I dok nam evanđelist Matej govori o „besjedi na gori“ evanđelist Luka (6,17. 20-26) nam daje skoro pa isti sadržaj koji se često naziva i „govor na ravni“.

Teško je razlučiti je li ovdje riječ o istom Isusovom govoru opisanom na dva različita načina od strane dvojice evanđelista ili je Isus imao nekoliko svojih besjeda koje je izgovarao više od jednog puta.

Ako je ovo bila propovijed koju je Isus propovijedao više od jednog puta – jednom na gori, a ovaj put na ravni – onda nam to može također objasniti  dodatak onih „jao“ koje ne pronalazimo kod Mateja.

Prizor kod Luke je užurban, prepun je pokreta i aktivnosti. Ljudi dolaze k Isusu u značajnom broju i svatko pokušava dotaknuti ga u nadi da će od njega primiti snagu koja ozdravlja.

Svi su željeli ozdraviti.

Svi su željeli bolji život.

Svi su željeli dotaknuti se čovjeka koji je obećavao bolje sutra.

I mnogi su ozdravili.

Ali ne svi.

Mnogi su se promijenili.

Ali ne svi.

Što god Kraljevstvo Božje jest na ovome svijetu, ono sigurno nije bezbrižan život u kojem je svaki onaj koji vjeruje oslobođen boli, bolesti, razočaranja, pa čak i progona poradi svoje vjere.

Možda se baš iz tog razloga, usred sve te … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/p-a-t-n-j-a/

„Mi smo samo obični ljudi,
mi ne znamo kojim putem ići,
jer mi smo obični ljudi.“      
(John Legend)
 

Ovo je refren pjesme „Obični ljudi“ čiji je autor John Legend, nagrađivan (Grammy) za najbolju mušku R&B interpretaciju.

Pjesma je prepuna kontrasta, kontradikcija, osjećaja krivnje, sumnje i straha. Legend pjeva o tome kako ljudi krivo prosuđuju kada su njihove veze i odnosi u pitanju i tvrdi da su naši međusobni odnosi teška stvar s neizvjesnim ishodom. Ako želimo da neka naša veza uspije trebali bi činiti kompromise ali čak ni oni nisu jamstvo za siguran uspjeh.

Ne samo što smo „obični“, ne samo što nam je život ionako težak i kompliciran, nego smo još i osuđeni na život prepun kompromisa koji ništa ne jamče.

Zar je onda čudo što, prepuni osjećaja krivnje, sumnje i straha, bježimo u svijet iluzija, što živimo tuđe živote, što smo postali obični voajeri kojima je jedino preostalo nadati se da će nam gospodari osigurati dovoljnu porciju „kruha i igara“?

Iz naših redova ovaj svijet ne poziva nikoga na svoje „partije“ i na svoje „domjenke“, nikoga od nas ne „regrutira“ među svoje izabranike i svoje miljenike.

Ali neko to ipak čini.

Netko ipak bira za važne pozicije – obične ljude.

Isus to čini.

Zašto je Isus … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/svu-smo-se-noć-trudili/

Čitanje iz Evanđelja po Luki, glava 4, 14-21, koje smo imali prigodu čuti prošle nedjelje, čini jednu cjelinu s današnjim čitanjem 4, 21-30. Priča o Isusovom boravku u Nazaretu podjeljena je u dva dijela i zato je važno povezati prošlonedjeljno čitanje s ovonedjeljnim čitanjem.

Isus je pročitao dio teksta iz Knjige proroka Izaije i zaklopivši knjigu je rekao: “Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.” (Luka 4, 21)

Neki među njima su zadivljeni njegovim govorom i sve što imaju reći jest:

“Nije li ovo sin Josipov?” (Luka, 4, 22).

Ova rečenica se može tumačiti kao izraz zadivljenosti i poštovanja („Ma, vidi ti kako je mali Josipov daleko dogura.“) ali isto tako u njoj može biti pakosti, podsmjehivanja, pa i ruganja. („Josipov mali? Bija je niko i ništa. Ma daj!“)

Isus stvari dobro predviđa. Pretpostavlja da će ga pitati za čuda koja je prije dolaska u Nazaret činio u Kafarnaumu i tražiti će od njega neka ponovi ta čuda. Ali Isus nije zabavljač.

Isus nema namjeru podilaziti publici, pa ni u svom rodnom gradu.

I što je još gore, Isus ljude razjaruje govoreći im istinu o stanju u njihovim dušama koje ih čini nedostojnima Božanskih dijela. I zato Bog, kao … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/budi-svoj/

Očekivanje nečega često zna biti puno bolje nego samo ostvarenje očekivanog. Koliko smo samo puta kao djeca s nestrpljenjem očekivali nekoga i iščekujući naša su iščekivanja rasla i rasla, a naša bi mašta stvarala prizore u kojima smo naprosto uživali. Ali onda bi se ta ili taj pojavili i mi bi se uglavnom razočarali.
Svi mi planiramo svoju budućnost, svoj život, svoju profesiju i sve to planiramo idealizirajući. I dok planiramo sve nam se čini i divno i krasno. Na našu žalost realnost zna biti puno drugačija, često razočaravajuća.
U današnjem čitanju Isusa nalazimo u sinagogi. Subota je i sinagoga je najvjerojatnije ispunjena ljudima koji su slični nama koji nedjeljom odlazimo na svetu misu. Jedni pozorno slušaju, a drugi prevrću neki svoj film.
Sve to pomalo sliči na Sv. Augustina, koji je u svojim mlađim danima dok je bio daleko od svetosti, znao moliti: „Gospode učini me čednim – ali ne sada.“
Publici u sinagogi ugodno je slušati Isusa koji čita da će Spasitelj, da će Mesija, doći kako bi donio dobre vijesti siromašnima, kako bi navijestio oslobađanje zarobljenima, povratak vida slijepima, slobodu potlačenima i sve to „jednog lijepog dana“ naravno u budućnosti.
Lijepo.
Nešto se očekuje i sada možemo pustiti svojoj mašti … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/najava-agende/

Početak Evanđelja po Ivanu, a poglavito Ivanove riječi “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!” (Ivan 1, 29) kod nas su stvorile velika očekivanja od Isusa.
Očekivali smo svjetske događaje.
Umjesto toga što smo dobili?
Dobili smo malu priču o malom vjenčanju u nekom malom mjestu.
O vjenčanju koje se je našlo u problemima i na kojem je Isus intervenirao učinivši od vode vino kako bi se uzvanici još neko vrijeme mogli dobro veseliti.
Ivan u prvom poglavlju piše: „Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.“ (Ivan 1,16) ali ubrzo svjedočimo kako se čaše pune mladim vinom.
Ivan piše: „I vidjesmo slavu njegovu.“ (14), a onda odmah kaže da je prvo Isusovo otkrivenje te iste slave došlo nakon što su njegovi učenici okušali novo vino u Kani.
Meni se čini da to i nije baš slava koju smo svi mi na neki način, poučeni Ivanovim prvim rečenicama, očekivali, zar ne?!
Zašto Isus nije pronašao neku bolju svrhu gdje će učiniti svoje prvo čudo?
Zašto nije intervenirao u nekom od brojnih političkih sukoba tog vremena i tako prekinuo neki rat? Zašto nije učinio nešto sa svjetskim problemom hrane i na taj način zaustavio svjetsku glad?
Zašto je izabrao … Read More

„Nadanja i strahovi svih ovih godina 
susretoše se u tebi noćas.“

Najdraže mi je sresti savršeno odjevene mrtvace. To su oni smrknuti kojima je uvijek nešto. Ili imaju puno nekakvog posla, a ukočilo ih za vratom pa ne stignu, ili imaju puno nekakvih svojih i tuđih briga koje ne znaju kako riješiti.

To su oni koji misle da tamo gdje njih nema sve tone, pa zabrinuti za sva ta mjesta na koja ne stignu, objese i lice i ogrlice o vrat i živčano traže nekoga kako bi mu dokazali da su u pravu.

Jedino što na njima blješti je ogrlica, a lica im se podignu jedino kad tračaju nekoga, rade spletke i pomutnje.

Živnu kad tuže ljude, kako bi se ulizali pojedincima.

Za mene su ovo mrtvi ljudi koje samo živci održavaju na životu.
I kad god i sama obješene face idem prema nekome ili kad me ispuni nemir kad sretnem takvog, spomenem se ovog groblja i pomolim se, kako se ne bi i ja pridružila redu živih mrtvaca, jer svi su ljudi skloni ovom jadu.

Opasno je to stanje kad se ne liječi, kad ojača i prijeđe u trajno.
Jednom smo kao djeca našli pod kamenom guštericu bez glave, mlatila je repom živčano i bez reda. Čudili smo se kako uopće živi i koliko se dugo može … Read More

Ove teme još uvijek nekako prolaze na društvenim mrežama ali vjerujte mi i samo spominjanje ovih tema kroz prizmu Božjeg moralnog zakona biti će uskoro žestoko sankcionirano. Ovaj osvrt Jim Denisona donosim u tri nastavka.

…………………………………………………………………..

Miss Španjolske stvara povijest natjecanja za Miss Universe!

Filipinka Catriona Gray osvojila je ovogodišnji naslov Miss Universe. Sudjelovale su natjecateljice iz devedeset i četiri zemlje.

Među njima bilo je Španjolka Angela Ponce. Dobila je titulu Miss Španjolske u lipnju, pobijedivši dvadeset i dvije konkurentice.

Ona je također prva transrodna žena koja je sudjelovala na ovom natjecanju.

Shvaćam da Isusova izjava, “Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih.” (Matej 19, 4), danas nije popularna. Naša kultura slavi “hrabrost” onih koji “prelaze” od muškog do ženskog spola ili obratno.

Danas sugerirati da operacija promjene spola (poznata danas kao “gender affirmation surgery”) ne može biti u najboljem interesu pacijenta dovodi vas u situaciju u kojoj riskirate biti obilježeni netolerantnom osobom s predrasudama.

I to unatoč ocjeni više od stotinu međunarodnih medicinskih studija o post operativnom stanju transseksualaca koje tvrde da “nisu pronašle nikakav snažniji znanstveni dokaz da je kirurgija promjene spolova klinički učinkovita”.

Direktor studije je izjavio: “Postoji velika neizvjesnost oko toga je li promjena nečijeg spola dobra ili loša stvar”. Moguće je ukazati na … Read More

Iz godine u godinu gubim živce pred činjenicom da nas ova nesretna EU sustavno dekristijanizira. Trgovački centri, te suvremene bogomolje polupanih katolika, već dan nakon Dušnog dana rese i kite svoje “oltare” i pokušavaju stvoriti božićni ugođaj – naravno bez Božića.

Kada ste zadnji put u nekom trgovačkom centru vidjeli betlehemski prizor? Isusa, Mariju i Josipa? Svega tu ima, od snjegovića, preko medvjeda pa do vilenjaka i ludih gljiva.

Svete Obitelji nema. 
Deložirana je.
Odavno.
A Hrvati?
Katolici?
Niti vide, niti čuju, niti ih je briga.
Odavno.

I grad Split, kojim navodno upravlja demokršćanska politička opcija, odglumi nekakvo paljenje adventske svijeće i onda zasjedne na rivu uz kobasice i kuvano vino. Toliko o vjerodostojnosti.

Čitam “Denison Forum” Jima Denisona koji prepričava zgodu o kojoj je govorio njegov radio-domaćin Chris Brooks u svojem radijskom programu. Pričao je o svojem dobrom prijatelju koji je prolazio njegovim susjedstvom i prošao pokraj betlehemskog prizora postavljenog ispred jedne obiteljska kuće.

Marija, Josip, pastiri i Sv. Tri kralja, svi su bili prisutni.

Ali Isusa nije bilo.

Kao što je Chris primijetio, neke tradicije ne dodaju Isusa u jaslice do Badnjaka. Možda je to i ovaj susjed namjeravao učiniti. Ili je možda ovaj betlehemski prizor znak našeg doba.

Čini mi se da bi “Božić bez Krista” mogao biti stalna tema naših … Read More

„Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda.“ 
(Matej 2, 7)

Kralj Herod bio je čovjek koji je pokušao zaustaviti Božić.

Uz sve svoje bogatstvo i moć, skončao je kao ljudska ruševina. Povijesni spisi govore da je u posljednjoj godini svojega života njegovo tijelo bilo zaraženo brojnim bolestima.

Ironično, Herod se pretvarao da je vjernik.
Rekao je mudracima:

„Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.« (Matej 2, 8).

Herod je bio lažni vjernik.

Danas postoje ljudi poput njega.
Kažu da vjeruju u Boga, ali žive život koji proturječi onome što Sveto Pismo podučava.

Legalizairano čedomorstvo, protuprirodni zakoni, protubožja politika… svo ovo prenaglašeno isticanje “adventa” a potiskivanje Božića na istom je tragu… zaustavljanja Božića.

Herod je htio biti kralj vlastitog života, ali u biti on je bio rob. Na kraju nije bio kralj Židova, nego kralj bezumnika. Herod je završio na smetlištu povijesti poput brojnih političara prije i poslije njega, podsjećajući nas da oni koji žive izopačenim životom na kraju će žeti što sijaju.

Svi koji vrijeđaju Boga, koji se bore protiv Boga ili pokušavaju zaustaviti Božji plan, u konačnici će propasti. Ipak će Božja riječ na kraju … Read More

Tko je Joker? Ne postoji jedan, niti dva, već čak tri Jokera!

Ovim naslovom, na adresi geek.hr, započinje priča o “jednom od najpoznatijih zlikovaca svemira, ako ne i jednom od najpoznatijih zlikovaca uopće.”

Joker je obavijen velom tajne. I dalje se fanovi pitaju: tko je zapravo Joker?

Tko se krije iza tog ubojitog, psihopatskog šaljivca?

Ja nemam odgovor na ovo „dramatično“ pitanje ali znam da je popularni Joker došao i do Splita gdje je ostvario jedan od svojih zlih nauma. Naime već nekoliko godina, od kada je poznati splitski trgovački centar „Joker“ prešao iz ruku notornog Ž. K. u ruke nekog (navodno) njemačkog mirovinskog fonda, Split je izgubio jedan od zadnjih vidljivih betlehemskih prizora na nekom javnom mjestu, koji se postavljaju kao simbol dolaska najradosnijeg kršćanskog blagdana – Božića.

Ove je godine TC Joker promijenio svoj vizualni identitet (logotip) ali onaj duhovni je ostao isti. I ove je godine Isus, zajedno sa svojom obitelji, i svim pratećim akterima događaja u Betlehemu Judinu jednostavno deložiran iz ovog trgovačkog centra. Točnije rečeno, deložiran je odavno, a sada mu je izrečena mjera zabrane pristupa.

„No, space for you, Jesus!“

Ma ne bi to bila nikakva vijest, jer tomu svjedočimo već poduži niz godina, ali bode u oči „politička nekorektnost“ vlasnika. … Read More

30 studeni.

30 dana blokade.

Na Facebooku.

To je u redu. Otišao sam u neprijateljsko dvorište i radio sam ono što se njima ni najmanje ne sviđa.

Normalno da su me potjerali. Predugo su me i trpili.

Dobro da ovaj mjesec nema 60 dana. Možda bi me blokirali do veljače.

Nisam ni Nostradamus, a ponajmanje vidoviti Milan, ali sam ipak sa sigurnošću javio svima koji prate moje objave kako uskoro slijedi blokada mojih profila.

Bližio se je taj zloguki „29 novembar“ dan kada je general Slobodan Praljak, ispivši smrtonosni otrov, svih nas stavio na kušnju.

Mogli smo birati. Šutjeti ili govoriti. I ja sam imao pravo na izbor. Biti sluga, rob, pozemljar i prešutjeti taj dan i tako izbjeći „oganj i mač“ (blokadu profila) gospodara medija ili sam mogao ostati dosljedan sebi i poslušati svoje srce.

Jasno vam je što sam napravio. Ja drugačije niti znam niti mogu.

Za razliku od nekih koji su uredno preskočili taj dan na kalendaru i koji su „mrtvi hladni“ prešutjeli što se je toga dana, prije godinu dana, dogodilo u kolektivnoj svijesti i povijesti mog (i njihovog) naroda.

Ovo su gadna vremena. Svi smo odgovorni za ono što činimo ali i za ono što ne činimo. A mogli … Read More

Je li Krist možda postao nevidljiv svome vikaru?

Steve Skojec / OnePeter5

Nadbiskup Carlo Maria Viganò, čiji je svjedočenje na 11-stranica u kolovozu potreslo Crkvu sve do Apostolske Stolice, danas je objavio novu izjavu, izazivajući Papu Franju zbog njegove šutnje pred optužbama da je bio sudionik u pokriću počinitelja klerikalnog seksualnog zlostavljanja.

……………………………………………………………….
U svojoj novoj izjavi Viganò kaže kako je njegova odluka da otkrije “te teške činjenice” bila za njega “najbolnija i najozbiljnija odluka” koju je ikad napravio u svom životu.

“Napravio sam to”, piše Viganò, “nakon dugog razmišljanja i molitve, tijekom mjeseci duboke patnje i tjeskobe, tijekom lavine neprestano nadolazećih vijesti o strašnim događajima, o tisućama uništenih nevinih žrtava i poremećenih zvanja i života mladih svećenika i vjernika.”

Viganò kaže da, iako je dio onoga što je otkrio bilo pokriveno papinskom tajnom, “svrha svake tajne, uključujući i papinsku tajnu, jest zaštititi Crkvu od njezinih neprijatelja, a ne prikrivati i tako postati sudionik u zločinima koje su počinili neki od njezinih članova.“

Nadalje, „kako kaže katekizam Katoličke crkve (čl. 2491), pečat tajnosti nije obvezujući kada se vrlo teška šteta može izbjeći samim otkrivanjem istine. Samo pečat ispovijedi mogao bi opravdati moju šutnju.”

Imajući u vidu činjenicu da ni papa ni kardinali nisu porekli bilo koju činjenicu danu … Read More

I dok nam evanđelist Matej govori o „besjedi na gori“ evanđelist Luka (6,17. 20-26) nam daje skoro pa isti sadržaj koji se često naziva i „govor na ravni“.

Teško je razlučiti je li ovdje riječ o istom Isusovom govoru opisanom na dva različita načina od strane dvojice evanđelista ili je Isus imao nekoliko svojih besjeda koje je izgovarao više od jednog puta.

Ako je ovo bila propovijed koju je Isus propovijedao više od jednog puta – jednom na gori, a ovaj put na ravni – onda nam to može također objasniti  dodatak onih „jao“ koje ne pronalazimo kod Mateja.

Prizor kod Luke je užurban, prepun je pokreta i aktivnosti. Ljudi dolaze k Isusu u značajnom broju i svatko pokušava dotaknuti ga u nadi da će od njega primiti snagu koja ozdravlja.

Svi su željeli ozdraviti.

Svi su željeli bolji život.

Svi su željeli dotaknuti se čovjeka koji je obećavao bolje sutra.

I mnogi su ozdravili.

Ali ne svi.

Mnogi su se promijenili.

Ali ne svi.

Što god Kraljevstvo Božje jest na ovome svijetu, ono sigurno nije bezbrižan život u kojem je svaki onaj koji vjeruje oslobođen boli, bolesti, razočaranja, pa čak i progona poradi svoje vjere.

Možda se baš iz tog razloga, usred sve te … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/p-a-t-n-j-a/

„Mi smo samo obični ljudi,
mi ne znamo kojim putem ići,
jer mi smo obični ljudi.“      
(John Legend)
 

Ovo je refren pjesme „Obični ljudi“ čiji je autor John Legend, nagrađivan (Grammy) za najbolju mušku R&B interpretaciju.

Pjesma je prepuna kontrasta, kontradikcija, osjećaja krivnje, sumnje i straha. Legend pjeva o tome kako ljudi krivo prosuđuju kada su njihove veze i odnosi u pitanju i tvrdi da su naši međusobni odnosi teška stvar s neizvjesnim ishodom. Ako želimo da neka naša veza uspije trebali bi činiti kompromise ali čak ni oni nisu jamstvo za siguran uspjeh.

Ne samo što smo „obični“, ne samo što nam je život ionako težak i kompliciran, nego smo još i osuđeni na život prepun kompromisa koji ništa ne jamče.

Zar je onda čudo što, prepuni osjećaja krivnje, sumnje i straha, bježimo u svijet iluzija, što živimo tuđe živote, što smo postali obični voajeri kojima je jedino preostalo nadati se da će nam gospodari osigurati dovoljnu porciju „kruha i igara“?

Iz naših redova ovaj svijet ne poziva nikoga na svoje „partije“ i na svoje „domjenke“, nikoga od nas ne „regrutira“ među svoje izabranike i svoje miljenike.

Ali neko to ipak čini.

Netko ipak bira za važne pozicije – obične ljude.

Isus to čini.

Zašto je Isus … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/svu-smo-se-noć-trudili/

Čitanje iz Evanđelja po Luki, glava 4, 14-21, koje smo imali prigodu čuti prošle nedjelje, čini jednu cjelinu s današnjim čitanjem 4, 21-30. Priča o Isusovom boravku u Nazaretu podjeljena je u dva dijela i zato je važno povezati prošlonedjeljno čitanje s ovonedjeljnim čitanjem.

Isus je pročitao dio teksta iz Knjige proroka Izaije i zaklopivši knjigu je rekao: “Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.” (Luka 4, 21)

Neki među njima su zadivljeni njegovim govorom i sve što imaju reći jest:

“Nije li ovo sin Josipov?” (Luka, 4, 22).

Ova rečenica se može tumačiti kao izraz zadivljenosti i poštovanja („Ma, vidi ti kako je mali Josipov daleko dogura.“) ali isto tako u njoj može biti pakosti, podsmjehivanja, pa i ruganja. („Josipov mali? Bija je niko i ništa. Ma daj!“)

Isus stvari dobro predviđa. Pretpostavlja da će ga pitati za čuda koja je prije dolaska u Nazaret činio u Kafarnaumu i tražiti će od njega neka ponovi ta čuda. Ali Isus nije zabavljač.

Isus nema namjeru podilaziti publici, pa ni u svom rodnom gradu.

I što je još gore, Isus ljude razjaruje govoreći im istinu o stanju u njihovim dušama koje ih čini nedostojnima Božanskih dijela. I zato Bog, kao … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/budi-svoj/

Očekivanje nečega često zna biti puno bolje nego samo ostvarenje očekivanog. Koliko smo samo puta kao djeca s nestrpljenjem očekivali nekoga i iščekujući naša su iščekivanja rasla i rasla, a naša bi mašta stvarala prizore u kojima smo naprosto uživali. Ali onda bi se ta ili taj pojavili i mi bi se uglavnom razočarali.
Svi mi planiramo svoju budućnost, svoj život, svoju profesiju i sve to planiramo idealizirajući. I dok planiramo sve nam se čini i divno i krasno. Na našu žalost realnost zna biti puno drugačija, često razočaravajuća.
U današnjem čitanju Isusa nalazimo u sinagogi. Subota je i sinagoga je najvjerojatnije ispunjena ljudima koji su slični nama koji nedjeljom odlazimo na svetu misu. Jedni pozorno slušaju, a drugi prevrću neki svoj film.
Sve to pomalo sliči na Sv. Augustina, koji je u svojim mlađim danima dok je bio daleko od svetosti, znao moliti: „Gospode učini me čednim – ali ne sada.“
Publici u sinagogi ugodno je slušati Isusa koji čita da će Spasitelj, da će Mesija, doći kako bi donio dobre vijesti siromašnima, kako bi navijestio oslobađanje zarobljenima, povratak vida slijepima, slobodu potlačenima i sve to „jednog lijepog dana“ naravno u budućnosti.
Lijepo.
Nešto se očekuje i sada možemo pustiti svojoj mašti … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/najava-agende/

Početak Evanđelja po Ivanu, a poglavito Ivanove riječi “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!” (Ivan 1, 29) kod nas su stvorile velika očekivanja od Isusa.
Očekivali smo svjetske događaje.
Umjesto toga što smo dobili?
Dobili smo malu priču o malom vjenčanju u nekom malom mjestu.
O vjenčanju koje se je našlo u problemima i na kojem je Isus intervenirao učinivši od vode vino kako bi se uzvanici još neko vrijeme mogli dobro veseliti.
Ivan u prvom poglavlju piše: „Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.“ (Ivan 1,16) ali ubrzo svjedočimo kako se čaše pune mladim vinom.
Ivan piše: „I vidjesmo slavu njegovu.“ (14), a onda odmah kaže da je prvo Isusovo otkrivenje te iste slave došlo nakon što su njegovi učenici okušali novo vino u Kani.
Meni se čini da to i nije baš slava koju smo svi mi na neki način, poučeni Ivanovim prvim rečenicama, očekivali, zar ne?!
Zašto Isus nije pronašao neku bolju svrhu gdje će učiniti svoje prvo čudo?
Zašto nije intervenirao u nekom od brojnih političkih sukoba tog vremena i tako prekinuo neki rat? Zašto nije učinio nešto sa svjetskim problemom hrane i na taj način zaustavio svjetsku glad?
Zašto je izabrao … Read More