IN MEMORIAM

”Padne li stablo u šumi, a nema nikoga tko bi to čuo, je li proizvelo zvuk?

……………………………………………………………………

Smrt generala Praljka, prije godinu dana, zatekla me je u Međugorju.

Obilježavala se je 20-a obljetnica Radija Mir Međugorje. Radija koje me je prihvatilo kao svog rođenog.

Ja volim reći … kada mi je Split zatvorio vrata… Hercegovina mi je otvorila srce.

Da, baš ta Hercegovina postala mi je utočište kada mi je bilo najteže u životu.

Tu sam iznova učio razgovarati s Bogom i cijeliti rane koje mi je ovaj svijet nanosio.

 

Kao nigdje drugdje nebo nije tako blizu zemlji kao u Hercegovini.

 

Vidite, ako išta u životu žalim onda žalim što se nikada nisam osobno susreo s generalom Praljkom.

Nezaboravni su bili susreti, poslije rata sa Zvonkom Bušićem i tijekom rata s generalima Gotovinom, Norcem, Krstičevićem i poglavito s Andrijom Matijašem Paukom.

Ostane čovjeku u srcu jedan neizbrisiv osjećaj da si živio u u vrijeme kada su divovi hodali ovom svetom zemljom Hrvatskom.

 

Fra Ignacije Vugdelija, na sprovodu Andrije Matijaša Pauka, nazva ih hrastovima.

 

Pad tri hrasta, Andrije, Zvonka i Slobodana, potresle su moje srce i srca tolikih među vama.

Mnogi su čuli taj snažan zvuk. Zvuk kada moćni hrast pada.

 

Sve se trese.

Zvuk ti lomi kosti.

Para ti srce.

 

I onda nastaje tišina.

Užasna, nepodnošljiva tišina.

 

U toj tišini mnogi čuvaju uspomenu na dane kada su ti hrastovi bili među nama i kada su svojim krošnjama bili zaštita narodu kada mu je bilo najteže u životu.

 

Ali mnogi među nama su zaboravili na taj zvuk.

Ne sjećaju ga se.

Zaboravili su ga.

Nije im stalo.

 

Umjesto hrastova danas buja korov koji prijeti prekriti nas.

Prekriti nas i zagušiti svaku uspomenu kada su divovi koračali pokraj nas. Kada su hrastovi rasli među nama.

Ako ne iščupamo korov… ako dopustimo da nas korov prekrije… ako zvuk hrasta koji pada ne bude odzvanjao u srcima Hrvata… vjerujte mi, tada Hrvatske više biti ne će.

Bez hrastova koji padaju i koji svojim padom tresu i bude uspavani narod nestaje i šuma. Nepovratno.

 

”Padne li stablo u šumi, a nema nikoga tko bi to čuo, je li proizvelo zvuk?

Share the Post