Bili su ribari, ribari koji su ribarili na Galilejskom jezeru. Jezero je bilo bogato ribom i moglo se je solidno živjeti od ribarenja, poglavito ako si bio dobar ribar.
Šimun i Andrija, braća rođena u ribarskoj obitelji, znala su svoj posao. Možda ih on nije mogao obogatiti ali gladni nisu bili. Imali su određenu životnu sigurnost.
Bila je to relativno mirna svakodnevica.
I onda su susreli Isusa.
Andrija je već ranije sreo Isusa i o njemu govorio svome bratu Šimunu.
Ali ovaj put stvari su bile dramatično drugačije.
Ostavili su svoje mreže i otišli su s njim.
Ali nisu ostavili samo svoje mreže, ostavili su i svoju sigurnost.
Ostavili su svoj dom i ostavili su svoj život kojeg su do tada živjeli.
Kako ih je Isus uvjerio na jedan takav radikalan potez?
Je li im možda iznio nekakav edukacijski program, kojeg će savladati tijekom vremena i tako se prekvalificirati za neki novi posao?
Je li im spominjao benefite koje će, ako budu uz njega, ostvariti?
Novac? Položaj? Slavu? Moć?
Ne!
Isus s njima nije čak razgovarao ni o vječnomu životu, o najvećem benefitu od svih mogućih benefita.
Samo je rekao: “Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!”
Isus im je ponudio život sa svrhom. Život koji ima smisla.
Ponudio im je šansu da se uključe u … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/pozvani-smo/

EVO JAGANJCA BOŽJEGA
„Postoji samo jedna učinkovita žrtva,
žrtva sebeljublja,
kako bi se napravilo mjesta za Boga.“
(Aldous Huxley)
Znate li priču o svinji i kokoši?
Sretnu svinja i kokoš siromaha, gladnog i nevoljnog. Svinja reče: „Trebali bismo nešto učiniti kako bi pomogli ovom jadničku.“ Kokoš se usuglasi i reče: „Zašto mu ne bismo pripremili za doručak… slaninu s jajima?“ Svinja se zaprepasti: „Lako je tebi tako govoriti, jer za tebe je to velikodušna gesta, ali za mene je to jako osobna žrtva.“
I svinja je u pravu. To je uistinu žrtva. A danas se nitko ne želi žrtvovati. Nitko ne želi rasti u žrtvi. Svi žele rasti u slobodi, u obilju, u znanju, ali ne i u žrtvi. Sebičnost je postala religijom našeg vremena. Njezino sveto pismo jesu promotivni prodajni katalozi, njezini hramovi su trgovački centri, a njezini svećenici su marketinški stručnjaci. Njezino vjerovanje počinje riječima: „Ugodi najprije sebi …“
Potrošački mentalitet u svojem smrtonosnom zagrljaju drži sve generacije, od one najmlađe, pa do one najstarije. Sve nas steže i sistematski nas ubija. Sve se više umjesto one „Neka bude volja Tvoja“ čuje „Neka bude volja Moja“.
Sve smo više nalik Romeu koji piše svojoj ljubljenoj Juliji:
„Ispenjati ću najviše i najsurovije planine da bih vidio sjaj očiju tvojih, preplivati ću sve vode divlje i duboke da bih te uzeo u zagrljaj … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/srce-i-križ/

(Matej 3, 13-17)

Ove nedjelje slavimo blagdan Isusovog krštenja.

To je slavlje svjetla koje osvjetljava Božju prirodu.

Krštenje slavi naš identitet – ono što Bog želi da mi budemo.

Ali bojim se da mnogi kršćani imaju problema s ovim blagdanom.

Ako pitate ljude zašto žele da se njihova djeca krste biti će problema s odgovorima.

Obično čujete: „Pa tako se to oduvijek čini.“

Čak i oni među nama, koji redovito idu u crkvu, jednako će tako imati problema s odgovorom.

Činimo li to zbog svojih roditelja?

Je li to stvar kulture?

Običaja?

Ili je to početak oblikovanja naše djece u onome što je temelj naše vjere – Bog koji neizmjerno ljubi svoju kreaciju?

Za neke je pak krštenje „ulazak u Isusov klub“, za druge je ono „polica osiguranja protiv pakla“, a za neke je nebitno krstiti djecu, pa čekaju da djeca odrastu. Kažu djecu treba krstiti kada budu zreli ljudi i kada budu znali što žele.

A kada mi to postajemo zreli? A kada mi to znamo što je za nas dobro?

Krštenje nije nešto što se može zaslužiti.

Krštenje nije ni čin, ni diploma, ni nagrada.

Krštenje je početak, a ne odredište.

Sveti Pavao, u svojoj poslanici Galaćanima, govori o „Božjem posinstvu“, pa možemo reći da je krštenje svojevrsno posvojenje … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/o-da-razdereš-nebesa-i-siđeš/

„Došao si šator podignuti.

Tu među nama biti.

I ostati.

A mi te prepoznali nismo.“

Kad netko spomene riječ „dom“ onda ta riječ uvijek ima snažan učinak na nas. Za većinu nas pomisao na dom je ugodna, priziva slike topline, zaštite, podrijetla, sigurnosti, zajedništva. Dom je tamo gdje je srce. To je mjesto gdje pripadaš. Mjesto gdje ostaješ. Mjesto gdje jednostavno – jesi.

U domu živimo zajedno s nekim i onda nas ta osoba (ili osobe) jako dobro poznaje. Zna što volimo jesti, što volimo raditi, kako se zabaviti. Zna jesmo li „noćne ptice“ ili zorom rano ranimo. Zna što nas čini sretnima, a što nas žalosti. Zna što nam ide na živce, a što nas tjera na smijeh. Zna prepoznati našu tugu i kako nas ohrabriti. Zna jesmo li neuredni ili je kod nas „sve po špagu“. Zna naše intimnosti, recimo, hrčemo li ili možda mjesečarimo. Zna stvari za koje smo nadareni i stvari o kojima pojma nemamo. Zna neke stvari za koje ne želimo da ih drugi znaju.

Zna… pa zna puno toga. Možda i previše.

Zna možda neke stvari o nama koje čak ni mi sami ne znamo.
Ali još netko želi o nama znati – sve. Bog, koji nas je stvorio, želi znati sve … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/i-riječ-je/

Ovonedjeljno čitanje iz Evanđelja po Mateju ne čita se u cjelosti. Iz druge glave najprije se čitaju stihovi 13, 14 i 15, zatim se preskaču stihovi 16, 17 i 18, pa se nastavlja čitanjem stihova 19, 20, 21, 22 i 23.

Koji se dio preskače?

Nije na meni tumačiti razlog ovog preskakanja ali čini mi se da je ovaj dio jako bitan za razumijevanje čitave situacije.

Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže – prema vremenu što ga razazna od mudraca. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: U Rami se glas čuje, kuknjava i plač gorak: Rahela oplakuje sinove svoje i neće da se utješi jer više ih nema.

(Matej 2, 16-18)

Ipak predlažem vam nešto neobično.

Prije nego što nastvaite čitati ovaj tekst na trenutak se podsjetimo božićne poruke novog britanskog premijera. Boris Johnson, čija je Konzervativna stranka odnijela uvjerljivu pobjedu na nedavnim parlamentarnim izborima u Velikoj Britaniji, svoju je čestitku za Božić započeo jasnom porukom potpuno drugačijom od bezličnosti političke korektnosti većine zapadnih državnika danas.

„Božić je, prije svega, proslava rođenja Isusa Krista. Dan od neprocjenjive važnosti za milijarde kršćana diljem svijeta“, rekao je.

Nakon … Read More

Dragi moji, ovo je moja ovogodišnja, adventska i božićna molitva, ali i čestitka…pa..

Čest(it) vam Božić, a po njemu blagoslovljena nova godina…. vaš Trpimir Jurkić

*****
Gospodine moj,
sustiže me aorist,
sa svim svojim nastavcima i konačnostima. 
Sustiže me prošlo svršeno vrijeme,
sustiže me nepopravljivost učinjenog
i nepovratnost propuštenog.
Iznenada se ukaže vrijeme koje sam ugasio na svojim rukama, u svojim očima i srcu.
Odnekud izrone svi oni dani nerazigrani mogućnostima, 
svi oni sati mimo kojih sam prošao, puštajući ih da otkucaju bez da su zazvonili.
 
Gospodine moj, 
sustižu me sve ono što je stajalo uza me, 
a ja nisam vidio. 
Sustižu me blizine kojima sam bio dalek,
i sve bliskosti kojima sam okrenuo leđa.
Sustižu me svi pogledi neodgledani,
svi dodiri ne dodirnuti.
Sustižu me sve istine izigrane,
sve laži neposramljene.
Sustižu me svi porazi koje sam proglasio pobjedama.
Sustižu me bezdani koje sam otvorio svojim koracima.
Sustižu me prešućene riječi,
Sustižu me neizgovorene šutnje,
Sustiže me točka na kraju rečenice.
 
Gospodine moj,
Ja varam vrijeme koje se prevarit ne da,
i nadam se slatkoj obmani da ću nadoknaditi nenadoknadivo.
Rasipam svoj pijesak po bespućima mog taštog srca, moje lijene duše,  
i kad dođe  vrijeme da putove  pripravim Tvom koraku,
da staze poravnam za trag Tvoje stope,
ja više nemam ni jednog zrnca.
Klepsidra je moja prazna.
 
Gospodine moj,
Ne iščekujem ja Tebe, već mogućnost da kupim još malo vremena za trošenje. 
Zato sam … Read More

OVO JE SVIJETU NESHVATLJIVO:
Evo zašto obitelj Rončević nikad neće odustati od prodaje kuće!
Mediji izbjegavaju govoriti da je obitelj Rončević sve svoje predala Bogu!
Najveće čudo ove korizme svakako je Mila Rončević, djevojčica oboljela od leukemije a koja je cijeloj Hrvatskoj dala priliku za korizmenu ljubav, za dobro, za milost i milosrđe, za val ljudskosti koji je toliko bio potreban ne samo njoj nego i svim onim ljudima koji su sudjelovali svojim molitvama i milosrđem za taj jedan mali predivan život i poslužili Gospodinu da učini čudo!

Otac male Mile čak napominje da nam je svima bila potrebna Mila da se u ovoj korizmi očistimo svojih grijeha u izjavi prepunoj čudesne vjere koju samo Gospodin može dati srcu, a koju ovaj svijet teško razumije.

„Bog nam ne jamči da će Mila ozdraviti, ali znamo kamo će ona ako sve to za nas ne završi sretno. I zato se ne bojim za malenu, ali bi mi bilo jako teško da ode, pogotovo nakon što je ujedinila cijelu Hrvatsku, spasila neku drugu djecu i nama dala priliku da se očistimo od nekih svojih grijeha“ – rekao je Milin otac za Večernji list.

Dodali su i da je nemoguće nagovoriti ih da prodaju kuću jer nisu u pitanju oni, nego ZAVJET koji su dali … Read More

NIKOLINA NAKIĆ – U MEĐUGORJU SAM DOŽIVJELA ČUDO!

— Nikolina Nakić – Glasnik
Nedavno sam imala priliku razgovarati s jednom vjerskom skupinom koja me zdušno pokušala uvjeriti kako se čuda više ne događaju, kako je vrijeme rezervirano za čuda bilo ono za života našeg Gospodina Isusa Krista i njegovih apostola.

………………………………………………………………………………………………………………………….

Iako sam duboko osjećala prazninu i tugu tih njihovih uvjerenih riječi – znajući s jedne strane da ih tako njihovi „starješine“ drže u pokornosti jer na taj način prividno anuliraju razne pojave koje se ne mogu znanstveno objasniti, primjerice marijanska ukazanja, stigme ili pak euharistijska čuda. S druge strane, bilo mi je bolno jasno kako ograničavaju živoga Boga u njegovoj ljubavi i stalnom djelovanju prema čovjeku – jednom uspostavljena i vječna Božja prisutnost među nama, ono Božje „ja sam s vama do konca svijeta“ znači upravo to: da je žarka molitva Bogu draga i ugodna na jednaki način danas kao i prije dvadesetak stoljeća.

Tako sam odlučila tim ljudima pripovijedati o Međugorju, točnije o svojem doživljaju tog istovremeno i voljenog i osporavanog hercegovačkog svetišta. Ako su me mogli uvjeravati da čuda više ne postoje, mogla sam i ja barem pokušati ispričati svoju stranu priče.

Međugorje sam posjetila kao već potpuno obraćena i oblikovana vjernica – moje … Read More

„Nadanja i strahovi svih ovih godina 
susretoše se u tebi noćas.“

Najdraže mi je sresti savršeno odjevene mrtvace. To su oni smrknuti kojima je uvijek nešto. Ili imaju puno nekakvog posla, a ukočilo ih za vratom pa ne stignu, ili imaju puno nekakvih svojih i tuđih briga koje ne znaju kako riješiti.

To su oni koji misle da tamo gdje njih nema sve tone, pa zabrinuti za sva ta mjesta na koja ne stignu, objese i lice i ogrlice o vrat i živčano traže nekoga kako bi mu dokazali da su u pravu.

Jedino što na njima blješti je ogrlica, a lica im se podignu jedino kad tračaju nekoga, rade spletke i pomutnje.

Živnu kad tuže ljude, kako bi se ulizali pojedincima.

Za mene su ovo mrtvi ljudi koje samo živci održavaju na životu.
I kad god i sama obješene face idem prema nekome ili kad me ispuni nemir kad sretnem takvog, spomenem se ovog groblja i pomolim se, kako se ne bi i ja pridružila redu živih mrtvaca, jer svi su ljudi skloni ovom jadu.

Opasno je to stanje kad se ne liječi, kad ojača i prijeđe u trajno.
Jednom smo kao djeca našli pod kamenom guštericu bez glave, mlatila je repom živčano i bez reda. Čudili smo se kako uopće živi i koliko se dugo može … Read More

Ove teme još uvijek nekako prolaze na društvenim mrežama ali vjerujte mi i samo spominjanje ovih tema kroz prizmu Božjeg moralnog zakona biti će uskoro žestoko sankcionirano. Ovaj osvrt Jim Denisona donosim u tri nastavka.

…………………………………………………………………..

Miss Španjolske stvara povijest natjecanja za Miss Universe!

Filipinka Catriona Gray osvojila je ovogodišnji naslov Miss Universe. Sudjelovale su natjecateljice iz devedeset i četiri zemlje.

Među njima bilo je Španjolka Angela Ponce. Dobila je titulu Miss Španjolske u lipnju, pobijedivši dvadeset i dvije konkurentice.

Ona je također prva transrodna žena koja je sudjelovala na ovom natjecanju.

Shvaćam da Isusova izjava, “Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih.” (Matej 19, 4), danas nije popularna. Naša kultura slavi “hrabrost” onih koji “prelaze” od muškog do ženskog spola ili obratno.

Danas sugerirati da operacija promjene spola (poznata danas kao “gender affirmation surgery”) ne može biti u najboljem interesu pacijenta dovodi vas u situaciju u kojoj riskirate biti obilježeni netolerantnom osobom s predrasudama.

I to unatoč ocjeni više od stotinu međunarodnih medicinskih studija o post operativnom stanju transseksualaca koje tvrde da “nisu pronašle nikakav snažniji znanstveni dokaz da je kirurgija promjene spolova klinički učinkovita”.

Direktor studije je izjavio: “Postoji velika neizvjesnost oko toga je li promjena nečijeg spola dobra ili loša stvar”. Moguće je ukazati na … Read More

Iz godine u godinu gubim živce pred činjenicom da nas ova nesretna EU sustavno dekristijanizira. Trgovački centri, te suvremene bogomolje polupanih katolika, već dan nakon Dušnog dana rese i kite svoje “oltare” i pokušavaju stvoriti božićni ugođaj – naravno bez Božića.

Kada ste zadnji put u nekom trgovačkom centru vidjeli betlehemski prizor? Isusa, Mariju i Josipa? Svega tu ima, od snjegovića, preko medvjeda pa do vilenjaka i ludih gljiva.

Svete Obitelji nema. 
Deložirana je.
Odavno.
A Hrvati?
Katolici?
Niti vide, niti čuju, niti ih je briga.
Odavno.

I grad Split, kojim navodno upravlja demokršćanska politička opcija, odglumi nekakvo paljenje adventske svijeće i onda zasjedne na rivu uz kobasice i kuvano vino. Toliko o vjerodostojnosti.

Čitam “Denison Forum” Jima Denisona koji prepričava zgodu o kojoj je govorio njegov radio-domaćin Chris Brooks u svojem radijskom programu. Pričao je o svojem dobrom prijatelju koji je prolazio njegovim susjedstvom i prošao pokraj betlehemskog prizora postavljenog ispred jedne obiteljska kuće.

Marija, Josip, pastiri i Sv. Tri kralja, svi su bili prisutni.

Ali Isusa nije bilo.

Kao što je Chris primijetio, neke tradicije ne dodaju Isusa u jaslice do Badnjaka. Možda je to i ovaj susjed namjeravao učiniti. Ili je možda ovaj betlehemski prizor znak našeg doba.

Čini mi se da bi “Božić bez Krista” mogao biti stalna tema naših … Read More

„Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda.“ 
(Matej 2, 7)

Kralj Herod bio je čovjek koji je pokušao zaustaviti Božić.

Uz sve svoje bogatstvo i moć, skončao je kao ljudska ruševina. Povijesni spisi govore da je u posljednjoj godini svojega života njegovo tijelo bilo zaraženo brojnim bolestima.

Ironično, Herod se pretvarao da je vjernik.
Rekao je mudracima:

„Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.« (Matej 2, 8).

Herod je bio lažni vjernik.

Danas postoje ljudi poput njega.
Kažu da vjeruju u Boga, ali žive život koji proturječi onome što Sveto Pismo podučava.

Legalizairano čedomorstvo, protuprirodni zakoni, protubožja politika… svo ovo prenaglašeno isticanje “adventa” a potiskivanje Božića na istom je tragu… zaustavljanja Božića.

Herod je htio biti kralj vlastitog života, ali u biti on je bio rob. Na kraju nije bio kralj Židova, nego kralj bezumnika. Herod je završio na smetlištu povijesti poput brojnih političara prije i poslije njega, podsjećajući nas da oni koji žive izopačenim životom na kraju će žeti što sijaju.

Svi koji vrijeđaju Boga, koji se bore protiv Boga ili pokušavaju zaustaviti Božji plan, u konačnici će propasti. Ipak će Božja riječ na kraju … Read More

Bili su ribari, ribari koji su ribarili na Galilejskom jezeru. Jezero je bilo bogato ribom i moglo se je solidno živjeti od ribarenja, poglavito ako si bio dobar ribar.
Šimun i Andrija, braća rođena u ribarskoj obitelji, znala su svoj posao. Možda ih on nije mogao obogatiti ali gladni nisu bili. Imali su određenu životnu sigurnost.
Bila je to relativno mirna svakodnevica.
I onda su susreli Isusa.
Andrija je već ranije sreo Isusa i o njemu govorio svome bratu Šimunu.
Ali ovaj put stvari su bile dramatično drugačije.
Ostavili su svoje mreže i otišli su s njim.
Ali nisu ostavili samo svoje mreže, ostavili su i svoju sigurnost.
Ostavili su svoj dom i ostavili su svoj život kojeg su do tada živjeli.
Kako ih je Isus uvjerio na jedan takav radikalan potez?
Je li im možda iznio nekakav edukacijski program, kojeg će savladati tijekom vremena i tako se prekvalificirati za neki novi posao?
Je li im spominjao benefite koje će, ako budu uz njega, ostvariti?
Novac? Položaj? Slavu? Moć?
Ne!
Isus s njima nije čak razgovarao ni o vječnomu životu, o najvećem benefitu od svih mogućih benefita.
Samo je rekao: “Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!”
Isus im je ponudio život sa svrhom. Život koji ima smisla.
Ponudio im je šansu da se uključe u … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/pozvani-smo/

EVO JAGANJCA BOŽJEGA
„Postoji samo jedna učinkovita žrtva,
žrtva sebeljublja,
kako bi se napravilo mjesta za Boga.“
(Aldous Huxley)
Znate li priču o svinji i kokoši?
Sretnu svinja i kokoš siromaha, gladnog i nevoljnog. Svinja reče: „Trebali bismo nešto učiniti kako bi pomogli ovom jadničku.“ Kokoš se usuglasi i reče: „Zašto mu ne bismo pripremili za doručak… slaninu s jajima?“ Svinja se zaprepasti: „Lako je tebi tako govoriti, jer za tebe je to velikodušna gesta, ali za mene je to jako osobna žrtva.“
I svinja je u pravu. To je uistinu žrtva. A danas se nitko ne želi žrtvovati. Nitko ne želi rasti u žrtvi. Svi žele rasti u slobodi, u obilju, u znanju, ali ne i u žrtvi. Sebičnost je postala religijom našeg vremena. Njezino sveto pismo jesu promotivni prodajni katalozi, njezini hramovi su trgovački centri, a njezini svećenici su marketinški stručnjaci. Njezino vjerovanje počinje riječima: „Ugodi najprije sebi …“
Potrošački mentalitet u svojem smrtonosnom zagrljaju drži sve generacije, od one najmlađe, pa do one najstarije. Sve nas steže i sistematski nas ubija. Sve se više umjesto one „Neka bude volja Tvoja“ čuje „Neka bude volja Moja“.
Sve smo više nalik Romeu koji piše svojoj ljubljenoj Juliji:
„Ispenjati ću najviše i najsurovije planine da bih vidio sjaj očiju tvojih, preplivati ću sve vode divlje i duboke da bih te uzeo u zagrljaj … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/srce-i-križ/

(Matej 3, 13-17)

Ove nedjelje slavimo blagdan Isusovog krštenja.

To je slavlje svjetla koje osvjetljava Božju prirodu.

Krštenje slavi naš identitet – ono što Bog želi da mi budemo.

Ali bojim se da mnogi kršćani imaju problema s ovim blagdanom.

Ako pitate ljude zašto žele da se njihova djeca krste biti će problema s odgovorima.

Obično čujete: „Pa tako se to oduvijek čini.“

Čak i oni među nama, koji redovito idu u crkvu, jednako će tako imati problema s odgovorom.

Činimo li to zbog svojih roditelja?

Je li to stvar kulture?

Običaja?

Ili je to početak oblikovanja naše djece u onome što je temelj naše vjere – Bog koji neizmjerno ljubi svoju kreaciju?

Za neke je pak krštenje „ulazak u Isusov klub“, za druge je ono „polica osiguranja protiv pakla“, a za neke je nebitno krstiti djecu, pa čekaju da djeca odrastu. Kažu djecu treba krstiti kada budu zreli ljudi i kada budu znali što žele.

A kada mi to postajemo zreli? A kada mi to znamo što je za nas dobro?

Krštenje nije nešto što se može zaslužiti.

Krštenje nije ni čin, ni diploma, ni nagrada.

Krštenje je početak, a ne odredište.

Sveti Pavao, u svojoj poslanici Galaćanima, govori o „Božjem posinstvu“, pa možemo reći da je krštenje svojevrsno posvojenje … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/o-da-razdereš-nebesa-i-siđeš/

„Došao si šator podignuti.

Tu među nama biti.

I ostati.

A mi te prepoznali nismo.“

Kad netko spomene riječ „dom“ onda ta riječ uvijek ima snažan učinak na nas. Za većinu nas pomisao na dom je ugodna, priziva slike topline, zaštite, podrijetla, sigurnosti, zajedništva. Dom je tamo gdje je srce. To je mjesto gdje pripadaš. Mjesto gdje ostaješ. Mjesto gdje jednostavno – jesi.

U domu živimo zajedno s nekim i onda nas ta osoba (ili osobe) jako dobro poznaje. Zna što volimo jesti, što volimo raditi, kako se zabaviti. Zna jesmo li „noćne ptice“ ili zorom rano ranimo. Zna što nas čini sretnima, a što nas žalosti. Zna što nam ide na živce, a što nas tjera na smijeh. Zna prepoznati našu tugu i kako nas ohrabriti. Zna jesmo li neuredni ili je kod nas „sve po špagu“. Zna naše intimnosti, recimo, hrčemo li ili možda mjesečarimo. Zna stvari za koje smo nadareni i stvari o kojima pojma nemamo. Zna neke stvari za koje ne želimo da ih drugi znaju.

Zna… pa zna puno toga. Možda i previše.

Zna možda neke stvari o nama koje čak ni mi sami ne znamo.
Ali još netko želi o nama znati – sve. Bog, koji nas je stvorio, želi znati sve … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/i-riječ-je/

Ovonedjeljno čitanje iz Evanđelja po Mateju ne čita se u cjelosti. Iz druge glave najprije se čitaju stihovi 13, 14 i 15, zatim se preskaču stihovi 16, 17 i 18, pa se nastavlja čitanjem stihova 19, 20, 21, 22 i 23.

Koji se dio preskače?

Nije na meni tumačiti razlog ovog preskakanja ali čini mi se da je ovaj dio jako bitan za razumijevanje čitave situacije.

Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže – prema vremenu što ga razazna od mudraca. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: U Rami se glas čuje, kuknjava i plač gorak: Rahela oplakuje sinove svoje i neće da se utješi jer više ih nema.

(Matej 2, 16-18)

Ipak predlažem vam nešto neobično.

Prije nego što nastvaite čitati ovaj tekst na trenutak se podsjetimo božićne poruke novog britanskog premijera. Boris Johnson, čija je Konzervativna stranka odnijela uvjerljivu pobjedu na nedavnim parlamentarnim izborima u Velikoj Britaniji, svoju je čestitku za Božić započeo jasnom porukom potpuno drugačijom od bezličnosti političke korektnosti većine zapadnih državnika danas.

„Božić je, prije svega, proslava rođenja Isusa Krista. Dan od neprocjenjive važnosti za milijarde kršćana diljem svijeta“, rekao je.

Nakon … Read More