-
https://www.mixcloud.com/animaradio/najava-agende/
Početak Evanđelja po Ivanu, a poglavito Ivanove riječi “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!” (Ivan 1, 29) kod nas su stvorile velika očekivanja od Isusa.
Očekivali smo svjetske događaje.
Umjesto toga što smo dobili?
Dobili smo malu priču o malom vjenčanju u nekom malom mjestu.
O vjenčanju koje se je našlo u problemima i na kojem je Isus intervenirao učinivši od vode vino kako bi se uzvanici još neko vrijeme mogli dobro veseliti.
Ivan u prvom poglavlju piše: „Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.“ (Ivan 1,16) ali ubrzo svjedočimo kako se čaše pune mladim vinom.
Ivan piše: „I vidjesmo slavu njegovu.“ (14), a onda odmah kaže da je prvo Isusovo otkrivenje te iste slave došlo nakon što su njegovi učenici okušali novo vino u Kani.
Meni se čini da to i nije baš slava koju smo svi mi na neki način, poučeni Ivanovim prvim rečenicama, očekivali, zar ne?!
Zašto Isus nije pronašao neku bolju svrhu gdje će učiniti svoje prvo čudo?
Zašto nije intervenirao u nekom od brojnih političkih sukoba tog vremena i tako prekinuo neki rat? Zašto nije učinio nešto sa svjetskim problemom hrane i na taj način zaustavio svjetsku glad?
Zašto je izabrao … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/izobilje/
„Nepravda, ona sama, u stanju je potresti
stupove neba i ponovno uspostaviti
vladavinu Kaosa i Noći.“
(Horace Mann)
Početak svake nove godine nekako je vezan uz naše „čvrste“ odluke kako ćemo baš od ove godine, od njezinih prvih dana, neke stvari u životu odbaciti, pustiti neka ih „voda odnese“, a neke ćemo nove pak usvojiti i po njima živjeti. Uvjereni smo kako ćemo svoj život konačno dovesti u red.
Početak nove godine idealno je vrijeme za stvaranje, najčešće, nerealnih planova („E, od sada krećem odlučno!“ „Konačno prekidam s … !“ „Vrijeme je za promjene!“) kako na općoj, društvenoj razini, tako i na onoj osobnoj.
Na općoj razini dominiraju političari koji neprestano mantraju uvijek jedne te iste fraze, koje na kraju uvenu i skončaju kao kolektivna iluzija i prepuste se zaboravu, naravno samo do nekih novih izbora, a nama ostanu samo nova zaduženja i povećani porezi.
I još veći kaos.
Na onoj osobnoj razini naši planovi kreću od onih najpragmatičnijih koji se vrte oko „skidanja viška kilograma“ i „odustajanja od nekih poroka“, pa sve do onih koji mogu dramatično utjecati na našu budućnost i poglavito na naše mjesto u vječnosti.
I kod jednih i kod drugih planova, koji se najčešće izjalove, grješka je u pristupu. Prave, … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/iznova-rođeni/
Kojim idealima vi stremite?
Kojim idealima ja težim?
Koji ideali pokreću ovaj današnji svijet?
Evo pravog pitanja na početku nove godine.
Jer ideali koje biramo, kojima stremimo, kojima težimo, određuju i konačan cilj svih naših napora u danima koji su pred nama.
Ali prije nego što odgovorimo na ovo pitanje, zapitajmo se jesmo li svoje ideale sami sebi odredili, jesu li oni stvarno naš izbor ili je to netko učinio umjesto nas?
Danas je blagdan Sveta Tri Kralja, blagdan Bogojavljenja.
Kraljevi, mudraci, kažu neki, zvjezdoznanci, čitači snova, uporno slijede zvijezdu koja im se je ukazala, i usprkos raznim zaprekama na tom svom putu i usprkos otvorenim prijetnjama, oni ne odustaju.
Kako mi to danas postupamo u situacijama koje su slične ovoj?
Hoćemo li kada nam okolnosti ugroze naše ideale odustati ili ćemo suprotiva svemu ustrajati?
Današnje čitanje iz Evanđelja po Mateju kaže: „Kada ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću velikom.“ (10)
Radost koju su mudraci osjetili na mjestu gdje je zvijezda zastala bila im je unutarnja potvrda da su konačno došli na pravo mjesto.
I mi, svaki put kada osjetimo neku takvu duboku radost, znamo da je to Božji dar i da smo konačno tamo gdje smo trebali biti.
To su oni trenutci kada nam se u životu „baš … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/pospremanje/
„Kršćani, ako želite očuvati čovječanstvo,
najprije obnovite obitelj!“
(Luka 2, 41 – 52)
Iza nas je advent, vrijeme iščekivanja i pripreme.
Iza nas je Božić, proslava rođenja Isusa i dolaska Boga na zemlju u ljudskom obličju. Iza nas je Utjelovljenje.
Molili smo se. Pjevali smo. Kitili smo božićna drvca.
Postavljali jaslice. Dijelili darove. Dobro smo jeli i pili.
Okupljali smo se sa svih strana svijeta. Grlili se i ljubili. Čestitali.
Sve u slavu Božju, sve u slavu rođenja Isusa Krista. A dijelom i za svoj gušt.
I sada?!
Darovi su razmotani. Fešta je prošla.
Ni u hladnjaku više nema ostataka s blagdanske trpeze.
Božićno drvce, iako još uvijek treperi istom snagom, pomalo kao da gubi onaj svoj sjaj. Dio rodbine je već otputovao i za stolom ne treba toliko sjedalica. Dobro, tu je još i Nova godina koja dolazi, ali što nakon toga?
Nakon toga je mjesec siječanj. Najduži u godini i povratak u normalu.
Moramo se vratiti u normalno vrijeme, u uobičajeno vrijeme. U vrijeme kroz godinu.
A nama kao da nam se nekako i ne da. Mi volimo fešte i šušure, izvanredna stanja i posebnu atmosferu. Velika većina nas u biti i ne voli ono što zovemo normalno. Kada nam netko kaže da smo obični ili prosječni mi se užasno lako uvrijedimo. Nama … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/sveta-je-obitelj/
-
Svake godine iznova Hrvatska se brani od orkestriranih napada samo zato što je željela i što još uvijek želi – BITI… što želi postojati na temeljima koji su nešto o čemu se ne raspravlja…
nevjerojatno koliko je još uvijek u nekim ljudima prisutna komunistička propaganda, koliko je svijet indoktriniran mržnjom prema Hrvatskoj državi …
i sam spomen ideje o Hrvatskoj kao neovisnoj državi drži se krimenom…
nitko normalan ne će se poistovjetiti ni sa jednim političkim režimom, jer on je prolazna stvar i uvijek je rezultat nečijih interesa, a koji najčešće nemaju veze s domoljubnim idealima…
mene 10. travnja neprestano podsjeća da su neki moji sunarodnjaci imali san i da su im ga zabranili… oteli… ubili…
i ja sam imao san 1990. … i meni … danas … moj san nastoje zabraniti… oteti… ubiti…
nadam se da će neki novi naraštaji svoj san o neovisnoj Hrvatskoj, temeljenoj na Božjoj pravdi, u cijelosti i ostvariti…
do tada ne dirajte mi moje snove… jer u njima slobodu sanjam…
Evo kako je ‘Nacija’ prije tri i pol godine prognozirala razvoj stvari u Hrvatskoj
U tiskanom izdanju Nacije od 14. 12. 2011. smo objavili tekst u kojem prognoziramo što će se u Hrvatskoj događati. Sami prosudite koliko smo bili u pravu…
Tekst: Elvis Duspara
Prošli su izbori. Pijetao je zakukurikao. I pobijedio. Što će biti dalje, pred nama je. Tko preživi, pričat će. Što je najgore, ja sam i očekivao ovakav rezultat. Čak moram priznati kako bih se jako iznenadio da je bilo drukčije. Ono što vjerujem je da će Hrvatska kroz pobjedu Kukuriku koalicije čak jedno vrijeme i osjetiti mali pomak u ekonomiji. Vjerojatno će se Hrvat–ska dodatno zadužiti za dodatnih 100 milijardi eura, pa će Vlada pustiti taj novac u opticaj… krenut će naoko svima i svi će biti zadovoljni kako im je dobro. Do trenutka kada dođu ti krediti na naplatu. Onda će se opet kukati i plakati kako taj dug ne možemo vratiti i eto izbora. A da li ćemo imati tada što birati?No, kako nisam ekonomist ne bi se usudio dalje prognozirati što će biti, ali sam nekako siguran kako neće biti nešto baš bajno.
Nešto drugo mene muči. Mene muči koje i kakve zakone će donijeti nova vlast … Read More
GOST KOLUMNE
Mate Knezović: Je li Crkva nemoćna pred ‘novopoganim crkvenjacima’?Ovih dana je od vjernika laičkog staleža prema biskupima krenuo niz zahtjeva da se predlagatelji i podržatelji Istanbulske konvencije podvrgnu crkvenoj disciplini. Kod toga se zahtijeva da se članovima Vlade RH, koji su prihvatili Istanbulsku konvenciju (IK), uputili ju u Sabor RH na ratifikaciju, te ju brane u javnosti i institucijama (odluka je bila jednoglasna) uskrati pričest i drugi sakramenti. Neki zahtjevi idu za tim da ih se ekskomunicira. Ovo je bila prilika da se te teme stave na dnevni red u unutacrkvenim raspravama i promišljanjima. Prije nekoliko dana Borna Puškarić, pročelnik Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije, izjavio je da se o uskraćivanju pričesti razmišlja.
Međutim, prijetnji ili najava, te javnih opomena od strane biskupa nema, iako se radi o javnim sablaznima i praktičnom otpadu od vjere. Danas sam pratio iskričavu raspravu između katoličke aktivistice i političarke Viktorije Kaleb, dogradonačelice Petrinje, i njezinog biskupa Vlade Košića. Doduše, rasprava se vodila na facebook stranici Zagrebačke nadbiskupije. Ona je iznijela zahtjev da se takvim političarima uskrati pričest i da ih se ekskomunicira, na što je on odgovorio da on ne će nikoga ekskomunicirati. Očito je da još nije, barem tako misle biskupi, došlo do takve … Read More
Ovo je sjajan i misaon esej Alexandera Maistrovoya, ruskog Židova, emigranta koji propituje detalje vijesti objavljene u nedjelju: Izbjeglice napale žene u ruskom noćnom klubu. Bile su smjesta premlaćene i poslane u zatvor. Vijest je izazvala brojne i burne komentare. Tekst je veoma inteligentno pisan i preporučen za čitanje.
U mojoj prepisci koja se tiče događaja u Koelnu urednik jednih ruskih novina mi je poslao obeshrabrujući i zbunjujući upit: Gdje su bili njemački muškarci?
Doista, za nas koji smo odrasli u sovjetskoj Rusiji bilo je nezamišljivo da neki pijani mladić na javnom mjestu može ismijavati i napasti djevojke na novogodišnjoj večeri i to u centru Moskve ili Sank Petersburga. Da se to samo usudio teško da bi doživio jutro a da ne postane „mučenik“ u jednom sasvim drugom svijetu…
Etički kod koji nam je urođen na genetskoj razini tražio bi od nas da se umješamo i pomognemo ženi pogotovo u prilici u kojoj su normalni odrasli muškarci bili brojniji od nasilnika a nasilnici nisu bili teroristi ili vanzemaljci nego obični ulični punkeri.
Prema onome što se dogodilo u Njemačkoj, Švedskoj, Austriji … ovaj kod je fatalno ugrožen. Veliki broj zdravih jakih muškaraca koji su čuli vrištanje i zvanje u pomoć i koji su gledali … Read More
GOST KOLUMNE
Ivica Puljak u potjeri za Bogom po splitskim školama i vrtićima
Jedna anegdota kaže kako su za vrijeme komunizma u školama pokušali djeci na sve moguće načine ukazati kako su vjera i znanost dva pojma koja se međusobno isključuju. Međutim, kako to obično biva uvijek se nađe neko oštroumno dijete koje postavi pitanje na koje ni najveći dogmatici nemaju odgovor.Tako je jedan učenik postavio pitanje učitelju: „Kako to da je Ruđer Bošković bio isusovac, a u isto vrijeme i jedan od najvećih znanstvenika svog vremena?“ Našavši se u nezgodnoj poziciji učitelj ispali: „Drug Ruđer Bošković nije imao sve potrebne informacije!“
Mislili smo kako je vrijeme dogmatizma svih vrsta iza nas, kako u 21. stoljeću konačno možemo reći kako smo demokratsko društvo u kojem pravo osobnog izbora ima prvenstvo u odnosu na dogme i ideologije. Međutim, upravo nas je jedan od najvećih javnih zagovornika obrazovanja, napretka i znanosti vratio u mračno doba dogme i terora ideologije. Naime, splitsku javnost je neugodno iznenadio podatak koji je na sjednici Gradskog vijeća iznio vijećnik Josip Markotić, a koji je prozvao splitskog političara, aktivista i znanstvenika Ivicu Puljka kako po školama i vrtićima propagira svoje stavove o nepostojanju Boga. Markotić je, kao gradski vijećnik, zatražio … Read More
Branko Širić
Kako je Nikoletina Bursać potpisao istambulsku konvenciju
Starije generacije se sjećaju „popularnog“ junaka koji je trebao uvjeriti babu da nema Boga. On je mislio da je to jednostavno . Došao je kući i rekao :“ NEMA BOGA“. Baba se nije dala smest pa mu je postavila nekoliko pitanja na koja on , siromašak, nije znao odgovor, ali zna da je „NAREDIO KOMESAR“
Prošlo je puno godina Nikoletina je opet u akciji. Promijenio je taktiku. Sad više nije Nikoletina Bursać, jer je to grubo i ružno , nego se zove Niki Plenki.
Nije više tako nezgrapan je ngo je uljuđen i fin, toliko je plemkast da su ga neki počeli vatat za guzicu.Prošao je tečajeve govorništva tako da mu nastup bude uvjerljiviji. Edukacija, interpretacija, implementacija itd .Sad više nije on nepismen nego je selo nepismeno i ne zna čitat.
Sad uz izjavu : NEMA BOGA, ide i INTERPRETIVNA IZJAVA koja je vrlo važna.
„Svrha interpretativne izjave točno odrediti i razjasniti značenje, odnosno doseg Konvencije ili nekih njezinih odredbi“
Niki više ne tvrdi nego „SMATRA“ da nema Boga.
On „SMATRA“ da će se i poslije moći moliti bogu kojega nema i da će se moći ići u crkvu.
U to je uvjerio svoje drugove i svi odreda su pristali.
Ostaje … Read More
1/ smeta im Hrvatska,
2/ smeta im Katolička crkva,
3/ smeta im Franjo Tuđman,
4/ smetaju im Hercegovci,
5/ smeta im obitelj,
6/ smeta im brak između muškarca i žene,
7/ smeta im vjeronauk,
8/ smeta im “Za dom spremni”,
9/ smeta im Thompson,
10/ smeta im hrvatski dragovoljac,
11/ smeta im Hrvatska vojska,
12/ smeta im zabrana pobačaja,
13/ smeta im Hrvatski jezik,
14/ smeta im prvo bijelo polje,
15/ smeta im slovo U……
i sve mi je jasno… ali zašto im smeta slovo F -? 🤔
a da 🤗 … jer je F-16 🤣Elvis Duspara
ZAMOLBA ZA FOTOGRAFIRANJE
(Uredu zagrebačkog nadbiskupa i Tiskovnom uredu Zagrebačke nadbiskupije)
Blagoslovljen Bog Izraelov!
Ja sam Elvis Duspara i užasnut sam činjenicom da je u Hrvatskoj dozvoljeno ubiti dijete tamo gdje bi ono trebalo biti najzaštićenije – u utrobi njegove majke. Srce mi plače zbog onih koje zbog Ovršnog zakona izbacuju iz jedinog doma na ulicu. Kako mi je stalo do obrane doma, tako smatram da je pozdrav “Za dom spremni” stari hrvatski pozdrav koji je ugrađen u gene svakoga Hrvata. Također sam protiv bilo kakve rodne ideologije, bilo kroz Zakon o diskriminaciji, bilo kroz predstojeću Istanbulsku konvenciju.
Vjerujem da je Bog Izraelov stvorio svijet u doslovnih šest dana prije nekih 6.000 godina. Vjerujem da je Bog načinio Adama petog dana stvaranja na svoju sliku. Vjerujem da je Gospodin Isus Krist, potomak Adama, a ne majmuna, i da nas je svojom smrću na križu pomirio s Ocem Nebeskim. Vjerujem da je Gospodin Isus Krist, nakon što nas je otkupio od grijeha, uskrsnuo od mrtvih i da sjedi zdesne Ocu.
S prijezirom odbacujem povijesno kritičku metodu i dokumentarnu hipotezu kao i majmunski nauk evoluciju.
Kako sam kršćanski fundamentalist, odnosno kako doslovno vjerujem svemu što piše u Svetom Pismu tako vjerujem da je Zemlja ravna, a da … Read More -
Kojim idealima vi stremite?
Kojim idealima ja težim?
Koji ideali pokreću ovaj današnji svijet?
Evo pravog pitanja na početku nove godine.
Jer ideali koje biramo, kojima stremimo, kojima težimo, određuju i konačan cilj svih naših napora u danima koji su pred nama.
Ali prije nego što odgovorimo na ovo pitanje, zapitajmo se jesmo li svoje ideale sami sebi odredili, jesu li oni stvarno naš izbor ili je to netko učinio umjesto nas?
Danas je blagdan Sveta Tri Kralja, blagdan Bogojavljenja.
Kraljevi, mudraci, kažu neki, zvjezdoznanci, čitači snova, uporno slijede zvijezdu koja im se je ukazala, i usprkos raznim zaprekama na tom svom putu i usprkos otvorenim prijetnjama, oni ne odustaju.
Kako mi to danas postupamo u situacijama koje su slične ovoj?
Hoćemo li kada nam okolnosti ugroze naše ideale odustati ili ćemo suprotiva svemu ustrajati?
Današnje čitanje iz Evanđelja po Mateju kaže: „Kada ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću velikom.“ (10)
Radost koju su mudraci osjetili na mjestu gdje je zvijezda zastala bila im je unutarnja potvrda da su konačno došli na pravo mjesto.
I mi, svaki put kada osjetimo neku takvu duboku radost, znamo da je to Božji dar i da smo konačno tamo gdje smo trebali biti.
To su oni trenutci kada nam se u životu „baš … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/pospremanje/
„Kršćani, ako želite očuvati čovječanstvo,
najprije obnovite obitelj!“
(Luka 2, 41 – 52)
Iza nas je advent, vrijeme iščekivanja i pripreme.
Iza nas je Božić, proslava rođenja Isusa i dolaska Boga na zemlju u ljudskom obličju. Iza nas je Utjelovljenje.
Molili smo se. Pjevali smo. Kitili smo božićna drvca.
Postavljali jaslice. Dijelili darove. Dobro smo jeli i pili.
Okupljali smo se sa svih strana svijeta. Grlili se i ljubili. Čestitali.
Sve u slavu Božju, sve u slavu rođenja Isusa Krista. A dijelom i za svoj gušt.
I sada?!
Darovi su razmotani. Fešta je prošla.
Ni u hladnjaku više nema ostataka s blagdanske trpeze.
Božićno drvce, iako još uvijek treperi istom snagom, pomalo kao da gubi onaj svoj sjaj. Dio rodbine je već otputovao i za stolom ne treba toliko sjedalica. Dobro, tu je još i Nova godina koja dolazi, ali što nakon toga?
Nakon toga je mjesec siječanj. Najduži u godini i povratak u normalu.
Moramo se vratiti u normalno vrijeme, u uobičajeno vrijeme. U vrijeme kroz godinu.
A nama kao da nam se nekako i ne da. Mi volimo fešte i šušure, izvanredna stanja i posebnu atmosferu. Velika većina nas u biti i ne voli ono što zovemo normalno. Kada nam netko kaže da smo obični ili prosječni mi se užasno lako uvrijedimo. Nama … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/sveta-je-obitelj/
„Nadanja i strahovi svih ovih godina
susretoše se u tebi noćas.“Susreti su uvijek prožeti strahom i nadom.
Strah nas je da nešto ne pođe po zlu i nadamo se najboljem.
Bojimo se nepoznanica koje su pred nama i ufamo se povoljnom ishodu.
Susretali se mi s nastupajućom godinom ili međusobno, strah i nada vjerno nas prate. Idu uz nas. Zajedno. Rukom pod ruku.
Nije ih lako držati pod kontrolom.
U jednom trenutku jedan od ta dva osjećaja prevlada pa čovjek ili izgubi svaku nadu i potone u očaj i beznađe ili nada i u najtežim trenutcima iščupa čovjeka iz zagrljaja straha i tjeskobe.
Ali ni nada ne može sama.
Treba pomoć.
Treba vjeru.
I treba ljubav.
Današnje čitanje uvodi nas u susret dviju žena koje su trudne.
Jedna od ove dvije žene je prestara da bi bila majka, a druga je premlada za majčinstvo.
Ali obje su u Božjim rukama.
I to je presudno.
Svako rođenje, svaka trudnoća, vezuje nas uz sve ono što je u našem životu prošlo, odnosno prethodilo i uz sve ono čemu se nadamo u vremenima koja su pred nama. Nadanja i strahovi susreću se u svakom rođenju, ali o Božiću na posebno dramatičan način.
Dva rođenja o kojima zbori Evanđelje povezala su prošlost i budućnost čitavog čovječanstva. Susret o kojem govori … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/kad-dođe-vrijeme/
“ŠTO NAM JE DAKLE ČINITI?”
(Luka 3,10-18)
Ovo pitanje sve češće čujemo i sve ga češće postavljamo.
Sve do jučer ono je jako teško prelazilo preko naših usana, jer smo bili duboko uvjereni kako znamo „sve“ i kako znamo „što nam je činiti“. Sada, kada se je voda konačno približila grlu, iz tog istog grla, čuje se pitanje, koje će se uskoro pretvoriti u povik, a povik će konačno prijeći u vapaj.
I dok se demos zabavlja valjajući se u jeftinim iluzijama, od kalendara Maya pa do Nostradamusovih kvartina, ova kultura (i mi u njoj) već živi svoju apokalipsu.
Hoće li se ona poklopiti s onom iz jedine proročke knjige Novog zavjeta ostaje Bogu na volju.
Stravične vijesti pretječu jedna drugu.
Najnoviji teroristički čin u Francuskoj okupirao je nekoliko dana naslovna mjesta svih medija. Već sutra će ga zamijeniti neka nova tragedija, neki novi užas. Već sutra to će biti prošlost pokraj koje će ova kultura proći ne pitajući se: „Što nam je činiti?“
Hrvatski gospodarski rejting postao je „zadnje smeće“ u EU a novi porezi i nameti se rađaju iz dana u dan, broj iseljenih vrtoglavo raste, a ugledni ekonomski stručnjak komentira našu situaciju riječima: „Država treba dijeliti sudbinu građana u krizi, a … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/što-nam-je-činiti/
Prva nedjelja Adventa počela je apokaliptičkim prizorima koji odudaraju od uobičajenih Božićnih prizora.
Što nas čeka ove druge nedjelje Adventa?
Druga nedjelja Adventa suočava nas s Ivanom Krstiteljem, koji je neizbježan karakter kada je riječ o razumijevanju Adventa.
Ali velika većina nas kršćana ne želi Ivana ovih dana pred Božić.
Jeste li ikada vidjeli Božićnu čestitku na kojoj je lik Ivana Krstitelja?
Sumnjam.
Jeste li ikada vidjeli figuricu Ivana Krstitelja koju stavljamo kada ukrašavamo svoje domove prizorom rođenja Isusa u štalici?
Ne, niste.
Ivana Krstitelja nema ni u božićnim predstavama, ni u dječjim igrokazima, ni u pjesmama. Nema ga ni za vidjeti ni za čuti.
Ivan je previše „neuredan“, pa mogli bismo čak reći i previše „opasan“ za ovu našu predbožićnu idilu.
Kada biste pozvali Ivana Krstitelja na predbožićnu zabavu (to vam je sada moderno po tvrtkama) on bi vjerojatno prolio kavu ili neko drugo piće po namještaju ili po tepihu dok bi mahao rukama unaokolo pozivajući nazočne na pokajanje.
Prebučan je Ivan za nas.
Ako bismo ga pustili blizu jaslica vjerojatno bi probudio dijete koje spava u njima.
Ali opet, ako ga ne bismo pripustili u našu blizinu, u naše domove, ukoliko ne bismo bili u stanju prihvatiti njegovu beskompromisnu poruku … Read More
