https://www.mixcloud.com/animaradio/druga-dimenzija/

Volite li se penjati na stabla? Ja ne volim.

Penjao sam se nekoliko puta, ali nikako mi nije omililo.

Brao sam masline, brao sam smokve. I to je to. Čak i malena stabla za moj su ukus previsoka.

Znam, dobro znam, gore visoko, u krošnji stabla, pronađu se nedirnuti plodovi, zrak je čist i pogled na okolicu je predivan, ali postoji jedan problem, za mene nerješiv.

Lako se je popeti, ali ni malo nije lako sa stabla spustiti se na zemlju, jer znamo, svaki uspon uvijek rezultira i silaskom. Prije ili kasnije. Penjali se mi na visoku planinu, na neko stablo ili se mi uspinjali po društvenoj ljestvici, uvijek se treba i spustiti s dosegnutih visina.

Silazak je neminovnost.

I, vjerujte mi, nitko ga ne voli.

Najteže nam pada silazak s pozornice života, bilo to pod teretom godina, bilo to pod pritiskom neke teške dijagnoze. O silasku s prestižne funkcije ne želimo ni misliti, a kamo li govoriti. I silasci s planina su, kako kažu eksperti, zahtjevniji od uspona na tu istu planinu. Silazak sa stabla, pa bilo to i stablo smokve, povezan je sa nizom problema.

Strah. Nesigurnost. Sumnja.

„Što ako mi noga izgubi oslonac?“ „Što ako grana pukne?“ „Što ako ovo?“ „Što ako ono?“

Silazak s neke visine, … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/skriveni-u-krošnji/

Svaka osoba rođena na ovom svijetu, koja živi, uči i raste, koja radi i koja se moli, koja se igra, koja stari i umire, u sebi nosi temeljno pitanje koje podcrtava njezin ili njegov život.

„Voliš li me?“ 

Mi smo stvoreni za povezanost, za povezanost s drugima, za povezanost sa čitavim svemirom i za povezanost sa samim Bogom.

I zato mi tražimo zajedništvo i izmirenje sa svim ljudima, sa svemirom i sa Bogom. Ta naša želja je potraga za ljubavlju. 

Čitav ljudski život je ustvari potraga za ljubavlju.

Na nesreću, temeljno pitanje – „Voliš li me?“ – vrlo brzo se pretvori, pomoću razno-raznih utjecaja, u pitanje koje je potpuno drugačije, a koje glasi: „Jesam li ja vrijedan da me se voli?“ ili u još tragičnije: „Što ja mogu učiniti da bih bio vrijedan tvoje ljubavi?“

Kada čovjek počne postavljati ovakva iskrivljena pitanja onda on odgovore traži i dobiva od obitelji ili društva, a odgovori su uglavnom: „Ja ću biti slavan!“, „Ja ću biti bogat!“, „Ja ću biti moćan!“, „Ja ću biti izabran!“, „Ja ću biti poštovan!“ … i u tom procesu čovjek uvjeri sam sebe da će biti sretan ako ostvari te ciljeve.

Nije ni svjestan da biti sretan znači – biti voljen!

Smješna je i žalosna … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/dobar-i-loš/

Jeste li ikada poželjeli odustati?

Baciti koplje u trnje?

Predati se?

Ne znam vaš odgovor ali kod mene je to trajno prisutna napast, poglavito kada stvari krenu naopako. Teška vremena često znaju dovesti ljude u situaciju kada bi najradije odustali od svega.

Današnja parabola upravo je na tragu takvog razmišljanja.

Žena, udovica, iz današnjeg čitanja imala je, rekli bismo, pravo kukati i naricati nad sobom.

I odustati.

Bila je udovica. Riječ „udovica“ na grčkom je „chera“ i znači „zaboravljena“, „prazna“. Kada Biblija želi ukazati na najbespomoćnije osobe u društvu onda su tu prije svih siročad i – udovice. Njihova prava bila su skoro pa nikakva. Često su bili izrabljivani i napadani. Teško da je bilo osoba koje su bile u gorem društvenom položaju.

Ali Isus od ove udovice čini heroja.

Nas Isusovi heroji uvijek iznova iznenade, zar ne?!

Da, ova udovica je heroj, uzor ustrajnosti i strpljivosti, primjer upornosti i neodustajanja.

Ova žena nije odustala, a imala je „stotinu“ razloga za odustati. Sve je bilo protiv nje. Ništa nije imala. I ono malo što je imalo bilo joj je oduzeto. Nije imala novca za skupog odvjetnika, a i čitav pravni sustav je bio protiv nje.

Ali ova žena nije željela prihvatiti ulogu bespomoćne žrtve. Naprotiv, imala je osjećaj dostojanstva, osjećala … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/ne-sustaj/

Je li stvarno istina da je veće čudo izliječiti ljudsko srce od nezahvalnosti nego izlječiti ljudsko tijelo od najteže bolesti?

Je li to stvarno istina?

Gdje su bila ona dvetorica nakon izliječenja?

Zašto se nisu vratili?

I zahvalili?

Kako se uopće izliječiti od nezahvalnosti?

Pogledajmo ponajprije malo ovu devetoricu, pa onda onog desetog gubavca.

Devetorica.

Bili su to jako religiozni ljudi – sve dok su trebali Boga.

Vapili su: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!”

Ali nakon što su se izliječili zaključili su da im Bog više ne treba.

Pa, zar tako nije i danas?

Ljudi vape, plaču od boli zbog razvoda, raka, srčanih udara, poslovnih propasti: „Trebam te Bože! Život mi je u rasulu! Bože, pomozi mi!“

Ali kratko nakon toga, kada kriza prođe, kada se život vrati u normalu – Boga više ne zazivaju.

Ljudi vape, traže Boga u krizama, onda kada su očajni.

Paradoks ovog čuda je bio u tome da je čudo udaljilo gubavce od Boga.

Kada su trebali Boga bili su blizu Bogu ali kada ga više „nisu trebali“ onda su bili prezauzeti svojim dobrim životom.

To donekle možemo i razumjeti. Radi svoje bolesti bili su odvojeni od svojih obitelji i prijatelja, od svojega posla. Bili su u karanteni. Izolirani.

A sada su bili slobodni vratiti se svojem prijašnjem životu.

I bili … Read More

Proljeće je.
Ljeto samo što nije.
Znate li šta je to „pižolot“?
To vam je izraz kojim mi u Dalmaciji opisujem vrijeme (obično liti) iza ručka kada se – „ubije oko“ – kada se odspava. Po ure. Uru. Kako ‘ko.
Mi ne meditiramo nego spavamo ili kunjamo.

A znate li što je to TM?
To vam je Transcendentalna meditacija.

Čitam na stranicama poliklinike Harni: „TM tehnika, jedinstvena je u svijetu. Po načelima, a i po samoj vježbi razlikuje se od bilo kojeg drugog oblika duhovnog ili tjelesnog razvoja. Jednostavna je, prirodna i nenaporna, mentalna tehnika dubokog počinka duha i tijela.“

Divota.
Samo malo. Škodi li?
Ili još bolje pitanje: „Mogu li/smiju li katolici prakticirati ‘transcendentalnu meditaciju’?“

Don Damir Sojić objašnjava kako je TM nespojiva s kršćanskom teologijom, antropologijom i molitvom.

https://book.hr/svecenik-odgovara-mogu-li-katolici-prakticirati-transcendentalnu-meditaciju/

Dobro, Don Damir je Hercegovac, iz Međugorja, možda je malo pretvrd… idemo mi vidjeti što o TM kaže papa. Recimo papa emeritus Benedikt XVI: „TM može degenerirati u kult tijela i može potajno dovesti do stanja u kojem se tjelesne senzacije drže duhovnim iskustvima.“

I recimo sad, ne znam, Vatikan održava nekakvu konferenciju, recimo međunarodnu, na temu izlječenja… i vi se prijavite da biste zborili o tome kako je dobro učiti djecu prakticiranju TM.

Ma ne bi vam palo na pamet, jer je to … Read More

Hrvatski je sabor 9. i 10. lipnja 1687. godine izabrao svetog Josipa za nebeskog zaštitnika Hrvatskog Kraljevstva, odnosno hrvatskog naroda.

U Protokolu Hrvatskog sabora od 9. i 10. lipnja 1687. godine nalazi se na latinskom jeziku ovaj tekst: “Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.”

………………………. Molitva sv. Josipu Radniku

Slavni Sveti Josipe, uzore svih radnika, izmoli mi milost obavljati svoje poslove u duhu pokore, te tako zadovoljiti za svoje mnogobrojne grijehe; da ih obavljam savjesno, ne obazirući se na svoje sklonosti, već jedino na dužnost; da ih izvršim sa zahvalnošću i radošću smatrajući velikom čašću što mogu naravne darove, koje mi je Bog dao, uporabiti i usavršiti u poslu; da ih obavljam uredno i mirno, umjereno i strpljivo i nikada ne uzmaknem pored umornošću i poteškoćama; da ih obavljam osobito u čistoj nakani odričući se sama sebe; sve to u sjećanju na smrt i na račun koji ću morati polagati o svakom izgubljenom času, o neiskorištenim darovima, o propuštenim dobrim djelima i o taštoj samodopadnosti kod uspjeha, što tako nagrđuje djela učinjena Bogu za ljubav.

Sve Isusu i Mariji za ljubav i po … Read More

Sutra, u utorak, 1. svibnja, na blagdan Svetog Josipa radnika i na početku Marijinog mjeseca, uzoriti kardinal Raymond Burke će slaviti Svetu žrtvu Mise i moliti krunicu kako bi obasuo (Storm Heaven) nebo našim molitvama, u 7:00 (po lokalnom vremenu) u svojoj privatnoj kapelici u Rimu.

Moji suborci, Ratnici Krunice, na 1. svibnja, imajte na umu da ćemo se okupiti zajedno sa četiri kraja svijeta i da ćemo podići naš ujedinjen glas prema nebu.

Sutra će 108,787 Ratnika Krunice moliti krunicu i obasuti Nebo molitvom u zajedništvu sa Svetom Misom koju će slaviti kardinal Burke.

Kad molite vaše krunice, imajte na umu da se molite za nakane svih Ratnika Krunice, baš kao što će se i oni moliti za vaše nakane.

Ne trebate se moliti u isto vrijeme, ali molimo da molite svoju krunicu u nekom trenutku na 1. svibnja (po lokalnom vremenu). Objavljujemo vrijeme Mise za one koji žele moliti u isto vrijeme kao i kardinal Burke, koji će slaviti Misu i moliti krunicu.

Posebno molim da se molite za naše napore da uživo prenosimo Sv. Misu kardinala Burkea, krunicu i kratku propovijed za sve Ratnike Krunice. Trenutno dovršavamo konačne dogovore i nadamo se da ćemo moći u živo prenositi i posebnu Svetu misu … Read More

Popucala su srca naša.
Raspukla se.
Probodena.
Ubili su malenog Alfija.
Ubili su dijete koje nismo nikada ni vidjeli ni čuli…
… a kao da je bilo najrođenije.

Ali… ne plačite!

Ubili su ga na pravdi Boga. Kukavički. Okrutno. Nemilosrdno.

Ubili su ga mučki.

Okružili su se plaćenicima kako bi spriječili roditelje da se bore za svoje dijete.
Podigli su zid između majke i oca, između nas koji smo ga voljeli i malenog dječaka.

Demokrati… Modernisti… Fašisti… Nacisti… Komunisti… Globalisti… Isti… Isti… Isti…

Ali… ne plačite!

To malo, nevino biće, nama poslano kao znak od Boga, kao opomena s neba, danas je u zagrljaju svojeg nebeskog Oca.

A mi? Gdje smo mi?

Mi danas plačemo, tugujemo, molimo se, vapimo ali već sutra uredno ćemo pohrliti i ponuditi svoju vlastitu djecu, svoje malene Alfije, gospodarima ovoga umirućeg svijeta za – sluge.

Moliti ćemo svoje gospodare i preklinjati ih ne bi li upregli našu djecu u svoje planove, u svoju kulturu smrti. Jer tu su, mislimo mi, naša djeca sigurna.

Tu nema odgovornosti.
Tu nema slobode.
Tu nema Boga.

Ali… ne plačite!

Ne plačite nad malim Alfijem.

Plačite nad sobom i nad djecom svojom.

”Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom” (Luka 23,28)

Upisani su u povijest i vječno pamćenje Hrvata.

Postrojba koja nikada nije izgubila ni jednu bitku.

Iza njihovih koraka rađala se sloboda.

Ponosan što sam bio, na svoj način, dio te povijesti.

https://www.mixcloud.com/animaradio/skriveni-u-krošnji/

Svaka osoba rođena na ovom svijetu, koja živi, uči i raste, koja radi i koja se moli, koja se igra, koja stari i umire, u sebi nosi temeljno pitanje koje podcrtava njezin ili njegov život.

„Voliš li me?“ 

Mi smo stvoreni za povezanost, za povezanost s drugima, za povezanost sa čitavim svemirom i za povezanost sa samim Bogom.

I zato mi tražimo zajedništvo i izmirenje sa svim ljudima, sa svemirom i sa Bogom. Ta naša želja je potraga za ljubavlju. 

Čitav ljudski život je ustvari potraga za ljubavlju.

Na nesreću, temeljno pitanje – „Voliš li me?“ – vrlo brzo se pretvori, pomoću razno-raznih utjecaja, u pitanje koje je potpuno drugačije, a koje glasi: „Jesam li ja vrijedan da me se voli?“ ili u još tragičnije: „Što ja mogu učiniti da bih bio vrijedan tvoje ljubavi?“

Kada čovjek počne postavljati ovakva iskrivljena pitanja onda on odgovore traži i dobiva od obitelji ili društva, a odgovori su uglavnom: „Ja ću biti slavan!“, „Ja ću biti bogat!“, „Ja ću biti moćan!“, „Ja ću biti izabran!“, „Ja ću biti poštovan!“ … i u tom procesu čovjek uvjeri sam sebe da će biti sretan ako ostvari te ciljeve.

Nije ni svjestan da biti sretan znači – biti voljen!

Smješna je i žalosna … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/dobar-i-loš/

Jeste li ikada poželjeli odustati?

Baciti koplje u trnje?

Predati se?

Ne znam vaš odgovor ali kod mene je to trajno prisutna napast, poglavito kada stvari krenu naopako. Teška vremena često znaju dovesti ljude u situaciju kada bi najradije odustali od svega.

Današnja parabola upravo je na tragu takvog razmišljanja.

Žena, udovica, iz današnjeg čitanja imala je, rekli bismo, pravo kukati i naricati nad sobom.

I odustati.

Bila je udovica. Riječ „udovica“ na grčkom je „chera“ i znači „zaboravljena“, „prazna“. Kada Biblija želi ukazati na najbespomoćnije osobe u društvu onda su tu prije svih siročad i – udovice. Njihova prava bila su skoro pa nikakva. Često su bili izrabljivani i napadani. Teško da je bilo osoba koje su bile u gorem društvenom položaju.

Ali Isus od ove udovice čini heroja.

Nas Isusovi heroji uvijek iznova iznenade, zar ne?!

Da, ova udovica je heroj, uzor ustrajnosti i strpljivosti, primjer upornosti i neodustajanja.

Ova žena nije odustala, a imala je „stotinu“ razloga za odustati. Sve je bilo protiv nje. Ništa nije imala. I ono malo što je imalo bilo joj je oduzeto. Nije imala novca za skupog odvjetnika, a i čitav pravni sustav je bio protiv nje.

Ali ova žena nije željela prihvatiti ulogu bespomoćne žrtve. Naprotiv, imala je osjećaj dostojanstva, osjećala … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/ne-sustaj/

Je li stvarno istina da je veće čudo izliječiti ljudsko srce od nezahvalnosti nego izlječiti ljudsko tijelo od najteže bolesti?

Je li to stvarno istina?

Gdje su bila ona dvetorica nakon izliječenja?

Zašto se nisu vratili?

I zahvalili?

Kako se uopće izliječiti od nezahvalnosti?

Pogledajmo ponajprije malo ovu devetoricu, pa onda onog desetog gubavca.

Devetorica.

Bili su to jako religiozni ljudi – sve dok su trebali Boga.

Vapili su: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!”

Ali nakon što su se izliječili zaključili su da im Bog više ne treba.

Pa, zar tako nije i danas?

Ljudi vape, plaču od boli zbog razvoda, raka, srčanih udara, poslovnih propasti: „Trebam te Bože! Život mi je u rasulu! Bože, pomozi mi!“

Ali kratko nakon toga, kada kriza prođe, kada se život vrati u normalu – Boga više ne zazivaju.

Ljudi vape, traže Boga u krizama, onda kada su očajni.

Paradoks ovog čuda je bio u tome da je čudo udaljilo gubavce od Boga.

Kada su trebali Boga bili su blizu Bogu ali kada ga više „nisu trebali“ onda su bili prezauzeti svojim dobrim životom.

To donekle možemo i razumjeti. Radi svoje bolesti bili su odvojeni od svojih obitelji i prijatelja, od svojega posla. Bili su u karanteni. Izolirani.

A sada su bili slobodni vratiti se svojem prijašnjem životu.

I bili … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/zahvalnost/

Živimo u vremenima kada svi žele privući našu pozornost.

Zato nam putem različitih medija uporno obećavaju nešto novo, nešto posebno i naravno nešto istinito i stvarno.

Ali tako je teško u ovom moru laži, falsifikata i imitacija pronaći nešto originalno, autentično. Sve se kopira, klonira, imitira i čovjek pojma nema je li nešto isinito ili je lažno.

Tako je to s materijalnim svijetom ali što je s vjerom?

Postoji li „lažna vjera“ ako već postoji lažna odjeća, obuća, nakit, parfemi …

I ako postoji koje nam probleme može stvoriti?

Imitacija nekog komada odjeće pokazati će svoje pravo lice u prvom pranju i šteta će biti financijska i ne baš velika ali što je s vjerom?

I vjera, baš kao i sve prije nabrojeno, kada je lažna ,u biti na prvi pogled djeluje tako stvarno i uvjerljivo.

Skoro da je identična stvarnoj vjeri.

Skoro.

Lažna vjera pretvara naša vjerovanja, naše osjećaje, naša nadanja i naše snove u nešto što je krivo, pogrešno i lažno. Posljedice su užasne.

Kako to lažna vjera guši istinsku vjeru?

Svi smo mi obasuti Božjim blagoslovima. Svakog dana Bog nam šalje nove blagoslove. Sveto Pismo je puno obećavajućih Božjih blagoslova koji će doći do nas djece Božje.

Ali što mi radimo?

Mi malo po malo, … Read More