Jedan obožavatelj upita poznatog američkog skladatelja, pijanista i dirigenta, Leonarda Bernsteina: „Gospodine, koji je instrument najteže svirati?“.

Ne oklijevajući ovaj odgovori: „Ima jako puno „prvih violina“ ali danas je jako teško pronaći nekoga tko će biti „druga violina. I još da taj svira s entuzijazmom. Jer ako nitko ne svira kao drugi, onda nemamo harmoniju.“

Ovaj izraz „druga violina“ definitivno u sebi nosi negativne konotacije. Najveći broj nas jednostavno ne želi biti „druga violina“. Mnogi dopredsjednici sanjaju postati predsjednici, pričuvni golmani maštaju o svojoj prigodi među vratnicama, u biti svi oni koji su nekakva zamjena, pričuva, svi ti koji bi htjeli biti „kalif umjesto kalifa“, za naslov „druge violine“ ne žele ni čuti.

Svi se glazbeni stručnjaci slažu da je najteže, u jednom orkestru, svirati „drugu violinu“. Glazbenik koji svira „prvu violinu“ svira melodiju, a to je ono što mi koji slušamo izvedbu poznajemo od prije ili nam se ta melodija „zakači“ za uho.

Glazbenik koji svira „drugu violinu“ svira harmoniju, koja je za sviranje daleko teža od melodije, jer glazbenik mora znati kako harmonizirati glazbu i za to treba jako puno znanja i vježbe.

Uloga „druge violine“ jest potpora i nadopuna „prvoj violini“, a sve … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/druga-violinamp31119mb/

Kada nekome idete govoriti o svijetu koji je postao skoro pa opsjednut veličinom, velikim iznosima, velikim količinama, općenito velikim, i to u skoro pa svemu, onda ljudi odmahnu rukom, jer danas je to postalo – normalno. Dosadni ste ako o tome pričate, pa podrazumijeva se da je to – u redu.

Opsesija veličinom polako ali sigurno iz svoje domovine SAD prelazi i na naše obale. Sjećam se mog prvog boravka u SAD u 80-tim kada sam ostao jednostavno šokiran. Za njihove pojmove mali automobil za mene je bio – prevelik. Obroci u restoranu bili su čak i za moj solidan apetit – preobilni. O dimenzijama ulica i o veličini trgovačkih centara nepotrebno je bilo što govoriti.

To su bile 80-te.

A danas?

Danas Amerika opsjednuta veličinom izvozi svoju opsjednutost koju mi tako rado prihvaćamo.

Hodočašća u šoping centre postala su ritual kojeg su prihvatili pa skoro svi na svijetu. Zamislite „Mall of America“ u Bloomingtonu, Minnesota. Najveći šoping centar u SAD (do 2015 kada ga je za 13,958 četvornih stopa pretekao King of Prussia Mall, u King of Prussia, Pennsylvania). Posjetite ga. Mislim, otiđite na njihove stranice.

Preko 520 prodavaonica koje zapošljavaju … Read More

Postoji sitan narod Liliputanaca.*

Liliputanaca koji nikad nisu sastavili zaredom „3 na nogu“ …

Liliputanaca koje ni’ko nije bira za „na male branke“…

Liliputanaca kojima je balun samo „šponda“…

… za izrugivanje, gađenje, sprdačinu onih kojima u biti, vireći z neke svoje mižer’jaste buže, očajnički zavide, na koje su do boli ljubomorni… na njihov status, na njihov novac i na njihovu slavu…

… ali kako im ne mogu osporit talent, znanje i slavu onda im „vade đigericu“ jer ne znaju dobro govorit … engleski…

Svi su ti (naravski) od reda „poligloti“ … sve oni jezike razumiju… oni parlaju ka veliki…  neka… ali su mali, malešni, mižerjasti… ljudi iz buže… čovuljci nahvao…

U’vatili su Luku Modrića „u đir“ … „u kolo“ … dočekali su svojih 5 minuta maksimalnog intelektualnog ushita jer oni su face, oni su arbitri, oni će presudit utakmicu u sudačkoj nadoknadi…

Jedni mu nož pod grlo stavljaju (klali bi ga), drugi mu omču oko vrata staviše (vješali bi ga), a ovi treći željeli bi ga poniziti kako bi sebe uzvisili… pod krinkom nekakve pravde i pravice, u državi gdje se za stotinjak kuna u pržun ide, a za milijune kumpiri gule, oni čovjeka koji ni po kojem, … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/snaga-sjemena/

Nepročitani govor mr. sc. Bože Medića, izaslanika na izvještajnom saboru HDZ-a
Na izvještajnom saboru HDZ-a nakon kojeg je predsjednik stranke Andrej Plenković smijenio Davora Ivu Stiera i Miru Kovača, govor je trebao održati mr. sc Božo Medić. Govore je trebalo održati više ljudi, ali se to nije dogodilo zbog tehničkih razloga. Govor mr. sc. Medića prenosi hkv.hr.

“Doveli smo i HDZ i hrvatski narod pred provaliju – vrijeme je zastati i vratiti se na izvorište! Mi smo predvodili hrvatski narod u stvaranju samostalne nezavisne hrvatske države, mi HDZ. Gdje smo danas doveli našu hrvatsku državu?

Gdje je zanos, ponos, spremnost, pobjednički duh, silina, kojoj svi mi ovdje u dvorani možemo posvjedočiti iz pobjedničkih i slavnih dana, za neprijatelje stranke i države, mračne godine, a za nas godine ponosa i slave, za naše koalicijske partnere danas – deset izgubljenih godina, kako je nedavno eksplicitno izrekao u Saboru naš partner Milorad Pupovac?

Bez jedne jedine riječi reakcije!
Kako vratiti taj zanos, to povjerenje, tu nadu hrvatskom narodu?
Treba nam riječ, ideja, vjera.
Na tome smo predvodili hrvatski narod u stvaranju hrvatske države.

Ispred hrvatskog naroda bila je riječ, a riječ je izgovarao čovjek, utemeljitelj HDZ-e i hrvatske države državnik i utemeljitelj naše stranke Franjo … Read More

Upravo sam pogledala dokumentarac

“Sve je bio dobar san“ …

Pa što smo to postali ovih zadnjih 23 godine???

Jeanov brat i majka.

Ne pomiruju se. Traže. Ne saginju glavu.

Koliko naše braće, sestara, majki???

I danas gamad razmišlja

hoće li nam ili ne će dozvoliti

da u opće postavimo pitanje

smiju li privilegirani odlučivati

o tome tko nama vlada i kome se dodjeljuju novci?!!!

Jesmo li mi zbilja takva pušiona od naroda??

Pa nitko na svijetu i u galaksiji si ne bi dozvolio

da se zaustavljaju potrage za nestalima,

da se smjenjuju ljudi koji previše propituju, da su pomilovani, abolirani i zaboravljeni ljudi za koje se zna što su radili na Ovčari imenom i prezimenom, da takvi isti šetaju slobodni i da im se 23 godine u lice ne smije reći tko su, što su i što su radili???

Da mi plaćamo novine čije uredništvo spominje svakoga tko ih je ikada prozvao?

Koje ismijavaju zemlju, vjeru, svece, svetinje koje su palili i rušili??

Jesmo li mi stvarno normalni

da dozvoljavamo ovakvo iživljavanje na sebi i uvjeravamo se da je kršćanski oprostiti, zaboraviti, trpjeti, ne miješati se

i okretati se budućnosti

bez obraza i ponosa???

Pa čemu onda učiti djecu

nego da pobjegnu od … Read More

 
„Kada si dragocjen Bogu,
onda postaješ važan sotoni.“
(Ron Hall)
 

Susrela se dvojica nakon smrti. Jedan je vječnost provodio u raju, a drugi u paklu. Ovaj iz raja, onako kao usput, požali se kako je u raju sve idealno, ali pomalo i dosadno, bez uzbuđenja. Upita poznanika kako je u paklu. Ovaj, i ne baš nešto uznemiren, reče kako je osuđen vječno ležati na dasci prepunoj oštrih čavala, a k tomu jedan moćni valjak prelazi preko njega. Zgrozi se onaj prvi, ali ga ovaj iz pakla stade umirivati, te mu reče: „Nije to baš tako strašno kako ti se čini. Paklom ti upravljaju komunisti, poslušnici sotone, pa znaš kako to kod njih funkcionira, jedan dan je nestašica dasaka, drugi dan čavala, treći dan nema goriva za valjak, a i kad se dogodi da svega ima, onda ti je vozač valjka na bolovanju.“

Danas se pakao i sotona još jedino spominju u vicevima. Malo gdje će netko spomenuti „oca laži“ (Iv 8, 44), jer laž je danas postala službena istina ovoga svijeta i sotona je postigla svoj cilj. Rijetko tko danas o sotoni govori kao o stvarnosti. U psovkama se … Read More

Je li uopće moguće dati odgovor na ovo pitanje?

Mislim da jest. Moraš znati postoji li neki univerzalni standard prema kojem odmjeravaš svoje postupke i postupke ljudi oko sebe.

Ukoliko takav standard ne postoji ili ga se ignorira, ili ga se čak odbacuje, onda je pitanje „Jesmo li normalni?“ pitanje na kojeg ćemo dobiti svaki put neki drugi odgovor. Odgovor primjeren trenutku, modi, trendu. Odgovor će biti uvijek oportun i rezultat golog sebičnog interesa.

Ukoliko danas želite biti normalni, normalni po standardima ove kulture, onda morate normalnim držati sve ono što je za vas, još do jučer, bilo nenormalno i neprihvatljivo.

Jer ukoliko tako ne postupite biti ćete definitivno proglašeni – nenormalnom osobom. Svi će govoriti da s vama „nešto sigurno – nije u redu“.

Velika je vjerojatnost da ste se u svom radnom okruženju susreli s uzrečicom: „Ne morate biti ludi da biste ovdje radili – ali pomaže.“

Vidjeli ste i – nasmijali se. Zgodna sintagma za ova – „luda“ ili „nenormalna“ vremena.

Često se čovjek zapita, pa ima li danas uopće više normalnih ljudi?

Svi nekamo žure, trče. Nervozni su. Grintavi. Slabe volje. Nervozni. Neraspoloženi. A ako netko nije takav, zamislite, mi odmah pitamo: … Read More

Postoji sitan narod Liliputanaca.*

Liliputanaca koji nikad nisu sastavili zaredom „3 na nogu“ …

Liliputanaca koje ni’ko nije bira za „na male branke“…

Liliputanaca kojima je balun samo „šponda“…

… za izrugivanje, gađenje, sprdačinu onih kojima u biti, vireći z neke svoje mižer’jaste buže, očajnički zavide, na koje su do boli ljubomorni… na njihov status, na njihov novac i na njihovu slavu…

… ali kako im ne mogu osporit talent, znanje i slavu onda im „vade đigericu“ jer ne znaju dobro govorit … engleski…

Svi su ti (naravski) od reda „poligloti“ … sve oni jezike razumiju… oni parlaju ka veliki…  neka… ali su mali, malešni, mižerjasti… ljudi iz buže… čovuljci nahvao…

U’vatili su Luku Modrića „u đir“ … „u kolo“ … dočekali su svojih 5 minuta maksimalnog intelektualnog ushita jer oni su face, oni su arbitri, oni će presudit utakmicu u sudačkoj nadoknadi…

Jedni mu nož pod grlo stavljaju (klali bi ga), drugi mu omču oko vrata staviše (vješali bi ga), a ovi treći željeli bi ga poniziti kako bi sebe uzvisili… pod krinkom nekakve pravde i pravice, u državi gdje se za stotinjak kuna u pržun ide, a za milijune kumpiri gule, oni čovjeka koji ni po kojem, … Read More

Nepročitani govor mr. sc. Bože Medića, izaslanika na izvještajnom saboru HDZ-a
Na izvještajnom saboru HDZ-a nakon kojeg je predsjednik stranke Andrej Plenković smijenio Davora Ivu Stiera i Miru Kovača, govor je trebao održati mr. sc Božo Medić. Govore je trebalo održati više ljudi, ali se to nije dogodilo zbog tehničkih razloga. Govor mr. sc. Medića prenosi hkv.hr.

“Doveli smo i HDZ i hrvatski narod pred provaliju – vrijeme je zastati i vratiti se na izvorište! Mi smo predvodili hrvatski narod u stvaranju samostalne nezavisne hrvatske države, mi HDZ. Gdje smo danas doveli našu hrvatsku državu?

Gdje je zanos, ponos, spremnost, pobjednički duh, silina, kojoj svi mi ovdje u dvorani možemo posvjedočiti iz pobjedničkih i slavnih dana, za neprijatelje stranke i države, mračne godine, a za nas godine ponosa i slave, za naše koalicijske partnere danas – deset izgubljenih godina, kako je nedavno eksplicitno izrekao u Saboru naš partner Milorad Pupovac?

Bez jedne jedine riječi reakcije!
Kako vratiti taj zanos, to povjerenje, tu nadu hrvatskom narodu?
Treba nam riječ, ideja, vjera.
Na tome smo predvodili hrvatski narod u stvaranju hrvatske države.

Ispred hrvatskog naroda bila je riječ, a riječ je izgovarao čovjek, utemeljitelj HDZ-e i hrvatske države državnik i utemeljitelj naše stranke Franjo … Read More

Upravo sam pogledala dokumentarac

“Sve je bio dobar san“ …

Pa što smo to postali ovih zadnjih 23 godine???

Jeanov brat i majka.

Ne pomiruju se. Traže. Ne saginju glavu.

Koliko naše braće, sestara, majki???

I danas gamad razmišlja

hoće li nam ili ne će dozvoliti

da u opće postavimo pitanje

smiju li privilegirani odlučivati

o tome tko nama vlada i kome se dodjeljuju novci?!!!

Jesmo li mi zbilja takva pušiona od naroda??

Pa nitko na svijetu i u galaksiji si ne bi dozvolio

da se zaustavljaju potrage za nestalima,

da se smjenjuju ljudi koji previše propituju, da su pomilovani, abolirani i zaboravljeni ljudi za koje se zna što su radili na Ovčari imenom i prezimenom, da takvi isti šetaju slobodni i da im se 23 godine u lice ne smije reći tko su, što su i što su radili???

Da mi plaćamo novine čije uredništvo spominje svakoga tko ih je ikada prozvao?

Koje ismijavaju zemlju, vjeru, svece, svetinje koje su palili i rušili??

Jesmo li mi stvarno normalni

da dozvoljavamo ovakvo iživljavanje na sebi i uvjeravamo se da je kršćanski oprostiti, zaboraviti, trpjeti, ne miješati se

i okretati se budućnosti

bez obraza i ponosa???

Pa čemu onda učiti djecu

nego da pobjegnu od … Read More

 
„Kada si dragocjen Bogu,
onda postaješ važan sotoni.“
(Ron Hall)
 

Susrela se dvojica nakon smrti. Jedan je vječnost provodio u raju, a drugi u paklu. Ovaj iz raja, onako kao usput, požali se kako je u raju sve idealno, ali pomalo i dosadno, bez uzbuđenja. Upita poznanika kako je u paklu. Ovaj, i ne baš nešto uznemiren, reče kako je osuđen vječno ležati na dasci prepunoj oštrih čavala, a k tomu jedan moćni valjak prelazi preko njega. Zgrozi se onaj prvi, ali ga ovaj iz pakla stade umirivati, te mu reče: „Nije to baš tako strašno kako ti se čini. Paklom ti upravljaju komunisti, poslušnici sotone, pa znaš kako to kod njih funkcionira, jedan dan je nestašica dasaka, drugi dan čavala, treći dan nema goriva za valjak, a i kad se dogodi da svega ima, onda ti je vozač valjka na bolovanju.“

Danas se pakao i sotona još jedino spominju u vicevima. Malo gdje će netko spomenuti „oca laži“ (Iv 8, 44), jer laž je danas postala službena istina ovoga svijeta i sotona je postigla svoj cilj. Rijetko tko danas o sotoni govori kao o stvarnosti. U psovkama se … Read More

Hrvati ne mogu bez bajki. Svako malo netko im ispriča poneku bajku koju oni prigrle k svome srcu. Je li to demokracija, NATO, Europska unija… nije bitno. Hrvati bajku prihvate kao istinu i žive u njoj. Sve do neke nove bajke to jest dok se u staru ne razočaraju.
Jedna od Hrvatima najomiljenijih bajki, od koje nikako ne odustaju, svakako je „Šareni frulaš iz Hamelina“.

Prema predaji čudni se svat obučen u smiješnu šarenu odjeću u gradu Hamelinu obreo 1284. godine i ponudio mještanima da će ih, uz određenu novčanu naknadu u srebrnjacima, osloboditi pošasti glodavaca, pa zasvirao u svoju frulicu, a štakori su ga slijedili u špaliru i svi do jednoga zauvijek napustili grad. A kada su građani odbili platiti mu, ljuti svirač iz Hamelina još je jednom zasvirao u frulicu, koju je ovoga puta uperio prema djeci i sve do jednog djeteta odveo u nepovrat.

Je li nakon toliko „šarenih frulaša“ koji Hrvate uredno odvode u „nepovrat“ došao red i na Stiera? Ne znam ali čujem zvuk frulice i vidim da već mnogi uredno staju u špalir kako bi ga slijedili.

Kamo nas to … Read More

I dok moja Hrvatska volontira na štandovima, i dok moja Hrvatska potpisuje za oba referenduma, očajnički nadajući se slobodi koju još uvijek nije dočekala, za to vrijeme stranka koja je nekada imala hrabrosti povesti moj narod prema toj istoj slobodi, slavi oktroiranog vođu koji je uspio na vlast dovesti likove koji ne u noćnoj mori ne mogu zastupati nacionalne interese Hrvatskog naroda…

I dok se kliče vođi koji poslušnicima osigurava redovita beriva za to vrijeme u Kumrovcu, pod krvavom petokakom, orgijaju titoistički zombiji i pod zaštitom te iste vlasti koja u Ciboni pleše i pjeva oko novih kumira koje su im odredili gospodari sjena iz Platonove špilje…

A domoljube se hapsi i zatvara, sudi im se što se drznuše „za Dom spremni biti“…

Gledam svoje FB profile, gledam koliko ljudi uopće zanima ono što im pokušavam prenijeti do njihovog srca, gledam koga sve (uz mene) imaju za „prijatelje“ i sve mi se po ne znam koji put smučilo…

Ovo je svijet licemjera…

Ne kažem, možda sam i ja jedan od njih, ne opravdavam sebe, ali idemo svi od reda pogledati sami sebe i konačno stati tamo gdje nas srce vuče… nije bitno na koju stranu… nije … Read More

Jedan obožavatelj upita poznatog američkog skladatelja, pijanista i dirigenta, Leonarda Bernsteina: „Gospodine, koji je instrument najteže svirati?“.

Ne oklijevajući ovaj odgovori: „Ima jako puno „prvih violina“ ali danas je jako teško pronaći nekoga tko će biti „druga violina. I još da taj svira s entuzijazmom. Jer ako nitko ne svira kao drugi, onda nemamo harmoniju.“

Ovaj izraz „druga violina“ definitivno u sebi nosi negativne konotacije. Najveći broj nas jednostavno ne želi biti „druga violina“. Mnogi dopredsjednici sanjaju postati predsjednici, pričuvni golmani maštaju o svojoj prigodi među vratnicama, u biti svi oni koji su nekakva zamjena, pričuva, svi ti koji bi htjeli biti „kalif umjesto kalifa“, za naslov „druge violine“ ne žele ni čuti.

Svi se glazbeni stručnjaci slažu da je najteže, u jednom orkestru, svirati „drugu violinu“. Glazbenik koji svira „prvu violinu“ svira melodiju, a to je ono što mi koji slušamo izvedbu poznajemo od prije ili nam se ta melodija „zakači“ za uho.

Glazbenik koji svira „drugu violinu“ svira harmoniju, koja je za sviranje daleko teža od melodije, jer glazbenik mora znati kako harmonizirati glazbu i za to treba jako puno znanja i vježbe.

Uloga „druge violine“ jest potpora i nadopuna „prvoj violini“, a sve … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/druga-violinamp31119mb/

Kada nekome idete govoriti o svijetu koji je postao skoro pa opsjednut veličinom, velikim iznosima, velikim količinama, općenito velikim, i to u skoro pa svemu, onda ljudi odmahnu rukom, jer danas je to postalo – normalno. Dosadni ste ako o tome pričate, pa podrazumijeva se da je to – u redu.

Opsesija veličinom polako ali sigurno iz svoje domovine SAD prelazi i na naše obale. Sjećam se mog prvog boravka u SAD u 80-tim kada sam ostao jednostavno šokiran. Za njihove pojmove mali automobil za mene je bio – prevelik. Obroci u restoranu bili su čak i za moj solidan apetit – preobilni. O dimenzijama ulica i o veličini trgovačkih centara nepotrebno je bilo što govoriti.

To su bile 80-te.

A danas?

Danas Amerika opsjednuta veličinom izvozi svoju opsjednutost koju mi tako rado prihvaćamo.

Hodočašća u šoping centre postala su ritual kojeg su prihvatili pa skoro svi na svijetu. Zamislite „Mall of America“ u Bloomingtonu, Minnesota. Najveći šoping centar u SAD (do 2015 kada ga je za 13,958 četvornih stopa pretekao King of Prussia Mall, u King of Prussia, Pennsylvania). Posjetite ga. Mislim, otiđite na njihove stranice.

Preko 520 prodavaonica koje zapošljavaju … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/snaga-sjemena/

Je li uopće moguće dati odgovor na ovo pitanje?

Mislim da jest. Moraš znati postoji li neki univerzalni standard prema kojem odmjeravaš svoje postupke i postupke ljudi oko sebe.

Ukoliko takav standard ne postoji ili ga se ignorira, ili ga se čak odbacuje, onda je pitanje „Jesmo li normalni?“ pitanje na kojeg ćemo dobiti svaki put neki drugi odgovor. Odgovor primjeren trenutku, modi, trendu. Odgovor će biti uvijek oportun i rezultat golog sebičnog interesa.

Ukoliko danas želite biti normalni, normalni po standardima ove kulture, onda morate normalnim držati sve ono što je za vas, još do jučer, bilo nenormalno i neprihvatljivo.

Jer ukoliko tako ne postupite biti ćete definitivno proglašeni – nenormalnom osobom. Svi će govoriti da s vama „nešto sigurno – nije u redu“.

Velika je vjerojatnost da ste se u svom radnom okruženju susreli s uzrečicom: „Ne morate biti ludi da biste ovdje radili – ali pomaže.“

Vidjeli ste i – nasmijali se. Zgodna sintagma za ova – „luda“ ili „nenormalna“ vremena.

Često se čovjek zapita, pa ima li danas uopće više normalnih ljudi?

Svi nekamo žure, trče. Nervozni su. Grintavi. Slabe volje. Nervozni. Neraspoloženi. A ako netko nije takav, zamislite, mi odmah pitamo: … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/izvan-pameti/

]

https://www.mixcloud.com/animaradio/kad-bi-isus-danas-došao/

link za preuzimanje radijske emisije

„uvijek nedjeljom“

od 03. lipanj 2018.

https://jumboiskon.tportal.hr/dl/6c2c0ed1-fa57-4d2f-94ae-a81927619da5

Vijesti, koje u posljednje vrijeme dolaze do nas, skoro su uvijek tmurne. Loše.

Nepravda koja vapi do neba, iz dana u dan, raste a ljudi su, iz dana u dan, sve više frustrirani zbog svoje ekstremno ograničene sposobnosti činjenja bilo čega po tom pitanju.

Naši pokušaji borbe protiv nepravde čine se isprazni i beskorisni.

I dolazimo u napast upitati: „Gdje je naš Bog?“

Padaju mi na pamet riječi koje pjevamo na Križnom putu.

„Klanjamo ti se Kriste i blagosljivljamo te,

jer si svojim svetim križem svijet otkupio.“

To da je ovaj naš svijet potreban otkupljenja svima nam je do boli jasno.

Sami ljudski napori uvijek su nedostatni da bi se bilo koji dramatični problemi na ovom svijetu riješili.

Otkupljenje, kao besplatan dar oslobođenja iz kaosa koji inficira ovaj naš svijet, za nas je vrlo primamljivo. Ali što ove riječi, uzete iz obreda Križnog puta, znače izvan njihovog vjerničko-molitvenog konteksta?

Kako to Kristov križ iskupljuje svijet?

Uloga koju križ igra u otkupljenju svijeta, iako bitna, za nas je ljude ekstremno problematična. Tradicionalno objašnjenje uloge križa obično uključuje nešto u svezi otkupljenja, žrtve i ispunjenja Očeve volje. Ova su objašnjenja istinita ali su i subjekt nesporazuma i krivog razumijevanja … Read More