Danima, Bože…

Danima, Bože…

Svaki puta kad začujem glasove
skočim do vrata jer pomislim da je ona,
ali, kao uvijek, posrijedi bude
nešto obično, svakidašnje,
susjedi, poštar ili netko slučajan…

Danima, Bože, čekam
jednu molitvu da mi uslišaš,
da je opet vidim,
pa makar razlog bio i neka sitnica
koju je zaboravila.

(antun matošević)