UVIJEK NEDJELJOM 26 02 2017
Mt 6, 24-34
Ne budite zabrinuti za sutra.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Vjerojatno ste čuli priču o čovjeku koji je uvijek i puno brinuo. Vidjelo se to na njegovom licu i na njegovom držanju. Činilo se da nosi teret čitavog svijeta na svojim ramenima. Ali jednog dana se je promijenio. Hodao je koraka laka kao da ga nikakve brige ne more. Prijatelj ga upita što se je dogodilo.
„Pa, znaš, ja sam ti uvijek o svemu brinuo. I odlučio sam da je to glupo i nezdravo, pa sam zaposlio nekog tko će brinuti umjesto mene.“
„Ali koliko će te to stajati?“
„Pa, oko 1.000 kuna tjedno.“
„Ali kako ćeš biti u stanju platiti ga?“.
Na njegovo zaprepaštenje ovaj odgovori: „Pa to je njegova prva briga.“
E, kada bismo i mi tako lako mogli riješiti se svojih briga, zar ne!?
U stripu Peanuts, Linus govori Charlie Brown-u:
„Kada čujem te vukove kako noću zavijaju, to me totalno baci u depresiju.
Počinjem se osjećati usamljen ... a onda me uhvati strah.“
Charlie Brown reče:
„Mislio sam da te tvoja dekica, koju noću držiš, čini sigurnim?“
Linus uzvrati: „Mislim da joj je istekao jamstveni rok.“
To je problem sa svim našim „dekicama“.
Jamstvo im je isteklo.
Erma Bombeck jednom je ispričala priču o malenom dječaku koji se je zvao Donald. Donald je brinuo što ide u školu. Evo kako je opisivao svoje tjeskobe: „Ja se zovem Donald. Ja ništa ne znam. Imam novo donje rublje, klimav zub i prošlu noć nisam spavao, jer sam brinuo. Što ako zvono zazvoni i čovjek poviče, „Gdje ti pripadaš?“ a ja ne znam? Što ako su stolovi u školskoj kafetariji previsoki, pa ih ne budem mogao dosegnuti? Što ako moj klimavi zub ispadne kada spustimo glave i kada bi trebali biti tihi? Moram li krvariti u tišini? Što ako prolijem vodu po pločici na kojoj je moje ime i ono nestane i nitko ne zna tko sam ja?“
Jadni Donald.
Jadni mi.
Brinemo.
Brinemo o velikim i malim stvarima.
Brinemo o budućnosti. Brinemo o prošlosti.
Brinemo o svojim financijama, brinemo o svojoj obitelji.
Baš za ljude kakav su Linus i Donald i kakvi ste vi i ja, Isus je rekao riječi iz današnjeg čitanja (Matej 6, 24-34).
Ja mislim da je puno vas koji bi danas jako pozorno trebali poslušati ove Isusove riječi. Vi se jednostavno, do ludila, brinete u svezi nekih stvari nad kojima nemate apsolutno nikakvu kontrolu. Vama očajnički treba stanka, pauza, vi trebate zastati na trenutak i razmisliti o pticama u zraku i o ljiljanima u polju i trebate definitivno predati svoje brige Bogu.
Brige su nepotreban teret koji nas priječi biti ono za što nas je Bog stvorio. Ako imate stvaran problem, sam taj problem je dovoljno već težak bez da mu vi dodajete dodatno opterećenje, a to su brige.
Ako ste već bolesni, biste li poželjeli još nešto dodatno?
Recimo glavobolju, zubobolju ili križobolju, uz ono što vas već boli?
Pa naravno da ne biste.
A ipak svi mi to radimo kada imamo nekakav problem i onda ga dodatno pojačamo svojim brigama. Mi jednostavno na sebe natovarimo dodatni piz.
Kako se riješiti tog demona koji se zove briga?
Što to Isus kaže, a što bi nam moglo pomoći olakšati sebi taj teret?
Ponajprije moramo razumjeti da se briga ne temelji toliko na izvanjskim okolnostima koliko na unutarnjim. Shvaćamo li mi to? Brige ne nastaju toliko u svezi onoga što nam se događa izvana koliko od onoga što se zbiva u nama.
„Poznajem svaku pticu u gorama.
Moje je sve što se kreće u poljima.“
(Psalam 50,11)
Teško da među vama postoji osoba koja sutra ne će imati što jesti. Teško da je netko od vas sutra pred izbacivanjem iz vašeg doma. Vjerojatno nema takvih slučajeva. Ja se barem tomu nadam.
Ali ljudi kojima se je Isus obraćao imali su problem preživljavanja. Nisu postojali nikakvi državni instrumenti, pa ma kako loši ili nesavršeni bili, koji bi pomagali ljudima u nevolji. Ako bi ljudi izgubili svoj posao uistinu su mogli umrijeti od gladi. Uistinu su mogli sve izgubiti. Mnogi od nas žive život koji je daleko sigurniji od jednog takvog života. Mi više brinemo, s manje rezona za brigu, nego bilo koji ljudi koji su ikada živjeli u povijesti.
Ne želim ja minimalizirati ili čak ignorirati stvarne probleme s kojima se ljudi danas susreću. Želim reći da često naše brige zrcale stanje naših duša, a ne okolnosti koje nas okružuju. Za neke ljude, loša frizura je prava kriza, razlog dubokog nezadovoljstva i brige. Za neke druge, dijagnoza karcinoma je nešto sa čim se nose, jer imaju povjerenje u Boga. Sve ovisi o tome što je u vama, a manje o onom što je izvan vas.
Što nam je činiti?
Jedan način je odrediti da ćemo živjeti u današnjosti.
Isus kaže:
„Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se.
Dosta je svakom danu zla njegova."
Ovo zvuči pomalo negativno.
„Dosta je svakom danu zla njegova."
Ali savjet je dobar. Vi i ja nismo Bog. Mi ne poznajemo budućnost.
Mi možda brinemo o nečemu što se nikada ne će dogoditi.
Mi možda brinemo o nečemu što će se samo po sebi razriješiti.
Mi se zato moramo usredotočiti na ovo danas.
Prije nekoliko godina psiholog Richard Carlson je napisao bestseller „Ne mari za male stvari...“ Ironija je u tome da je Carlson umro od srčanog udara u 45 godini života, a ideju za knjigu je dobio jednog dana vozeći se sa svojom 6-godišnjom kćerkom kući iz škole. Upali su u veliki prometni zastoj i proveli su na auto cesti 40 minuta vozeći „prva-druga-stani“. Sjedeći u automobilu Carlsonova kćerka je promatrala ljude u drugim automobilima, koji su također milili cestom. I mala reče: „Tata, zašto su svi ovi ljudi tako ljuti?“
Njezine riječi ponukale su Carlsona da i sam počne promatrati ljude koji su zapeli u prometu. Shvatio je da imaju namrgođena lica i tjeskobne poglede. Znao je da oni vjerojatno nisu ljuti ili bjesni ali sretno nisu izgledali. Počeo je razmišljati o uzrocima njihove nesreće.
Možda razmišljaju o tome gdje su sada trebali biti i što još imaju obaviti, a kasne.
Možda su trebali djecu pokupiti, posao dovršiti, večeru skuhati ... ili su zapevši u gužvi imali vremena misliti o svojim obiteljima, o poslu, o svom zdravlju itd.
Rezultat je bio da su izgledali ljuto.
I Carlosn je napisao knjigu „Ne mari za male stvari...“, jer je bio uvjeren da većina stvari o kojima brinemo u biti nisu vrijedne naših briga.
Reče netko:
„Rođeni ste. To je velika stvar. Umrete. To je velika stvar. Sve između su – male stvari“.
Carlsonova knjiga govori iz iste perspektive.
U stvari njezin pun naziv je: "Ne mari za male stvari ... jer sve su to male stvari".
Možda život i nije baš tako jednostavan.
Ipak jedna od tajni ispunjenog života jest fokusirati se na danas.
Jeste li zdravi ovog trena?
Imate li dovoljno za život ovog časa?
Je su li vam ovog časa djeca dobro?
Ako je odgovor vaš da – onda zahvalite Bogu za ovaj čas.
I nemojte predviđati stvari koje se vjerojatno nikada i ne će dogoditi.
Živite, kaže Isus, sada.
Drugi način kako pobijediti brige jest uvijek činiti prave stvari. Isus kaže:
"Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se obući?' Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.“
Pravednost je ključna riječ u formuli kojom se pobjeđuju brige.
Mnogi ljudi brinu iz osjećaja krivnje.
Mnogi ljudi muče sebe desetljećima u svezi nečeg što su učinili u prošlosti, a bilo je krivo.
Možda se boje da se to ne dozna.
Možda se boje posljedica.
Možda je u pitanju sama spoznaja da je ono što su učinili bilo loše.
Ali to im oduzima mir.
Dakle treba uvijek činiti pravo, a za grijehe se treba ispovijediti i pokajati.
I potrebno je imati povjerenja da te Bog ljubi.
Poslušajte Isusove riječi:
„Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?"
(Grčka riječ za ljiljane znači divlji cvijet ili korov. Isus govori o bilo kojoj biljci koja je lijepa i koja će rasti sama po sebi bez obrađivanja. Kako je u Palestini malo šuma onda su to divlje bilje koristili ponekad za vatru.)
I u tome je bit problema – naše pomanjkanje vjere.
Mi pojma nemamo koliko nas Bog ljubi. Zato i brinemo o budućnosti.
Zato se grčevito i držimo svojih propusta iz prošlosti.
To Izaija jako lijepo pojašnjava: „Sion reče: "Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi."
I onda dodaje ove predivne riječi - "Može li žena zaboravit' svoje dojenče, ne imat' sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.“
Izaija govori da nas čak i naša majka može zaboraviti ali Bog nikada ne će.
Možete li zamisliti veće ljubavi nego one majke prema djetetu?
Pa ipak Sveto Pismo nam govori da je Božja ljubav prema svakome od nas veća i od te ljubavi.
Poruka koju nam Isus danas šalje glasi:
„Ne brinite! Radujte se! Živite u sadašnjosti. Uvijek nastojte činiti ono što je pravo.
Bog vas ljubi. Bog se brine o vama."
Ja na ovo mogu samo dodati: „Moraš vjerovati!“
Link za preuzimanje emisije od 26 02 2017
„uvijek nedjeljom“
od 26. veljača 2017.
https://jumboiskon.tportal.hr/dl/366986cf-6416-4799-9124-0bd120909a3d
Max Lucado 20 02 2017
Postoje slučajevi kada šutnja predstavlja najveći respekt.
Riječ za te trenutke glasi – poštovanje.
To je bila lekcija koju je Job naučio – čovjek poznat u Bibliji kao onaj kojeg su strahovito pogodili tragedija i očaj.
Nevolja ga je zaskočila kao što lavica zaskoči krdo gazela i u trenutku kada je ta silna nevolja minula, teško da se je moglo naći zida ne porušenog ili nekog voljenog živog.
Njegova četiri prijatelja dođoše kao vojni instruktori i stadoše uz njegovo uzglavlje. Svaki je od njih imao svoje osobno tumačenje zašto je Bog učinio to što je učinio. Kada su tužitelji malo zastali, Job koristi šest poglavlja kako bi dao svoja stajališta o Bogu.
Trideset i osmo poglavlje knjige o Jobu počinje ovim riječima: "Nato Jahve odgovori Jobu."
Kada Gospodin govori, vrijeme je za prestati govoriti i slušati!
U ovo vrijeme 024
Pitanje je koliko pretplatnika HRT-a želi ovo financirati?
Pobunite se roditelji jer jasno je da bez obzira na vlast homo Agenda ide dalje!
.................................................................................................................................................
Program za djecu i mlade Hrvatske radiotelevizije pokrenuo je novi specijalizirani portal “Projekt Drugi” namijenjen djeci i mladima školskog uzrasta te njihovim nastavnicima, koji promiče LGBT propagandu te promovira redefiniciju braka i posvajanje djece od strane homoseksualnih parova.
Portal narod.hr Donosimo kratki pregled materijala namijenjenih djeci koji su do sada objavljeni na portalu pod temom “LGBTIQ populacija”:
Portal donosi video u kojem se psihologinja Sandra Tolić deklarira kao lezbijka, govori o svojem životu i svojem istraživanju o “LGBT roditeljstvu u Hrvatskoj” (pod nazivom: “Ja nisam gej mama, ja sam mama”). U videu – namijenjenom djeci od 1. do 4. razreda srednje škole – promovira se imanje djece od strane homoseksualnih parova te se pokušava normalizirati mogućnost da dijete odgajaju “dvije mame” ili “dva tate”, unatoč tome što relevantna znanstvena istraživanja pokazuju da su djeca koja odrastaju s istospolnim partnerima u daleko nepovoljnijem položaju te da je vjerna zajednica muškarca i žene, javno objavljena pred zajednicom i društvom i puna ljubavi, najbolja za djetetov odgoj i razvoj.
VIDEO: Projekt drugi- LGBT populacija
Također, portal nudi i materijale za debatu i nastavu u razredu pod nazivom “Homoseksualnim parovima treba dopustiti posvajanje djece” i “Predrasude prema LGBTIQ osobama” koje su pripremile udruge Forum za slobodu odgoja, zagovornica liberalnog spolnog odgoja u školama, i Hrvatsko debatno društvo. U sklopu materijala nalazi se i video “Homofobija u školama” u kojem nastavnica hrvatskog jezika i školska pedagoginja pozitivno govore o “braku” osoba istog spola, a negativno o “starinskim nazorima” u hrvatskom društvu:
Učenica: “Mislite li da u nekim europskim ili svjetskim državama homoseksualci su u boljoj poziciji nego u Republici Hrvatskoj?”
Pedagoginja: “Mislim da jesu jer mi smo još uvijek dosta, kako bih to rekla, neću reći staromodno, ali imamo dosta starinske nazore, takvo smo društvo. Tako da teško prihvaćamo neke eto takve novine.”
Učenica: “Poznajete li jednu osobu koja je homoseksualac?”
Profesorica: “Da, poznajem. To je moja prijateljica iz djetinjstva koja ima istospolnu vezu i koja je nedavno sklopila brak. Ja sam joj čestitala.”
Učenica: “Mislite da homoseksualac nakon što otkrije svoju spolnu orijentaciju biva stigmatiziran, odnosno označen u društvu?”
Profesorica: “Smatram da sve zavisi u kojoj sredini žive istospolni partneri, neke zemlje su čak legalizirale istospolna partnerstva, a neki istospolni partneri još uvijek se bore za svoja prava i bore se za to da budu prihvaćeni u društvu.”
VIDEO: “Homofobija u školama”
U videu “Čudovište 21. stoljeća” učenice glume dvije djevojke u srednjoj školi koje su zaljubljene jedna u drugu te odluče to reći svojim roditeljima. Video donosi stereotipni prikaz reakcija roditelja koji se protive i onih koji podržavaju homoseksualnu vezu. Tako su roditelji prve djevojke imućni, prezaposleni, nemaju vremena za svoju kćer i najvažniji im je “ugled obitelji”; kad im kćer prizna da se viđa s drugom djevojkom oni burno reagiraju. Druga djevojka dolazi iz brojnije obitelji, očito nešto skromnijih primanja te su njezini roditelji puni razumijevanja, podržavaju je i pozitivno reagiraju na njezino priznanje da se viđa s djevojkom. Reakcija njezine majke popraćena je izjavom kako “ljubav ne poznaje spol”.
VIDEO: “Čudovište 21. stoljeća”
Iz ovih je primjera vidljivo da HRT-ov projekt “Drugi” predstavlja tipičan primjer manipulacije djecom, što je osobito izraženo u jednostranim, emocionalnim videima koji svakoga tko se ne slaže s LGBT propagandom i njihovim stilom života etiketiraju kao mrzitelja i “homofoba”, a LGBT skupinu kao žrtve te “homofobije”. Time se kod djece stvara uvjerenje da je svako neslaganje sa stavovima iznesenima u videima općenito neprihvatljivo i izraz straha, mržnje ili predrasuda prema homoseksualnim osobama. Također, za promociju LGBT propagande koriste se autoriteti – psihologinja, pedagoginja, nastavnica i vršnjaci, koji prihvaćaju tu propagandu, te se ni u jednom materijalu djecu ne potiče na kritičko preispitivanje LGBT problematike. Inzistira se na odnosu žrtva – nasilnici (“homofobi”), generalizira i potiče stereotipe prema neistomišljenicima te se “homofobija” izjednačuje s rasizmom, antisemitizmom i ksenofobijom. Svrha je takve propagande preodgoj djece i stvaranje budućih birača lijevo-liberalne političke opcije: http://projektdrugi.hrt.hr/animirani-filmovi/projekt-drugi-rasizam-ksenofobija-homofobija/
O pravim ciljevima ovakvih projekata namijenjenih širenju LGBT propagande najbolje svjedoči izjava Marka Jurčića iz Zagreba Pridea za LGBT portal “Crol” iz 2014. godine o tome kako “misija hrvatskoga LGBT pokreta mora biti potpuni politički, ekonomski i kulturni poraz klerikalne desnice” koju, prema njemu, čine svi koji se protive “LGBT pravima, ljudskim pravima, reproduktivnim pravima žena, radničkim pravima, pravima nacionalnih manjina, pravima azilanata i izbjeglica, obrazovnim i ekonomskim reformama”. U nastojanju da ukloni “drugo” i “drugačije” mišljenje i “porazi” one koji se ne slažu s njihovom propagandom, LGBT pokret zloupotrebljava dječji program javne televizije i školski kurikul u svrhu preodgoja djece te potkapa pravo i slobodu roditelja da odgajaju svoju djecu u skladu s vlastitim uvjerenjima, piše narod. hr
U ovo vrijeme 023
Dođe mi riječ Jahvina: »Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh;
prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.« A ja rekoh: »Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam.« A Jahve mi odvrati: »Ne govori: ‘Dijete sam!’ Već idi k onima kojima te šaljem
i reci sve ono što ću ti narediti. Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim«,
riječ je Jahvina. (Jeremija 1, 4-9)
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
Sinoćnja splitska promocija knjige "Nisam šutio" Fra Maria Knezovića bila je jedna od onih večeri kada čovjek osjeti silnu snagu povezanosti s Bogom. Knjiga kolumni koje je Fra Mario pisao tijekom 5 posljednjih godina na prvu ne bi trebla biti nekom senzacijom. Većinu tih kolumni već smo pročitali, a i njihovo vrijeme je bilo i prošlo. Ali uvijek postoji autor. I naravno ono što ga nadahnjuje, a Fra Maria nadahnjuje Krist. I ta njegova živa i radosna vjera, taj njegov životni optimizam , blaga ironija i prije svega Božji mir i ljubav prema domovini, narodu, bližnjemu ostavlja te zatečenim.
Malo je danas takvih osoba na javnoj sceni. Uglavnom se jadamo, kukamo, pesimisti smo, depresivni. Fra Mario svakoj temi, a piše o Crkvi, o vjeri, o politici, o športu, o estradi, o "malim ljudima, prilazi znatiželjno, s ljubavlju i onda ukazavši na problem, slabost, bolest, pokušava iscijeliti to stanje.
Fra Mario kaže: "Pet godina bistrim mutnu vodu, dovikujem gluhima i stavljam činjenice pred one koji ne vide."
Da, to smo mi. Trpimo da nam vodu mute, zatvaramo i oči i uši pred tom činjenicom. I šutimo. Fra Mario nije šutio. I ne šuti.
Mi danas trebamo hrabre govornike, one koji će bez straha glasno govoriti, jer ova naša Hrvatska i naš narod nisu u rukama domoljuba i slobodoumnih ljudi. Zemlju su nam preoteli i nas su zarobili oni koji Hrvatsku nikada nisu sanjali.
A mi je jesmo sanjali.
I zato je šutnja – grijeh!
Na jednom mjestu fra Mario kaže: "... jer onoga dana kada osjetim da ne čitate, odmah prestajem."
Ne, dragi moj Fra Mario, nema prestajanja. Tu odluku prepusti onome koji ti je pero stavio u ruku i koji ti je podario talente opažanja, prosudbe i pisanja.
Što vam još mogu reći?
Hvala Fra Mariu na povjerenju koje mi je dao pozvavši me za jednog od predstavljača knjige. Knjigu možete nabaviti preko www.fratar.net ili na Facebook profilu "Fra Mario Knezović".
U svojoj knjizi "Sva moja sidra", nakon što sam prije 10 godina upoznao Fra Maria i posušku FRAMU, mogu reći samo jedno: "Podari nam Bože još takvih svećenika."
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
"Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
Vrijeme šutnje i vrijeme govorenja." (Propovijednik 3, 7)