Kao malo kada u povijesti danas se u važnim pregovorima, razgovorima, nastupima koristi izraz „glasno i jasno“. Ako želite dobru zaključnu frazu u svojem govoru, ako želite ostaviti dojam odlučne i dosljedne osobe, negdje pri samom kraju „lupit’ ćete ovom frazom o stol“.

To čine roditelji u obraćanju djeci, profesori učenicima, časnici vojnicima, nadređeni podređenima, političari narodu. Svi žele naglasiti kako njihove riječi treba shvatiti ozbiljno i kako ovo nisu vremena za šalu i nonšalantnost.

Jer kada sve krene „nizbrdo“ neka se nitko ne vadi kako nije čuo ili kako nije razumio, jer evo, mi vam to sada govorimo i to ne bilo kako, nego „glasno i jasno“. Dovoljno smo glasni, a i razumljivi smo, zar ne?!

Ovo sve zvuči i lijepo i pošteno, ali pitanje je koliko je istinito.

Uvjeren sam da danas niti oni koji govore, a niti oni koji slušaju, ne žele do kraja čista posla. I jedni i drugi špekuliraju, pa ili jedni ne kažu sve do kraja dovoljno glasno, a kamo li jasno, ili oni drugi neke stvari namjerno prečuju i usput se prave nevješti, odnosno blesavi.

Među ljudima vlada neiskrenost, prijetvornost, nedosljednost, svatko najprije o sebi računa vodi, pa onda i nije nikakvo čudo što je danas sve što … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/glasno-jasno/

U ovonedjeljnom čitanju iz evanđelja po Marku (10, 46-52) čitamo o čovjeku koji je bio slijep i koji je progledao, a onda je krenuo za Isusom.

Farizeji su ostali nepomični, nesposobni vidjeti Isusa i ono što on govori.

Ovog slijepca, Bartimeja, gomila, svijet, društvo odbacuje i ne drži ga za dio sebe, nego ga baca na marginu gdje sjedi sam.

Čim je progovorio pokušali su ga ušutkati.

Milijuni ljudi, u različitim fazama svojega života, sjede „slijepi“ uz neku cestu i ne vide kamo idu.

“Sine Davidov, smiluj mi se!” vikao je Bartimej Isusu.

Iskati milost, prositi milost ili bilo što drugo – teško je.

Jeste li ikada morali nešto prositi od nekoga? Vapiti za nečijom milošću?

Ako jeste onda znate da su često oni od kojih ste nešto prosili okretali svoju glavu, a mnogi su vas i ušutkivali. Nije se od onih vremena puno toga promijenilo.

Ni danas svijet ne želi čuti glas onoga koji moli, koji vapi, koji prosi.

Ti nas glasovi uznemiravaju.

Ne daju nam mirno spavati.

Stvaraju nam neugodu.

Ma koliko god mi željeli da bude drugačije naša kršćanska vjera ne pruža nam imunitet od teških trenutaka u životu. Naše crkve pune su vjernika koji pate i koji prolaze kroz najteže … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/oči-u-oči/

„Svatko želi biti netko, ali nitko se ne želi potruditi oko toga.“

(Goethe)

Koliko danas vrijedi ova Goetheova?

Malo. Skoro ništa.

Danas se skoro svi trude, na sve moguće načine, poštene i nepoštene, dopuštene i nedopuštene, ovakve i onakve, biti netko (ili nešto).

Ali to se uglavnom svodi – biti ispred ili iznad drugoga.

Uzrečica „Neka se o meni govori, pa makar i dobro.“, postala je nažalost općeprihvaćena filozofija življenja i recept za uspjeh.

„Fama volant“, a ako ona leti onda letimo i mi. Visoko. Što više.

Postali smo sudionici „velike utrke“ u kojoj nas zanimaju samo prva mjesta. Ništa drugo „ne igra“. Tako barem kaže ovaj naš svijet. Ambicioznost se danas podrazumijeva.

Jeste li primijetili koliko je danas ambicioznih ljudi oko nas?

Ili je to samo medijski isforsirana slika?

Ne znam, ali ih ima. Jako puno. Ako nisi ambiciozan sumnjiv si.

Upitali jednom George Bernard Showa u kojoj bi generaciji najradije živio. Duhoviti Irac odgovori: „Za vrijeme Napoleona, jer tada je bio samo jedan čovjek koji je mislio da je Napoleon.“

Da, svi mi želimo biti netko. Ili nešto. Od zore čovječanstva ljudi neprestano teže popeti se što više na skali važnosti. Počelo je sve onom poznatom rečenicom koju je izgovorila zmija dovodeći u … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/do-vrha/

 
„Nema smisla u bogaćenju
ako na tom putu izgubimo svoju dušu.“
Često čujemo: „Bogatstvo donosi sreću.“

Je li uistinu tako?

Dolazi li sreća u posudi od zlata?

Ovo je možda jedna od najraširenijih zabluda danas.

Puno je ljudi koji su još uvijek u stanju pronaći smisao u svom životu, ljudi koji su radosni, koji se osmjehuju, koji su još uvijek sretni usprkos svim svojim problemima i nevoljama. Pa i neimaštini usprkos.

Možda je jedna večera u godini, u nekom malo boljem restoranu, prigoda koja se pamti, dok su ostali dani čisto i golo preživljavanje. Možda. Ipak, na sreću našu, još uvijek oko nas ima smijeha, još uvijek se zna, i ono malo što imaš, podijeliti, ima brige za druge. Ima i sreće.

S druge strane, postoje bogati ljudi. Nezamislivo bogati.

Postoje ljudi koji prije spavanja zoblju šaku tableta za spavanje, a sve kako bi barem noću osjetili nekakav mir. Makar i farmakološki.

Postoje ljudi koji svakog dana trebaju novu rundu pića ili “rekreativnih” narkotika, a sve kako bi umrtvili svoje prenadražene živce i koji se osjećaju nesigurnima kada se povede razgovor o dijeljenju, pa i najmanjih mrvica njihovog blaga drugima.

Postoje ljudi, materijalno užasno bogati, koji žive u iluziji da mogu „sve kupiti“ svojim bogatstvom, … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/daj-mi/

Svake godine iznova Hrvatska se brani od orkestriranih napada samo zato što je željela i što još uvijek želi – BITI… što želi postojati na temeljima koji su nešto o čemu se ne raspravlja…

nevjerojatno koliko je još uvijek u nekim ljudima prisutna komunistička propaganda, koliko je svijet indoktriniran mržnjom prema Hrvatskoj državi …

i sam spomen ideje o Hrvatskoj kao neovisnoj državi drži se krimenom…

nitko normalan ne će se poistovjetiti ni sa jednim političkim režimom, jer on je prolazna stvar i uvijek je rezultat nečijih interesa, a koji najčešće nemaju veze s domoljubnim idealima…

mene 10. travnja neprestano podsjeća da su neki moji sunarodnjaci imali san i da su im ga zabranili… oteli… ubili…

i ja sam imao san 1990. … i meni … danas … moj san nastoje zabraniti… oteti… ubiti…

nadam se da će neki novi naraštaji svoj san o neovisnoj Hrvatskoj, temeljenoj na Božjoj pravdi, u cijelosti i ostvariti…

do tada ne dirajte mi moje snove… jer u njima slobodu sanjam…

Evo kako je ‘Nacija’ prije tri i pol godine prognozirala razvoj stvari u Hrvatskoj

U tiskanom izdanju Nacije od 14. 12. 2011. smo objavili tekst u kojem prognoziramo što će se u Hrvatskoj događati. Sami prosudite koliko smo bili u pravu…

Tekst: Elvis Duspara
Prošli su izbori. Pijetao je zakukurikao. I pobijedio. Što će biti dalje, pred nama je. Tko preživi, pričat će. Što je najgore, ja sam i očekivao ovakav rezultat. Čak moram priznati kako bih se jako iznenadio da je bilo drukčije. Ono što vjerujem je da će Hrvatska kroz pobjedu Kukuriku koalicije čak jedno vrijeme i osjetiti mali pomak u ekonomiji. Vjerojatno će se Hrvat–ska dodatno zadužiti za dodatnih 100 milijardi eura, pa će Vlada pustiti taj novac u opticaj… krenut će naoko svima i svi će biti zadovoljni kako im je dobro. Do trenutka kada dođu ti krediti na naplatu. Onda će se opet kukati i plakati kako taj dug ne možemo vratiti i eto izbora. A da li ćemo imati tada što birati?

No, kako nisam ekonomist ne bi se usudio dalje prognozirati što će biti, ali sam nekako siguran kako neće biti nešto baš bajno.

Nešto drugo mene muči. Mene muči koje i kakve zakone će donijeti nova vlast … Read More

GOST KOLUMNE
Mate Knezović: Je li Crkva nemoćna pred ‘novopoganim crkvenjacima’?

Ovih dana je od vjernika laičkog staleža prema biskupima krenuo niz zahtjeva da se predlagatelji i podržatelji Istanbulske konvencije podvrgnu crkvenoj disciplini. Kod toga se zahtijeva da se članovima Vlade RH, koji su prihvatili Istanbulsku konvenciju (IK), uputili ju u Sabor RH na ratifikaciju, te ju brane u javnosti i institucijama (odluka je bila jednoglasna) uskrati pričest i drugi sakramenti. Neki zahtjevi idu za tim da ih se ekskomunicira. Ovo je bila prilika da se te teme stave na dnevni red u unutacrkvenim raspravama i promišljanjima. Prije nekoliko dana Borna Puškarić, pročelnik Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije, izjavio je da se o uskraćivanju pričesti razmišlja.

Međutim, prijetnji ili najava, te javnih opomena od strane biskupa nema, iako se radi o javnim sablaznima i praktičnom otpadu od vjere. Danas sam pratio iskričavu raspravu između katoličke aktivistice i političarke Viktorije Kaleb, dogradonačelice Petrinje, i njezinog biskupa Vlade Košića. Doduše, rasprava se vodila na facebook stranici Zagrebačke nadbiskupije. Ona je iznijela zahtjev da se takvim političarima uskrati pričest i da ih se ekskomunicira, na što je on odgovorio da on ne će nikoga ekskomunicirati. Očito je da još nije, barem tako misle biskupi, došlo do takve … Read More

Ovo je sjajan i misaon esej Alexandera Maistrovoya, ruskog Židova, emigranta koji propituje detalje vijesti objavljene u nedjelju: Izbjeglice napale žene u ruskom noćnom klubu. Bile su smjesta premlaćene i poslane u zatvor. Vijest je izazvala brojne i burne komentare. Tekst je veoma inteligentno pisan i preporučen za čitanje.

U mojoj prepisci koja se tiče događaja u Koelnu urednik jednih ruskih novina mi je poslao obeshrabrujući i zbunjujući upit: Gdje su bili njemački muškarci?

Doista, za nas koji smo odrasli u sovjetskoj Rusiji bilo je nezamišljivo da neki pijani mladić na javnom mjestu može ismijavati i napasti djevojke na novogodišnjoj večeri i to u centru Moskve ili Sank Petersburga. Da se to samo usudio teško da bi doživio jutro a da ne postane „mučenik“ u jednom sasvim drugom svijetu…

Etički kod koji nam je urođen na genetskoj razini tražio bi od nas da se umješamo i pomognemo ženi pogotovo u prilici u kojoj su normalni odrasli muškarci bili brojniji od nasilnika a nasilnici nisu bili teroristi ili vanzemaljci nego obični ulični punkeri.

Prema onome što se dogodilo u Njemačkoj, Švedskoj, Austriji … ovaj kod je fatalno ugrožen. Veliki broj zdravih jakih muškaraca koji su čuli vrištanje i zvanje u pomoć i koji su gledali … Read More

GOST KOLUMNE
Ivica Puljak u potjeri za Bogom po splitskim školama i vrtićima
Jedna anegdota kaže kako su za vrijeme komunizma u školama pokušali djeci na sve moguće načine ukazati kako su vjera i znanost dva pojma koja se međusobno isključuju. Međutim, kako to obično biva uvijek se nađe neko oštroumno dijete koje postavi pitanje na koje ni najveći dogmatici nemaju odgovor.

Tako je jedan učenik postavio pitanje učitelju: „Kako to da je Ruđer Bošković bio isusovac, a u isto vrijeme i jedan od najvećih znanstvenika svog vremena?“ Našavši se u nezgodnoj poziciji učitelj ispali: „Drug Ruđer Bošković nije imao sve potrebne informacije!“

Mislili smo kako je vrijeme dogmatizma svih vrsta iza nas, kako u 21. stoljeću konačno možemo reći kako smo demokratsko društvo u kojem pravo osobnog izbora ima prvenstvo u odnosu na dogme i ideologije. Međutim, upravo nas je jedan od najvećih javnih zagovornika obrazovanja, napretka i znanosti vratio u mračno doba dogme i terora ideologije. Naime, splitsku javnost je neugodno iznenadio podatak koji je na sjednici Gradskog vijeća iznio vijećnik Josip Markotić, a koji je prozvao splitskog političara, aktivista i znanstvenika Ivicu Puljka kako po školama i vrtićima propagira svoje stavove o nepostojanju Boga. Markotić je, kao gradski vijećnik, zatražio … Read More

Branko Širić

Kako je Nikoletina Bursać potpisao istambulsku konvenciju

Starije generacije se sjećaju „popularnog“ junaka koji je trebao uvjeriti babu da nema Boga. On je mislio da je to jednostavno . Došao je kući i rekao :“ NEMA BOGA“. Baba se nije dala smest pa mu je postavila nekoliko pitanja na koja on , siromašak, nije znao odgovor, ali zna da je „NAREDIO KOMESAR“

Prošlo je puno godina Nikoletina je opet u akciji. Promijenio je taktiku. Sad više nije Nikoletina Bursać, jer je to grubo i ružno , nego se zove Niki Plenki.

Nije više tako nezgrapan je ngo je uljuđen i fin, toliko je plemkast da su ga neki počeli vatat za guzicu.Prošao je tečajeve govorništva tako da mu nastup bude uvjerljiviji. Edukacija, interpretacija, implementacija itd .Sad više nije on nepismen nego je selo nepismeno i ne zna čitat.

Sad uz izjavu : NEMA BOGA, ide i INTERPRETIVNA IZJAVA koja je vrlo važna.

„Svrha interpretativne izjave točno odrediti i razjasniti značenje, odnosno doseg Konvencije ili nekih njezinih odredbi“

Niki više ne tvrdi nego „SMATRA“ da nema Boga.

On „SMATRA“ da će se i poslije moći moliti bogu kojega nema i da će se moći ići u crkvu.

U to je uvjerio svoje drugove i svi odreda su pristali.

Ostaje … Read More

1/ smeta im Hrvatska,
2/ smeta im Katolička crkva,
3/ smeta im Franjo Tuđman,
4/ smetaju im Hercegovci,
5/ smeta im obitelj,
6/ smeta im brak između muškarca i žene,
7/ smeta im vjeronauk,
8/ smeta im “Za dom spremni”,
9/ smeta im Thompson,
10/ smeta im hrvatski dragovoljac,
11/ smeta im Hrvatska vojska,
12/ smeta im zabrana pobačaja,
13/ smeta im Hrvatski jezik,
14/ smeta im prvo bijelo polje,
15/ smeta im slovo U……
i sve mi je jasno… ali zašto im smeta slovo F -? 🤔
a da  🤗 … jer je F-16  🤣

Elvis Duspara

ZAMOLBA ZA FOTOGRAFIRANJE

(Uredu zagrebačkog nadbiskupa i Tiskovnom uredu Zagrebačke nadbiskupije)

Blagoslovljen Bog Izraelov!

Ja sam Elvis Duspara i užasnut sam činjenicom da je u Hrvatskoj dozvoljeno ubiti dijete tamo gdje bi ono trebalo biti najzaštićenije – u utrobi njegove majke. Srce mi plače zbog onih koje zbog Ovršnog zakona izbacuju iz jedinog doma na ulicu. Kako mi je stalo do obrane doma, tako smatram da je pozdrav “Za dom spremni” stari hrvatski pozdrav koji je ugrađen u gene svakoga Hrvata. Također sam protiv bilo kakve rodne ideologije, bilo kroz Zakon o diskriminaciji, bilo kroz predstojeću Istanbulsku konvenciju.

Vjerujem da je Bog Izraelov stvorio svijet u doslovnih šest dana prije nekih 6.000 godina. Vjerujem da je Bog načinio Adama petog dana stvaranja na svoju sliku. Vjerujem da je Gospodin Isus Krist, potomak Adama, a ne majmuna, i da nas je svojom smrću na križu pomirio s Ocem Nebeskim. Vjerujem da je Gospodin Isus Krist, nakon što nas je otkupio od grijeha, uskrsnuo od mrtvih i da sjedi zdesne Ocu.

S prijezirom odbacujem povijesno kritičku metodu i dokumentarnu hipotezu kao i majmunski nauk evoluciju.
Kako sam kršćanski fundamentalist, odnosno kako doslovno vjerujem svemu što piše u Svetom Pismu tako vjerujem da je Zemlja ravna, a da … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/promjena-igre/

Često na svojim javnim nastpima spominjem zgodu o susretu dvojice poznanika u kojoj se oni susreću nakon podužeg vremena. Obojica mladi, poslovni i njihov kratak ali znakovit susret teče otprilike ovako.

Prvi muškarac:

„Ej, Bog! Pa dugo se ne vidjesmo. Kako si mi? Što mi  je s tobom?“

Drugi muškarac (uz duboki uzdah):

„Ej … nisam ti baš najbolje … u posljednje vrijeme … teško sam ti bolestan …“

Prvi muškarac (pogledavajući na sat):

„Ajde neka. Baš me raduje. Znaš … žurim … i … javi se …“

Zaboravili smo slušati ili bolje reći čujemo ali ne slušamo.

Obavljamo to uglavnom površno, kao puno toga drugog u životu.

Kažu cinici da zato i imamo dva uha, jedno gdje će nam nešto ući, a drugo gdje će to isto izaći.

Nemamo ni volje, ni želje, ni strpljenja slušati tuđe priče, ali svoje tako strasno želimo ispričati svakome s kojim stupimo u nekakav kontakt.

Mi smo duhovno gluhe osobe, a uzrok te naše duhovne gluhoće u biti je naša sebičnost.

Ova naša kultura u tome nam jako temeljito ide na ruku. Oko nas vlada carstvo buke. Okruženi smo nevjerojatnom količinom različitih zvukova koji nam ne daju mira i koji nam slušanje čine napornim.

Baš kao što enormna … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/slušajući-tišinu/

 
„Radije bih imao oči koje ne mogu vidjeti,
uši koje ne mogu čuti,
usne koje ne mogu govoriti,
nego srce koje ne može voljeti.“
(Robert Tizon)
 

Riječ je o nevjerojatnom i neumornom radniku.

Radniku neusporedivog radnog elana i učinka.

Ne staje ali kada stane onda stanemo i mi.

Osim što je neumoran u svom radu posjeduje fascinantnu sposobnost pohrane bezbrojnih emocija. Od onih najplemenitijih, pa do onih zastrašujućih.

I najvećim desničarima uglavnom je na lijevoj strani.

Imamo samo jedno ali i to jedno „od srca“ dajemo nekome kada se zaljubimo. Bez njega smo mrtvi ali i s njim bi ponekad bilo bolje da nas nema i da nismo živi.

Ljudsko srce.

Nevjerojatni mišić i naša prava osobna iskaznica.

Krije sve naše najveće tajne u nevjerojatnim svojim dubinama.

Tijekom jedne godine kroz prosječno ljudsko srce proteče oko 3.000.000 do 6.000.000 litara krvi. To je dovoljno tekućine za napuniti 200 cisterni svaka zapremnine 30.000 litara.

Ovo su brojke i litre od kojih „mozak staje“ ali ipak samo brojke i litre.

One pričaju priču o mišićnom organu u našem tijelu koji pumpa krv, a koju dobiva iz vena i koju šalje u arterije, te tako održava protok krvi kroz čitav cirkulacijski sustav našeg organizma.

Ali postoji i druga priča, priča o srcu … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/otkucaji-srca/

 „Bog ne vodi svoju djecu oko teškoća, nego ih vodi pravo kroz teškoće.

Ali On vodi! I usred teškoća On im je bliže nego ikada prije.“

(Otto Dibelius)

Težak, tvrd, naporan, nepodnošljiv.

Ovim pridjevima čovjek bi danas najradije dodao imenicu – život.

Svi se redom žale kako su ovo „teška vremena“, a kakav onda život može biti nego – težak.

Dovoljno je „prosurfati“ internetskim forumima i portalima, prolistati tiskovine, poslušati radijske vijesti i TV dnevnike i vi ćete definitivno pasti barem u neku vrst blage depresije. Možda vas i očaj zahvati.

Sve glavne vijesti, bile one političke, gospodarske, ekološke, klimatološke, a da ne spominjem nabujalu „crnu kroniku“, u znaku su problema i to onih uglavnom teško rješivih.

Oduvijek su se ljudi žalili da je život težak i da su životne teškoće njihovih dana skoro pa nepodnošljive. Ali danas je ta kuknjava sveprisutna i glasnija no ikada, jer je ovo vrijeme vladavine medija koji sve to dodatno dramatiziraju i preuveličavaju.

Ali imao je Petrica Kerempuh pravo kada je rekao: „Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda nebu da nam nekak nebu.“

Uzalud nama Petrica i njegove „Balade“ kada mi volimo kukati i žaliti se, pa makar i ne imali opravdanog razloga. A … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/težak-život/

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje, uvid, dobro rasuđivanje. Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr: filia – ljubav, sofia – mudrost). Onaj ko se okreće mudrosti, nalazi vremena za duhovno usavršavanje, ne dopuštajući da ga “progutaju” zahtjevi praktičnog života. Tradicionalna predstava mudraca, po pravilu, podrazumijeva stare ljude.

(Izvor Wikipedija)

Ako bi posljednju rečenicu gornje definicije mudrosti prihvatili kao relevantnu onda bi naša situacija bila i više nego dobra. Naime naše društvo prema svim pokazateljima sve više stari, demografski mi postajemo društvo starih ljudi.

Znači, trebali bi iz dana u dan biti sve mudriji. Pametniji.

Trebalo bi nam iz dana u dan biti sve bolje i bolje. Na svim područjima života.

A tako definitivno nije.

Daleko smo od pameti i mudrosti.

Kaže narod, a ja narodu puno više vjerujem nego Wikipediji, „Sidina u glavu, pamet u stranu.“

Međutim ni narodu nije baš sve za vjerovati.

Kaže taj isti narod: „Mudar zna pametno šutjeti.“

Količina šutnje u Hrvatskoj je zastrašujuća a od mudrost ni glasa čuti nije.

I sada ti budi pametan. Ili mudar.

U modi su različita testiranja. Ponajviše inteligencije. Mjeri se pamet.

Ali nečija mudrost ili nečija ludost ne može se mjeriti količinom nekakvog znanja. Ne može se povezivati s bogatstvom,  društvenim … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/pozor/