Jeste li ikada poželjeli odustati?

Baciti koplje u trnje?

Predati se?

Ne znam vaš odgovor ali kod mene je to trajno prisutna napast, poglavito kada stvari krenu naopako. Teška vremena često znaju dovesti ljude u situaciju kada bi najradije odustali od svega.

Današnja parabola upravo je na tragu takvog razmišljanja.

Žena, udovica, iz današnjeg čitanja imala je, rekli bismo, pravo kukati i naricati nad sobom.

I odustati.

Bila je udovica. Riječ „udovica“ na grčkom je „chera“ i znači „zaboravljena“, „prazna“. Kada Biblija želi ukazati na najbespomoćnije osobe u društvu onda su tu prije svih siročad i – udovice. Njihova prava bila su skoro pa nikakva. Često su bili izrabljivani i napadani. Teško da je bilo osoba koje su bile u gorem društvenom položaju.

Ali Isus od ove udovice čini heroja.

Nas Isusovi heroji uvijek iznova iznenade, zar ne?!

Da, ova udovica je heroj, uzor ustrajnosti i strpljivosti, primjer upornosti i neodustajanja.

Ova žena nije odustala, a imala je „stotinu“ razloga za odustati. Sve je bilo protiv nje. Ništa nije imala. I ono malo što je imalo bilo joj je oduzeto. Nije imala novca za skupog odvjetnika, a i čitav pravni sustav je bio protiv nje.

Ali ova žena nije željela prihvatiti ulogu bespomoćne žrtve. Naprotiv, imala je osjećaj dostojanstva, osjećala … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/ne-sustaj/

Je li stvarno istina da je veće čudo izliječiti ljudsko srce od nezahvalnosti nego izlječiti ljudsko tijelo od najteže bolesti?

Je li to stvarno istina?

Gdje su bila ona dvetorica nakon izliječenja?

Zašto se nisu vratili?

I zahvalili?

Kako se uopće izliječiti od nezahvalnosti?

Pogledajmo ponajprije malo ovu devetoricu, pa onda onog desetog gubavca.

Devetorica.

Bili su to jako religiozni ljudi – sve dok su trebali Boga.

Vapili su: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!”

Ali nakon što su se izliječili zaključili su da im Bog više ne treba.

Pa, zar tako nije i danas?

Ljudi vape, plaču od boli zbog razvoda, raka, srčanih udara, poslovnih propasti: „Trebam te Bože! Život mi je u rasulu! Bože, pomozi mi!“

Ali kratko nakon toga, kada kriza prođe, kada se život vrati u normalu – Boga više ne zazivaju.

Ljudi vape, traže Boga u krizama, onda kada su očajni.

Paradoks ovog čuda je bio u tome da je čudo udaljilo gubavce od Boga.

Kada su trebali Boga bili su blizu Bogu ali kada ga više „nisu trebali“ onda su bili prezauzeti svojim dobrim životom.

To donekle možemo i razumjeti. Radi svoje bolesti bili su odvojeni od svojih obitelji i prijatelja, od svojega posla. Bili su u karanteni. Izolirani.

A sada su bili slobodni vratiti se svojem prijašnjem životu.

I bili … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/zahvalnost/

Živimo u vremenima kada svi žele privući našu pozornost.

Zato nam putem različitih medija uporno obećavaju nešto novo, nešto posebno i naravno nešto istinito i stvarno.

Ali tako je teško u ovom moru laži, falsifikata i imitacija pronaći nešto originalno, autentično. Sve se kopira, klonira, imitira i čovjek pojma nema je li nešto isinito ili je lažno.

Tako je to s materijalnim svijetom ali što je s vjerom?

Postoji li „lažna vjera“ ako već postoji lažna odjeća, obuća, nakit, parfemi …

I ako postoji koje nam probleme može stvoriti?

Imitacija nekog komada odjeće pokazati će svoje pravo lice u prvom pranju i šteta će biti financijska i ne baš velika ali što je s vjerom?

I vjera, baš kao i sve prije nabrojeno, kada je lažna ,u biti na prvi pogled djeluje tako stvarno i uvjerljivo.

Skoro da je identična stvarnoj vjeri.

Skoro.

Lažna vjera pretvara naša vjerovanja, naše osjećaje, naša nadanja i naše snove u nešto što je krivo, pogrešno i lažno. Posljedice su užasne.

Kako to lažna vjera guši istinsku vjeru?

Svi smo mi obasuti Božjim blagoslovima. Svakog dana Bog nam šalje nove blagoslove. Sveto Pismo je puno obećavajućih Božjih blagoslova koji će doći do nas djece Božje.

Ali što mi radimo?

Mi malo po malo, … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/snaga-vjere/

Argentinski pisac Julio Cortazar napisa: „Ljudska povijest tužan je rezultat činjenice da je svatko gledao samo svoja posla.“

Ja bih još samo nešto tu  dodao – „poglavito Hrvatska povijest“ – i odmah bi to potpisao.

Naravno da iz tog konteksta, s dužnim respektom, izdvajam sve one blistave, ali na žalost, tako rijetke trenutke naše povijesti kada smo gledali ponajprije interes domovine i svojih bližnjih, a tek onda, ako i tada, svoj osobni interes.

Ali to su samo iskre, bljeskovi, munje koje su proparale ovo oblačno nebo nad nama.

Čitavo ostalo vrijeme čovjek gleda i ne vidi, sluša i ne čuje, živi i ne doživljava, ništa osim svojih golih osobnih interesa.

Što to mi danas propuštamo? Prema čemu ili komu očitujemo svoj nemar?

Nekada smo vodili računa kako ne bismo propustili neki dobar film ili utakmicu. Danas nas to više ne brine, jer se uglavnom sve snima.

I reprizira. Pritisneš dugme i vratiš prošlost u sadašnjost.

Ali još uvijek, usprkos svoj toj silnoj tehnologiji, postoje stvari koje ne smiješ propustiti, jer su jednostavno neponovljive. Nečiji rođendan, obljetnica, trenutak kada si nekome mogao, a nisi, uputiti lijepu riječ, stisnuti ruku, obrisati suzu, reći „oprosti“ ili „volim te“.

Niti jedna tehnika, niti jedna elektronika, niti jedna informatika, nije, i nikada ne će ni biti, u stanju nadoknaditi sve ono … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/tko-je-moj-lazar/

OVO JE SVIJETU NESHVATLJIVO:
Evo zašto obitelj Rončević nikad neće odustati od prodaje kuće!
Mediji izbjegavaju govoriti da je obitelj Rončević sve svoje predala Bogu!
Najveće čudo ove korizme svakako je Mila Rončević, djevojčica oboljela od leukemije a koja je cijeloj Hrvatskoj dala priliku za korizmenu ljubav, za dobro, za milost i milosrđe, za val ljudskosti koji je toliko bio potreban ne samo njoj nego i svim onim ljudima koji su sudjelovali svojim molitvama i milosrđem za taj jedan mali predivan život i poslužili Gospodinu da učini čudo!

Otac male Mile čak napominje da nam je svima bila potrebna Mila da se u ovoj korizmi očistimo svojih grijeha u izjavi prepunoj čudesne vjere koju samo Gospodin može dati srcu, a koju ovaj svijet teško razumije.

„Bog nam ne jamči da će Mila ozdraviti, ali znamo kamo će ona ako sve to za nas ne završi sretno. I zato se ne bojim za malenu, ali bi mi bilo jako teško da ode, pogotovo nakon što je ujedinila cijelu Hrvatsku, spasila neku drugu djecu i nama dala priliku da se očistimo od nekih svojih grijeha“ – rekao je Milin otac za Večernji list.

Dodali su i da je nemoguće nagovoriti ih da prodaju kuću jer nisu u pitanju oni, nego ZAVJET koji su dali … Read More

NIKOLINA NAKIĆ – U MEĐUGORJU SAM DOŽIVJELA ČUDO!

— Nikolina Nakić – Glasnik
Nedavno sam imala priliku razgovarati s jednom vjerskom skupinom koja me zdušno pokušala uvjeriti kako se čuda više ne događaju, kako je vrijeme rezervirano za čuda bilo ono za života našeg Gospodina Isusa Krista i njegovih apostola.

………………………………………………………………………………………………………………………….

Iako sam duboko osjećala prazninu i tugu tih njihovih uvjerenih riječi – znajući s jedne strane da ih tako njihovi „starješine“ drže u pokornosti jer na taj način prividno anuliraju razne pojave koje se ne mogu znanstveno objasniti, primjerice marijanska ukazanja, stigme ili pak euharistijska čuda. S druge strane, bilo mi je bolno jasno kako ograničavaju živoga Boga u njegovoj ljubavi i stalnom djelovanju prema čovjeku – jednom uspostavljena i vječna Božja prisutnost među nama, ono Božje „ja sam s vama do konca svijeta“ znači upravo to: da je žarka molitva Bogu draga i ugodna na jednaki način danas kao i prije dvadesetak stoljeća.

Tako sam odlučila tim ljudima pripovijedati o Međugorju, točnije o svojem doživljaju tog istovremeno i voljenog i osporavanog hercegovačkog svetišta. Ako su me mogli uvjeravati da čuda više ne postoje, mogla sam i ja barem pokušati ispričati svoju stranu priče.

Međugorje sam posjetila kao već potpuno obraćena i oblikovana vjernica – moje … Read More

„Nadanja i strahovi svih ovih godina 
susretoše se u tebi noćas.“

Najdraže mi je sresti savršeno odjevene mrtvace. To su oni smrknuti kojima je uvijek nešto. Ili imaju puno nekakvog posla, a ukočilo ih za vratom pa ne stignu, ili imaju puno nekakvih svojih i tuđih briga koje ne znaju kako riješiti.

To su oni koji misle da tamo gdje njih nema sve tone, pa zabrinuti za sva ta mjesta na koja ne stignu, objese i lice i ogrlice o vrat i živčano traže nekoga kako bi mu dokazali da su u pravu.

Jedino što na njima blješti je ogrlica, a lica im se podignu jedino kad tračaju nekoga, rade spletke i pomutnje.

Živnu kad tuže ljude, kako bi se ulizali pojedincima.

Za mene su ovo mrtvi ljudi koje samo živci održavaju na životu.
I kad god i sama obješene face idem prema nekome ili kad me ispuni nemir kad sretnem takvog, spomenem se ovog groblja i pomolim se, kako se ne bi i ja pridružila redu živih mrtvaca, jer svi su ljudi skloni ovom jadu.

Opasno je to stanje kad se ne liječi, kad ojača i prijeđe u trajno.
Jednom smo kao djeca našli pod kamenom guštericu bez glave, mlatila je repom živčano i bez reda. Čudili smo se kako uopće živi i koliko se dugo može … Read More

Ove teme još uvijek nekako prolaze na društvenim mrežama ali vjerujte mi i samo spominjanje ovih tema kroz prizmu Božjeg moralnog zakona biti će uskoro žestoko sankcionirano. Ovaj osvrt Jim Denisona donosim u tri nastavka.

…………………………………………………………………..

Miss Španjolske stvara povijest natjecanja za Miss Universe!

Filipinka Catriona Gray osvojila je ovogodišnji naslov Miss Universe. Sudjelovale su natjecateljice iz devedeset i četiri zemlje.

Među njima bilo je Španjolka Angela Ponce. Dobila je titulu Miss Španjolske u lipnju, pobijedivši dvadeset i dvije konkurentice.

Ona je također prva transrodna žena koja je sudjelovala na ovom natjecanju.

Shvaćam da Isusova izjava, “Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih.” (Matej 19, 4), danas nije popularna. Naša kultura slavi “hrabrost” onih koji “prelaze” od muškog do ženskog spola ili obratno.

Danas sugerirati da operacija promjene spola (poznata danas kao “gender affirmation surgery”) ne može biti u najboljem interesu pacijenta dovodi vas u situaciju u kojoj riskirate biti obilježeni netolerantnom osobom s predrasudama.

I to unatoč ocjeni više od stotinu međunarodnih medicinskih studija o post operativnom stanju transseksualaca koje tvrde da “nisu pronašle nikakav snažniji znanstveni dokaz da je kirurgija promjene spolova klinički učinkovita”.

Direktor studije je izjavio: “Postoji velika neizvjesnost oko toga je li promjena nečijeg spola dobra ili loša stvar”. Moguće je ukazati na … Read More

Iz godine u godinu gubim živce pred činjenicom da nas ova nesretna EU sustavno dekristijanizira. Trgovački centri, te suvremene bogomolje polupanih katolika, već dan nakon Dušnog dana rese i kite svoje “oltare” i pokušavaju stvoriti božićni ugođaj – naravno bez Božića.

Kada ste zadnji put u nekom trgovačkom centru vidjeli betlehemski prizor? Isusa, Mariju i Josipa? Svega tu ima, od snjegovića, preko medvjeda pa do vilenjaka i ludih gljiva.

Svete Obitelji nema. 
Deložirana je.
Odavno.
A Hrvati?
Katolici?
Niti vide, niti čuju, niti ih je briga.
Odavno.

I grad Split, kojim navodno upravlja demokršćanska politička opcija, odglumi nekakvo paljenje adventske svijeće i onda zasjedne na rivu uz kobasice i kuvano vino. Toliko o vjerodostojnosti.

Čitam “Denison Forum” Jima Denisona koji prepričava zgodu o kojoj je govorio njegov radio-domaćin Chris Brooks u svojem radijskom programu. Pričao je o svojem dobrom prijatelju koji je prolazio njegovim susjedstvom i prošao pokraj betlehemskog prizora postavljenog ispred jedne obiteljska kuće.

Marija, Josip, pastiri i Sv. Tri kralja, svi su bili prisutni.

Ali Isusa nije bilo.

Kao što je Chris primijetio, neke tradicije ne dodaju Isusa u jaslice do Badnjaka. Možda je to i ovaj susjed namjeravao učiniti. Ili je možda ovaj betlehemski prizor znak našeg doba.

Čini mi se da bi “Božić bez Krista” mogao biti stalna tema naših … Read More

„Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda.“ 
(Matej 2, 7)

Kralj Herod bio je čovjek koji je pokušao zaustaviti Božić.

Uz sve svoje bogatstvo i moć, skončao je kao ljudska ruševina. Povijesni spisi govore da je u posljednjoj godini svojega života njegovo tijelo bilo zaraženo brojnim bolestima.

Ironično, Herod se pretvarao da je vjernik.
Rekao je mudracima:

„Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.« (Matej 2, 8).

Herod je bio lažni vjernik.

Danas postoje ljudi poput njega.
Kažu da vjeruju u Boga, ali žive život koji proturječi onome što Sveto Pismo podučava.

Legalizairano čedomorstvo, protuprirodni zakoni, protubožja politika… svo ovo prenaglašeno isticanje “adventa” a potiskivanje Božića na istom je tragu… zaustavljanja Božića.

Herod je htio biti kralj vlastitog života, ali u biti on je bio rob. Na kraju nije bio kralj Židova, nego kralj bezumnika. Herod je završio na smetlištu povijesti poput brojnih političara prije i poslije njega, podsjećajući nas da oni koji žive izopačenim životom na kraju će žeti što sijaju.

Svi koji vrijeđaju Boga, koji se bore protiv Boga ili pokušavaju zaustaviti Božji plan, u konačnici će propasti. Ipak će Božja riječ na kraju … Read More

Tko je Joker? Ne postoji jedan, niti dva, već čak tri Jokera!

Ovim naslovom, na adresi geek.hr, započinje priča o “jednom od najpoznatijih zlikovaca svemira, ako ne i jednom od najpoznatijih zlikovaca uopće.”

Joker je obavijen velom tajne. I dalje se fanovi pitaju: tko je zapravo Joker?

Tko se krije iza tog ubojitog, psihopatskog šaljivca?

Ja nemam odgovor na ovo „dramatično“ pitanje ali znam da je popularni Joker došao i do Splita gdje je ostvario jedan od svojih zlih nauma. Naime već nekoliko godina, od kada je poznati splitski trgovački centar „Joker“ prešao iz ruku notornog Ž. K. u ruke nekog (navodno) njemačkog mirovinskog fonda, Split je izgubio jedan od zadnjih vidljivih betlehemskih prizora na nekom javnom mjestu, koji se postavljaju kao simbol dolaska najradosnijeg kršćanskog blagdana – Božića.

Ove je godine TC Joker promijenio svoj vizualni identitet (logotip) ali onaj duhovni je ostao isti. I ove je godine Isus, zajedno sa svojom obitelji, i svim pratećim akterima događaja u Betlehemu Judinu jednostavno deložiran iz ovog trgovačkog centra. Točnije rečeno, deložiran je odavno, a sada mu je izrečena mjera zabrane pristupa.

„No, space for you, Jesus!“

Ma ne bi to bila nikakva vijest, jer tomu svjedočimo već poduži niz godina, ali bode u oči „politička nekorektnost“ vlasnika. … Read More

Jeste li ikada poželjeli odustati?

Baciti koplje u trnje?

Predati se?

Ne znam vaš odgovor ali kod mene je to trajno prisutna napast, poglavito kada stvari krenu naopako. Teška vremena često znaju dovesti ljude u situaciju kada bi najradije odustali od svega.

Današnja parabola upravo je na tragu takvog razmišljanja.

Žena, udovica, iz današnjeg čitanja imala je, rekli bismo, pravo kukati i naricati nad sobom.

I odustati.

Bila je udovica. Riječ „udovica“ na grčkom je „chera“ i znači „zaboravljena“, „prazna“. Kada Biblija želi ukazati na najbespomoćnije osobe u društvu onda su tu prije svih siročad i – udovice. Njihova prava bila su skoro pa nikakva. Često su bili izrabljivani i napadani. Teško da je bilo osoba koje su bile u gorem društvenom položaju.

Ali Isus od ove udovice čini heroja.

Nas Isusovi heroji uvijek iznova iznenade, zar ne?!

Da, ova udovica je heroj, uzor ustrajnosti i strpljivosti, primjer upornosti i neodustajanja.

Ova žena nije odustala, a imala je „stotinu“ razloga za odustati. Sve je bilo protiv nje. Ništa nije imala. I ono malo što je imalo bilo joj je oduzeto. Nije imala novca za skupog odvjetnika, a i čitav pravni sustav je bio protiv nje.

Ali ova žena nije željela prihvatiti ulogu bespomoćne žrtve. Naprotiv, imala je osjećaj dostojanstva, osjećala … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/ne-sustaj/

Je li stvarno istina da je veće čudo izliječiti ljudsko srce od nezahvalnosti nego izlječiti ljudsko tijelo od najteže bolesti?

Je li to stvarno istina?

Gdje su bila ona dvetorica nakon izliječenja?

Zašto se nisu vratili?

I zahvalili?

Kako se uopće izliječiti od nezahvalnosti?

Pogledajmo ponajprije malo ovu devetoricu, pa onda onog desetog gubavca.

Devetorica.

Bili su to jako religiozni ljudi – sve dok su trebali Boga.

Vapili su: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!”

Ali nakon što su se izliječili zaključili su da im Bog više ne treba.

Pa, zar tako nije i danas?

Ljudi vape, plaču od boli zbog razvoda, raka, srčanih udara, poslovnih propasti: „Trebam te Bože! Život mi je u rasulu! Bože, pomozi mi!“

Ali kratko nakon toga, kada kriza prođe, kada se život vrati u normalu – Boga više ne zazivaju.

Ljudi vape, traže Boga u krizama, onda kada su očajni.

Paradoks ovog čuda je bio u tome da je čudo udaljilo gubavce od Boga.

Kada su trebali Boga bili su blizu Bogu ali kada ga više „nisu trebali“ onda su bili prezauzeti svojim dobrim životom.

To donekle možemo i razumjeti. Radi svoje bolesti bili su odvojeni od svojih obitelji i prijatelja, od svojega posla. Bili su u karanteni. Izolirani.

A sada su bili slobodni vratiti se svojem prijašnjem životu.

I bili … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/zahvalnost/

Živimo u vremenima kada svi žele privući našu pozornost.

Zato nam putem različitih medija uporno obećavaju nešto novo, nešto posebno i naravno nešto istinito i stvarno.

Ali tako je teško u ovom moru laži, falsifikata i imitacija pronaći nešto originalno, autentično. Sve se kopira, klonira, imitira i čovjek pojma nema je li nešto isinito ili je lažno.

Tako je to s materijalnim svijetom ali što je s vjerom?

Postoji li „lažna vjera“ ako već postoji lažna odjeća, obuća, nakit, parfemi …

I ako postoji koje nam probleme može stvoriti?

Imitacija nekog komada odjeće pokazati će svoje pravo lice u prvom pranju i šteta će biti financijska i ne baš velika ali što je s vjerom?

I vjera, baš kao i sve prije nabrojeno, kada je lažna ,u biti na prvi pogled djeluje tako stvarno i uvjerljivo.

Skoro da je identična stvarnoj vjeri.

Skoro.

Lažna vjera pretvara naša vjerovanja, naše osjećaje, naša nadanja i naše snove u nešto što je krivo, pogrešno i lažno. Posljedice su užasne.

Kako to lažna vjera guši istinsku vjeru?

Svi smo mi obasuti Božjim blagoslovima. Svakog dana Bog nam šalje nove blagoslove. Sveto Pismo je puno obećavajućih Božjih blagoslova koji će doći do nas djece Božje.

Ali što mi radimo?

Mi malo po malo, … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/snaga-vjere/

Argentinski pisac Julio Cortazar napisa: „Ljudska povijest tužan je rezultat činjenice da je svatko gledao samo svoja posla.“

Ja bih još samo nešto tu  dodao – „poglavito Hrvatska povijest“ – i odmah bi to potpisao.

Naravno da iz tog konteksta, s dužnim respektom, izdvajam sve one blistave, ali na žalost, tako rijetke trenutke naše povijesti kada smo gledali ponajprije interes domovine i svojih bližnjih, a tek onda, ako i tada, svoj osobni interes.

Ali to su samo iskre, bljeskovi, munje koje su proparale ovo oblačno nebo nad nama.

Čitavo ostalo vrijeme čovjek gleda i ne vidi, sluša i ne čuje, živi i ne doživljava, ništa osim svojih golih osobnih interesa.

Što to mi danas propuštamo? Prema čemu ili komu očitujemo svoj nemar?

Nekada smo vodili računa kako ne bismo propustili neki dobar film ili utakmicu. Danas nas to više ne brine, jer se uglavnom sve snima.

I reprizira. Pritisneš dugme i vratiš prošlost u sadašnjost.

Ali još uvijek, usprkos svoj toj silnoj tehnologiji, postoje stvari koje ne smiješ propustiti, jer su jednostavno neponovljive. Nečiji rođendan, obljetnica, trenutak kada si nekome mogao, a nisi, uputiti lijepu riječ, stisnuti ruku, obrisati suzu, reći „oprosti“ ili „volim te“.

Niti jedna tehnika, niti jedna elektronika, niti jedna informatika, nije, i nikada ne će ni biti, u stanju nadoknaditi sve ono … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/tko-je-moj-lazar/