Rijetki bi među nama priznali da im je životni motto: „Oko za oko, zub za zub!“,  ali budimo pošteni, postoji nešto u nama što nam pričinja veliko zadovoljstvo kada se osvetimo.

Neki od najpopularnijih filmova svih vremena govorili su o tome, kako su neki likovi, nekoga pretukli ili su nekome pobili obitelj. I mi smo s velikim i neskrivenim nestrpljenjem ostatak filma čekali (i jedva dočekali) da se glavni junak – OSVETI – i onda smo – GUŠTALI!

Mala je razlika između filma i naših osobnih života.

Kad god nam netko nešto učini nažao u nama se rodi napast kako mu uzvratiti.

„Ništa nije slađe od osvete!“ tako nam poručuje ovaj naš svijet.

S druge strane Krist nam poručuje:

„Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone.“

Krist je još jasniji:

„Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin.“

(Rimljanima 12,19)

Veliko ime svjetske književnosti Mark Twain kaže:

„Poznato je da kiša pada, po pravednima i po nepravednima jednako, ali ako bih ja mogao upravljati tim stvarima, ja bih kišio nježno i blago po pravednima ali ako bih susreo nekog nepravednog, vani na otvorenom, ja bih ga – utopio.“

Jedan se je kršćanin mučio s današnjim … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/zakon-odmazde-lex-talionis/

I dok nam evanđelist Matej govori o „besjedi na gori“ evanđelist Luka (6,17. 20-26) nam daje skoro pa isti sadržaj koji se često naziva i „govor na ravni“.

Teško je razlučiti je li ovdje riječ o istom Isusovom govoru opisanom na dva različita načina od strane dvojice evanđelista ili je Isus imao nekoliko svojih besjeda koje je izgovarao više od jednog puta.

Ako je ovo bila propovijed koju je Isus propovijedao više od jednog puta – jednom na gori, a ovaj put na ravni – onda nam to može također objasniti  dodatak onih „jao“ koje ne pronalazimo kod Mateja.

Prizor kod Luke je užurban, prepun je pokreta i aktivnosti. Ljudi dolaze k Isusu u značajnom broju i svatko pokušava dotaknuti ga u nadi da će od njega primiti snagu koja ozdravlja.

Svi su željeli ozdraviti.

Svi su željeli bolji život.

Svi su željeli dotaknuti se čovjeka koji je obećavao bolje sutra.

I mnogi su ozdravili.

Ali ne svi.

Mnogi su se promijenili.

Ali ne svi.

Što god Kraljevstvo Božje jest na ovome svijetu, ono sigurno nije bezbrižan život u kojem je svaki onaj koji vjeruje oslobođen boli, bolesti, razočaranja, pa čak i progona poradi svoje vjere.

Možda se baš iz tog razloga, usred sve te … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/p-a-t-n-j-a/

„Mi smo samo obični ljudi,
mi ne znamo kojim putem ići,
jer mi smo obični ljudi.“      
(John Legend)
 

Ovo je refren pjesme „Obični ljudi“ čiji je autor John Legend, nagrađivan (Grammy) za najbolju mušku R&B interpretaciju.

Pjesma je prepuna kontrasta, kontradikcija, osjećaja krivnje, sumnje i straha. Legend pjeva o tome kako ljudi krivo prosuđuju kada su njihove veze i odnosi u pitanju i tvrdi da su naši međusobni odnosi teška stvar s neizvjesnim ishodom. Ako želimo da neka naša veza uspije trebali bi činiti kompromise ali čak ni oni nisu jamstvo za siguran uspjeh.

Ne samo što smo „obični“, ne samo što nam je život ionako težak i kompliciran, nego smo još i osuđeni na život prepun kompromisa koji ništa ne jamče.

Zar je onda čudo što, prepuni osjećaja krivnje, sumnje i straha, bježimo u svijet iluzija, što živimo tuđe živote, što smo postali obični voajeri kojima je jedino preostalo nadati se da će nam gospodari osigurati dovoljnu porciju „kruha i igara“?

Iz naših redova ovaj svijet ne poziva nikoga na svoje „partije“ i na svoje „domjenke“, nikoga od nas ne „regrutira“ među svoje izabranike i svoje miljenike.

Ali neko to ipak čini.

Netko ipak bira za važne pozicije – obične ljude.

Isus to čini.

Zašto je Isus … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/svu-smo-se-noć-trudili/

Čitanje iz Evanđelja po Luki, glava 4, 14-21, koje smo imali prigodu čuti prošle nedjelje, čini jednu cjelinu s današnjim čitanjem 4, 21-30. Priča o Isusovom boravku u Nazaretu podjeljena je u dva dijela i zato je važno povezati prošlonedjeljno čitanje s ovonedjeljnim čitanjem.

Isus je pročitao dio teksta iz Knjige proroka Izaije i zaklopivši knjigu je rekao: “Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.” (Luka 4, 21)

Neki među njima su zadivljeni njegovim govorom i sve što imaju reći jest:

“Nije li ovo sin Josipov?” (Luka, 4, 22).

Ova rečenica se može tumačiti kao izraz zadivljenosti i poštovanja („Ma, vidi ti kako je mali Josipov daleko dogura.“) ali isto tako u njoj može biti pakosti, podsmjehivanja, pa i ruganja. („Josipov mali? Bija je niko i ništa. Ma daj!“)

Isus stvari dobro predviđa. Pretpostavlja da će ga pitati za čuda koja je prije dolaska u Nazaret činio u Kafarnaumu i tražiti će od njega neka ponovi ta čuda. Ali Isus nije zabavljač.

Isus nema namjeru podilaziti publici, pa ni u svom rodnom gradu.

I što je još gore, Isus ljude razjaruje govoreći im istinu o stanju u njihovim dušama koje ih čini nedostojnima Božanskih dijela. I zato Bog, kao … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/budi-svoj/

Očekivanje nečega često zna biti puno bolje nego samo ostvarenje očekivanog. Koliko smo samo puta kao djeca s nestrpljenjem očekivali nekoga i iščekujući naša su iščekivanja rasla i rasla, a naša bi mašta stvarala prizore u kojima smo naprosto uživali. Ali onda bi se ta ili taj pojavili i mi bi se uglavnom razočarali.
Svi mi planiramo svoju budućnost, svoj život, svoju profesiju i sve to planiramo idealizirajući. I dok planiramo sve nam se čini i divno i krasno. Na našu žalost realnost zna biti puno drugačija, često razočaravajuća.
U današnjem čitanju Isusa nalazimo u sinagogi. Subota je i sinagoga je najvjerojatnije ispunjena ljudima koji su slični nama koji nedjeljom odlazimo na svetu misu. Jedni pozorno slušaju, a drugi prevrću neki svoj film.
Sve to pomalo sliči na Sv. Augustina, koji je u svojim mlađim danima dok je bio daleko od svetosti, znao moliti: „Gospode učini me čednim – ali ne sada.“
Publici u sinagogi ugodno je slušati Isusa koji čita da će Spasitelj, da će Mesija, doći kako bi donio dobre vijesti siromašnima, kako bi navijestio oslobađanje zarobljenima, povratak vida slijepima, slobodu potlačenima i sve to „jednog lijepog dana“ naravno u budućnosti.
Lijepo.
Nešto se očekuje i sada možemo pustiti svojoj mašti … Read More

Hrvatski je sabor 9. i 10. lipnja 1687. godine izabrao svetog Josipa za nebeskog zaštitnika Hrvatskog Kraljevstva, odnosno hrvatskog naroda.

U Protokolu Hrvatskog sabora od 9. i 10. lipnja 1687. godine nalazi se na latinskom jeziku ovaj tekst: “Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.”

………………………. Molitva sv. Josipu Radniku

Slavni Sveti Josipe, uzore svih radnika, izmoli mi milost obavljati svoje poslove u duhu pokore, te tako zadovoljiti za svoje mnogobrojne grijehe; da ih obavljam savjesno, ne obazirući se na svoje sklonosti, već jedino na dužnost; da ih izvršim sa zahvalnošću i radošću smatrajući velikom čašću što mogu naravne darove, koje mi je Bog dao, uporabiti i usavršiti u poslu; da ih obavljam uredno i mirno, umjereno i strpljivo i nikada ne uzmaknem pored umornošću i poteškoćama; da ih obavljam osobito u čistoj nakani odričući se sama sebe; sve to u sjećanju na smrt i na račun koji ću morati polagati o svakom izgubljenom času, o neiskorištenim darovima, o propuštenim dobrim djelima i o taštoj samodopadnosti kod uspjeha, što tako nagrđuje djela učinjena Bogu za ljubav.

Sve Isusu i Mariji za ljubav i po … Read More

Sutra, u utorak, 1. svibnja, na blagdan Svetog Josipa radnika i na početku Marijinog mjeseca, uzoriti kardinal Raymond Burke će slaviti Svetu žrtvu Mise i moliti krunicu kako bi obasuo (Storm Heaven) nebo našim molitvama, u 7:00 (po lokalnom vremenu) u svojoj privatnoj kapelici u Rimu.

Moji suborci, Ratnici Krunice, na 1. svibnja, imajte na umu da ćemo se okupiti zajedno sa četiri kraja svijeta i da ćemo podići naš ujedinjen glas prema nebu.

Sutra će 108,787 Ratnika Krunice moliti krunicu i obasuti Nebo molitvom u zajedništvu sa Svetom Misom koju će slaviti kardinal Burke.

Kad molite vaše krunice, imajte na umu da se molite za nakane svih Ratnika Krunice, baš kao što će se i oni moliti za vaše nakane.

Ne trebate se moliti u isto vrijeme, ali molimo da molite svoju krunicu u nekom trenutku na 1. svibnja (po lokalnom vremenu). Objavljujemo vrijeme Mise za one koji žele moliti u isto vrijeme kao i kardinal Burke, koji će slaviti Misu i moliti krunicu.

Posebno molim da se molite za naše napore da uživo prenosimo Sv. Misu kardinala Burkea, krunicu i kratku propovijed za sve Ratnike Krunice. Trenutno dovršavamo konačne dogovore i nadamo se da ćemo moći u živo prenositi i posebnu Svetu misu … Read More

Popucala su srca naša.
Raspukla se.
Probodena.
Ubili su malenog Alfija.
Ubili su dijete koje nismo nikada ni vidjeli ni čuli…
… a kao da je bilo najrođenije.

Ali… ne plačite!

Ubili su ga na pravdi Boga. Kukavički. Okrutno. Nemilosrdno.

Ubili su ga mučki.

Okružili su se plaćenicima kako bi spriječili roditelje da se bore za svoje dijete.
Podigli su zid između majke i oca, između nas koji smo ga voljeli i malenog dječaka.

Demokrati… Modernisti… Fašisti… Nacisti… Komunisti… Globalisti… Isti… Isti… Isti…

Ali… ne plačite!

To malo, nevino biće, nama poslano kao znak od Boga, kao opomena s neba, danas je u zagrljaju svojeg nebeskog Oca.

A mi? Gdje smo mi?

Mi danas plačemo, tugujemo, molimo se, vapimo ali već sutra uredno ćemo pohrliti i ponuditi svoju vlastitu djecu, svoje malene Alfije, gospodarima ovoga umirućeg svijeta za – sluge.

Moliti ćemo svoje gospodare i preklinjati ih ne bi li upregli našu djecu u svoje planove, u svoju kulturu smrti. Jer tu su, mislimo mi, naša djeca sigurna.

Tu nema odgovornosti.
Tu nema slobode.
Tu nema Boga.

Ali… ne plačite!

Ne plačite nad malim Alfijem.

Plačite nad sobom i nad djecom svojom.

”Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom” (Luka 23,28)

Upisani su u povijest i vječno pamćenje Hrvata.

Postrojba koja nikada nije izgubila ni jednu bitku.

Iza njihovih koraka rađala se sloboda.

Ponosan što sam bio, na svoj način, dio te povijesti.

https://www.mixcloud.com/animaradio/svu-smo-se-noć-trudili/

Čitanje iz Evanđelja po Luki, glava 4, 14-21, koje smo imali prigodu čuti prošle nedjelje, čini jednu cjelinu s današnjim čitanjem 4, 21-30. Priča o Isusovom boravku u Nazaretu podjeljena je u dva dijela i zato je važno povezati prošlonedjeljno čitanje s ovonedjeljnim čitanjem.

Isus je pročitao dio teksta iz Knjige proroka Izaije i zaklopivši knjigu je rekao: “Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.” (Luka 4, 21)

Neki među njima su zadivljeni njegovim govorom i sve što imaju reći jest:

“Nije li ovo sin Josipov?” (Luka, 4, 22).

Ova rečenica se može tumačiti kao izraz zadivljenosti i poštovanja („Ma, vidi ti kako je mali Josipov daleko dogura.“) ali isto tako u njoj može biti pakosti, podsmjehivanja, pa i ruganja. („Josipov mali? Bija je niko i ništa. Ma daj!“)

Isus stvari dobro predviđa. Pretpostavlja da će ga pitati za čuda koja je prije dolaska u Nazaret činio u Kafarnaumu i tražiti će od njega neka ponovi ta čuda. Ali Isus nije zabavljač.

Isus nema namjeru podilaziti publici, pa ni u svom rodnom gradu.

I što je još gore, Isus ljude razjaruje govoreći im istinu o stanju u njihovim dušama koje ih čini nedostojnima Božanskih dijela. I zato Bog, kao … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/budi-svoj/

Očekivanje nečega često zna biti puno bolje nego samo ostvarenje očekivanog. Koliko smo samo puta kao djeca s nestrpljenjem očekivali nekoga i iščekujući naša su iščekivanja rasla i rasla, a naša bi mašta stvarala prizore u kojima smo naprosto uživali. Ali onda bi se ta ili taj pojavili i mi bi se uglavnom razočarali.
Svi mi planiramo svoju budućnost, svoj život, svoju profesiju i sve to planiramo idealizirajući. I dok planiramo sve nam se čini i divno i krasno. Na našu žalost realnost zna biti puno drugačija, često razočaravajuća.
U današnjem čitanju Isusa nalazimo u sinagogi. Subota je i sinagoga je najvjerojatnije ispunjena ljudima koji su slični nama koji nedjeljom odlazimo na svetu misu. Jedni pozorno slušaju, a drugi prevrću neki svoj film.
Sve to pomalo sliči na Sv. Augustina, koji je u svojim mlađim danima dok je bio daleko od svetosti, znao moliti: „Gospode učini me čednim – ali ne sada.“
Publici u sinagogi ugodno je slušati Isusa koji čita da će Spasitelj, da će Mesija, doći kako bi donio dobre vijesti siromašnima, kako bi navijestio oslobađanje zarobljenima, povratak vida slijepima, slobodu potlačenima i sve to „jednog lijepog dana“ naravno u budućnosti.
Lijepo.
Nešto se očekuje i sada možemo pustiti svojoj mašti … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/najava-agende/

Početak Evanđelja po Ivanu, a poglavito Ivanove riječi “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!” (Ivan 1, 29) kod nas su stvorile velika očekivanja od Isusa.
Očekivali smo svjetske događaje.
Umjesto toga što smo dobili?
Dobili smo malu priču o malom vjenčanju u nekom malom mjestu.
O vjenčanju koje se je našlo u problemima i na kojem je Isus intervenirao učinivši od vode vino kako bi se uzvanici još neko vrijeme mogli dobro veseliti.
Ivan u prvom poglavlju piše: „Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.“ (Ivan 1,16) ali ubrzo svjedočimo kako se čaše pune mladim vinom.
Ivan piše: „I vidjesmo slavu njegovu.“ (14), a onda odmah kaže da je prvo Isusovo otkrivenje te iste slave došlo nakon što su njegovi učenici okušali novo vino u Kani.
Meni se čini da to i nije baš slava koju smo svi mi na neki način, poučeni Ivanovim prvim rečenicama, očekivali, zar ne?!
Zašto Isus nije pronašao neku bolju svrhu gdje će učiniti svoje prvo čudo?
Zašto nije intervenirao u nekom od brojnih političkih sukoba tog vremena i tako prekinuo neki rat? Zašto nije učinio nešto sa svjetskim problemom hrane i na taj način zaustavio svjetsku glad?
Zašto je izabrao … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/izobilje/

„Nepravda, ona sama, u stanju je potresti

stupove neba i ponovno uspostaviti

vladavinu Kaosa i Noći.“

(Horace Mann)

Početak svake nove godine nekako je vezan uz naše „čvrste“ odluke kako ćemo baš od ove godine, od njezinih prvih dana, neke stvari u životu odbaciti, pustiti neka ih „voda odnese“, a neke ćemo nove pak usvojiti i po njima živjeti. Uvjereni smo kako ćemo svoj život konačno dovesti u red.

Početak nove godine idealno je vrijeme za stvaranje, najčešće, nerealnih planova („E, od sada krećem odlučno!“ „Konačno prekidam s … !“ „Vrijeme je za promjene!“) kako na općoj, društvenoj razini, tako i na onoj osobnoj.

Na općoj razini dominiraju političari koji neprestano mantraju uvijek jedne te iste fraze, koje na kraju uvenu i skončaju kao kolektivna iluzija i prepuste se zaboravu, naravno samo do nekih novih izbora, a nama ostanu samo nova zaduženja i povećani porezi.

I još veći kaos.

Na onoj osobnoj razini naši planovi kreću od onih najpragmatičnijih koji se vrte oko „skidanja viška kilograma“ i „odustajanja od nekih poroka“, pa sve do onih koji mogu dramatično utjecati na našu budućnost i poglavito na naše mjesto u vječnosti.

I kod jednih i kod drugih planova, koji se najčešće izjalove, grješka je u pristupu. Prave, … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/iznova-rođeni/