I Isus odgovara: “Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.”

I u Evanđelju po Mateju pronalazimo istu ovu temu – temu ulaska kroz uska vrata.

„Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. o kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život i malo ih je koji ga nalaze!“ (Matej 7,13-14)

Isus sve ovo govori Židovima koji su jako dobro upoznati sa Starim Zavjetom. Oni sebe drže pravednicima, jer čine sve onako kako to zakon od njih zahtjeva. Oni su, kao i mi, ljudi koji redovito nazoče službi Božjoj, koji slijede svoje vjerske poglavare i … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/uska-vrata/

Vatra i mir. Ne idu zajedno. Dapače.
Vatra potiče, čak i u svojim najbezopasnijim i najkorisnijim pojavnostima, izuzetno snažne emocije.
Unosi nemir u naša srca. U najmanju ruku ne ostavlja nas ravnodušnima.
Na prvo spominjanje vatre, ovih vrelih dana, prva asocijacija su ljetni požari. Čovjek se odmah uznemiri, jer rane kornatske tragedije još su uvijek otvorene. Strah od vatre u nama stvara nevjerojatan nemir, a da ne govorimo koliko nas uznemire oni koji požare podmeću ili iz nemara i neodgovornosti ih uzrokuju.
Druga asocijacija svakako je puno ljepša, a to je ljubav. Vrela. Vruća. Vatrena. Opet smo nemirni, jer koga to ljubav mirnim ostavlja? Na ljubavnoj vatri tolike se veze desetljećima griju i opstaju ali neke su se na njoj i opekle pa i izgorjele.
Od vatrozida na našem računalu, preko kultnih „Vatrenih kočija“, do mita o Prometeju, pa sve do vatre na roštilju, teško da može čovjek osjetiti nekakav mir. Previše je tu uzbuđenja, emocija, strasti da bi mir vladao čovjekovim bićem i da bi ga mogli povezati s vatrom.
Ipak postoji vatra koja donosi mir.
Mir koji je rezultat vatre.
Riječi Isusove iz današnjeg čitanja Evanđelja po Luki nevjerojatno su dramatične. Tvrde. Teške. Vatrene.
„Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!“
“Mislite li … Read More