preuzeto sa FB zida
Valerija Buha

Znam da preduge tekstove ne čitaju… ali to mi je manje važno… jer tekst nije pisan za FB već za drugu priliku.. a ionako ovo je za PAR ONIH koji će IPAK pročitati..

UZ MARIJIN MJESEC SVIBANJ jedno moje promišljanje o MAJCI KRISTOVOJ, MAJCI CRKVE, MAJCI NAŠOJ…
______________________________________________

Kakav je moj odnos s Gospom?

„Per Maria ad Jesum“.
Preko Marije do Isusa!- govorili su crkveni oci.

A što je meni Isus zapravo?
Ili, tko je on meni?

Što bih odgovorila na Isusovo pitanje: „A vi, što vi kažete tko sam ja?“

Bi li kao kršćanka, kao ona koja se u radikalno životno opredijelila, mogla reći poput Petra: „Ti si Krist, Sin Boga živoga!“? ili kao Toma: „Gospodin moj i Bog moj!“?

Po Isusu sam vezana s Ocem, po Isusu i njegovu daru bogolikog života krštenjem sam umrežena u Crkvu.

On – Isus je onaj na čiju sam kartu zaigrala sa svim svojim životom. Učinih to kao i milijuni vjernika kroz sva stoljeća. Sve, čitav život, pogled na životne prioritete i vrijednosti trudim se prožeti svjetlom Kristovim.

Znam da koji put ne uspijevam, znam kako sam slaba i kako su moja traženja i njegova čekanja na mene katkad dovedena do granice mogućega. Ali, ipak znam, unatoč svemu, da on … Read More

Spasi jedan život i ti si heroj…
spasi stotine života i ti si … medicinska sestra…

 sretan vam vaš dan… i svaki drugi dan 

Na današnji dan prije 72 godine u Bleiburgu započela je masovna jugokomunistička krvava odmazda nad nenaoružanom, predanom hrvatskom vojskom, prognanim hrvatskim civilima i nedužnom hrvatskom djecom.

Današnji datum potrebito je usaditi u pamćenje novim mladim generacijama Hrvata i Hrvatica kako se nikada više ponovilo ne bi.

Započet je nezapamćen genocid nad našim narodom od strane komunista, na najnezamisliviji način ubijani su zatočeni vojnici, civili, žene, djeca…

Započeo je Križni put hrvatskog naroda…

Brojke su nezamislive i kreću se do 500 000 nedužnih ljudi.

Ratnim zločinom zapovijedao je krvavi diktator Josip Broz…

Na krvlju nedužnih Hrvata stvorena je tamnica hrvatskog naroda Jugoslavija.

UHD NIKADA ZABORAVITI POVIJEST NEĆE!

Vječni mir i blagoslov nevinim hrvatskim žrtvama podari Gospode.

Ante Puljiz

“Ne moli za laganiji teret, nego za snažnija leđa.”

Ovo je vrijeme molitve. Svi mole.

Svi svakoga nešto mole.

Sluge mole gospodare, narod moli vlastodršce, dužnici mole vjerovnike.

Publika moli svoje idole. Sirotinja moli bogataše. Slabi mole jake.

Moli se na sve strane. Usmeno. Pismeno.

Javno i tajno.

Moli se u crkvama, u sinagogama, u džamijama.

Moli se rodbinu, prijatelje, poznanike, znane i neznane.

Moli se preko telefona, mobitela, interneta. Molitve pljušte sa svih strana.

Moli se anđele, svece i svetice.

Moli se Boga.

I sve se te brojne, u biti bezbrojne, molitve, svode na, manje više, običnu trgovinsku razmjenu. Na običan “pazarluk”. Traži se i daje se. Daje se ne bi li se dobilo. Velika burza molitava radi danonoćno.

U molitvama se laže, maže, obećava, prijeti, grozi. Otvoreno ili između redaka. Oni kojima se molitve uslišaju, oni likuju, a oni koji ostadoše s neuslišanim molitvama negoduju i mijenjaju adresu na koju će poslati svoju narednu molitvu. 

Molitva nas prati od rođenja do smrti. Bila ona naša, bila ljudi kojima je stalo do nas. Rađamo se uz majčinu molitvu, uz molitve oca, i rodbine, a umiremo ili nas pokapaju moleći se za spas naše duše.

Bez molitve u životu bili bismo kao bez udova, a s … Read More

link za preuzimanje radijske emisije

„uvijek nedjeljom“

od 13. svibanj 2018.

https://jumboiskon.tportal.hr/dl/263e29c8-07e0-436b-a6df-c368c69c71bd

Putnički brod doživi brodolom u oluji i samo dvojica muškaraca bijahu u stanju doplivati do malenog i pustog otoka.

Dvojica preživjelih, ne znajući što činiti, usuglasiše se da nemaju drugog izlaza nego moliti se Bogu.

Međutim, kako bi otkrili čija je molitva moćnija, dogovoriše se da će podijeliti teritorij između sebe i da će obitavati na suprotnim stanama otoka.

Prva stvar za koju su molili bila je hrana. Slijedećeg jutra, prvi čovjek ugleda voćku prepunu plodova na svojoj stani otoka. Zemlja onog drugog ostala je besplodna.

Nakon tjedan dana, prvi muškarac bijaše osamljen i odluči pomoliti se za ženu.

Narednog dana, neki brod doživi brodolom i jedina osoba koja ga je preživjela bila je žena koja dopliva do njegove strane otoka. Na drugu stranu otoka nitko nije doplivao.

Ubrzo onaj prvi muškarac stade moliti za kuću, odjeću, za više hrane. Sutradan, poput neke čarolije, sve mu to bi ostvareno. Međutim onaj drugi muškarac i dalje ne posjedovaše ništa.

Konačno onaj se prvi pomoli za brod kako bi on i njegova žena mogli napustiti otok. Ujutro on pronađe brod privezan na svojoj strani otoka.

Ukrca se on u brod sa svojom ženom i odluči ostaviti onog drugog muškarca na otoku. Držao ga je nevrijednim Božjih blagoslova, jer ni jedna od … Read More

U peton danu, u peton misecu godine četrdesetpete,
u Zagrebu, glavnon gradu,
blagova san poslidnju večeru sa mojon materon.
U Zagrebu, to kanda je u Šibeniku:
di mater je moja, tamo i Grad je moj,
mi smo svuda po šibensku divanili,
tako smo jedno drugon nikako bliži bili:
tu rič san s nježinin mlikon popija.

Za večeru je bilo kruva i sira,
ja san priko voje ija:
kruv ka da je plisan bija,
umisila moja ga mater o’ zadnjega brašna u kući,
a s vodon ka da je umišala previše svoji’ suza.
Svaki san zalogaj mora zaliti vinon,
što ga je ona donila iz naše konobe, o’ naši’ loza,
a bilo je žuko, kano o’ pelina.

Mater se sklonila k naman u Zagreb,
bižeć ispri’ crjene „slobode“;
ostavi ondi najstarijeg sina,
što greb je naša nigdi po’ maslinon u našem poju,
i naš opustili dom zakjučala.

Stol bija je posve mali,
mala famija za njin, s udovicon i sirotin diteton,
u sve nas petoro,
a svi kanda smo nimi i gluvi,
svaki se zalogaj po justin čuje
i samo disanje kanda je bilo priglasno.

Svaki kanda se boja prozboriti i jednu jedinu besidu,
da ne provali nevera,
što nan je svima vitlala u duši.

Mater će prva:
-Šta će to biti, moj sinko, o’ ove naše nesritne zemje o’ jadne ‘Rvaske?
U mojin je smućenin očima našla crni odgovor
svaka je besida suvišna … Read More

Vrstan film za one koji su odrasli na westernima i koji vole akcione filmove. STRONG 12 priča istinitu priču o 12-orici pripadnika US Army Special Forces ODA595 koji su ubačeni u Afganistan nakon rušenja „blizanaca“ u NYC. Filmu je prethodila knjiga „Horse Soldiers“ (Doug Stanton).

Cilj je bio razbiti Al Qaedu i zauzeti, zajedno s lokalnim „gospodarima rata“ mjesto Mazar – i – Sharif. Procijenjeno je da bi za to trebalo dvije godine. „Horse Soldiers“ su to učinili za tri tjedna.

Na stranu američka politika ovaj film prije svega govori o običnom vojniku i vojničkom bratstvu i meni je zato fascinantan.

Izdvajam scenu u kojoj general Dostum, zapovjednik lokalnih snaga, koje su u savezu s Amerikancima govori zapovjedniku operacije „Dagger“ Mitch Nelsonu:

„Ne ćete pobijediti ovdje jer niste iskreni prema sebi. Očekujete pobjedu bez krvi. Vaš bijes dolazi iz vašeg straha jer živite na mjestu gdje je život bolji nego zagrobni život. Takvo nije ovo mjesto. Ovdje Talibani ubijaju sve za što vi živite. Vaša misija će propasti jer se plašite smrti. Ljudi mule Razana, Talibani, oni je prigrljuju. Jer vjeruju da ih čeka bogatstvo u raju.“

Kada mu Mitch Nelson ponudi pomoć najmodernijeg naoružanja kojeg povijest poznaje, general Dostum kaže:

„Najbolje oružje u povijesti je … Read More

Morgan Freeman jedan je od mojih omiljenih glumaca. Naravno, nisam jedini – dobitnik Oscara snimio je najmanje 45 filmova. Ipak, njegova vjera nije razlog zašto se ja divim njegovom radu.

Kada je upitan drži li sebe ateistom ili agnostikom, odgovorio je, „Mislim da smo mi izmislili Boga. Pa ako ja vjerujem u Boga, a ja vjerujem, onda je to zato što ja mislim da sam ja Bog.“

Ovih dana Freeman je na naslovnicama sa svojim filmom „The Strory of God“ / „Priča o Bogu“, jednom od najskupljih programa u povijesti National Geographic Channela.

Njegov je cilj ujediniti ljude različitih religija, i pokazati da „svi mi tražimo istu stvar… i u biti da svi mi dolazimo do istih ideja o tome tko smo mi, što smo i kamo idemo.“

Dobrodošli u svijet relativizma, gdje „svi putovi vode do iste planine“ i istina je što god mi rekli da ona jest. Osim kada je naša „istina“ biblijska. Onda smo mi netolerantni ako ne i opasni.

Razmislite o bijesu koji je skoro eruptirao kada je Hillary Clinton rekla jednom TV novinaru da „nerođena osoba nema ustavna prava“. Podupiratelji „pro-life“ („za-život“) pokreta naravno nisu bili suglasni s njom. Ali iznenađenje je bilo da su njezinu izjavu kritizirali također snage koje … Read More

„Ja ću abortirati i vi tu ništa ne možete.”

Leah je imala stipendiju, kao vrsna atletičarka, na jednom kršćanskom sveučilištu u SAD. Ako bi fakultet doznao za njezinu trudnoću izgubila bi stipendiju i mogućnost daljnjeg školovanja. Odlučila je da joj dijete ne će sve to ugroziti.

Savjetnica u centru za trudnoću se je nadala da će uspjeti promijeniti njezinu odluku. Upitala je djevojku hoće li pristati na besplatni ultrazvuk. Leah je pristala.

I dok je djetetova budućnost bila u potpunoj neizvjesnosti medicinska sestra je slušala o brigama i dilemama mlade djevojke. Niti jednom nije radila pritisak da odustane od pobačaja niti je ignorirala njezinu zabrinutost.

Tijekom čitavog pregleda pogled djevojke bio je prikovan uz monitor aparata za ultrazvuk. Kada je pregled završio Leah je prošaptala pet riječi koje su otkrile da se je sve promijenilo.

„Nadam se da je djevojčica.“

Jedan život je spašen zahvaljujući ultrazvuku.

Centri za trudnoću potvrđuju da kada trudnica ugleda svoje dijete pomoću ultrazvuka šanse za pobačaj dramatično se smanjuju.

Nekada smo imali samo riječi, sada medicinsko osoblje može trudnicama ponuditi prozor u maternicu.

A to može spasiti mnoge živote.

Kako živimo “u krugovima” istomišljenika bavljenje politikom uzaludan je posao. Sve što izgovorimo ili napišemo dolazi do ljudi koji uglavnom misle kao i mi. Gubi se nevjerojatna energija kako bi se učvrstilo mišljenje osobe koja je već čvrsta u njemu.

A toliko je zla okolo nas.

Po mojem sudu geneza svih hrvatskih nevolja leži u činjenici da smo se (na ovaj ili onaj način) odrekli Boga. Ne možemo očekivati bolju politiku i političare od ovih kada šutke promatramo i šutnjom odobravamo pokolj nevine dječice. Rana pobačaja duboka je i vapi za pravdom.

Što možemo?

Malo i ništa kada je ovaj svijet u pitanju.
Puno i sve ako se utječemo Bogu.

Zato ja od danas smanjujem svoj “politički angažman”.
Biti će na hladnom pogonu.
Uvjeren sam da je jedino pokajanje i molitva ono što može spriječiti našu propast.

I kao naroda i kao pojedinaca.

Moje sposobnosti su skromne ali su iskrene. Polazim od sebe. Moliti ću za život onih koji, ako se rode uz naše molitve, imaju šansu spasiti ovaj narod.

Ako mislite da sam u pravu pridružite mi se.
Već od sutra.

“Sve demokracije, od antičke Atene, preko Rimske Republike, do gradova država renesanse, su propale. Propale su na isti način, kao korumpirani savez ekstremnog bogatstva i centralizirane moći. Običnim građanima je oduzeta sloboda. Ono što je s pravom njihovo oduzeto im je, a njihova djeca su poslana umrijeti u ratovima bogatih.”

NVWS – No Victory Without Sacrifice / Nema Pobjede Bez Žrtve

Lk 2,22-40   Dijete je raslo, puno mudrosti.   Čitanje svetog Evanđelja po Luki   Kad se po Mojsijevu zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem.   Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.   Riječ Gospodnja.     „Kršćani, ako želite očuvati čovječanstvo, najprije obnovite obitelj!“   Iza nas je advent, vrijeme iščekivanja i pripreme. Iza nas je Božić, proslava rođenja Isusa i dolaska Boga na zemlju u ljudskom obličju. Iza nas je Utjelovljenje. Molili smo se. Pjevali smo. Kitili smo božićna drvca. Postavljali jaslice. Dijelili darove. Dobro smo jeli i pili. Okupljali smo se sa svih strana svijeta. Grlili se i ljubili. Čestitali. Sve u slavu Božju, sve u slavu rođenja Isusa Krista. A dijelom i za svoj gušt. I sada?! Darovi su razmotani. Fešta je prošla. Ni u hladnjaku više nema ostataka s blagdanske trpeze. Božićno drvce, iako još uvijek treperi istom snagom, pomalo kao … Read More

   „uvijek nedjeljom“ od 31. prosinac 2017.  https://jumboiskon.tportal.hr/dl/2cf0d039-644a-4857-adbc-21552504abf9    

  Porođenje Djevice Marije više je, puno više, od Božićne priče. To je priča kako blizu Krist dolazi do vas!   Prva postaja na tom Njegovom putu bila je utroba. Gdje će Bog otići kako bi dotaknuo svijet?   Pogledajte duboko u Mariju kako biste dobili odgovor. Još bolje – pogledajte duboko u sebe.   „Krist u vama, nada slave!“ (Kološanima 1, 27).   Krist je rastao u Mariji sve dok nije morao izići. Krist će rasti u vama sve dok se ne dogodi to isto.   Izići će u vašem govoru, u vašim djelima, u vašim odlukama. Svako mjesto u kojem budete živjeli biti će Betlehem.   I svaki dan kojeg budete živjeli biti će Božić.   Donesite Krista u ovaj svijet … vaš svijet.

    Sretan i blagoslovljen Božić!    

  Ako ste ovih dana zaboravili kupiti božićni poklon za nekoga tko vam je bitan u životu … imam rješenje za vas.   Bijaše jednom jedan čovjek koji je radio jako naporno kako bi osigurao hranu za svoju obitelj. Te posebne godine, nekoliko dana pred Božić, kazni on svoju malenu petogodišnju djevojčicu kada je doznao da je potrošila jedinu obiteljsku rolu skupocjenog zlatnog papira za umotavanje. Kako su financijski slabo stajali, on se je još više uzrujao kada je na Badnjak vidio da je njegova kćerka iskoristila čitav skupi zlatni papir za umotavanje kako bi dekorirala jednu kutiju za cipele, koju je stavila ispod božićnog drvca. Također je bio zabrinut jer nije znao odakle joj novac za kupovinu onoga što je bilo u toj kutiji. Štoviše, slijedećeg jutra, djevojčica puna uzbuđenja donese taj poklon svojem ocu i reče: „Tata, ovo je za tebe!“ Dok je otvarao kutiju osjetio se je posramljen svojom prijašnjom reakcijom, žaleći što je kaznio svoju kćerkicu. Ali kada je otvorio kutiju, otkrije da je prazna i njegova ljutnja opet se razbukta: „Zar ti ne znaš, mlada damo,“ reče on grubo, „kada nekome daješ poklon, pretpostavlja se da bi nešto trebalo i biti u paketu!“ Djevojčica … Read More

  „Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!“ (2. Korinćanima 5, 17)   Puno prije nego su Joseph Mohr i Franz Gruber stvorili poznatu pjesmu „Tiha noć“, Angelus Silesius je napisao:   “U tihoj noći rodi se dijete Božje, I sve se ponovo okupi izgubljeno i samo. Može li tvoja duša, čovječe, postati tiha noć? Bog će se roditi u tebi i sve postaviti kako treba.”   Poljski redovnik Silesius objavio je pjesmu 1657. godine u „Kerubinskom hodočasniku“. Tijekom Božića u našoj crkvi zbor pjeva predivnu pjesmu pod nazivom “Može li ti duša postati tiha noć?”. Dvostruki je misterij Božića da je Bog postao jedan od nas kako bismo mi postali jedno s Njim. Isus je trpio sve što je bilo pogrešno kako bismo mogli biti ispravni. Zato je apostol Pavao mogao napisati: „Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. (2 Kor 5, 17-18). Bio naš Božić ispunjen s obitelji i prijateljima ili prazan od svega za čim čeznemo, mi znamo da je Isus došao da … Read More

Lk 1, 26-38   Evo, začet ćeš i roditi sina.   U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije … Read More

  „uvijek nedjeljom“ od 24. prosinac 2017.  https://jumboiskon.tportal.hr/dl/206dadc2-3816-49e2-a10a-b3e727c61c0d  

  Gledah te, na križu, Domovino, majko, i vidjeh. Znah. Osudit’su te htjeli. Objesiti. Ali ne, ti nisi tat! Ti imaš svoje ime. I povijest svoju. I čast. I sinke svoje. I kćeri. I glas. Ne, Domovino majko, na galge ja te nedam. Ti nisi tat! Ja, maleni tvoj sin, majko, u tvoje ime, ja biram križ. Časno je, i teško, znam, uspinjati se na Golgotu. Ali ja biram taj put. Trinaest godina majko, trinaest hladnih zima, trinaest proljeća bez života, trinaest ljeta bez sunca, trinaest jeseni bez plodova, trinaest postaja do Golgote, bez Veronike, Šimuna. A četrnaestu? Četrnaestu postaju majko, četrnaestu izabrah sam. A petnaestu? Petnaestu ostavljam braći, sestrama svojim. Narodu, koji Barabe bira, a istom žeđi žeđa! Znam. Ne, ne tražite tijelo moje. Ono uskrsnuti neće. Neka uskrsne sloboda. Neka vas grije u zime hladne. Neka proljeća vaša, života budu puna. Neka vam ljeta, obiluju suncem. Neka vas jeseni, plodovima darivaju. Umoran sam ti majko, ali mi se ne sniva. Gladan sam majko, slobode, istine žedan. Idem sad majko. Idem živjeti… I da, želim još reći. Svakim damarom svojim, ja ćutim, tvoju bol. I sinke tvoje ja braćom zovem, sjednimo za isti stol. Ja kćeri … Read More