-
Pronašao sam negdje priču o tome kako je neki čovjek pomagao susjedu bojadisati fasadu kuće. Taj je susjed imao malenog crnog psića koji je imao jedan svoj poseni ritual. Otišao bi do stražnjih vrata kuće i tu bi uporno lajao sve dok netko od ukućana ne bi čuo njegovu poruku i pustio ga vani, na dvorište.
Jednog dana, priča čovjek, dok je bojadisao fasadu, a nitko od domaćina nije bio kod kuće, mali je psić ponovio svoj svakodnevni ritual, došao je do vrata i lajao … i lajao … ali uzalud. Lajao je čitav dan.
Tužno je što mali psić nije bio u stanju pojmiti da je svo njegovo lajanje potpuno beskorisno. Nikoga nije bilo kod kuće tko bi ga mogao čuti i otvoriti mu vrata.
Možda se puno nas ponekad osjeća kao ovaj psić.
Molili smo se i molili za nešto i činilo se da odgovora nema.
Činilo se da nikoga nema doma.
Ako ste se prepoznali – ne brinite – niste sami.
Kroz Sveto Pismo susrećemo brojne Božje sljedbenike koji vape, a čini se da njihove molitve ostaju neuslišane.
Dva su najveća primjera bili apostol Pavao i – sam Isus.
Pavao je molio Boga, molio ga je tri puta, da mu „izvadi trn iz … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/kucajte/
Marta i Marija postale su simboli za dva moguća stava prema životu, za dvije sile u čovjeku i u čovječanstvu kao cjelini, za dva oblika zabrinutosti.
Marta je zabrinuta.
Marta brine za “mnogo stvari” ali sve te stvari imaju svoj kraj.
One su preliminarne, prolazne i prijelazne.
Marija brine samo oko “jedne stvari” koja je beskonačna, krajnja i trajna.
Martin put, njezin način razmišljanja nije nam mrzak. Naprotiv, to je način, to je put kojim hodi ovaj naš svijet i po kojem i funkcionira. To je pokretačka snaga koja održava i obogaćuje društveni i gospodarski život.
Bezbroj je briga u našim životima koje zahtijevaju našu pozornost, predanost, našu strast. Ali one ne zahtijevaju od nas beskonačnu pozornost, bezuvjetnu predanost i krajnju strast. One jesu važne, često jako važne, i za vas i za mene i za čitavo čovječanstvo. Ali one nisu krajnje, ultimativno važne.
I zato Isus i hvali Mariju, a ne Martu.
Marija je izabrala “ono parvo”, izabrala je ono što čovjeku treba, jedinu stvar koja ima konačan značaj za čovjeka.
Što je to ili što to znači brinuti o nečemu?
To znači da smo u to uključeni, da je dio nas u tome, da mi u tome sudjelujemo sa svojim srcem. A znači čak i više … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/bolji-dio/
Današnje čitanje iz Evanđelja po Luki govori o milosrdnom ili o dobrom Samarijancu. Možda bi bilo bolje reći o „Samarijancu koji je bio voljan pomoći“, jer ustvari mi ne znamo je li on dobra osoba.
Čak ako čovjek nije upoznat s poviješću neprijateljstava između Židova i Samarijanaca, odmah shvati da ovaj čovjek čini nešto dobro, a pretpostavka je da bi trebao biti loš i onda dolazimo do zaključka da dobri ljudi nisu loši – oni samo ne čine dobre stvari.
Priču jako dobro znamo.
Čovjek putuje opasnom Jerihonskom cestom, koja je duga nešto manje od 30 kilometara i koja povezuje Jerihon i Jeruzalem. Zvali su je „cesta krvi“, jer je bila okupljalište brojnih pljačkaša, koji su koristili njezinu strminu, vijugavosti i grubost terena za svoje zasjede.
Na toj cesti čovjek je opljačkan, pretučen i bačen pokraj puta.
Neki dobri Židovi su tuda prolazili: svećenik, pa levit.
Obojica su brižni sljedbenici i poštovatelji židovskih zakona.
Ali oni su opljačkanog i na smrt pretučenog čovjeka zaobišli.
Jednostavno su s jedne prešli na drugu stranu ceste.
Samarijanac je treća osoba koja tu prolazi.
Samarijanci su u dugotrajnom i neprestanom sukobu sa Židovima.
Zato je Isusova priča za njegovu publiku u to vrijeme trebala biti šokantna.
Ta … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/čiji-sam-ja-bližnji/
Onima koji danas putuju izvan svoje zemlje najbolje je putovati sa što manje prtljage. Dugi redovi čekanja, mučne kontrole prtljage, povećane mjere sigurnosti, neprestani osjećaj straha ili barem zabrinutosti po pitanju sigurnosti, često današnja putovanja čine – neugodnima.
Današnje Evanđelje govori o Isusu koji na put šalje 72 svoja sljedbenika.
Šalje ih neka idu i dijele Evanđelje s onima koji nikada nisu čuli poruku spasenja.
Oni će utrti put za Isusa dok on putuje prema Jeruzalemu.
Isus im govori: „Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće.“ (10,4)
Govori im neka na put ne nose veliku prtljagu.
Nije to bio ugodan izlet, neko luksuzno putovanje.
Bila je to opasna misija.
Kako će preživjeti?
Trebali su se osloniti na Božju providnost i kao odgovor na njihovu poslušnost sve njihove potrebe biti će i uslišane.
I mi smo stavljeni pred izazov širenja Božje riječi ovim svijetom.
Kao i onoj 72-jici, koje je sam Isus poslao, i nama je potrebno svjetlo na našem putu. Često su naša osjetila otupljena kada je u pitanju naša kršćanska dužnost i često smo preopterećeni različitim ovo-svjetskim brigama i težnjama, pa za svoju životnu misiju ili nemamo volje ili nemamo snage.
Zato trebamo sa sebe zbaciti sav taj teret … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/što-to-nosimo/
Isus se približava Jeruzalemu.
Kralj se približava svojoj sudbini muke i smrti.
Život njegovih učenika je putovanje, neprestano hodočašće prema križu i svi oni koji slijede Isusa na tom putu mogu očekivati da ono što se dogodi njemu da se može dogoditi i njima.
Ali zar im Isus to već nije jasno najavio?
Prvo mjesto gdje bi na svom putu Isus trebao zastati jest neko samarijansko selo. Mržnja između Židova i Samarijanaca već traje preko 700 godina i Samarijanci ne žele imati ništa s onim koji ide u Jeruzalem.
Njihovo odbijanje gostoprimstva učenici bi „nagradili“ spaljivanjem, za što Isus nema ni malo razumijevanja.
Pojavljuju se i neki koji su zainteresirani poći s Nazarećaninom.
Međutim svi imaju nekog neodgodivog posla, za što Isus nema ni malo razumijevanja.
Budimo iskreni, prepoznali smo se i u jednima i u drugima, zar ne?
I vi i ja tako smo nalik Samarijancima.
Nema nikog među nama tko nije barem jednom u nekoj prigodi mirno i glatko odbio primiti Isusa.
A koliko smo tek nalik onima koji uvijek imaju neka preča posla od biti s Isusom.
I danas mi čujemo kako nas Isus zove i mi točno znamo što će nas priupitati, pa mi ipak ustrajavamo u svome odbijanju ili u … Read More -
„TEŠKA RIJEČ“
NAJAVLJENA NA TRGU SV. PETRA
Paul Badde
Napomena Maike Hickson: G. Paul Badde – koji je puno godina radio, kao jako poštovani novinar, u Rimu kao dopisnik (danas za EWTN i za CNA) – upravo je objavio na web stranici Njemačkih biskupa Katholisch.de kratak komentar skorašnjih riječi Pape Franje koje se tiču Uskrsnuća našeg Gospodina. Stoga, sam ga kontaktirao i upitao ga bi li sročio malo duži komentar za nas, koji bi se preveo i objavio. On je ljubazno poslao ovaj povećani tekst kojeg sam ja preveo.
……………………………………………………………………………………………………………………………………………..
Kršćansko Vjerovanje je izazov, počevši od tvrdnje da je Bog postao čovjekom, do vjerovanja u činjenicu Njegovog uskrsnuća od mrtvih iz groba. Nije iznenađenje da su crkveni heretici od samog početka pokušali ublažiti tu afirmaciju i ugušiti je.
No nisu, međutim, bili heretici, već, naprotiv, neki dvosmisleni moderni teolozi koji su konačno uspjeli prilagoditi Vjerovanje i umetnuti ga u naše male misli. Ključna je uloga grčkog pojma Kerygma – teška riječ – koja je i dalje općenito nepoznata običnim vjernicima.
Kerygma znači “proglašavanje”, “najava”, također “homilija”. Upravo je to pojam koji je u suštini pomogao nekima da ponovno interpretiraju staru Uskrsnu Vjeru na takav način da Krist, naposljetku, nije uskrsnuo tjelesno od umrlih, već je uskrsnuo u … Read More
Svake godine iznova Hrvatska se brani od orkestriranih napada samo zato što je željela i što još uvijek želi – BITI… što želi postojati na temeljima koji su nešto o čemu se ne raspravlja…
nevjerojatno koliko je još uvijek u nekim ljudima prisutna komunistička propaganda, koliko je svijet indoktriniran mržnjom prema Hrvatskoj državi …
i sam spomen ideje o Hrvatskoj kao neovisnoj državi drži se krimenom…
nitko normalan ne će se poistovjetiti ni sa jednim političkim režimom, jer on je prolazna stvar i uvijek je rezultat nečijih interesa, a koji najčešće nemaju veze s domoljubnim idealima…
mene 10. travnja neprestano podsjeća da su neki moji sunarodnjaci imali san i da su im ga zabranili… oteli… ubili…
i ja sam imao san 1990. … i meni … danas … moj san nastoje zabraniti… oteti… ubiti…
nadam se da će neki novi naraštaji svoj san o neovisnoj Hrvatskoj, temeljenoj na Božjoj pravdi, u cijelosti i ostvariti…
do tada ne dirajte mi moje snove… jer u njima slobodu sanjam…
Evo kako je ‘Nacija’ prije tri i pol godine prognozirala razvoj stvari u Hrvatskoj
U tiskanom izdanju Nacije od 14. 12. 2011. smo objavili tekst u kojem prognoziramo što će se u Hrvatskoj događati. Sami prosudite koliko smo bili u pravu…
Tekst: Elvis Duspara
Prošli su izbori. Pijetao je zakukurikao. I pobijedio. Što će biti dalje, pred nama je. Tko preživi, pričat će. Što je najgore, ja sam i očekivao ovakav rezultat. Čak moram priznati kako bih se jako iznenadio da je bilo drukčije. Ono što vjerujem je da će Hrvatska kroz pobjedu Kukuriku koalicije čak jedno vrijeme i osjetiti mali pomak u ekonomiji. Vjerojatno će se Hrvat–ska dodatno zadužiti za dodatnih 100 milijardi eura, pa će Vlada pustiti taj novac u opticaj… krenut će naoko svima i svi će biti zadovoljni kako im je dobro. Do trenutka kada dođu ti krediti na naplatu. Onda će se opet kukati i plakati kako taj dug ne možemo vratiti i eto izbora. A da li ćemo imati tada što birati?No, kako nisam ekonomist ne bi se usudio dalje prognozirati što će biti, ali sam nekako siguran kako neće biti nešto baš bajno.
Nešto drugo mene muči. Mene muči koje i kakve zakone će donijeti nova vlast … Read More
GOST KOLUMNE
Mate Knezović: Je li Crkva nemoćna pred ‘novopoganim crkvenjacima’?Ovih dana je od vjernika laičkog staleža prema biskupima krenuo niz zahtjeva da se predlagatelji i podržatelji Istanbulske konvencije podvrgnu crkvenoj disciplini. Kod toga se zahtijeva da se članovima Vlade RH, koji su prihvatili Istanbulsku konvenciju (IK), uputili ju u Sabor RH na ratifikaciju, te ju brane u javnosti i institucijama (odluka je bila jednoglasna) uskrati pričest i drugi sakramenti. Neki zahtjevi idu za tim da ih se ekskomunicira. Ovo je bila prilika da se te teme stave na dnevni red u unutacrkvenim raspravama i promišljanjima. Prije nekoliko dana Borna Puškarić, pročelnik Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije, izjavio je da se o uskraćivanju pričesti razmišlja.
Međutim, prijetnji ili najava, te javnih opomena od strane biskupa nema, iako se radi o javnim sablaznima i praktičnom otpadu od vjere. Danas sam pratio iskričavu raspravu između katoličke aktivistice i političarke Viktorije Kaleb, dogradonačelice Petrinje, i njezinog biskupa Vlade Košića. Doduše, rasprava se vodila na facebook stranici Zagrebačke nadbiskupije. Ona je iznijela zahtjev da se takvim političarima uskrati pričest i da ih se ekskomunicira, na što je on odgovorio da on ne će nikoga ekskomunicirati. Očito je da još nije, barem tako misle biskupi, došlo do takve … Read More
Ovo je sjajan i misaon esej Alexandera Maistrovoya, ruskog Židova, emigranta koji propituje detalje vijesti objavljene u nedjelju: Izbjeglice napale žene u ruskom noćnom klubu. Bile su smjesta premlaćene i poslane u zatvor. Vijest je izazvala brojne i burne komentare. Tekst je veoma inteligentno pisan i preporučen za čitanje.
U mojoj prepisci koja se tiče događaja u Koelnu urednik jednih ruskih novina mi je poslao obeshrabrujući i zbunjujući upit: Gdje su bili njemački muškarci?
Doista, za nas koji smo odrasli u sovjetskoj Rusiji bilo je nezamišljivo da neki pijani mladić na javnom mjestu može ismijavati i napasti djevojke na novogodišnjoj večeri i to u centru Moskve ili Sank Petersburga. Da se to samo usudio teško da bi doživio jutro a da ne postane „mučenik“ u jednom sasvim drugom svijetu…
Etički kod koji nam je urođen na genetskoj razini tražio bi od nas da se umješamo i pomognemo ženi pogotovo u prilici u kojoj su normalni odrasli muškarci bili brojniji od nasilnika a nasilnici nisu bili teroristi ili vanzemaljci nego obični ulični punkeri.
Prema onome što se dogodilo u Njemačkoj, Švedskoj, Austriji … ovaj kod je fatalno ugrožen. Veliki broj zdravih jakih muškaraca koji su čuli vrištanje i zvanje u pomoć i koji su gledali … Read More
GOST KOLUMNE
Ivica Puljak u potjeri za Bogom po splitskim školama i vrtićima
Jedna anegdota kaže kako su za vrijeme komunizma u školama pokušali djeci na sve moguće načine ukazati kako su vjera i znanost dva pojma koja se međusobno isključuju. Međutim, kako to obično biva uvijek se nađe neko oštroumno dijete koje postavi pitanje na koje ni najveći dogmatici nemaju odgovor.Tako je jedan učenik postavio pitanje učitelju: „Kako to da je Ruđer Bošković bio isusovac, a u isto vrijeme i jedan od najvećih znanstvenika svog vremena?“ Našavši se u nezgodnoj poziciji učitelj ispali: „Drug Ruđer Bošković nije imao sve potrebne informacije!“
Mislili smo kako je vrijeme dogmatizma svih vrsta iza nas, kako u 21. stoljeću konačno možemo reći kako smo demokratsko društvo u kojem pravo osobnog izbora ima prvenstvo u odnosu na dogme i ideologije. Međutim, upravo nas je jedan od najvećih javnih zagovornika obrazovanja, napretka i znanosti vratio u mračno doba dogme i terora ideologije. Naime, splitsku javnost je neugodno iznenadio podatak koji je na sjednici Gradskog vijeća iznio vijećnik Josip Markotić, a koji je prozvao splitskog političara, aktivista i znanstvenika Ivicu Puljka kako po školama i vrtićima propagira svoje stavove o nepostojanju Boga. Markotić je, kao gradski vijećnik, zatražio … Read More
Branko Širić
Kako je Nikoletina Bursać potpisao istambulsku konvenciju
Starije generacije se sjećaju „popularnog“ junaka koji je trebao uvjeriti babu da nema Boga. On je mislio da je to jednostavno . Došao je kući i rekao :“ NEMA BOGA“. Baba se nije dala smest pa mu je postavila nekoliko pitanja na koja on , siromašak, nije znao odgovor, ali zna da je „NAREDIO KOMESAR“
Prošlo je puno godina Nikoletina je opet u akciji. Promijenio je taktiku. Sad više nije Nikoletina Bursać, jer je to grubo i ružno , nego se zove Niki Plenki.
Nije više tako nezgrapan je ngo je uljuđen i fin, toliko je plemkast da su ga neki počeli vatat za guzicu.Prošao je tečajeve govorništva tako da mu nastup bude uvjerljiviji. Edukacija, interpretacija, implementacija itd .Sad više nije on nepismen nego je selo nepismeno i ne zna čitat.
Sad uz izjavu : NEMA BOGA, ide i INTERPRETIVNA IZJAVA koja je vrlo važna.
„Svrha interpretativne izjave točno odrediti i razjasniti značenje, odnosno doseg Konvencije ili nekih njezinih odredbi“
Niki više ne tvrdi nego „SMATRA“ da nema Boga.
On „SMATRA“ da će se i poslije moći moliti bogu kojega nema i da će se moći ići u crkvu.
U to je uvjerio svoje drugove i svi odreda su pristali.
Ostaje … Read More
1/ smeta im Hrvatska,
2/ smeta im Katolička crkva,
3/ smeta im Franjo Tuđman,
4/ smetaju im Hercegovci,
5/ smeta im obitelj,
6/ smeta im brak između muškarca i žene,
7/ smeta im vjeronauk,
8/ smeta im “Za dom spremni”,
9/ smeta im Thompson,
10/ smeta im hrvatski dragovoljac,
11/ smeta im Hrvatska vojska,
12/ smeta im zabrana pobačaja,
13/ smeta im Hrvatski jezik,
14/ smeta im prvo bijelo polje,
15/ smeta im slovo U……
i sve mi je jasno… ali zašto im smeta slovo F -? 🤔
a da 🤗 … jer je F-16 🤣Elvis Duspara
ZAMOLBA ZA FOTOGRAFIRANJE
(Uredu zagrebačkog nadbiskupa i Tiskovnom uredu Zagrebačke nadbiskupije)
Blagoslovljen Bog Izraelov!
Ja sam Elvis Duspara i užasnut sam činjenicom da je u Hrvatskoj dozvoljeno ubiti dijete tamo gdje bi ono trebalo biti najzaštićenije – u utrobi njegove majke. Srce mi plače zbog onih koje zbog Ovršnog zakona izbacuju iz jedinog doma na ulicu. Kako mi je stalo do obrane doma, tako smatram da je pozdrav “Za dom spremni” stari hrvatski pozdrav koji je ugrađen u gene svakoga Hrvata. Također sam protiv bilo kakve rodne ideologije, bilo kroz Zakon o diskriminaciji, bilo kroz predstojeću Istanbulsku konvenciju.
Vjerujem da je Bog Izraelov stvorio svijet u doslovnih šest dana prije nekih 6.000 godina. Vjerujem da je Bog načinio Adama petog dana stvaranja na svoju sliku. Vjerujem da je Gospodin Isus Krist, potomak Adama, a ne majmuna, i da nas je svojom smrću na križu pomirio s Ocem Nebeskim. Vjerujem da je Gospodin Isus Krist, nakon što nas je otkupio od grijeha, uskrsnuo od mrtvih i da sjedi zdesne Ocu.
S prijezirom odbacujem povijesno kritičku metodu i dokumentarnu hipotezu kao i majmunski nauk evoluciju.
Kako sam kršćanski fundamentalist, odnosno kako doslovno vjerujem svemu što piše u Svetom Pismu tako vjerujem da je Zemlja ravna, a da … Read More -
https://www.mixcloud.com/animaradio/kucajte/
Marta i Marija postale su simboli za dva moguća stava prema životu, za dvije sile u čovjeku i u čovječanstvu kao cjelini, za dva oblika zabrinutosti.
Marta je zabrinuta.
Marta brine za “mnogo stvari” ali sve te stvari imaju svoj kraj.
One su preliminarne, prolazne i prijelazne.
Marija brine samo oko “jedne stvari” koja je beskonačna, krajnja i trajna.
Martin put, njezin način razmišljanja nije nam mrzak. Naprotiv, to je način, to je put kojim hodi ovaj naš svijet i po kojem i funkcionira. To je pokretačka snaga koja održava i obogaćuje društveni i gospodarski život.
Bezbroj je briga u našim životima koje zahtijevaju našu pozornost, predanost, našu strast. Ali one ne zahtijevaju od nas beskonačnu pozornost, bezuvjetnu predanost i krajnju strast. One jesu važne, često jako važne, i za vas i za mene i za čitavo čovječanstvo. Ali one nisu krajnje, ultimativno važne.
I zato Isus i hvali Mariju, a ne Martu.
Marija je izabrala “ono parvo”, izabrala je ono što čovjeku treba, jedinu stvar koja ima konačan značaj za čovjeka.
Što je to ili što to znači brinuti o nečemu?
To znači da smo u to uključeni, da je dio nas u tome, da mi u tome sudjelujemo sa svojim srcem. A znači čak i više … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/bolji-dio/
Današnje čitanje iz Evanđelja po Luki govori o milosrdnom ili o dobrom Samarijancu. Možda bi bilo bolje reći o „Samarijancu koji je bio voljan pomoći“, jer ustvari mi ne znamo je li on dobra osoba.
Čak ako čovjek nije upoznat s poviješću neprijateljstava između Židova i Samarijanaca, odmah shvati da ovaj čovjek čini nešto dobro, a pretpostavka je da bi trebao biti loš i onda dolazimo do zaključka da dobri ljudi nisu loši – oni samo ne čine dobre stvari.
Priču jako dobro znamo.
Čovjek putuje opasnom Jerihonskom cestom, koja je duga nešto manje od 30 kilometara i koja povezuje Jerihon i Jeruzalem. Zvali su je „cesta krvi“, jer je bila okupljalište brojnih pljačkaša, koji su koristili njezinu strminu, vijugavosti i grubost terena za svoje zasjede.
Na toj cesti čovjek je opljačkan, pretučen i bačen pokraj puta.
Neki dobri Židovi su tuda prolazili: svećenik, pa levit.
Obojica su brižni sljedbenici i poštovatelji židovskih zakona.
Ali oni su opljačkanog i na smrt pretučenog čovjeka zaobišli.
Jednostavno su s jedne prešli na drugu stranu ceste.
Samarijanac je treća osoba koja tu prolazi.
Samarijanci su u dugotrajnom i neprestanom sukobu sa Židovima.
Zato je Isusova priča za njegovu publiku u to vrijeme trebala biti šokantna.
Ta … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/čiji-sam-ja-bližnji/
Onima koji danas putuju izvan svoje zemlje najbolje je putovati sa što manje prtljage. Dugi redovi čekanja, mučne kontrole prtljage, povećane mjere sigurnosti, neprestani osjećaj straha ili barem zabrinutosti po pitanju sigurnosti, često današnja putovanja čine – neugodnima.
Današnje Evanđelje govori o Isusu koji na put šalje 72 svoja sljedbenika.
Šalje ih neka idu i dijele Evanđelje s onima koji nikada nisu čuli poruku spasenja.
Oni će utrti put za Isusa dok on putuje prema Jeruzalemu.
Isus im govori: „Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće.“ (10,4)
Govori im neka na put ne nose veliku prtljagu.
Nije to bio ugodan izlet, neko luksuzno putovanje.
Bila je to opasna misija.
Kako će preživjeti?
Trebali su se osloniti na Božju providnost i kao odgovor na njihovu poslušnost sve njihove potrebe biti će i uslišane.
I mi smo stavljeni pred izazov širenja Božje riječi ovim svijetom.
Kao i onoj 72-jici, koje je sam Isus poslao, i nama je potrebno svjetlo na našem putu. Često su naša osjetila otupljena kada je u pitanju naša kršćanska dužnost i često smo preopterećeni različitim ovo-svjetskim brigama i težnjama, pa za svoju životnu misiju ili nemamo volje ili nemamo snage.
Zato trebamo sa sebe zbaciti sav taj teret … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/što-to-nosimo/
Isus se približava Jeruzalemu.
Kralj se približava svojoj sudbini muke i smrti.
Život njegovih učenika je putovanje, neprestano hodočašće prema križu i svi oni koji slijede Isusa na tom putu mogu očekivati da ono što se dogodi njemu da se može dogoditi i njima.
Ali zar im Isus to već nije jasno najavio?
Prvo mjesto gdje bi na svom putu Isus trebao zastati jest neko samarijansko selo. Mržnja između Židova i Samarijanaca već traje preko 700 godina i Samarijanci ne žele imati ništa s onim koji ide u Jeruzalem.
Njihovo odbijanje gostoprimstva učenici bi „nagradili“ spaljivanjem, za što Isus nema ni malo razumijevanja.
Pojavljuju se i neki koji su zainteresirani poći s Nazarećaninom.
Međutim svi imaju nekog neodgodivog posla, za što Isus nema ni malo razumijevanja.
Budimo iskreni, prepoznali smo se i u jednima i u drugima, zar ne?
I vi i ja tako smo nalik Samarijancima.
Nema nikog među nama tko nije barem jednom u nekoj prigodi mirno i glatko odbio primiti Isusa.
A koliko smo tek nalik onima koji uvijek imaju neka preča posla od biti s Isusom.
I danas mi čujemo kako nas Isus zove i mi točno znamo što će nas priupitati, pa mi ipak ustrajavamo u svome odbijanju ili u … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/cijena-sljedbeništva/
