Vidiš … sad kad se svi upiredu za te’ složit šta boji nekrolog (ajme koja gruba rič, a…?) i kad nabrajadu tvoje pisme… kada pribiru po svojin uspomenan kad i di ih je takla koja tvoja rič… kada te kuju u zvizde i govoridu o „kozmičkon dalmatincu“ (pravo da ti rečen pojma neman šta bi to tribalo bit’)… ja te se sićan i padaš mi na pamet… ne po pismama…
… nego po – ŠKINI!

Po rišpetu kojega si steka’ svojin karakteron i to tamo di mi u Split čovika najbo’je sinjamo… na mali balun…

Sićan se, neko te je doveja među nas koji smo, petkon popodne, igrali mali balun (o’ šponde) u onu dvoranu (a bi’ će je sorili) između „socijalnoga“ i ‘otela „Marjan“… rekli su „minjat’ će jednoga koji nije moga doć’“?!

… Oliver?
Mali balun?
Alo? … pa mi ne pivamo petkon popodne… MI SE CIPAMO!

Mi smo bili klapa koja je u tu dvoranu, u kraj šetemane, igrala „tuta forca“, do istrebljenja… došli bi izbacit iz sebe sve svoje muke i nevo’je, sve svoje komplekse i frustracije, došli bi se opotit, odigrat, ostat živ, popit biru, zapalit španjulet i razić’ se do idućega petka…

Brat kontra brata… rođak kontra rođaka… prijate’j kontra prijate’ja… brez milosti…

Mislija … Read More

Hrana i razdioba hrane snažna je priča na mnogo načina. Riječ je o hranjenju naših tijela, ali također, simbolički, i o hranjenju našeg duha. Nije li ponuda i dijeljenje hrane, ma o kakvoj se hrani radilo, u samom srcu gostoprimstva, baš kao i ponuda krova nad glavom? I zar se mi ne osjećamo sitima na više načina ako jedemo svoju hranu u društvu drugih ljudi?  

Čini se da su to bitne teme ovonedjeljnog čitanja (Ivan 6, 1-15) koje opisuje događaj, a kojeg možemo naći u sva četiri Evanđelja. To je jedino Isusovo čudo koje se spominje u sva četiri Evanđelja.

Isus rješava naše najosnovnije ljudske potrebe, našu najveću glad.

Hraniti gladne (gladni svijet) u samom je srcu Evanđelja.

Isus nam poručuje da će pitanje „Što ste učinili u odnosu prema svjetskoj gladi?“ biti na posljednjem sudu.

U ovoj priči Isus nam daje primjer.

U ono vrijeme kroz apostole, a danas kroz nas njegove sljedbenike.

Prvo, mi postavljamo scenu.

Stvari se ne odvijaju na najbolji mogući način, pa Isus mora poučavati kroz parabole. Tako će njegovi sljedbenici, koji imaju uši da bi čuli, znati što govori, a moćni “outsideri” ne će.

Ipak ljudi iz njegova grada bivaju sablažnjeni, a Isus čuje užasne vijesti da … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/kad-je-dovoljno/

U ovom našem umreženom i ožičenom svijetu, one kompanije koje žele izbiti u prvi plan, oglašavaju se pod mottom „mi smo vam na usluzi 24 x 7 x 365“.

„Nema odmora dok traje prodaja“ bila bi parafraza onog poznatog slogana poslije II svjetskog rata.

Novi slogani – stara logika.

Samo oni koji ne posustaju uspijevaju.

„You snooze – you loose!“ kažu Ameri.

„Ako zakunjaš – gubiš“.

Na čelu modrenih kompanija su manageri.

Ljudi koji su dobro opremljeni modernim čudima tehnologije i komunikacije, jer ako nisi „on-line“ 24 sata na dan – pregaziti ćete konkurencija.

Zato „top executives“ sa sobom nose laptope, I-pode, barem dva mobitela i obvezatno – pager.

Vidjeli ste ih, zar ne? Ako nigdje drugdje onda u filmovima.

Iziđe čovjek navečer u restoran na večeru kako bi se malo opustio i kako mu supruga ne bi po vazdan kužinavala, a kad ono zvoni telefon. Netko za susjednim stolom vadi svoj „Blackberry“ i započinje razgovor koji jednostavno ne smije čekati.

I svi vrhunski manageri, ali i ne samo oni, danas obvezatno trebaju – pager. Pageri koji su nastali prije mobitela danas se reklamiraju kao nešto – bez čega se jednostavno – ne može. Pager je postao nužnost, a ne luksuz. Pager je daleko pouzdaniji od mobitela … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/otpočinite-malo/

ŽELJEZNA MEDALJA

Znate li da je u određenom razdoblju ljudske povijesti željezo bilo vrednije od zlata? Koristilo se u početku isključivo u religijske svrhe kao dragocjeni višak u proizvodnji bronce. Kad su ga ljudi počeli taliti i taj je proces zahtijevao ogroman trud i vrlo visoke temperature.

Zlato se moglo taliti i oblikovati bez prevelike muke, a željezni mačevi predstavljali su najveću dragocjenost.

Nekako sam se spontano večeras sjetila te činjenice dok sam promatrala one pokisle pijetlove kako dižu uvis zlatni trofej.Pa naravno! Ionako su naši momci djelovali kao da su pali na ovo prvenstvo iz neke druge dimenzije, nekog drugog vremena, nekih drugih vrijednosti. Vitezovima na paše zlatni nakit nego željezni mačevi.

Njihova medalja izvana ima srebrni sjaj, no budite sigurni da je željezna. Željezan je u njoj trud, muka, srčanost,htijenje, znoj, radost i suze. Nismo tome svjedočili samo mi, njihovu posebnost uočio je i zavolio je cijeli svijet.

Brojevi kažu da je pobjednik bio netko drugi. Srca kažu da ipak nije.

Ne plači, Luka. Da se nisi usudio plakati.Mogu podnijeti svačije suze, samo ne tvoje.Ne želim gledati kremenog dečka s Velebita tužnog, ne dok stoji na vrhu svijeta, skupa sa svojim malenim ponosnim narodom.Zbog tebe smo tu,tebe i tvojih momaka.Direktno ste nastavili hodati cestom koju … Read More

Ne mi večeras nismo poraženi.
Mi večeras nismo izgubili.
Jer mi smo odavno poraženi.
Utakmicu, daleko važniju od večerašnje, mi smo izgubili i to predajom bez borbe još 2000. godine.

A ovo danas je bila pobjeda.
Jer vratili smo zajedništvo. Vratili smo vjeru u sebe.
I ako pameti imamo shvatili smo kojim putem nam je ići.

Današnje finale je tako zorno pokazalo što je to čovjekov život. Bio si bolji. Nadigrao si suparnika u svim elementima igre. Dominirao si. I na kraju si izgubio.

Zašto?
To pitanje će večeras biti na mnogim usnama.
Zašto smo izgubili?
Bože gdje si bio?
Pa mi smo se tebi tako žarko molili?
Zašto si nas ostavio?

I naravno ljudi, koji tako razmišljaju, biti će frustrirani, razočarani… pa neki i očajni. Tolike molitve, a Bog ni prstom da mrdne. Pobjedu odnosi sretniji i spretniji.

A ja kažem da je to u redu. Jer to je igra. Igra koju je osmislio ovaj svijet i koja se igra po pravilima ovoga svijeta. A nama je biti u svijetu a ne biti od svijeta. Laže onaj koji kaže da mu je sve jedno poraz ili pobjeda. Nikom normalnom nije sve jedno. Ali pametan čovjek uvijek više nauči u porazu nego u pobjedi.

Pusti filozofiju, kažete vi.
Daj nam pobjedu.
Mi se želimo radovati. Plesati. Pjevati.

Pa radujte … Read More

Malo manje od sata dijeli me od početka gledanja finalne utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva. Po svemu trebao bih biti nervozan, nabrijan, uzbuđen… ali ne… ja miran… najmirniji od svih 6 do sada odgledanih utakmica… kao da nije finale… borba za vrh nogometnog Olimpa… i jasno mi je… zašto me ne trese navijačka groznica…

…zato jer je nogomet postao sredstvo a ne cilj…

…moji „vatreni“ su pokorili svijet nogometa i sada je samo pitanje hoće li pokoriti svijet u kojem mi Hrvati živimo.

„Vatreni“ su učinili svoje. Dobili su misiju i ispunili su tu misiju. Igrali su za nas. Možda oni toga nisu ni svjesni ali doći će dan kada će sve biti jasno kao u podne.

Današnje čitanje iz evanđelja po Marku govori „Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.“ (Marko 6, 7-9)

„Vatreni“ su odbacili svu prtljagu ovoga svijeta. Prtljagu koja bi ih sputavala na putu koji je bio pred njima. Odbacili su oholost, samodovoljnost, odbacili su bahatost i samozaljubljenost. Odbacili su slavu ovog propalog svijeta … Read More

“Ako želiš putovati daleko i brzo, putuj  s malo prtljage.
Odbaci sve svoje zavisti, ljubomore, nepomirljivosti, sebičnosti i strahove.”
(Glenn Clark)
 

Uvijek sam se divio ljudima koji su na put kretali s malo prtljage. Zavidio sam im, jer ja imam običaj, naviku, nositi sa sobom, i to neovisno o dužini putovanja, sve živo i neživo. A to nije dobro.

Ponajprije, dok vi čekate, recimo u zračnoj luci, pokraj pokretne trake za prtljagu, kada će se konačno pojaviti vaši koferi, i hoće li uopće svi biti na broju, drugi neki putnici već su krenuli dalje. Ne želim ni spominjati kolika je cijena dodatnih kilograma po cjeniku zrakoplovnih kompanija.

I što je najgore, pretvaraš se u nosača, u nervoznog patnika koji gura, vuče, i koji više brige vodi o svojoj prtljazi nego o samome sebi. Postaješ rob prtljage i nemaš slobodu ustati i krenuti, naglo promijeniti odluku i pravac svoga putovanja.

Koncentracija se rasipa na sve strane i umjesto da upoznaš nove ljude, otkriješ neke zanimljivosti, ti se baviš jako dobro poznatim koferima i stvarima koje si u njih utrpao prije polaska. Što je manje nepotrebne prtljage to je lakše opažati svijet oko sebe. I ne samo vidjeti nego i pružiti nekome ruku gdje je to potrebno.

Postoji … Read More

Ovo je sjajan i misaon esej Alexandera Maistrovoya, ruskog Židova, emigranta koji propituje detalje vijesti objavljene u nedjelju: Izbjeglice napale žene u ruskom noćnom klubu. Bile su smjesta premlaćene i poslane u zatvor. Vijest je izazvala brojne i burne komentare. Tekst je veoma inteligentno pisan i preporučen za čitanje.

U mojoj prepisci koja se tiče događaja u Koelnu urednik jednih ruskih novina mi je poslao obeshrabrujući i zbunjujući upit: Gdje su bili njemački muškarci?

Doista, za nas koji smo odrasli u sovjetskoj Rusiji bilo je nezamišljivo da neki pijani mladić na javnom mjestu može ismijavati i napasti djevojke na novogodišnjoj večeri i to u centru Moskve ili Sank Petersburga. Da se to samo usudio teško da bi doživio jutro a da ne postane „mučenik“ u jednom sasvim drugom svijetu…

Etički kod koji nam je urođen na genetskoj razini tražio bi od nas da se umješamo i pomognemo ženi pogotovo u prilici u kojoj su normalni odrasli muškarci bili brojniji od nasilnika a nasilnici nisu bili teroristi ili vanzemaljci nego obični ulični punkeri.

Prema onome što se dogodilo u Njemačkoj, Švedskoj, Austriji … ovaj kod je fatalno ugrožen. Veliki broj zdravih jakih muškaraca koji su čuli vrištanje i zvanje u pomoć i koji su gledali … Read More

GOST KOLUMNE
Ivica Puljak u potjeri za Bogom po splitskim školama i vrtićima
Jedna anegdota kaže kako su za vrijeme komunizma u školama pokušali djeci na sve moguće načine ukazati kako su vjera i znanost dva pojma koja se međusobno isključuju. Međutim, kako to obično biva uvijek se nađe neko oštroumno dijete koje postavi pitanje na koje ni najveći dogmatici nemaju odgovor.

Tako je jedan učenik postavio pitanje učitelju: „Kako to da je Ruđer Bošković bio isusovac, a u isto vrijeme i jedan od najvećih znanstvenika svog vremena?“ Našavši se u nezgodnoj poziciji učitelj ispali: „Drug Ruđer Bošković nije imao sve potrebne informacije!“

Mislili smo kako je vrijeme dogmatizma svih vrsta iza nas, kako u 21. stoljeću konačno možemo reći kako smo demokratsko društvo u kojem pravo osobnog izbora ima prvenstvo u odnosu na dogme i ideologije. Međutim, upravo nas je jedan od najvećih javnih zagovornika obrazovanja, napretka i znanosti vratio u mračno doba dogme i terora ideologije. Naime, splitsku javnost je neugodno iznenadio podatak koji je na sjednici Gradskog vijeća iznio vijećnik Josip Markotić, a koji je prozvao splitskog političara, aktivista i znanstvenika Ivicu Puljka kako po školama i vrtićima propagira svoje stavove o nepostojanju Boga. Markotić je, kao gradski vijećnik, zatražio … Read More

Branko Širić

Kako je Nikoletina Bursać potpisao istambulsku konvenciju

Starije generacije se sjećaju „popularnog“ junaka koji je trebao uvjeriti babu da nema Boga. On je mislio da je to jednostavno . Došao je kući i rekao :“ NEMA BOGA“. Baba se nije dala smest pa mu je postavila nekoliko pitanja na koja on , siromašak, nije znao odgovor, ali zna da je „NAREDIO KOMESAR“

Prošlo je puno godina Nikoletina je opet u akciji. Promijenio je taktiku. Sad više nije Nikoletina Bursać, jer je to grubo i ružno , nego se zove Niki Plenki.

Nije više tako nezgrapan je ngo je uljuđen i fin, toliko je plemkast da su ga neki počeli vatat za guzicu.Prošao je tečajeve govorništva tako da mu nastup bude uvjerljiviji. Edukacija, interpretacija, implementacija itd .Sad više nije on nepismen nego je selo nepismeno i ne zna čitat.

Sad uz izjavu : NEMA BOGA, ide i INTERPRETIVNA IZJAVA koja je vrlo važna.

„Svrha interpretativne izjave točno odrediti i razjasniti značenje, odnosno doseg Konvencije ili nekih njezinih odredbi“

Niki više ne tvrdi nego „SMATRA“ da nema Boga.

On „SMATRA“ da će se i poslije moći moliti bogu kojega nema i da će se moći ići u crkvu.

U to je uvjerio svoje drugove i svi odreda su pristali.

Ostaje … Read More

1/ smeta im Hrvatska,
2/ smeta im Katolička crkva,
3/ smeta im Franjo Tuđman,
4/ smetaju im Hercegovci,
5/ smeta im obitelj,
6/ smeta im brak između muškarca i žene,
7/ smeta im vjeronauk,
8/ smeta im “Za dom spremni”,
9/ smeta im Thompson,
10/ smeta im hrvatski dragovoljac,
11/ smeta im Hrvatska vojska,
12/ smeta im zabrana pobačaja,
13/ smeta im Hrvatski jezik,
14/ smeta im prvo bijelo polje,
15/ smeta im slovo U……
i sve mi je jasno… ali zašto im smeta slovo F -? 🤔
a da  🤗 … jer je F-16  🤣

Elvis Duspara

ZAMOLBA ZA FOTOGRAFIRANJE

(Uredu zagrebačkog nadbiskupa i Tiskovnom uredu Zagrebačke nadbiskupije)

Blagoslovljen Bog Izraelov!

Ja sam Elvis Duspara i užasnut sam činjenicom da je u Hrvatskoj dozvoljeno ubiti dijete tamo gdje bi ono trebalo biti najzaštićenije – u utrobi njegove majke. Srce mi plače zbog onih koje zbog Ovršnog zakona izbacuju iz jedinog doma na ulicu. Kako mi je stalo do obrane doma, tako smatram da je pozdrav “Za dom spremni” stari hrvatski pozdrav koji je ugrađen u gene svakoga Hrvata. Također sam protiv bilo kakve rodne ideologije, bilo kroz Zakon o diskriminaciji, bilo kroz predstojeću Istanbulsku konvenciju.

Vjerujem da je Bog Izraelov stvorio svijet u doslovnih šest dana prije nekih 6.000 godina. Vjerujem da je Bog načinio Adama petog dana stvaranja na svoju sliku. Vjerujem da je Gospodin Isus Krist, potomak Adama, a ne majmuna, i da nas je svojom smrću na križu pomirio s Ocem Nebeskim. Vjerujem da je Gospodin Isus Krist, nakon što nas je otkupio od grijeha, uskrsnuo od mrtvih i da sjedi zdesne Ocu.

S prijezirom odbacujem povijesno kritičku metodu i dokumentarnu hipotezu kao i majmunski nauk evoluciju.
Kako sam kršćanski fundamentalist, odnosno kako doslovno vjerujem svemu što piše u Svetom Pismu tako vjerujem da je Zemlja ravna, a da … Read More

Kardinalne greške u udžbeniku povijesti. I Krvavi Uskrs netočno su opisali
MAXPORTAL

Ovih dana došao nam je u ruke udžbenik iz povijesti za 1. razred srednjih trogodišnjih strukovnih škola. Autor udžbenika je dr. Hrvoje Petrić, glavni i odgovorni urednik akademik dr. Dragutin Feletar, recenzenti prof. Miroslav Šašić, prof. dr. sc.. Mira Kolar i mr. sc. Jakša Raguž, a nakladnik „Meridijani“ iz Samobora.

Što u tom udžbeniku piše na temu „kako je počeo rat na mom otoku“, odnosno o agresiji na Hrvatsku.

“Pobunjeni su Srbi početkom 1991. nastojali proširiti svoju vlast nad dijelovima Hrvatske koji nisu bili zahvaćeni  pobunom 1990. godine. U proljeće 1991. došlo je do više sukoba između srpskih pobunjenika  i policije Republike Hrvatske – u ožujku u Pakracu kada je ranjeno nekoliko policajaca, a u travnju (sic!) 1991. na Plitvičkim jezerima gdje je ubijen hrvatski branitelj Josip Jović,” piše o početku agresije na Hrvatsku. 

Napad srpskih terorista na Plitvice započeo je 29. ožujka, a svi znamo da je Krvavi Uskrs (KRV NA USKRS), kad je poginuo Josip Jović, bio 31, ožujka 1991. Ne treba biti stručnjak, kititi se titulama doktora povijesnih znanosti, da bi se to znalo. Ako je autor napravio tu kardinalnu grešku, kako je promakla pored toliko recenzenata, samo Bog zna.

U nastavku slijedi:

“Pobuna se proširila u istočnu Slavoniju i zapadni Srijem. U … Read More

Većina ljudi kao da ignorira ili preskače Veliku subotu.

Ali nemoguće je ignorirati ili preskočiti stvarnost Velike subote u našem životu. Velika subota je „vrijeme između“. Tragedija razapinjanja je za nama ali slava uskrsnuća još uvijek nije tu. Niti smo tu niti smo tamo. Zapeli smo u sredini. Između. Ono što je bilo više nije, a ono što će biti nije nam još jasno ni poznato. Čovjek se osjeća kao da nema kamo otići i kao da nema što činiti.

Velika nam subota dolazi na mnogo načina, ali čini se da u sebi uvijek uključuje smrt. Smrt Isusovu, smrt ljudi koje volimo, smrt naših međusobnih odnosa, smrt naših nadanja i snova. U kalendaru Velika subota je samo jedan dan u godini. Ali tako nije u životu. Oni među nama koji su propatili smrt voljene osobe znaju da se od Velikog petka do Uskrsa ne dolazi kroz samo jedan dan. Velika subota zna potrajati mjesecima, godinama, čak i čitav život. Velika subota nas poziva ka grobu.

Ali zar imamo ikamo drugdje i poći?

Ukop

Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. Josip uze tijelo, … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/snaga-sjemena/

Je li uopće moguće dati odgovor na ovo pitanje?

Mislim da jest. Moraš znati postoji li neki univerzalni standard prema kojem odmjeravaš svoje postupke i postupke ljudi oko sebe.

Ukoliko takav standard ne postoji ili ga se ignorira, ili ga se čak odbacuje, onda je pitanje „Jesmo li normalni?“ pitanje na kojeg ćemo dobiti svaki put neki drugi odgovor. Odgovor primjeren trenutku, modi, trendu. Odgovor će biti uvijek oportun i rezultat golog sebičnog interesa.

Ukoliko danas želite biti normalni, normalni po standardima ove kulture, onda morate normalnim držati sve ono što je za vas, još do jučer, bilo nenormalno i neprihvatljivo.

Jer ukoliko tako ne postupite biti ćete definitivno proglašeni – nenormalnom osobom. Svi će govoriti da s vama „nešto sigurno – nije u redu“.

Velika je vjerojatnost da ste se u svom radnom okruženju susreli s uzrečicom: „Ne morate biti ludi da biste ovdje radili – ali pomaže.“

Vidjeli ste i – nasmijali se. Zgodna sintagma za ova – „luda“ ili „nenormalna“ vremena.

Često se čovjek zapita, pa ima li danas uopće više normalnih ljudi?

Svi nekamo žure, trče. Nervozni su. Grintavi. Slabe volje. Nervozni. Neraspoloženi. A ako netko nije takav, zamislite, mi odmah pitamo: „Pa šta je njemu? Je li on normalan?“

U Hrvatskoj … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/izvan-pameti/

]

https://www.mixcloud.com/animaradio/kad-bi-isus-danas-došao/

link za preuzimanje radijske emisije

„uvijek nedjeljom“

od 03. lipanj 2018.

https://jumboiskon.tportal.hr/dl/6c2c0ed1-fa57-4d2f-94ae-a81927619da5

Vijesti, koje u posljednje vrijeme dolaze do nas, skoro su uvijek tmurne. Loše.

Nepravda koja vapi do neba, iz dana u dan, raste a ljudi su, iz dana u dan, sve više frustrirani zbog svoje ekstremno ograničene sposobnosti činjenja bilo čega po tom pitanju.

Naši pokušaji borbe protiv nepravde čine se isprazni i beskorisni.

I dolazimo u napast upitati: „Gdje je naš Bog?“

Padaju mi na pamet riječi koje pjevamo na Križnom putu.

„Klanjamo ti se Kriste i blagosljivljamo te,

jer si svojim svetim križem svijet otkupio.“

To da je ovaj naš svijet potreban otkupljenja svima nam je do boli jasno.

Sami ljudski napori uvijek su nedostatni da bi se bilo koji dramatični problemi na ovom svijetu riješili.

Otkupljenje, kao besplatan dar oslobođenja iz kaosa koji inficira ovaj naš svijet, za nas je vrlo primamljivo. Ali što ove riječi, uzete iz obreda Križnog puta, znače izvan njihovog vjerničko-molitvenog konteksta?

Kako to Kristov križ iskupljuje svijet?

Uloga koju križ igra u otkupljenju svijeta, iako bitna, za nas je ljude ekstremno problematična. Tradicionalno objašnjenje uloge križa obično uključuje nešto u svezi otkupljenja, žrtve i ispunjenja Očeve volje. Ova su objašnjenja istinita ali su i subjekt nesporazuma i krivog razumijevanja pa često ili vode do skandala ili progone križ … Read More

https://jumboiskon.tportal.hr/dl/a602fb2f-6f66-44e2-bb3c-7c11e920d970

————————————————————-

Nedavno je PBS Channel prikazao emisiju o tri obitelji koje su živjele u preriji. Bio je to eksperiment koji je trebao pokazati mogu li (ili ne mogu) obitelji 21. stoljeća živjeti na način kako su živjele obitelji u 19. stoljeću.

Njihova je zadaća bila sijati žitarice, saditi voće i povrće, uzgajati stoku i pripremiti se za zimu. Nakon nekog vremena različiti bi stručnjaci obavili analizu, temeljem koje bi donijeli procjenu i onda bi se ove tri obitelji mogle vratiti svom uobičajenom načinu življenja.

Tijekom eksperimenta s njima su vođeni mnogi razgovori i zanimljivo je bilo to da su svi sudionici ovog eksperimenta posebno naglašavali koliko vremena provode zajedno.

Kako nisu imali televiziju, radio, telefon, automobile i sva ostala tehnička pomagala, svi su rekli da su neprestano bili zajedno. Ta, za njih nova situacija, stvorila je u njima potrebu naučiti kako uistinu živjeti u zajedništvu.

Bio je to pravi izazov za njih, jer su do sada uglavnom živjeli na potpuno drugačiji način. Kod nekih je takav način života izazvao pravi stres, jer se nikako nisu mogli naviknuti na ovu novinu u njihovom životu.

U današnjem svijetu, skoro pa je postalo nemoguće okupiti sve članove obitelji na jednom mjestu, pa čak i kada su u obitelji vjenčanja … Read More

link za preuzimanje radijske emisije

„uvijek nedjeljom“

od 20. svibanj 2018.

https://jumboiskon.tportal.hr/dl/fc50e26f-9238-4f6b-8a8e-7d35adcdeac0