-
„Ne moli za kišu ako ćeš prigovarati zbog blata.“
„A, to ti ništa ne valja.“
„A, kako bi ti to napravio?“
„A, pojma nemam. Ali znam da ti to ništa ne valja.“
Ovaj dijalog ste čuli bezbroj puta.
Možda ste u jednom takvom i sudjelovali.
Bilo kao onaj koji prigovara ili onaj koji sve to strpljivo podnosi.
Jesmo li mi ljudi kronična zanovijetala?
Je li nama najvažnije žaliti se, grintati, brontulavati, mrmljati, ronjati, gunđati, ronzati, zamjerati, žugati, kenjkati, u biti – prigovarati?
Zar mi uistinu nalazimo zadovoljstvo u svim tim negativnim emocijama, kada ih tako rado „dijelimo“ s drugima?
Jesmo li postali žrtve vlastitih negativnih razmišljanja i je li danas na sceni prije svega „duhovna recesija“, dok su ekonomska, a onda i ona financijska recesija samo logična posljedica našeg duhovnog stanja?
Kamo god otišli čini nam se da se svatko na svakoga i na sve žali. Prigovori su najomiljenija tema naših razgovora. A nema ničeg goreg za naše dobro raspoloženje, a onda posljedično i za naše mentalno zdravlje, od neprestanog prigovaranja.
U filmu „Groundhog Day“ sarkastični prognostičar vremena živi životom apsolutnog nezadovoljnika. On se na sve žali. Na sve ima prigovor. I zato mora svoj život živjeti iz početka, mora ponovno proživljavati jedan te isti dan, sve dok … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/ured-za-žalbe/
Netko voli crni. Netko voli bijeli.
Netko voli vrući. Netko voli hladni.
Bolje pečen. Slabije pečen. Svjež. Jučerašnji.
Iz škrovade. Ispod peke. Na drva. Na struju. Ili na plin.
Raženi. Kukuruzni. Pšenični. Od prosa. Sa sjemenkama. I bez.
Može sam. Bez ičega. Može i namazan, umočen, udrobljen, natopljen.
Zapečen, prepečen. Pohan. Sa dodatcima. Iznutra i izvana.
Uskisnut i bezkvasan.
Tisućama godina putovao, preko Egipta, Grčke, Rima, pa sve do nas.
Kruh naš svagdanji.
Kada je čovjek gladan on ne bira. Svaka mu je mrva kruha tada dobra. Sit ili prejeden čovjek zanovijeta. Bira i prebire. Prigovara. Izmišlja.
Traži „kruha preko pogače“.
Kruh naš svagdanji.
Tako običan, a ipak poslovice ga pune.
Kažu da mornari jedu onaj koji ima „sedam kora“, veli se za nekoga „dobar je kao kruh“, tvrdi se da je netko krenuo „trbuhom za kruhom“.
Kruh naš svagdanji.
U svim kombinacijama. Nezaobilazna životna činjenica i hrana.
Tema romana, filmova i svetih knjiga. Velika većina želi ga na stolu svakog dana.
Svi ga vole, svi ga žele, ali svi ga nemaju. Jedni ga sanjaju, a drugu ga doslovno bacaju.
Kruh naš svagdanji.
Simbol sigurnosti i dobrodošlice.
Čovjekova temeljna hrana od zore čovječanstva. Poslastica za bogate i za sirotinju.
I za site i za gladne. Pokušali su ga zamijeniti, čak … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/kruha-i-igara/
Vidiš … sad kad se svi upiredu za te’ složit šta boji nekrolog (ajme koja gruba rič, a…?) i kad nabrajadu tvoje pisme… kada pribiru po svojin uspomenan kad i di ih je takla koja tvoja rič… kada te kuju u zvizde i govoridu o „kozmičkon dalmatincu“ (pravo da ti rečen pojma neman šta bi to tribalo bit’)… ja te se sićan i padaš mi na pamet… ne po pismama…
… nego po – ŠKINI!Po rišpetu kojega si steka’ svojin karakteron i to tamo di mi u Split čovika najbo’je sinjamo… na mali balun…
Sićan se, neko te je doveja među nas koji smo, petkon popodne, igrali mali balun (o’ šponde) u onu dvoranu (a bi’ će je sorili) između „socijalnoga“ i ‘otela „Marjan“… rekli su „minjat’ će jednoga koji nije moga doć’“?!
… Oliver?
Mali balun?
Alo? … pa mi ne pivamo petkon popodne… MI SE CIPAMO!Mi smo bili klapa koja je u tu dvoranu, u kraj šetemane, igrala „tuta forca“, do istrebljenja… došli bi izbacit iz sebe sve svoje muke i nevo’je, sve svoje komplekse i frustracije, došli bi se opotit, odigrat, ostat živ, popit biru, zapalit španjulet i razić’ se do idućega petka…
Brat kontra brata… rođak kontra rođaka… prijate’j kontra prijate’ja… brez milosti…
Mislija … Read More
Hrana i razdioba hrane snažna je priča na mnogo načina. Riječ je o hranjenju naših tijela, ali također, simbolički, i o hranjenju našeg duha. Nije li ponuda i dijeljenje hrane, ma o kakvoj se hrani radilo, u samom srcu gostoprimstva, baš kao i ponuda krova nad glavom? I zar se mi ne osjećamo sitima na više načina ako jedemo svoju hranu u društvu drugih ljudi?
Čini se da su to bitne teme ovonedjeljnog čitanja (Ivan 6, 1-15) koje opisuje događaj, a kojeg možemo naći u sva četiri Evanđelja. To je jedino Isusovo čudo koje se spominje u sva četiri Evanđelja.
Isus rješava naše najosnovnije ljudske potrebe, našu najveću glad.
Hraniti gladne (gladni svijet) u samom je srcu Evanđelja.
Isus nam poručuje da će pitanje „Što ste učinili u odnosu prema svjetskoj gladi?“ biti na posljednjem sudu.
U ovoj priči Isus nam daje primjer.
U ono vrijeme kroz apostole, a danas kroz nas njegove sljedbenike.
Prvo, mi postavljamo scenu.
Stvari se ne odvijaju na najbolji mogući način, pa Isus mora poučavati kroz parabole. Tako će njegovi sljedbenici, koji imaju uši da bi čuli, znati što govori, a moćni “outsideri” ne će.
Ipak ljudi iz njegova grada bivaju sablažnjeni, a Isus čuje užasne vijesti da … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/kad-je-dovoljno/
U ovom našem umreženom i ožičenom svijetu, one kompanije koje žele izbiti u prvi plan, oglašavaju se pod mottom „mi smo vam na usluzi 24 x 7 x 365“.
„Nema odmora dok traje prodaja“ bila bi parafraza onog poznatog slogana poslije II svjetskog rata.
Novi slogani – stara logika.
Samo oni koji ne posustaju uspijevaju.
„You snooze – you loose!“ kažu Ameri.
„Ako zakunjaš – gubiš“.
Na čelu modrenih kompanija su manageri.
Ljudi koji su dobro opremljeni modernim čudima tehnologije i komunikacije, jer ako nisi „on-line“ 24 sata na dan – pregaziti ćete konkurencija.
Zato „top executives“ sa sobom nose laptope, I-pode, barem dva mobitela i obvezatno – pager.
Vidjeli ste ih, zar ne? Ako nigdje drugdje onda u filmovima.
Iziđe čovjek navečer u restoran na večeru kako bi se malo opustio i kako mu supruga ne bi po vazdan kužinavala, a kad ono zvoni telefon. Netko za susjednim stolom vadi svoj „Blackberry“ i započinje razgovor koji jednostavno ne smije čekati.
I svi vrhunski manageri, ali i ne samo oni, danas obvezatno trebaju – pager. Pageri koji su nastali prije mobitela danas se reklamiraju kao nešto – bez čega se jednostavno – ne može. Pager je postao nužnost, a ne luksuz. Pager je daleko pouzdaniji od mobitela … Read More
-
Vidiš … sad kad se svi upiredu za te’ složit šta boji nekrolog (ajme koja gruba rič, a…?) i kad nabrajadu tvoje pisme… kada pribiru po svojin uspomenan kad i di ih je takla koja tvoja rič… kada te kuju u zvizde i govoridu o „kozmičkon dalmatincu“ (pravo da ti rečen pojma neman šta bi to tribalo bit’)… ja te se sićan i padaš mi na pamet… ne po pismama…
… nego po – ŠKINI!Po rišpetu kojega si steka’ svojin karakteron i to tamo di mi u Split čovika najbo’je sinjamo… na mali balun…
Sićan se, neko te je doveja među nas koji smo, petkon popodne, igrali mali balun (o’ šponde) u onu dvoranu (a bi’ će je sorili) između „socijalnoga“ i ‘otela „Marjan“… rekli su „minjat’ će jednoga koji nije moga doć’“?!
… Oliver?
Mali balun?
Alo? … pa mi ne pivamo petkon popodne… MI SE CIPAMO!Mi smo bili klapa koja je u tu dvoranu, u kraj šetemane, igrala „tuta forca“, do istrebljenja… došli bi izbacit iz sebe sve svoje muke i nevo’je, sve svoje komplekse i frustracije, došli bi se opotit, odigrat, ostat živ, popit biru, zapalit španjulet i razić’ se do idućega petka…
Brat kontra brata… rođak kontra rođaka… prijate’j kontra prijate’ja… brez milosti…
Mislija … Read More
ŽELJEZNA MEDALJA
Znate li da je u određenom razdoblju ljudske povijesti željezo bilo vrednije od zlata? Koristilo se u početku isključivo u religijske svrhe kao dragocjeni višak u proizvodnji bronce. Kad su ga ljudi počeli taliti i taj je proces zahtijevao ogroman trud i vrlo visoke temperature.
Zlato se moglo taliti i oblikovati bez prevelike muke, a željezni mačevi predstavljali su najveću dragocjenost.
Nekako sam se spontano večeras sjetila te činjenice dok sam promatrala one pokisle pijetlove kako dižu uvis zlatni trofej.Pa naravno! Ionako su naši momci djelovali kao da su pali na ovo prvenstvo iz neke druge dimenzije, nekog drugog vremena, nekih drugih vrijednosti. Vitezovima na paše zlatni nakit nego željezni mačevi.
Njihova medalja izvana ima srebrni sjaj, no budite sigurni da je željezna. Željezan je u njoj trud, muka, srčanost,htijenje, znoj, radost i suze. Nismo tome svjedočili samo mi, njihovu posebnost uočio je i zavolio je cijeli svijet.
Brojevi kažu da je pobjednik bio netko drugi. Srca kažu da ipak nije.
Ne plači, Luka. Da se nisi usudio plakati.Mogu podnijeti svačije suze, samo ne tvoje.Ne želim gledati kremenog dečka s Velebita tužnog, ne dok stoji na vrhu svijeta, skupa sa svojim malenim ponosnim narodom.Zbog tebe smo tu,tebe i tvojih momaka.Direktno ste nastavili hodati cestom koju … Read More
Ne mi večeras nismo poraženi.
Mi večeras nismo izgubili.
Jer mi smo odavno poraženi.
Utakmicu, daleko važniju od večerašnje, mi smo izgubili i to predajom bez borbe još 2000. godine.A ovo danas je bila pobjeda.
Jer vratili smo zajedništvo. Vratili smo vjeru u sebe.
I ako pameti imamo shvatili smo kojim putem nam je ići.Današnje finale je tako zorno pokazalo što je to čovjekov život. Bio si bolji. Nadigrao si suparnika u svim elementima igre. Dominirao si. I na kraju si izgubio.
Zašto?
To pitanje će večeras biti na mnogim usnama.
Zašto smo izgubili?
Bože gdje si bio?
Pa mi smo se tebi tako žarko molili?
Zašto si nas ostavio?I naravno ljudi, koji tako razmišljaju, biti će frustrirani, razočarani… pa neki i očajni. Tolike molitve, a Bog ni prstom da mrdne. Pobjedu odnosi sretniji i spretniji.
A ja kažem da je to u redu. Jer to je igra. Igra koju je osmislio ovaj svijet i koja se igra po pravilima ovoga svijeta. A nama je biti u svijetu a ne biti od svijeta. Laže onaj koji kaže da mu je sve jedno poraz ili pobjeda. Nikom normalnom nije sve jedno. Ali pametan čovjek uvijek više nauči u porazu nego u pobjedi.
Pusti filozofiju, kažete vi.
Daj nam pobjedu.
Mi se želimo radovati. Plesati. Pjevati.Pa radujte … Read More
Malo manje od sata dijeli me od početka gledanja finalne utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva. Po svemu trebao bih biti nervozan, nabrijan, uzbuđen… ali ne… ja miran… najmirniji od svih 6 do sada odgledanih utakmica… kao da nije finale… borba za vrh nogometnog Olimpa… i jasno mi je… zašto me ne trese navijačka groznica…
…zato jer je nogomet postao sredstvo a ne cilj…
…moji „vatreni“ su pokorili svijet nogometa i sada je samo pitanje hoće li pokoriti svijet u kojem mi Hrvati živimo.
„Vatreni“ su učinili svoje. Dobili su misiju i ispunili su tu misiju. Igrali su za nas. Možda oni toga nisu ni svjesni ali doći će dan kada će sve biti jasno kao u podne.
Današnje čitanje iz evanđelja po Marku govori „Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.“ (Marko 6, 7-9)
„Vatreni“ su odbacili svu prtljagu ovoga svijeta. Prtljagu koja bi ih sputavala na putu koji je bio pred njima. Odbacili su oholost, samodovoljnost, odbacili su bahatost i samozaljubljenost. Odbacili su slavu ovog propalog svijeta … Read More
Ne dozvolite reverziju svoje vrijednosti…
Ne ovaj put!!
Psihološki se pripremite na ono što će se ponovo pokušati a već se jednom dogodilo.
Na vrijeme se pripremite.Da … da ne odudaraju puno i oni su obukli dresove…
Oni isti koji su kontra volje naroda izglasali IK.
Oni isti koji već dvadeset i nešto godina drže u rukama DORH i pravosuđe i njime selektivno
odstranjuju s ulice bakice koje prodaju sir.
Oni koji zapošljavaju podobne.
Oni kojima je petokraka OK.
Oni koji bi zabranili Referendume.
Oni koji useljavaju migrante a izbacuju ljude iz njihovih kuća i protjeruju ih van.
Oni koji su zatvorili arhive.
Uništili privredu.
Oni koji su u TV kuće i novine postavili provjerene čuvare njihovog elitizma.
Oni koji vas zovu marginalcima.Ovo nije njihova pobjeda.
Štoviše, učinili su sve da do nje ne dođe.
Onim slabima sada će naslovnice prodavati priče o navijačima iz “komšulika“
UZMP ce mirovati par dana.
A onda ce krenuti.
Isto kao i nakon Oluje.Labrador je i tekako živ i dobro je.
Samo malo manje laje ovih dana.
Gazda mu je brnjicu stavio da bijesan ne ugriza.
Lukavo i proračunato.Taj isti Labrador je uspio
da 23 godine kasnije
nema ni jednog heroja Domovinskog rata.
Da se o njemu u tri rečenice uči u školi.
I da narod pobijesni na spomen braniteljskih mirovina.To čeka i Dalića i nove heroje.
Oni su im nova … Read MoreI dok snažne emocije doslovno tresu pojedince, nacionalne vrste i čitave nacije, nakupina činovnika, administratora, žbira i jedinstvenog ljudskog taloga, snima i brižno prati postupke aktera najvećeg športskog događaja… svjetskog nogometnog prvenstva.
Oboružani opremom za snimanje i reproduciranje, nahranjeni informacijama zlobnih trolova i denuncijanata… analiziraju svaki postupak, svaki potez aktera ne bi li svojim očima punim zlobe i zavisti „in flagranti“ zatekli neke od njih kako čine ono što ovaj svijet prezire, zabranjuje i mrzi… a to su očitovanja nesebične ljubavi, odanosti, prijateljstva….
Danijel Subašić nosi na svakoj utakmici majicu s likom njegova prijatelja, prerano preminulog zadarskog nogometaša – Hrvoja Ćustića. Nakon velikih obrana pogleda prema nebu, odakle ga čuva njegov pokojni prijatelj. Tako je bilo i nakon pobjede nad Dancima. Pogled u nebo… A to je, naravno, posebna veza. Neraskidiva.
„Zarekao sam se da ću majicu s Hrvojevim likom ispod dresa nositi sve do kraja karijere. Tako je bilo do sada, a tako će biti i ubuduće. Nosio sam je i kasnije u Hajduku, i sad u Monacu, i u Ligi prvaka, i na Europskom prvenstvu, i na Svjetskom prvenstvu. Moj Hrvoje će zauvijek biti uz mene, ne samo na majici, nego i u srcu. Počivaj u miru, prijatelju…’, poslao je … Read More
Dva me dana nije bilo na Facebooku.
Dva dana nisam ništa objavio.
Dva dana nisam pratio što se zbiva u Africi…
… ispričavam se… u Hrvatskoj.
Otišao sam tamo gdje moja duša uvijek nađe mir.
Otišao sam među svoje sestre i braću svoju.
Otišao sam u svetu zemlju Hercegovinu.
Otišao sam Majci.
Jer ja drugačije ne znam.
Vidim neki su se usplahirili.
Šalju me neka idem vidiocima pa da ih pitam i ovo i ono.
Šta je Gospa rekla i šta je Gospa mislila. Prozivaju me osobe koje kažu da su „diplomirani teolozi“.
A ja teolog nisam. Ne znam ništa o teologiji.
Nikada nisam susreo ni jednog vidioca.
Ja sam najobičnije „Dite Božje“.
Putnik.
Hodočasnik.
Ja vam se samo penjem. Na Podbrdo. Na Križevac.
I onda silazim. U dolinu suza.
Ja vam samo molim. I plačem. I gutam svoju bol.
I krunicu nosim u ruci.
I susrećem svoje prijatelje. Svoje sestre i svoju braću.
Iz Mostara, Širokog, Čitluka, Kočerina…
Uz razgovor. Smijeh. Zagrljaj.
Uz molitvu.
Jer ja nisam teolog. Jer moja je vjera jednostavna.
Jer više ima teologije u vrelini hercegovačkog kamena nego u svim diplomama ovoga svijeta.
Jer tu zemlju Hercegovu natapali su krv, znoj i suze moga naroda.
I vapaj molitve prema nebu.
A danas je natapaju molitve ranjenih duša sa svih strana svijeta.
Duša koje čeznu za mirom.
A nigdje ljudi moji mira kao u Hercegovini.
Božjeg mira.
Mira kojim … Read MoreJel’ to ta nova gay duhovnost?
Ne mogu ne razmišljati o svetoj Misi koja je služena za Domovinu jučer (ponedjeljak 25. lipnja 2018.) u crkvi svetog Marka, na zagrebačkom Griču.
Bolje da nije. Uistinu ne trebamo takve svete Mise.
Mi trebamo misu kao Žrtvu. Mi trebamo Misu kao Uskrsnuće i proslavu Sina Čovječjega. No svete Misa za Domovinu pretvorila se u sramotni medijski događaj. Još kada nas je predsjednik Vlade poučio da trebamo biti sretni jer se u Africi uzdiše za hrvatskim standardom onda je stvarno dosta.
Na svetoj Misi svi bezakonici, lažljivci, ubojice, dodvorice, izdajice, zaštitnici svake nastranosti, bogohulnici i nepravednici bili su u redu za primiti Živog Gospodina. Upravo oni koji su izdali Domovinu i narod. Upravo oni kojiima je abortus “ljudsko pravo”, uprvo oni koji našoj djeci ovih dana ne dopuštaju da se u njihove svjedodže upiše ime njihovih ponosnih roditelje. Upravo oni koji su ocoubojice i domoubojice. Upravo oni koji hrane svaku vrstu klevete protiv Domovine.
Čemu takva sveta Misa? Čemu ponižavanje, javna sabazan i blasfemija? Zar to ne vide oni koji im propovijedaju? Zar ne vide da njih ne zanima ni Domovina, ni Isus Krist, ni narod? Pred očima naroda i svijeta događa se nešto strašno. Hoće li uskoro jandrokovićizam, … Read More
-
„Ne moli za kišu ako ćeš prigovarati zbog blata.“
„A, to ti ništa ne valja.“
„A, kako bi ti to napravio?“
„A, pojma nemam. Ali znam da ti to ništa ne valja.“
Ovaj dijalog ste čuli bezbroj puta.
Možda ste u jednom takvom i sudjelovali.
Bilo kao onaj koji prigovara ili onaj koji sve to strpljivo podnosi.
Jesmo li mi ljudi kronična zanovijetala?
Je li nama najvažnije žaliti se, grintati, brontulavati, mrmljati, ronjati, gunđati, ronzati, zamjerati, žugati, kenjkati, u biti – prigovarati?
Zar mi uistinu nalazimo zadovoljstvo u svim tim negativnim emocijama, kada ih tako rado „dijelimo“ s drugima?
Jesmo li postali žrtve vlastitih negativnih razmišljanja i je li danas na sceni prije svega „duhovna recesija“, dok su ekonomska, a onda i ona financijska recesija samo logična posljedica našeg duhovnog stanja?
Kamo god otišli čini nam se da se svatko na svakoga i na sve žali. Prigovori su najomiljenija tema naših razgovora. A nema ničeg goreg za naše dobro raspoloženje, a onda posljedično i za naše mentalno zdravlje, od neprestanog prigovaranja.
U filmu „Groundhog Day“ sarkastični prognostičar vremena živi životom apsolutnog nezadovoljnika. On se na sve žali. Na sve ima prigovor. I zato mora svoj život živjeti iz početka, mora ponovno proživljavati jedan te isti dan, sve dok … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/ured-za-žalbe/
Netko voli crni. Netko voli bijeli.
Netko voli vrući. Netko voli hladni.
Bolje pečen. Slabije pečen. Svjež. Jučerašnji.
Iz škrovade. Ispod peke. Na drva. Na struju. Ili na plin.
Raženi. Kukuruzni. Pšenični. Od prosa. Sa sjemenkama. I bez.
Može sam. Bez ičega. Može i namazan, umočen, udrobljen, natopljen.
Zapečen, prepečen. Pohan. Sa dodatcima. Iznutra i izvana.
Uskisnut i bezkvasan.
Tisućama godina putovao, preko Egipta, Grčke, Rima, pa sve do nas.
Kruh naš svagdanji.
Kada je čovjek gladan on ne bira. Svaka mu je mrva kruha tada dobra. Sit ili prejeden čovjek zanovijeta. Bira i prebire. Prigovara. Izmišlja.
Traži „kruha preko pogače“.
Kruh naš svagdanji.
Tako običan, a ipak poslovice ga pune.
Kažu da mornari jedu onaj koji ima „sedam kora“, veli se za nekoga „dobar je kao kruh“, tvrdi se da je netko krenuo „trbuhom za kruhom“.
Kruh naš svagdanji.
U svim kombinacijama. Nezaobilazna životna činjenica i hrana.
Tema romana, filmova i svetih knjiga. Velika većina želi ga na stolu svakog dana.
Svi ga vole, svi ga žele, ali svi ga nemaju. Jedni ga sanjaju, a drugu ga doslovno bacaju.
Kruh naš svagdanji.
Simbol sigurnosti i dobrodošlice.
Čovjekova temeljna hrana od zore čovječanstva. Poslastica za bogate i za sirotinju.
I za site i za gladne. Pokušali su ga zamijeniti, čak … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/kruha-i-igara/
Hrana i razdioba hrane snažna je priča na mnogo načina. Riječ je o hranjenju naših tijela, ali također, simbolički, i o hranjenju našeg duha. Nije li ponuda i dijeljenje hrane, ma o kakvoj se hrani radilo, u samom srcu gostoprimstva, baš kao i ponuda krova nad glavom? I zar se mi ne osjećamo sitima na više načina ako jedemo svoju hranu u društvu drugih ljudi?
Čini se da su to bitne teme ovonedjeljnog čitanja (Ivan 6, 1-15) koje opisuje događaj, a kojeg možemo naći u sva četiri Evanđelja. To je jedino Isusovo čudo koje se spominje u sva četiri Evanđelja.
Isus rješava naše najosnovnije ljudske potrebe, našu najveću glad.
Hraniti gladne (gladni svijet) u samom je srcu Evanđelja.
Isus nam poručuje da će pitanje „Što ste učinili u odnosu prema svjetskoj gladi?“ biti na posljednjem sudu.
U ovoj priči Isus nam daje primjer.
U ono vrijeme kroz apostole, a danas kroz nas njegove sljedbenike.
Prvo, mi postavljamo scenu.
Stvari se ne odvijaju na najbolji mogući način, pa Isus mora poučavati kroz parabole. Tako će njegovi sljedbenici, koji imaju uši da bi čuli, znati što govori, a moćni “outsideri” ne će.
Ipak ljudi iz njegova grada bivaju sablažnjeni, a Isus čuje užasne vijesti da … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/kad-je-dovoljno/
U ovom našem umreženom i ožičenom svijetu, one kompanije koje žele izbiti u prvi plan, oglašavaju se pod mottom „mi smo vam na usluzi 24 x 7 x 365“.
„Nema odmora dok traje prodaja“ bila bi parafraza onog poznatog slogana poslije II svjetskog rata.
Novi slogani – stara logika.
Samo oni koji ne posustaju uspijevaju.
„You snooze – you loose!“ kažu Ameri.
„Ako zakunjaš – gubiš“.
Na čelu modrenih kompanija su manageri.
Ljudi koji su dobro opremljeni modernim čudima tehnologije i komunikacije, jer ako nisi „on-line“ 24 sata na dan – pregaziti ćete konkurencija.
Zato „top executives“ sa sobom nose laptope, I-pode, barem dva mobitela i obvezatno – pager.
Vidjeli ste ih, zar ne? Ako nigdje drugdje onda u filmovima.
Iziđe čovjek navečer u restoran na večeru kako bi se malo opustio i kako mu supruga ne bi po vazdan kužinavala, a kad ono zvoni telefon. Netko za susjednim stolom vadi svoj „Blackberry“ i započinje razgovor koji jednostavno ne smije čekati.
I svi vrhunski manageri, ali i ne samo oni, danas obvezatno trebaju – pager. Pageri koji su nastali prije mobitela danas se reklamiraju kao nešto – bez čega se jednostavno – ne može. Pager je postao nužnost, a ne luksuz. Pager je daleko pouzdaniji od mobitela … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/otpočinite-malo/
“Ako želiš putovati daleko i brzo, putuj s malo prtljage.
Odbaci sve svoje zavisti, ljubomore, nepomirljivosti, sebičnosti i strahove.”
(Glenn Clark)
Uvijek sam se divio ljudima koji su na put kretali s malo prtljage. Zavidio sam im, jer ja imam običaj, naviku, nositi sa sobom, i to neovisno o dužini putovanja, sve živo i neživo. A to nije dobro.
Ponajprije, dok vi čekate, recimo u zračnoj luci, pokraj pokretne trake za prtljagu, kada će se konačno pojaviti vaši koferi, i hoće li uopće svi biti na broju, drugi neki putnici već su krenuli dalje. Ne želim ni spominjati kolika je cijena dodatnih kilograma po cjeniku zrakoplovnih kompanija.
I što je najgore, pretvaraš se u nosača, u nervoznog patnika koji gura, vuče, i koji više brige vodi o svojoj prtljazi nego o samome sebi. Postaješ rob prtljage i nemaš slobodu ustati i krenuti, naglo promijeniti odluku i pravac svoga putovanja.
Koncentracija se rasipa na sve strane i umjesto da upoznaš nove ljude, otkriješ neke zanimljivosti, ti se baviš jako dobro poznatim koferima i stvarima koje si u njih utrpao prije polaska. Što je manje nepotrebne prtljage to je lakše opažati svijet oko sebe. I ne samo vidjeti nego i pružiti nekome ruku gdje je to potrebno.
Postoji … Read More
