Nitko ne voli pametnjakoviće.

Poglavito ako je riječ o osobi koja je jedna od nas.

I još ako nam se učini da se ta osoba ponaša kao da je bolja od nas ostalih.

Čak ako je ta osoba uistinu i bolja od nas mi očekujemo neka to ne pokazuje.

Ovonedjeljna čitanja čitanja skiciraju profil Božjeg glasnika. Glasnika kojeg Bog šalje neka svijetu govori Božju riječ. Ali tu se opisuje i odbacivanje koje Božji glasnik mora podnijeti. One koje Bog bira tjera snaga njihovog poziva, ali oni kojima su ti glasnici poslani govore: „Ma šta on misli, ‘ko je on?“

Prorok nije onaj koji gleda u budućnost. Prorok je onaj koji ima uvid u sadašnjost. Prorok upozorava na one izvorne, temeljne vrijednosti koje su ljudi zaboravili ili zanemarili. Upozorava na zlo koje je zavladalo. Govori u ime Boga i u ime onih za koje nema nikog tko bi u njihovo ime govorio, a to su slabi, bolesni, ostavljeni, marginalizirani.

Biblijski proroci uvijek su bili članovi zajednice koje je Bog pozvao neka govore toj zajednici. I zajednica ih je bez problema prihvaćala ukoliko su oni govorili afirmativno. Ali kada su kritizirali i kada su pozivali na pokajanje i na promjenu ponašanja onda ih je … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/začuđeni-bog/

„Da te samo dotaknem

i dodirnem ti haljine,

moje srce bilo bi cijelo,

sve rane bi nestale.“

Dvije se priče isprepliću u ovonedjeljnom čitanju iz evanđelja (Marko 5,21-43). Priča o Jairu, predstojniku sinagoge, i o njegovoj na smrt bolesnoj kćerki, te priča o ženi koja je teško bolovala 12 godina i koja je bila, radi svoje bolesti, izopćena iz javnog života.

Današnje čitanje u znaku je – dodira.

Jair moli Isusa neka stavi svoje ruke na njegovu kćerku, kako bi dijete ozdravilo i ostalo na životu, dok bolesna žena sama dodiruje Isusa, odnosno njegove haljine, i to čini kriomice.

Ono što je zanimljivo jest činjenica da je ovo jedan od rijetkih slučajeva u kojima onaj koji ozdravlja dodiruje Isusa. U najvećem broju ozdravljenja Isus dodiruje i ozdravlja. Dodiruje gubavca, slijepca, gluhonijemog i brojne druge. Ovdje bolesnica dodiruje njega.

Morala se je prikrasti Isusu, jer zbog svoje bolesti nije smjela doći u kontakt s drugim ljudima, jer je po zakonu bila „nečista“. Ona koristi prigodu kada je oko Isusa veliko mnoštvo, probija se kroz gomilu, samo kako bi mu dodirnula haljine. Ona to čini i sve ostalo je povijest. Ona ozdravlja.

Možda je promislila kako može ostati neprimjećena i kako će se izgubiti u mnoštvu, ali Isus osjeća da … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/što-je-u-dodiru/

“Jednom kada shvatimo ljepotu Svete mise, kada uđemo u dvoranu Posljednje večere, tek tada uistinu razumijemo što je bitno i koja je najvažnija poruka Međugorja.

Tek tada razumijemo da u Međugorju nisu bitni ni vidioci, niti ukazanja te da li se Gospa ukazivala jedan dan, deset dana ili trinaest tisuća dana, nego je bitno jesam li se obratio i vratio riječima Svetoga pisma, molitvi, postu, sakramentu ispovijedi, a napose slavljenju svete mise?!

Kada to shvatimo shvatili smo tajnu Međugorja.

Tada prestaje svaka znatiželja i iščekivanje: hoće li Crkva i kada priznati ovo što se ovdje događa. To je posve nevažno.”

(propovijed fra Damira Pavića
na 36. obljetnicu Gospinih ukazanja)

Međugorje – 25 Lipanj 2017.

Dva me dana nije bilo na Facebooku.
Dva dana nisam ništa objavio.
Dva dana nisam pratio što se zbiva u Africi…
… ispričavam se… u Hrvatskoj.
Otišao sam tamo gdje moja duša uvijek nađe mir. 
Otišao sam među svoje sestre i braću svoju.
Otišao sam u svetu zemlju Hercegovinu.
Otišao sam Majci.
Jer ja drugačije ne znam.
Vidim neki su se usplahirili.
Šalju me neka idem vidiocima pa da ih pitam i ovo i ono.
Šta je Gospa rekla i šta je Gospa mislila. Prozivaju me osobe koje kažu da su „diplomirani teolozi“.
A ja teolog nisam. Ne znam ništa o teologiji.
Nikada nisam susreo ni jednog vidioca.
Ja sam najobičnije „Dite Božje“.
Putnik.
Hodočasnik.
Ja vam se samo penjem. Na Podbrdo. Na Križevac.
I onda silazim. U dolinu suza.
Ja vam samo molim. I plačem. I gutam svoju bol.
I krunicu nosim u ruci.
I susrećem svoje prijatelje. Svoje sestre i svoju braću.
Iz Mostara, Širokog, Čitluka, Kočerina…
Uz razgovor. Smijeh. Zagrljaj.
Uz molitvu.
Jer ja nisam teolog. Jer moja je vjera jednostavna.
Jer više ima teologije u vrelini hercegovačkog kamena nego u svim diplomama ovoga svijeta.
Jer tu zemlju Hercegovu natapali su krv, znoj i suze moga naroda.
I vapaj molitve prema nebu.
A danas je natapaju molitve ranjenih duša sa svih strana svijeta.
Duša koje čeznu za mirom.
A nigdje ljudi moji mira kao u Hercegovini.
Božjeg mira.
Mira kojim … Read More

Jel’ to ta nova gay duhovnost?

Ne mogu ne razmišljati o svetoj Misi koja je služena za Domovinu jučer (ponedjeljak 25. lipnja 2018.) u crkvi svetog Marka, na zagrebačkom Griču.

Bolje da nije. Uistinu ne trebamo takve svete Mise.

Mi trebamo misu kao Žrtvu. Mi trebamo Misu kao Uskrsnuće i proslavu Sina Čovječjega. No svete Misa za Domovinu pretvorila se u sramotni medijski događaj. Još kada nas je predsjednik Vlade poučio da trebamo biti sretni jer se u Africi uzdiše za hrvatskim standardom onda je stvarno dosta.

Na svetoj Misi svi bezakonici, lažljivci, ubojice, dodvorice, izdajice, zaštitnici svake nastranosti, bogohulnici i nepravednici bili su u redu za primiti Živog Gospodina. Upravo oni koji su izdali Domovinu i narod. Upravo oni kojiima je abortus “ljudsko pravo”, uprvo oni koji našoj djeci ovih dana ne dopuštaju da se u njihove svjedodže upiše ime njihovih ponosnih roditelje. Upravo oni koji su ocoubojice i domoubojice. Upravo oni koji hrane svaku vrstu klevete protiv Domovine.

Čemu takva sveta Misa? Čemu ponižavanje, javna sabazan i blasfemija? Zar to ne vide oni koji im propovijedaju? Zar ne vide da njih ne zanima ni Domovina, ni Isus Krist, ni narod? Pred očima naroda i svijeta događa se nešto strašno. Hoće li uskoro jandrokovićizam, … Read More

Jedan obožavatelj upita poznatog američkog skladatelja, pijanista i dirigenta, Leonarda Bernsteina: „Gospodine, koji je instrument najteže svirati?“.

Ne oklijevajući ovaj odgovori: „Ima jako puno „prvih violina“ ali danas je jako teško pronaći nekoga tko će biti „druga violina. I još da taj svira s entuzijazmom. Jer ako nitko ne svira kao drugi, onda nemamo harmoniju.“

Ovaj izraz „druga violina“ definitivno u sebi nosi negativne konotacije. Najveći broj nas jednostavno ne želi biti „druga violina“. Mnogi dopredsjednici sanjaju postati predsjednici, pričuvni golmani maštaju o svojoj prigodi među vratnicama, u biti svi oni koji su nekakva zamjena, pričuva, svi ti koji bi htjeli biti „kalif umjesto kalifa“, za naslov „druge violine“ ne žele ni čuti.

Svi se glazbeni stručnjaci slažu da je najteže, u jednom orkestru, svirati „drugu violinu“. Glazbenik koji svira „prvu violinu“ svira melodiju, a to je ono što mi koji slušamo izvedbu poznajemo od prije ili nam se ta melodija „zakači“ za uho.

Glazbenik koji svira „drugu violinu“ svira harmoniju, koja je za sviranje daleko teža od melodije, jer glazbenik mora znati kako harmonizirati glazbu i za to treba jako puno znanja i vježbe.

Uloga „druge violine“ jest potpora i nadopuna „prvoj violini“, a sve kako bi „prva violina“ zvučala što bolje. Publika ne … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/druga-violinamp31119mb/

Porast moći i utjecaja homoseksualnih svećenika, biskupa i kardinala, kao i utjecajnih laika, je jedan od glavnih uzroka rastućeg kaosa unutar katoličanstva u proteklih 60 godina. Ovaj poremećaj unutar Katoličke crkve imao je i negativan utjecaj na cijeli svijet zbog opadanja pozitivnog utjecaja koji je katolicizam imao na civilizaciju kroz protekla stoljeća.
Međutim, tvrditi kako je ono što se sada događa nešto novo pokazuje nepoznavanje povijesti. U 1049. godini, kada je Sveti Petar Damjan napisao svoju Knjigu Gomore (Liber Gomorrhianus) upućenu papi Lavu IX., homoseksualnost i općenito seksualne perverzije, bile su među klerom daleko više otvorene nego danas. O tom, općenito užasnom stanju,  svetac je govorio papi zahtijevajući hitne reforme.
Često čujemo od pospanih, komotnih, kukavičkih, bojažljivih ili kulturnih katolika, a pogotovo od svećenika koji su izravno upleteni u homoseksualnost, da nikada ne smijemo kritizirati svećenike, biskupe, a pogotovo Papu. Navodno je to veći grijeh od grijeha jednog heretika ili seksualnog perverznjaka koji uzrokuje veliku osobnu patnju i šalje duše u pakao bez da itko poduzme bilo što kako bi ga obratio ili zaustavio.
Sveti Petar Damjan nije bio toliko naivan da bi poslušao ovakve kritike, te negirao Boga i njegovu pravdu u vrijeme kada se činilo da je Crkva smrtno bolesna. On … Read More

Danas je Nedjelja dobrog pastira.
U Evanđelju nam Isus govori da je on taj dobri pastir. U čemu se sastoji njegova dobrota? Kad kažem da je netko dobar, tada mi na um pada mirna osoba, koja je na usluzi drugima, bez vlastita interesa. A Isus ide još dalje. On kaže da dobri pastir polaže život za ovce svoje.

Dobrota dakle znači umiranje.
Dakle, dobri nema granica u darivanju.

Kakav bi onda trebao biti dobar svećenik?

Dobrota gleda dobro drugoga. Dobar svećenik gleda spasenje duša, vječno dobro. Stoga on ne može ugađati ljudima jer ugađanje znači prilagođavanje, mijenjanje onog što ne smije biti promjenjivo, jer se mijenjanjem ugrožava najveće dobro duša; vječnost.

Dobar pastir to zna.

Njegova dobrota zahtjeva umiranje sebi. Naime, skrb za vječno spasenje duša zahtjeva istinitost. Hod u istini vlastita života, a jednako tako istinit odnos prema vjernicima.

Ako vjernik nije doista na putu vjere, doći će u sukob s dobrim svećenikom. Pristupat će sakramentima kao da se radi o bonbonima, i zahtjevat će od svećenika da od crkve napravi samoposlugu.

U tom času, dobri svećenik, odbit će dati mu što traži. Mnogi će vikati kako to nije dobar način, i kako se time tjera ljude iz Crkve. Mnogi će radije staviti na Crkvu natpis ” Samoposluga” … Read More

Vrstan film za one koji su odrasli na westernima i koji vole akcione filmove. STRONG 12 priča istinitu priču o 12-orici pripadnika US Army Special Forces ODA595 koji su ubačeni u Afganistan nakon rušenja „blizanaca“ u NYC. Filmu je prethodila knjiga „Horse Soldiers“ (Doug Stanton).

Cilj je bio razbiti Al Qaedu i zauzeti, zajedno s lokalnim „gospodarima rata“ mjesto Mazar – i – Sharif. Procijenjeno je da bi za to trebalo dvije godine. „Horse Soldiers“ su to učinili za tri tjedna.

Na stranu američka politika ovaj film prije svega govori o običnom vojniku i vojničkom bratstvu i meni je zato fascinantan.

Izdvajam scenu u kojoj general Dostum, zapovjednik lokalnih snaga, koje su u savezu s Amerikancima govori zapovjedniku operacije „Dagger“ Mitch Nelsonu:

„Ne ćete pobijediti ovdje jer niste iskreni prema sebi. Očekujete pobjedu bez krvi. Vaš bijes dolazi iz vašeg straha jer živite na mjestu gdje je život bolji nego zagrobni život. Takvo nije ovo mjesto. Ovdje Talibani ubijaju sve za što vi živite. Vaša misija će propasti jer se plašite smrti. Ljudi mule Razana, Talibani, oni je prigrljuju. Jer vjeruju da ih čeka bogatstvo u raju.“

Kada mu Mitch Nelson ponudi pomoć najmodernijeg naoružanja kojeg povijest poznaje, general Dostum kaže:

„Najbolje oružje u povijesti je … Read More

Morgan Freeman jedan je od mojih omiljenih glumaca. Naravno, nisam jedini – dobitnik Oscara snimio je najmanje 45 filmova. Ipak, njegova vjera nije razlog zašto se ja divim njegovom radu.

Kada je upitan drži li sebe ateistom ili agnostikom, odgovorio je, „Mislim da smo mi izmislili Boga. Pa ako ja vjerujem u Boga, a ja vjerujem, onda je to zato što ja mislim da sam ja Bog.“

Ovih dana Freeman je na naslovnicama sa svojim filmom „The Strory of God“ / „Priča o Bogu“, jednom od najskupljih programa u povijesti National Geographic Channela.

Njegov je cilj ujediniti ljude različitih religija, i pokazati da „svi mi tražimo istu stvar… i u biti da svi mi dolazimo do istih ideja o tome tko smo mi, što smo i kamo idemo.“

Dobrodošli u svijet relativizma, gdje „svi putovi vode do iste planine“ i istina je što god mi rekli da ona jest. Osim kada je naša „istina“ biblijska. Onda smo mi netolerantni ako ne i opasni.

Razmislite o bijesu koji je skoro eruptirao kada je Hillary Clinton rekla jednom TV novinaru da „nerođena osoba nema ustavna prava“. Podupiratelji „pro-life“ („za-život“) pokreta naravno nisu bili suglasni s njom. Ali iznenađenje je bilo da su njezinu izjavu kritizirali također snage koje … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/izvan-pameti/

]

https://www.mixcloud.com/animaradio/kad-bi-isus-danas-došao/

link za preuzimanje radijske emisije

„uvijek nedjeljom“

od 03. lipanj 2018.

https://jumboiskon.tportal.hr/dl/6c2c0ed1-fa57-4d2f-94ae-a81927619da5

Vijesti, koje u posljednje vrijeme dolaze do nas, skoro su uvijek tmurne. Loše.

Nepravda koja vapi do neba, iz dana u dan, raste a ljudi su, iz dana u dan, sve više frustrirani zbog svoje ekstremno ograničene sposobnosti činjenja bilo čega po tom pitanju.

Naši pokušaji borbe protiv nepravde čine se isprazni i beskorisni.

I dolazimo u napast upitati: „Gdje je naš Bog?“

Padaju mi na pamet riječi koje pjevamo na Križnom putu.

„Klanjamo ti se Kriste i blagosljivljamo te,

jer si svojim svetim križem svijet otkupio.“

To da je ovaj naš svijet potreban otkupljenja svima nam je do boli jasno.

Sami ljudski napori uvijek su nedostatni da bi se bilo koji dramatični problemi na ovom svijetu riješili.

Otkupljenje, kao besplatan dar oslobođenja iz kaosa koji inficira ovaj naš svijet, za nas je vrlo primamljivo. Ali što ove riječi, uzete iz obreda Križnog puta, znače izvan njihovog vjerničko-molitvenog konteksta?

Kako to Kristov križ iskupljuje svijet?

Uloga koju križ igra u otkupljenju svijeta, iako bitna, za nas je ljude ekstremno problematična. Tradicionalno objašnjenje uloge križa obično uključuje nešto u svezi otkupljenja, žrtve i ispunjenja Očeve volje. Ova su objašnjenja istinita ali su i subjekt nesporazuma i krivog razumijevanja pa često ili vode do skandala ili progone križ … Read More

https://jumboiskon.tportal.hr/dl/a602fb2f-6f66-44e2-bb3c-7c11e920d970

————————————————————-

Nedavno je PBS Channel prikazao emisiju o tri obitelji koje su živjele u preriji. Bio je to eksperiment koji je trebao pokazati mogu li (ili ne mogu) obitelji 21. stoljeća živjeti na način kako su živjele obitelji u 19. stoljeću.

Njihova je zadaća bila sijati žitarice, saditi voće i povrće, uzgajati stoku i pripremiti se za zimu. Nakon nekog vremena različiti bi stručnjaci obavili analizu, temeljem koje bi donijeli procjenu i onda bi se ove tri obitelji mogle vratiti svom uobičajenom načinu življenja.

Tijekom eksperimenta s njima su vođeni mnogi razgovori i zanimljivo je bilo to da su svi sudionici ovog eksperimenta posebno naglašavali koliko vremena provode zajedno.

Kako nisu imali televiziju, radio, telefon, automobile i sva ostala tehnička pomagala, svi su rekli da su neprestano bili zajedno. Ta, za njih nova situacija, stvorila je u njima potrebu naučiti kako uistinu živjeti u zajedništvu.

Bio je to pravi izazov za njih, jer su do sada uglavnom živjeli na potpuno drugačiji način. Kod nekih je takav način života izazvao pravi stres, jer se nikako nisu mogli naviknuti na ovu novinu u njihovom životu.

U današnjem svijetu, skoro pa je postalo nemoguće okupiti sve članove obitelji na jednom mjestu, pa čak i kada su u obitelji vjenčanja … Read More

link za preuzimanje radijske emisije

„uvijek nedjeljom“

od 20. svibanj 2018.

https://jumboiskon.tportal.hr/dl/fc50e26f-9238-4f6b-8a8e-7d35adcdeac0

“Ne moli za laganiji teret, nego za snažnija leđa.”

Ovo je vrijeme molitve. Svi mole.

Svi svakoga nešto mole.

Sluge mole gospodare, narod moli vlastodršce, dužnici mole vjerovnike.

Publika moli svoje idole. Sirotinja moli bogataše. Slabi mole jake.

Moli se na sve strane. Usmeno. Pismeno.

Javno i tajno.

Moli se u crkvama, u sinagogama, u džamijama.

Moli se rodbinu, prijatelje, poznanike, znane i neznane.

Moli se preko telefona, mobitela, interneta. Molitve pljušte sa svih strana.

Moli se anđele, svece i svetice.

Moli se Boga.

I sve se te brojne, u biti bezbrojne, molitve, svode na, manje više, običnu trgovinsku razmjenu. Na običan “pazarluk”. Traži se i daje se. Daje se ne bi li se dobilo. Velika burza molitava radi danonoćno.

U molitvama se laže, maže, obećava, prijeti, grozi. Otvoreno ili između redaka. Oni kojima se molitve uslišaju, oni likuju, a oni koji ostadoše s neuslišanim molitvama negoduju i mijenjaju adresu na koju će poslati svoju narednu molitvu. 

Molitva nas prati od rođenja do smrti. Bila ona naša, bila ljudi kojima je stalo do nas. Rađamo se uz majčinu molitvu, uz molitve oca, i rodbine, a umiremo ili nas pokapaju moleći se za spas naše duše.

Bez molitve u životu bili bismo kao bez udova, a s … Read More

link za preuzimanje radijske emisije

„uvijek nedjeljom“

od 13. svibanj 2018.

https://jumboiskon.tportal.hr/dl/263e29c8-07e0-436b-a6df-c368c69c71bd