-
https://www.mixcloud.com/animaradio/druga-violinamp31119mb/
Kada nekome idete govoriti o svijetu koji je postao skoro pa opsjednut veličinom, velikim iznosima, velikim količinama, općenito velikim, i to u skoro pa svemu, onda ljudi odmahnu rukom, jer danas je to postalo – normalno. Dosadni ste ako o tome pričate, pa podrazumijeva se da je to – u redu.
Opsesija veličinom polako ali sigurno iz svoje domovine SAD prelazi i na naše obale. Sjećam se mog prvog boravka u SAD u 80-tim kada sam ostao jednostavno šokiran. Za njihove pojmove mali automobil za mene je bio – prevelik. Obroci u restoranu bili su čak i za moj solidan apetit – preobilni. O dimenzijama ulica i o veličini trgovačkih centara nepotrebno je bilo što govoriti.
To su bile 80-te.
A danas?
Danas Amerika opsjednuta veličinom izvozi svoju opsjednutost koju mi tako rado prihvaćamo.
Hodočašća u šoping centre postala su ritual kojeg su prihvatili pa skoro svi na svijetu. Zamislite „Mall of America“ u Bloomingtonu, Minnesota. Najveći šoping centar u SAD (do 2015 kada ga je za 13,958 četvornih stopa pretekao King of Prussia Mall, u King of Prussia, Pennsylvania). Posjetite ga. Mislim, otiđite na njihove stranice.
Preko 520 prodavaonica koje zapošljavaju preko 12,000 ljudi i koje privlače više od 42 … Read More
Postoji sitan narod Liliputanaca.*
Liliputanaca koji nikad nisu sastavili zaredom „3 na nogu“ …
Liliputanaca koje ni’ko nije bira za „na male branke“…
Liliputanaca kojima je balun samo „šponda“…
… za izrugivanje, gađenje, sprdačinu onih kojima u biti, vireći z neke svoje mižer’jaste buže, očajnički zavide, na koje su do boli ljubomorni… na njihov status, na njihov novac i na njihovu slavu…
… ali kako im ne mogu osporit talent, znanje i slavu onda im „vade đigericu“ jer ne znaju dobro govorit … engleski…
Svi su ti (naravski) od reda „poligloti“ … sve oni jezike razumiju… oni parlaju ka veliki… neka… ali su mali, malešni, mižerjasti… ljudi iz buže… čovuljci nahvao…
U’vatili su Luku Modrića „u đir“ … „u kolo“ … dočekali su svojih 5 minuta maksimalnog intelektualnog ushita jer oni su face, oni su arbitri, oni će presudit utakmicu u sudačkoj nadoknadi…
Jedni mu nož pod grlo stavljaju (klali bi ga), drugi mu omču oko vrata staviše (vješali bi ga), a ovi treći željeli bi ga poniziti kako bi sebe uzvisili… pod krinkom nekakve pravde i pravice, u državi gdje se za stotinjak kuna u pržun ide, a za milijune kumpiri gule, oni čovjeka koji ni po kojem, pa ni nakaradnom hrvatskom sudištu, osuđen nije … režu … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/snaga-sjemena/
Nepročitani govor mr. sc. Bože Medića, izaslanika na izvještajnom saboru HDZ-a
Na izvještajnom saboru HDZ-a nakon kojeg je predsjednik stranke Andrej Plenković smijenio Davora Ivu Stiera i Miru Kovača, govor je trebao održati mr. sc Božo Medić. Govore je trebalo održati više ljudi, ali se to nije dogodilo zbog tehničkih razloga. Govor mr. sc. Medića prenosi hkv.hr.“Doveli smo i HDZ i hrvatski narod pred provaliju – vrijeme je zastati i vratiti se na izvorište! Mi smo predvodili hrvatski narod u stvaranju samostalne nezavisne hrvatske države, mi HDZ. Gdje smo danas doveli našu hrvatsku državu?
Gdje je zanos, ponos, spremnost, pobjednički duh, silina, kojoj svi mi ovdje u dvorani možemo posvjedočiti iz pobjedničkih i slavnih dana, za neprijatelje stranke i države, mračne godine, a za nas godine ponosa i slave, za naše koalicijske partnere danas – deset izgubljenih godina, kako je nedavno eksplicitno izrekao u Saboru naš partner Milorad Pupovac?
Bez jedne jedine riječi reakcije!
Kako vratiti taj zanos, to povjerenje, tu nadu hrvatskom narodu?
Treba nam riječ, ideja, vjera.
Na tome smo predvodili hrvatski narod u stvaranju hrvatske države.Ispred hrvatskog naroda bila je riječ, a riječ je izgovarao čovjek, utemeljitelj HDZ-e i hrvatske države državnik i utemeljitelj naše stranke Franjo Tuđman.
Potrošili smo sve velike riječi, čak i one koje su pucale … Read More
Upravo sam pogledala dokumentarac
“Sve je bio dobar san“ …
Pa što smo to postali ovih zadnjih 23 godine???
Jeanov brat i majka.
Ne pomiruju se. Traže. Ne saginju glavu.
Koliko naše braće, sestara, majki???
I danas gamad razmišlja
hoće li nam ili ne će dozvoliti
da u opće postavimo pitanje
smiju li privilegirani odlučivati
o tome tko nama vlada i kome se dodjeljuju novci?!!!
Jesmo li mi zbilja takva pušiona od naroda??
Pa nitko na svijetu i u galaksiji si ne bi dozvolio
da se zaustavljaju potrage za nestalima,
da se smjenjuju ljudi koji previše propituju, da su pomilovani, abolirani i zaboravljeni ljudi za koje se zna što su radili na Ovčari imenom i prezimenom, da takvi isti šetaju slobodni i da im se 23 godine u lice ne smije reći tko su, što su i što su radili???
Da mi plaćamo novine čije uredništvo spominje svakoga tko ih je ikada prozvao?
Koje ismijavaju zemlju, vjeru, svece, svetinje koje su palili i rušili??
Jesmo li mi stvarno normalni
da dozvoljavamo ovakvo iživljavanje na sebi i uvjeravamo se da je kršćanski oprostiti, zaboraviti, trpjeti, ne miješati se
i okretati se budućnosti
bez obraza i ponosa???
Pa čemu onda učiti djecu
nego da pobjegnu od osramoćene generacije koja pušta da ju se šamara, pljuje … Read More
„Kada si dragocjen Bogu,
onda postaješ važan sotoni.“
(Ron Hall)
Susrela se dvojica nakon smrti. Jedan je vječnost provodio u raju, a drugi u paklu. Ovaj iz raja, onako kao usput, požali se kako je u raju sve idealno, ali pomalo i dosadno, bez uzbuđenja. Upita poznanika kako je u paklu. Ovaj, i ne baš nešto uznemiren, reče kako je osuđen vječno ležati na dasci prepunoj oštrih čavala, a k tomu jedan moćni valjak prelazi preko njega. Zgrozi se onaj prvi, ali ga ovaj iz pakla stade umirivati, te mu reče: „Nije to baš tako strašno kako ti se čini. Paklom ti upravljaju komunisti, poslušnici sotone, pa znaš kako to kod njih funkcionira, jedan dan je nestašica dasaka, drugi dan čavala, treći dan nema goriva za valjak, a i kad se dogodi da svega ima, onda ti je vozač valjka na bolovanju.“
Danas se pakao i sotona još jedino spominju u vicevima. Malo gdje će netko spomenuti „oca laži“ (Iv 8, 44), jer laž je danas postala službena istina ovoga svijeta i sotona je postigla svoj cilj. Rijetko tko danas o sotoni govori kao o stvarnosti. U psovkama se koristi na bezbroj načina, tu i tamo u vicevima, ali ni svećenici o njoj previše … Read More
Je li uopće moguće dati odgovor na ovo pitanje?
Mislim da jest. Moraš znati postoji li neki univerzalni standard prema kojem odmjeravaš svoje postupke i postupke ljudi oko sebe.
Ukoliko takav standard ne postoji ili ga se ignorira, ili ga se čak odbacuje, onda je pitanje „Jesmo li normalni?“ pitanje na kojeg ćemo dobiti svaki put neki drugi odgovor. Odgovor primjeren trenutku, modi, trendu. Odgovor će biti uvijek oportun i rezultat golog sebičnog interesa.
Ukoliko danas želite biti normalni, normalni po standardima ove kulture, onda morate normalnim držati sve ono što je za vas, još do jučer, bilo nenormalno i neprihvatljivo.
Jer ukoliko tako ne postupite biti ćete definitivno proglašeni – nenormalnom osobom. Svi će govoriti da s vama „nešto sigurno – nije u redu“.
Velika je vjerojatnost da ste se u svom radnom okruženju susreli s uzrečicom: „Ne morate biti ludi da biste ovdje radili – ali pomaže.“
Vidjeli ste i – nasmijali se. Zgodna sintagma za ova – „luda“ ili „nenormalna“ vremena.
Često se čovjek zapita, pa ima li danas uopće više normalnih ljudi?
Svi nekamo žure, trče. Nervozni su. Grintavi. Slabe volje. Nervozni. Neraspoloženi. A ako netko nije takav, zamislite, mi odmah pitamo: „Pa šta je njemu? Je li on normalan?“
U Hrvatskoj … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/izvan-pameti/
-
GOST KOLUMNE
Ivica Puljak u potjeri za Bogom po splitskim školama i vrtićima
Jedna anegdota kaže kako su za vrijeme komunizma u školama pokušali djeci na sve moguće načine ukazati kako su vjera i znanost dva pojma koja se međusobno isključuju. Međutim, kako to obično biva uvijek se nađe neko oštroumno dijete koje postavi pitanje na koje ni najveći dogmatici nemaju odgovor.Tako je jedan učenik postavio pitanje učitelju: „Kako to da je Ruđer Bošković bio isusovac, a u isto vrijeme i jedan od najvećih znanstvenika svog vremena?“ Našavši se u nezgodnoj poziciji učitelj ispali: „Drug Ruđer Bošković nije imao sve potrebne informacije!“
Mislili smo kako je vrijeme dogmatizma svih vrsta iza nas, kako u 21. stoljeću konačno možemo reći kako smo demokratsko društvo u kojem pravo osobnog izbora ima prvenstvo u odnosu na dogme i ideologije. Međutim, upravo nas je jedan od najvećih javnih zagovornika obrazovanja, napretka i znanosti vratio u mračno doba dogme i terora ideologije. Naime, splitsku javnost je neugodno iznenadio podatak koji je na sjednici Gradskog vijeća iznio vijećnik Josip Markotić, a koji je prozvao splitskog političara, aktivista i znanstvenika Ivicu Puljka kako po školama i vrtićima propagira svoje stavove o nepostojanju Boga. Markotić je, kao gradski vijećnik, zatražio … Read More
Branko Širić
Kako je Nikoletina Bursać potpisao istambulsku konvenciju
Starije generacije se sjećaju „popularnog“ junaka koji je trebao uvjeriti babu da nema Boga. On je mislio da je to jednostavno . Došao je kući i rekao :“ NEMA BOGA“. Baba se nije dala smest pa mu je postavila nekoliko pitanja na koja on , siromašak, nije znao odgovor, ali zna da je „NAREDIO KOMESAR“
Prošlo je puno godina Nikoletina je opet u akciji. Promijenio je taktiku. Sad više nije Nikoletina Bursać, jer je to grubo i ružno , nego se zove Niki Plenki.
Nije više tako nezgrapan je ngo je uljuđen i fin, toliko je plemkast da su ga neki počeli vatat za guzicu.Prošao je tečajeve govorništva tako da mu nastup bude uvjerljiviji. Edukacija, interpretacija, implementacija itd .Sad više nije on nepismen nego je selo nepismeno i ne zna čitat.
Sad uz izjavu : NEMA BOGA, ide i INTERPRETIVNA IZJAVA koja je vrlo važna.
„Svrha interpretativne izjave točno odrediti i razjasniti značenje, odnosno doseg Konvencije ili nekih njezinih odredbi“
Niki više ne tvrdi nego „SMATRA“ da nema Boga.
On „SMATRA“ da će se i poslije moći moliti bogu kojega nema i da će se moći ići u crkvu.
U to je uvjerio svoje drugove i svi odreda su pristali.
Ostaje … Read More
1/ smeta im Hrvatska,
2/ smeta im Katolička crkva,
3/ smeta im Franjo Tuđman,
4/ smetaju im Hercegovci,
5/ smeta im obitelj,
6/ smeta im brak između muškarca i žene,
7/ smeta im vjeronauk,
8/ smeta im “Za dom spremni”,
9/ smeta im Thompson,
10/ smeta im hrvatski dragovoljac,
11/ smeta im Hrvatska vojska,
12/ smeta im zabrana pobačaja,
13/ smeta im Hrvatski jezik,
14/ smeta im prvo bijelo polje,
15/ smeta im slovo U……
i sve mi je jasno… ali zašto im smeta slovo F -? 🤔
a da 🤗 … jer je F-16 🤣Elvis Duspara
ZAMOLBA ZA FOTOGRAFIRANJE
(Uredu zagrebačkog nadbiskupa i Tiskovnom uredu Zagrebačke nadbiskupije)
Blagoslovljen Bog Izraelov!
Ja sam Elvis Duspara i užasnut sam činjenicom da je u Hrvatskoj dozvoljeno ubiti dijete tamo gdje bi ono trebalo biti najzaštićenije – u utrobi njegove majke. Srce mi plače zbog onih koje zbog Ovršnog zakona izbacuju iz jedinog doma na ulicu. Kako mi je stalo do obrane doma, tako smatram da je pozdrav “Za dom spremni” stari hrvatski pozdrav koji je ugrađen u gene svakoga Hrvata. Također sam protiv bilo kakve rodne ideologije, bilo kroz Zakon o diskriminaciji, bilo kroz predstojeću Istanbulsku konvenciju.
Vjerujem da je Bog Izraelov stvorio svijet u doslovnih šest dana prije nekih 6.000 godina. Vjerujem da je Bog načinio Adama petog dana stvaranja na svoju sliku. Vjerujem da je Gospodin Isus Krist, potomak Adama, a ne majmuna, i da nas je svojom smrću na križu pomirio s Ocem Nebeskim. Vjerujem da je Gospodin Isus Krist, nakon što nas je otkupio od grijeha, uskrsnuo od mrtvih i da sjedi zdesne Ocu.
S prijezirom odbacujem povijesno kritičku metodu i dokumentarnu hipotezu kao i majmunski nauk evoluciju.
Kako sam kršćanski fundamentalist, odnosno kako doslovno vjerujem svemu što piše u Svetom Pismu tako vjerujem da je Zemlja ravna, a da … Read MoreKardinalne greške u udžbeniku povijesti. I Krvavi Uskrs netočno su opisali
MAXPORTALOvih dana došao nam je u ruke udžbenik iz povijesti za 1. razred srednjih trogodišnjih strukovnih škola. Autor udžbenika je dr. Hrvoje Petrić, glavni i odgovorni urednik akademik dr. Dragutin Feletar, recenzenti prof. Miroslav Šašić, prof. dr. sc.. Mira Kolar i mr. sc. Jakša Raguž, a nakladnik „Meridijani“ iz Samobora.
Što u tom udžbeniku piše na temu „kako je počeo rat na mom otoku“, odnosno o agresiji na Hrvatsku.
“Pobunjeni su Srbi početkom 1991. nastojali proširiti svoju vlast nad dijelovima Hrvatske koji nisu bili zahvaćeni pobunom 1990. godine. U proljeće 1991. došlo je do više sukoba između srpskih pobunjenika i policije Republike Hrvatske – u ožujku u Pakracu kada je ranjeno nekoliko policajaca, a u travnju (sic!) 1991. na Plitvičkim jezerima gdje je ubijen hrvatski branitelj Josip Jović,” piše o početku agresije na Hrvatsku.
Napad srpskih terorista na Plitvice započeo je 29. ožujka, a svi znamo da je Krvavi Uskrs (KRV NA USKRS), kad je poginuo Josip Jović, bio 31, ožujka 1991. Ne treba biti stručnjak, kititi se titulama doktora povijesnih znanosti, da bi se to znalo. Ako je autor napravio tu kardinalnu grešku, kako je promakla pored toliko recenzenata, samo Bog zna.
U nastavku slijedi:
“Pobuna se proširila u istočnu Slavoniju i zapadni Srijem. U … Read More
Većina ljudi kao da ignorira ili preskače Veliku subotu.
Ali nemoguće je ignorirati ili preskočiti stvarnost Velike subote u našem životu. Velika subota je „vrijeme između“. Tragedija razapinjanja je za nama ali slava uskrsnuća još uvijek nije tu. Niti smo tu niti smo tamo. Zapeli smo u sredini. Između. Ono što je bilo više nije, a ono što će biti nije nam još jasno ni poznato. Čovjek se osjeća kao da nema kamo otići i kao da nema što činiti.
Velika nam subota dolazi na mnogo načina, ali čini se da u sebi uvijek uključuje smrt. Smrt Isusovu, smrt ljudi koje volimo, smrt naših međusobnih odnosa, smrt naših nadanja i snova. U kalendaru Velika subota je samo jedan dan u godini. Ali tako nije u životu. Oni među nama koji su propatili smrt voljene osobe znaju da se od Velikog petka do Uskrsa ne dolazi kroz samo jedan dan. Velika subota zna potrajati mjesecima, godinama, čak i čitav život. Velika subota nas poziva ka grobu.
Ali zar imamo ikamo drugdje i poći?
Ukop
Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. Josip uze tijelo, … Read More
OPLAKIVANJE MRTVOG ISUSA
Hladno Ti je čelo poput mora,
Nepomično stoje Tvoja draga usta
I beskrvne usne,
A Ti si siš’o s neba da poljubiš stvora,
Da srca ne budu pusta
I duša da mirnije usne.
Grudi su Ti tvrde poput silne gore.
Svatko od nas može rukama da dirne
Srce probodeno,
A Ti si htio da srca u vječnosti gore,
I oči da gledaju mirne
Nebo rastvoreno.
Krvava je Tvoja kosa,
Ukočene ruke
I umorne noge,
A Ti si bio čist k’o blistava rosa
I bez muke
Ozdravljao si mnoge.
Poljubit ću jutros krunu čela Tvoga
I ranu što se do Tvoga srca pruža
I koljena oba,
Jer vjerujem da će od poljupca toga
Na usnama Tvojim procvjetati ruža,
Kad proslavljen ustaneš iz groba.
[1942.]
Rajmund Kupareo
(Oplakivanje mrtvog Krista // 1495-1500 // Sandro Botticelli // Museo Poldi Pezzoli, Milan
-
Nevjerojatna smo bića mi ljudi.
Između ostaloga jedina smo bića na svijetu koja su u stanju zadiviti se.
Znate ono kada zinemo i kažemo: „Čovječe, ajme šta je ovooooo lipoooo!“.
Nikada niste vidjeli medu gdje stoji zadivljen pod kruškom, nikada niste vidjeli svinju „bez teksta“ kako samo uzdiše i gleda u napoj, nikada niste vidjeli lisicu kako se, sa suzom u oku, divi ulovljenoj kokoši.
Ne, i medo i prase i lisica ne dive se ničemu.
Oni samo gledaju kako sve to što prije strpati u sebe.
Nikad se ne zna, kada može banuti konkurencija. Ili čovjek.
Jedino smo mi ljudi u stanju stati i zadivljeno se zagledati, „ostati bez teksta“ i suzu pustiti, čak i pred stablom kruške, pred punim tanjurom, pa i pred piletom, većim ili manjim. A da ne govorim kako nas znaju oduševiti slapovi planinske rijeke, zvijezdama osuto ljetno nebo ili cvijetak niknuo u nekoj ljutoj škrapi.
Sva druga bića takve pojave jednostavno ne primjećuju, ukoliko nisu na jelovniku. Dakle samo čovjek može ostati „inkantan“, zapanjen, začuđen.
Zadivljen.
Ali samo i jedino čovjek svu tu divotu oko sebe može, vidjevši je, u jednom jedinom trenu, mrtav hladan, zaboraviti. Kao da je nikada ni vidio nije. Veo zaborava, nebrige, ravnodušnosti … Read More
SUMNJA U IDENTITET
3. TRAVNJA 2016. IVICA URSICBaš taj „sumnjičavi i nevjerni“ Toma dao je odgovor na sva ova pitanja kao nitko prije i poslije njega. Odgovor za sva vremena.
“Gospodin moj i Bog moj!”
Tekst: Ivica Ursić
Noć je.Kiša ne prestaje.
Ceste su poplavljene.
Automobili su u kvaru.
Desetero putnika pronalazi sklonište, jedne olujno kišne noći, u oronulom i pustom motelu negdje u Nevadi.
Telefoni ne rade. Vrata škripe. Sama se otvaraju i zatvaraju.
I onda sve kreće po zlu. Ubojstvo za ubojstvom.
Uz užasan strah jedini osjećaj koji je ostao jest nepodnošljiva sumnja.
Svatko u nekoga sumnja. Svi sumnjaju u svakoga.
Ovako počinje film „Identitet“.
Ovaj film kao da zrcali stanje duha u ovom našem modernom svijetu u zori 21. stoljeća. Ovo je slika naše kulture, kulture straha i sveprisutne sumnje.
Sumnjičavi smo prema svemu i prema svakomu.
Sumnjamo u zrak koji udišemo, u hranu koju jedemo, u vodu koju pijemo. Sumnjamo u institucije domaće i međunarodne, u politiku našu i njihovu. Sumnjamo u njihove banke i medije, jer svojih već odavna nemamo. Sumnjamo u svoju Crkvu.
Sumnjamo u neznance, u susjede, u kolege, u članove vlastite obitelji. Sumnjamo u sebe same. Sumnji ni kraja ni konca. A naš strah biva sve veći i nepodnošljiviji. I stvorivši takav nemogući svijet, u očaju, konačno posumnjamo i u samoga Boga.
Pitamo … Read More
OŽILJCI NADE
„Ožiljci nas podsjećaju da je naša prošlost stvarna.“ (Cormack McCarthy)
Nema osobe bez ožiljaka. Svatko od nas ima nekakav ožiljak. Vidljiv ili nevidljiv. I iza svakog ožiljka stoji priča. Ponekad bolna, ponekad smiješna. Ponekad puna srama, a ponekad puna ponosa. Život nam je obilježen nekom od tih priča, dok se nekih više i ne prisjećamo. Ali svaki ožiljak vidljiv je podsjetnik rana koje su nam nanijete.
Ne možeš živjeti život, a ne biti ranjen. To dolazi u paketu. Ali ima nešto kod ožiljaka što ljude čini više ljudima. Mi smo ponekad (i to s pravom) sumnjičavi kada vidimo ljude koji, onako na prvi pogled, djeluju – savršeno. Djeca bez oderanih koljena, tinejđeri bez bubuljica, žene savršenih proporcija, starije osobe bez bora, svi oni izazivaju kod nas barem blagu nevjericu.
Ima nešto stvarnog, uvjerljivog, vjerodostojnog u ožiljcima.
Ali kako onda govoriti o „ožiljcima nade“ kada je u svakoj od tih priča prisutna bol?
„Sve što mi ovi ožiljci mogu dati jest – nada, ali sve što vidim u ovoj noći jesu brodovi koji tonu.“, jada se pjesnik.
Za nas kršćane nadu simbolizira smrt i uskrsnuće Isusa Krista. Križ, simbol okrutne smrti, postao je simbol nade, jer je Krist svojim uskrsnućem pobijedio smrt. Kristovi ožiljci nas podsjećaju … Read More
NIJE DOVOLJNO**
**slobodan prijevod i interpretacija teksta čiji je auktor Christoph Friedrich Blumhardt
Nije dovoljno slaviti Uskrs i reći: „Krist je uskrsnuo!“. Beskorisno je to izgovarati ukoliko u isto vrijeme nismo u stanju reći da smo i mi također uskrsnuli, da smo primili nešto s neba.
Mi bi se morali osjećati grozno kada se dogodi Uskrs, smrt i uskrsnuće Isusovo, kada se to navijesti čitavom svijetu, a s nama se u biti ništa ne dogodi. Kada na nas to nema nikakvog učinka.
Veliki protok vremena sa sobom je donio i napast da mi i dalje govorimo o Kristovoj smrti i njegovom uskrsnuću, a da to ostane na riječima, da nas ne dotakne i ne pomakne.
Mi čujemo za Kristovu smrt na križu i mi i dalje sjedimo i jednako nam je dosadno kao da čitamo lanjske novine. Dapače, možda bi nam te novine bile i zanimljivije.
Tu je neprijatelj stekao prednost i ako želimo stvari preokrenuti trebali bismo stati pred Boga, trebali bi se boriti i moliti, kako bi našli smisao Kristove smrti i uskrsnuća. Ali ljudi, neprestano, ulaze u velike rasprave o vjerskim pitanjima. Bog je za njih mrtav. I za njih je sasvim u redu da je Bog mrtav, jer onda mogu činiti što … Read More
“AKO TE JEDNOG DANA BOG POZOVE”
(“…si algún día Dios te llama…”)
Španjolska Legija (Legión Española, La Legión), neformalno poznata kao “Tercio” ili “Tercios”, postrojba je Španjolske vojske i čini njezinu elitnu postrojbu za brzo djelovanje.
Na Veliki četvrtak, svake godine, iskrcavši se u Malagi, legionari ulaze u zgradu bratovštine Casa Hermandad de la Cofradía del Cristo de la Buena Muerte (“Krist od dobre smrti”) y Ánimas y Nuestra Señora de la Soledad, u četvrti El Perchel, pjevajući pjesmu “El novio del muerte” (“Zaručnik smrti”) na svojim ramenima noseći raspelo sa Kristom – Cristo de Mena.
Uz zvukove legionarskih bubnjeva raspelo se postavlja na tron. Sve ostalo pogledajte /Uvijek Nedjeljom & Ivica Ursić/ u ovoj snimci… jedinstven doživljaj. Neopisiv.
Viva, Cristo El Rey!
https://youtu.be/oeuRoaFZolc
„I gle, s najkrotkijom gestom od svih,
počeo je rat za ovaj svijet.
Poljupcem.“NEDJELJA PALMI – CVJETNICA – NEDJELJA MUKE GOSPODNJE
Poprilično dug naziv, dat ovom danu, u sebi obuhvaća dualni aspekt liturgijske svečanosti. Procesija u kojoj se nose maslinove grane opisuje Isusov trijumfalni ulazak u Jeruzalem, ulazak u posljednji tjedan njegovog zemaljskog života, koji se razvija pred našim očima u čitanju Muke.
Liturgija je prepuna simbolike, obilna paradoksima.
Mahanje palminim/maslinovim granama evocira uspomene na blagdan Sjenica kada su ljudi mahali granama i pjevali Aleluja, te tako odavali počast oslobođenju iz Egipta, ili pobjedničkom ulasku Makabejaca u Jeruzalem i ponovnu izgradnju Hrama.
Ipak gomila, koja je Isusu klicala „Hosana!“ – „Spasi nas, mi te molimo!“ (riječ je izvorno aramejska, a u prijevodu znači “Pomozi!”), kroz pet dana glasno će tražiti njegovu smrt.
Lik Mesije, koji nije ratnički nego onaj koji donosi mir i koji sjedi na magaretu, uvodi nas u tjedan kada će Isus umrijeti razapet između dva razbojnika.
Nedjelja Palmi/Cvjetnica sažetak je Korizme. To je dan velike proslave i dan duboke žalosti. Na ovaj dan Isus ulazi u Jeruzalem kao kralj kojemu kliču tisuće. Do kraja tjedna će biti mrtav, a njegovi sljedbenici će se razbježati.
Evanđelist Marko započinje priču o Isusovoj Muci s tri priče. Jedna je … Read More
„uvijek nedjeljom“
od 25. ožujak 2018.
https://jumboiskon.tportal.hr/dl/b13b2d7b-72cb-407e-8578-50fcbff39e3e
