-
https://www.mixcloud.com/animaradio/tko-je-ovaj-koji-dolazi/
„I zaplaka Isus.“
Ta jedna mala rečenica, najkraći je stih u Svetom Pismu.
Isus je plakao na grobu svojeg prijatelja Lazara.
Kada čovjek malo dublje promisli onda postane svjestan koliko se je teologije zbilo u ovoj jednoj jedinoj, tako malenoj rečenici.
Nikada toliko toga punog i bogatog u nečemu tako kratkom i malenom.
Punina Utjelovljenja, Emanuel – Bog među nama – stisnut u jednoj rečenici koja se sastoji od subjekta, predikata i najkraćeg mogućeg veznika.
„I zaplaka Isus.“
Toliko je toga u toj malenoj rečenici.
Čitav teološki svemir.
U njoj su ljubav, milosrđe, suosjećanje, muka, tuga, ljutnja nad ljudskom ranjivošću, lomljivošću, slabošću, a sve je to isklesano u te dvije riječi.
„I zaplaka Isus.“
Današnje čitanje iz Evanđelja po Ivanu započinje opisom Lazara, čovjeka koji je bolestan i kojeg Isus voli, te njegovih dviju sestara Marte i Marije.
Ivan nas podsjeća da je Marija ona „koja je pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom“, a što će biti opisano u narednom 12-om poglavlju kada Isus šest dana prije Vazma dođe u Betaniju kod Lazara.
Na večeri, koja će se prirediti u Isusovu čast, a nakon uskrisenja Lazarova, Marija će litrom pravog i dragocjenog nardova ulja pomazati Isusove noge i obrisati ih svojom kosom.
Ali jedan će od učenika, Juda Iškariotski, prigovoriti … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/sve-naše-suze/
(Ivan 9,1-41)
Priča ovonedjeljnog čitanja, iz Evanđelja po Ivanu, priča je o čovjeku koji je rođen slijep. To je kazališnim rječnikom rečeno jednočinka u šest prizora s velikim brojem likova. Tu su učenici, susjedi, Farizeji, roditelji, Isus i čovjek koji je od rođenja slijep.
Ova posljednja dvojica jedini su, uvjetno rečeno, „griješnici“.
Isus zato što je, odnosno što nije „pazio na subotu“, a čovjek zato što je bio slijep, rođen slijep.
Njih dvojica stvaraju sve događaje u ovoj jednočinki, dok svi ostali stoje unaokolo i postavljaju pitanja.
Kada bi čovjek mogao na nekakvoj zamišljenoj audiciji birati uloge mnogi bi izabrali ulogu slijepca. Teška uloga ali i velika uloga. Slijepac, stoji, prosi i tim putem prođe Bog i podari mu vid, a zatim ga postaviše skoro na optuženičku klupu i počeše ga rešetati brojnim pitanjima.
Te, kako su mu se oči otvorile?
Pa, gdje je taj čovjek koji je to čudo učinio?
Pa, kako je to mogao učiniti? Te, što mu je konkretno radio?
Pa, što on misli o njemu?
Jeste li primjetili jednu stvar?
Nitko se živ nije veselio. Nitko nije klicao. Nitko nije Bogu zahvaljivao.
Nitko čovjeka da upita, pa kako je to vidjeti po prvi put u životu?
Ili, recimo, smeta li mu velika … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/idi-operi-se/
Medicinske studije pokazuju da smo, kao civilizacija, izgubili sposobnost znanja i prepoznavanja – kada smo žedni.
Kada smo žedni naše tijelo počinje stvarati vodu iz hrane koju jedemo. Radi toga mnogi ljudi greškom zamijene žeđ za glad – i prejedaju se. Mi zamjenjujemo vodu koju naš organizam treba – hranom, koja ne samo što nas ne zadovoljava nego nas i opterećuje dodatnim kilogramima.
Ponekad mi osjećamo žeđ, ali ignoriramo tu žeđ, jer jednostavno nemamo vremena ili ga ne želimo imati kako bismo popili svojih 8 čaša vode koje dnevno trebamo.
Ponekad prepoznamo svoju žeđ i pokušavamo je ugasiti raznim napitcima na bazi kofeina, sode, voća, sa svim ali ne s vodom. I to također gomila na nama suvišne kilograme, a šanse za dijabetes i druge boleštine samo rastu.
Jesmo li mi uistinu izgubili, kao civilizacija, i ono malo zdravog razuma, pa radije trošimo gomile novca na skupe nadomjestke, koji su usput i nezdravi, umjesto da otvorimo slavinu?
Ili su nas još jednom uvjerili kako oni najbolje znaju što to nama treba i tako su nas još jednom preveli – žedne preko vode?
Druga strana ove dijagnoze je još gora.
Izgubili smo kao civilizacija sposobnost znanja i prepoznavanja naše žeđi za Bogom. Griješkom smo zamijenili ovu žeđ sa … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/jesmo-li-žedni/
Filmski analitičari tvrde da veliki holywoodski blockbusteri, u svojem scenariju, imaju nekoliko „vrhunaca“.
To su oni trenutci u filmu kada se svi mi gledatelji išokiramo, ostanemo zatečeni, jer nas nekakva scena ili efekt – iznenadi.
Teoretičari filma tvrde da smo mi, filmska publika, voljni i spremni „lutati“, veći dio filma, filmskim „nizinama i dolinama“ jer znamo da svaki čas može nastupiti „vrhunac“.
Ali što je s našim životima?
Vrijedi li i za njih isti zakon?
Do prije neke generacije vrijedio je.
Ljudi su živjeli i umirali, radili i odmarali se, radovali se i tugovali i bili su svjesni da je ovo „dolina suza“ kroz koju moramo proći kako bi došli do konačnog „vrhunca“, do vječnog života.
I onda su nam prodali priču, prodali su nam „filozofiju življenja“ koja pod mottom „carpe diem – iskoristi dan“ propovijeda kako su jedino vrijedni ovozemaljski vrhunci, a sve ostalo – zaboravi. Zbog tih vrhunaca, uvjerili su nas, vrijedi žrtvovati sve – zdravlje, mir u duši, savjest, bližnjeg, domovinu, vjeru, pa čak i svoju vječnost s Bogom.
Zato i jest danas nas život maksimalno ubrzan.
Živimo trčeći, utrkujemo se s vremenom i međusobno. Cilj nam je što prije i što brže napustiti „dolinu suza“ i pod bilo koju … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/gore-dolje/
-
Dragi moji, ovo je moja ovogodišnja, adventska i božićna molitva, ali i čestitka…pa..
Čest(it) vam Božić, a po njemu blagoslovljena nova godina…. vaš Trpimir Jurkić
*****
Gospodine moj,
sustiže me aorist,
sa svim svojim nastavcima i konačnostima.
Sustiže me prošlo svršeno vrijeme,
sustiže me nepopravljivost učinjenog
i nepovratnost propuštenog.
Iznenada se ukaže vrijeme koje sam ugasio na svojim rukama, u svojim očima i srcu.
Odnekud izrone svi oni dani nerazigrani mogućnostima,
svi oni sati mimo kojih sam prošao, puštajući ih da otkucaju bez da su zazvonili.
Gospodine moj,
sustižu me sve ono što je stajalo uza me,
a ja nisam vidio.
Sustižu me blizine kojima sam bio dalek,
i sve bliskosti kojima sam okrenuo leđa.
Sustižu me svi pogledi neodgledani,
svi dodiri ne dodirnuti.
Sustižu me sve istine izigrane,
sve laži neposramljene.
Sustižu me svi porazi koje sam proglasio pobjedama.
Sustižu me bezdani koje sam otvorio svojim koracima.
Sustižu me prešućene riječi,
Sustižu me neizgovorene šutnje,
Sustiže me točka na kraju rečenice.
Gospodine moj,
Ja varam vrijeme koje se prevarit ne da,
i nadam se slatkoj obmani da ću nadoknaditi nenadoknadivo.
Rasipam svoj pijesak po bespućima mog taštog srca, moje lijene duše,
i kad dođe vrijeme da putove pripravim Tvom koraku,
da staze poravnam za trag Tvoje stope,
ja više nemam ni jednog zrnca.
Klepsidra je moja prazna.
Gospodine moj,
Ne iščekujem ja Tebe, već mogućnost da kupim još malo vremena za trošenje.
Zato sam … Read MoreOVO JE SVIJETU NESHVATLJIVO:
Evo zašto obitelj Rončević nikad neće odustati od prodaje kuće!
Mediji izbjegavaju govoriti da je obitelj Rončević sve svoje predala Bogu!
Najveće čudo ove korizme svakako je Mila Rončević, djevojčica oboljela od leukemije a koja je cijeloj Hrvatskoj dala priliku za korizmenu ljubav, za dobro, za milost i milosrđe, za val ljudskosti koji je toliko bio potreban ne samo njoj nego i svim onim ljudima koji su sudjelovali svojim molitvama i milosrđem za taj jedan mali predivan život i poslužili Gospodinu da učini čudo!Otac male Mile čak napominje da nam je svima bila potrebna Mila da se u ovoj korizmi očistimo svojih grijeha u izjavi prepunoj čudesne vjere koju samo Gospodin može dati srcu, a koju ovaj svijet teško razumije.
„Bog nam ne jamči da će Mila ozdraviti, ali znamo kamo će ona ako sve to za nas ne završi sretno. I zato se ne bojim za malenu, ali bi mi bilo jako teško da ode, pogotovo nakon što je ujedinila cijelu Hrvatsku, spasila neku drugu djecu i nama dala priliku da se očistimo od nekih svojih grijeha“ – rekao je Milin otac za Večernji list.
Dodali su i da je nemoguće nagovoriti ih da prodaju kuću jer nisu u pitanju oni, nego ZAVJET koji su dali … Read More
NIKOLINA NAKIĆ – U MEĐUGORJU SAM DOŽIVJELA ČUDO!
— Nikolina Nakić – Glasnik
Nedavno sam imala priliku razgovarati s jednom vjerskom skupinom koja me zdušno pokušala uvjeriti kako se čuda više ne događaju, kako je vrijeme rezervirano za čuda bilo ono za života našeg Gospodina Isusa Krista i njegovih apostola.………………………………………………………………………………………………………………………….
Iako sam duboko osjećala prazninu i tugu tih njihovih uvjerenih riječi – znajući s jedne strane da ih tako njihovi „starješine“ drže u pokornosti jer na taj način prividno anuliraju razne pojave koje se ne mogu znanstveno objasniti, primjerice marijanska ukazanja, stigme ili pak euharistijska čuda. S druge strane, bilo mi je bolno jasno kako ograničavaju živoga Boga u njegovoj ljubavi i stalnom djelovanju prema čovjeku – jednom uspostavljena i vječna Božja prisutnost među nama, ono Božje „ja sam s vama do konca svijeta“ znači upravo to: da je žarka molitva Bogu draga i ugodna na jednaki način danas kao i prije dvadesetak stoljeća.
Tako sam odlučila tim ljudima pripovijedati o Međugorju, točnije o svojem doživljaju tog istovremeno i voljenog i osporavanog hercegovačkog svetišta. Ako su me mogli uvjeravati da čuda više ne postoje, mogla sam i ja barem pokušati ispričati svoju stranu priče.
Međugorje sam posjetila kao već potpuno obraćena i oblikovana vjernica – moje … Read More
„Nadanja i strahovi svih ovih godina
susretoše se u tebi noćas.“Najdraže mi je sresti savršeno odjevene mrtvace. To su oni smrknuti kojima je uvijek nešto. Ili imaju puno nekakvog posla, a ukočilo ih za vratom pa ne stignu, ili imaju puno nekakvih svojih i tuđih briga koje ne znaju kako riješiti.
To su oni koji misle da tamo gdje njih nema sve tone, pa zabrinuti za sva ta mjesta na koja ne stignu, objese i lice i ogrlice o vrat i živčano traže nekoga kako bi mu dokazali da su u pravu.
Jedino što na njima blješti je ogrlica, a lica im se podignu jedino kad tračaju nekoga, rade spletke i pomutnje.
Živnu kad tuže ljude, kako bi se ulizali pojedincima.
Za mene su ovo mrtvi ljudi koje samo živci održavaju na životu.
I kad god i sama obješene face idem prema nekome ili kad me ispuni nemir kad sretnem takvog, spomenem se ovog groblja i pomolim se, kako se ne bi i ja pridružila redu živih mrtvaca, jer svi su ljudi skloni ovom jadu.Opasno je to stanje kad se ne liječi, kad ojača i prijeđe u trajno.
Jednom smo kao djeca našli pod kamenom guštericu bez glave, mlatila je repom živčano i bez reda. Čudili smo se kako uopće živi i koliko se dugo može … Read MoreOve teme još uvijek nekako prolaze na društvenim mrežama ali vjerujte mi i samo spominjanje ovih tema kroz prizmu Božjeg moralnog zakona biti će uskoro žestoko sankcionirano. Ovaj osvrt Jim Denisona donosim u tri nastavka.
…………………………………………………………………..
Miss Španjolske stvara povijest natjecanja za Miss Universe!
Filipinka Catriona Gray osvojila je ovogodišnji naslov Miss Universe. Sudjelovale su natjecateljice iz devedeset i četiri zemlje.
Među njima bilo je Španjolka Angela Ponce. Dobila je titulu Miss Španjolske u lipnju, pobijedivši dvadeset i dvije konkurentice.
Ona je također prva transrodna žena koja je sudjelovala na ovom natjecanju.
Shvaćam da Isusova izjava, “Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih.” (Matej 19, 4), danas nije popularna. Naša kultura slavi “hrabrost” onih koji “prelaze” od muškog do ženskog spola ili obratno.
Danas sugerirati da operacija promjene spola (poznata danas kao “gender affirmation surgery”) ne može biti u najboljem interesu pacijenta dovodi vas u situaciju u kojoj riskirate biti obilježeni netolerantnom osobom s predrasudama.
I to unatoč ocjeni više od stotinu međunarodnih medicinskih studija o post operativnom stanju transseksualaca koje tvrde da “nisu pronašle nikakav snažniji znanstveni dokaz da je kirurgija promjene spolova klinički učinkovita”.
Direktor studije je izjavio: “Postoji velika neizvjesnost oko toga je li promjena nečijeg spola dobra ili loša stvar”. Moguće je ukazati na … Read More
Iz godine u godinu gubim živce pred činjenicom da nas ova nesretna EU sustavno dekristijanizira. Trgovački centri, te suvremene bogomolje polupanih katolika, već dan nakon Dušnog dana rese i kite svoje “oltare” i pokušavaju stvoriti božićni ugođaj – naravno bez Božića.
Kada ste zadnji put u nekom trgovačkom centru vidjeli betlehemski prizor? Isusa, Mariju i Josipa? Svega tu ima, od snjegovića, preko medvjeda pa do vilenjaka i ludih gljiva.
Svete Obitelji nema.
Deložirana je.
Odavno.
A Hrvati?
Katolici?
Niti vide, niti čuju, niti ih je briga.
Odavno.I grad Split, kojim navodno upravlja demokršćanska politička opcija, odglumi nekakvo paljenje adventske svijeće i onda zasjedne na rivu uz kobasice i kuvano vino. Toliko o vjerodostojnosti.
Čitam “Denison Forum” Jima Denisona koji prepričava zgodu o kojoj je govorio njegov radio-domaćin Chris Brooks u svojem radijskom programu. Pričao je o svojem dobrom prijatelju koji je prolazio njegovim susjedstvom i prošao pokraj betlehemskog prizora postavljenog ispred jedne obiteljska kuće.
Marija, Josip, pastiri i Sv. Tri kralja, svi su bili prisutni.
Ali Isusa nije bilo.
Kao što je Chris primijetio, neke tradicije ne dodaju Isusa u jaslice do Badnjaka. Možda je to i ovaj susjed namjeravao učiniti. Ili je možda ovaj betlehemski prizor znak našeg doba.
Čini mi se da bi “Božić bez Krista” mogao biti stalna tema naših … Read More
„Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda.“
(Matej 2, 7)Kralj Herod bio je čovjek koji je pokušao zaustaviti Božić.
Uz sve svoje bogatstvo i moć, skončao je kao ljudska ruševina. Povijesni spisi govore da je u posljednjoj godini svojega života njegovo tijelo bilo zaraženo brojnim bolestima.
Ironično, Herod se pretvarao da je vjernik.
Rekao je mudracima:„Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.« (Matej 2, 8).
Herod je bio lažni vjernik.
Danas postoje ljudi poput njega.
Kažu da vjeruju u Boga, ali žive život koji proturječi onome što Sveto Pismo podučava.Legalizairano čedomorstvo, protuprirodni zakoni, protubožja politika… svo ovo prenaglašeno isticanje “adventa” a potiskivanje Božića na istom je tragu… zaustavljanja Božića.
Herod je htio biti kralj vlastitog života, ali u biti on je bio rob. Na kraju nije bio kralj Židova, nego kralj bezumnika. Herod je završio na smetlištu povijesti poput brojnih političara prije i poslije njega, podsjećajući nas da oni koji žive izopačenim životom na kraju će žeti što sijaju.
Svi koji vrijeđaju Boga, koji se bore protiv Boga ili pokušavaju zaustaviti Božji plan, u konačnici će propasti. Ipak će Božja riječ na kraju … Read More
-
https://www.mixcloud.com/animaradio/tko-je-ovaj-koji-dolazi/
„I zaplaka Isus.“
Ta jedna mala rečenica, najkraći je stih u Svetom Pismu.
Isus je plakao na grobu svojeg prijatelja Lazara.
Kada čovjek malo dublje promisli onda postane svjestan koliko se je teologije zbilo u ovoj jednoj jedinoj, tako malenoj rečenici.
Nikada toliko toga punog i bogatog u nečemu tako kratkom i malenom.
Punina Utjelovljenja, Emanuel – Bog među nama – stisnut u jednoj rečenici koja se sastoji od subjekta, predikata i najkraćeg mogućeg veznika.
„I zaplaka Isus.“
Toliko je toga u toj malenoj rečenici.
Čitav teološki svemir.
U njoj su ljubav, milosrđe, suosjećanje, muka, tuga, ljutnja nad ljudskom ranjivošću, lomljivošću, slabošću, a sve je to isklesano u te dvije riječi.
„I zaplaka Isus.“
Današnje čitanje iz Evanđelja po Ivanu započinje opisom Lazara, čovjeka koji je bolestan i kojeg Isus voli, te njegovih dviju sestara Marte i Marije.
Ivan nas podsjeća da je Marija ona „koja je pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom“, a što će biti opisano u narednom 12-om poglavlju kada Isus šest dana prije Vazma dođe u Betaniju kod Lazara.
Na večeri, koja će se prirediti u Isusovu čast, a nakon uskrisenja Lazarova, Marija će litrom pravog i dragocjenog nardova ulja pomazati Isusove noge i obrisati ih svojom kosom.
Ali jedan će od učenika, Juda Iškariotski, prigovoriti … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/sve-naše-suze/
(Ivan 9,1-41)
Priča ovonedjeljnog čitanja, iz Evanđelja po Ivanu, priča je o čovjeku koji je rođen slijep. To je kazališnim rječnikom rečeno jednočinka u šest prizora s velikim brojem likova. Tu su učenici, susjedi, Farizeji, roditelji, Isus i čovjek koji je od rođenja slijep.
Ova posljednja dvojica jedini su, uvjetno rečeno, „griješnici“.
Isus zato što je, odnosno što nije „pazio na subotu“, a čovjek zato što je bio slijep, rođen slijep.
Njih dvojica stvaraju sve događaje u ovoj jednočinki, dok svi ostali stoje unaokolo i postavljaju pitanja.
Kada bi čovjek mogao na nekakvoj zamišljenoj audiciji birati uloge mnogi bi izabrali ulogu slijepca. Teška uloga ali i velika uloga. Slijepac, stoji, prosi i tim putem prođe Bog i podari mu vid, a zatim ga postaviše skoro na optuženičku klupu i počeše ga rešetati brojnim pitanjima.
Te, kako su mu se oči otvorile?
Pa, gdje je taj čovjek koji je to čudo učinio?
Pa, kako je to mogao učiniti? Te, što mu je konkretno radio?
Pa, što on misli o njemu?
Jeste li primjetili jednu stvar?
Nitko se živ nije veselio. Nitko nije klicao. Nitko nije Bogu zahvaljivao.
Nitko čovjeka da upita, pa kako je to vidjeti po prvi put u životu?
Ili, recimo, smeta li mu velika … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/idi-operi-se/
Medicinske studije pokazuju da smo, kao civilizacija, izgubili sposobnost znanja i prepoznavanja – kada smo žedni.
Kada smo žedni naše tijelo počinje stvarati vodu iz hrane koju jedemo. Radi toga mnogi ljudi greškom zamijene žeđ za glad – i prejedaju se. Mi zamjenjujemo vodu koju naš organizam treba – hranom, koja ne samo što nas ne zadovoljava nego nas i opterećuje dodatnim kilogramima.
Ponekad mi osjećamo žeđ, ali ignoriramo tu žeđ, jer jednostavno nemamo vremena ili ga ne želimo imati kako bismo popili svojih 8 čaša vode koje dnevno trebamo.
Ponekad prepoznamo svoju žeđ i pokušavamo je ugasiti raznim napitcima na bazi kofeina, sode, voća, sa svim ali ne s vodom. I to također gomila na nama suvišne kilograme, a šanse za dijabetes i druge boleštine samo rastu.
Jesmo li mi uistinu izgubili, kao civilizacija, i ono malo zdravog razuma, pa radije trošimo gomile novca na skupe nadomjestke, koji su usput i nezdravi, umjesto da otvorimo slavinu?
Ili su nas još jednom uvjerili kako oni najbolje znaju što to nama treba i tako su nas još jednom preveli – žedne preko vode?
Druga strana ove dijagnoze je još gora.
Izgubili smo kao civilizacija sposobnost znanja i prepoznavanja naše žeđi za Bogom. Griješkom smo zamijenili ovu žeđ sa … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/jesmo-li-žedni/
Filmski analitičari tvrde da veliki holywoodski blockbusteri, u svojem scenariju, imaju nekoliko „vrhunaca“.
To su oni trenutci u filmu kada se svi mi gledatelji išokiramo, ostanemo zatečeni, jer nas nekakva scena ili efekt – iznenadi.
Teoretičari filma tvrde da smo mi, filmska publika, voljni i spremni „lutati“, veći dio filma, filmskim „nizinama i dolinama“ jer znamo da svaki čas može nastupiti „vrhunac“.
Ali što je s našim životima?
Vrijedi li i za njih isti zakon?
Do prije neke generacije vrijedio je.
Ljudi su živjeli i umirali, radili i odmarali se, radovali se i tugovali i bili su svjesni da je ovo „dolina suza“ kroz koju moramo proći kako bi došli do konačnog „vrhunca“, do vječnog života.
I onda su nam prodali priču, prodali su nam „filozofiju življenja“ koja pod mottom „carpe diem – iskoristi dan“ propovijeda kako su jedino vrijedni ovozemaljski vrhunci, a sve ostalo – zaboravi. Zbog tih vrhunaca, uvjerili su nas, vrijedi žrtvovati sve – zdravlje, mir u duši, savjest, bližnjeg, domovinu, vjeru, pa čak i svoju vječnost s Bogom.
Zato i jest danas nas život maksimalno ubrzan.
Živimo trčeći, utrkujemo se s vremenom i međusobno. Cilj nam je što prije i što brže napustiti „dolinu suza“ i pod bilo koju … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/gore-dolje/
