-
„Nadanja i strahovi svih ovih godina
susretoše se u tebi noćas.“Kao nikad do sad,
kao nikad prije,
začuđen, preplašen,
zagledan u nevidljivo vrijeme,
u godinu što je u svoje trajanje prokrijumčarila strah,
u ovu godinu što će uskoro umrijeti samo brojem, ali sadržajem nikada,
ja sam se pitao:
Što hoće ovo ljeto?
Što žele ovi dani?
Ja ih ne razumijem!
Kamo ide,
gdje nas to smjera dovesti ovo vrijeme što je probilo sve djelove moje kože pa ga ćutim do kostiju, ćutim ga u želudcu, u plućima, u očima,
na ramenima… ?
Ono je duboko u meni, ali ga ne razumijem.Kao nikad prije,
kao nikad dosad,
ja sam ovoj godini prijetio,
ja sam je stavljao na popis neželjenih, opasnih, omraženih…
Ja sam ovu godinu želio prognati iz života,
želio sam imati moć i presuditi joj.
“Nikad te se više sjetiti ne ću… ne ponovila se”!
Sve sam to htio,
sve sam želio,
sve sam pokušavao,
ali ništa uspio nisam.
Životu ne možeš zapovijedati.
Samo jedan je Gospodar vremena.
Ne možeš zaustaviti vrijeme. Ne možeš ga izbrisati.
Ne možeš otkinuti samo neke djelove. Pa zadržati komadiće ljepog, krhotine mekih rubova. Ne možeš birati manje bolne sate. Nema te drevne alkemijske vještine koja će vrijeme izmrviti, pretvoriti u prah, otpuhati … Read More„Nadanja i strahovi svih ovih godina
susretoše se u tebi noćas.“Susreti su uvijek prožeti strahom i nadom.
Strah nas je da nešto ne pođe po zlu i nadamo se najboljem.
Bojimo se nepoznanica koje su pred nama i ufamo se povoljnom ishodu.
Susretali se mi s nastupajućom godinom ili međusobno, strah i nada vjerno nas prate. Idu uz nas. Zajedno. Rukom pod ruku.
Nije ih lako držati pod kontrolom.
U jednom trenutku jedan od ta dva osjećaja prevlada pa čovjek ili izgubi svaku nadu i potone u očaj i beznađe ili nada i u najtežim trenutcima iščupa čovjeka iz zagrljaja straha i tjeskobe.
Ali ni nada ne može sama.
Treba pomoć.
Treba vjeru.
I treba ljubav.
Današnje čitanje uvodi nas u susret dviju žena koje su trudne.
Jedna od ove dvije žene je prestara da bi bila majka, a druga je premlada za majčinstvo.
Ali obje su u Božjim rukama.
I to je presudno.
Svako rođenje, svaka trudnoća, vezuje nas uz sve ono što je u našem životu prošlo, odnosno prethodilo i uz sve ono čemu se nadamo u vremenima koja su pred nama. Nadanja i strahovi susreću se u svakom rođenju, ali o Božiću na posebno dramatičan način.
Dva rođenja o kojima zbori Evanđelje povezala su prošlost i budućnost čitavog čovječanstva. Susret o kojem govori … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/kad-dođe-vrijeme/
Najdraže mi je sresti savršeno odjevene mrtvace. To su oni smrknuti kojima je uvijek nešto. Ili imaju puno nekakvog posla, a ukočilo ih za vratom pa ne stignu, ili imaju puno nekakvih svojih i tuđih briga koje ne znaju kako riješiti.
To su oni koji misle da tamo gdje njih nema sve tone, pa zabrinuti za sva ta mjesta na koja ne stignu, objese i lice i ogrlice o vrat i živčano traže nekoga kako bi mu dokazali da su u pravu.
Jedino što na njima blješti je ogrlica, a lica im se podignu jedino kad tračaju nekoga, rade spletke i pomutnje.
Živnu kad tuže ljude, kako bi se ulizali pojedincima.
Za mene su ovo mrtvi ljudi koje samo živci održavaju na životu.
I kad god i sama obješene face idem prema nekome ili kad me ispuni nemir kad sretnem takvog, spomenem se ovog groblja i pomolim se, kako se ne bi i ja pridružila redu živih mrtvaca, jer svi su ljudi skloni ovom jadu.Opasno je to stanje kad se ne liječi, kad ojača i prijeđe u trajno.
Jednom smo kao djeca našli pod kamenom guštericu bez glave, mlatila je repom živčano i bez reda. Čudili smo se kako uopće živi i koliko se dugo može … Read MoreOve teme još uvijek nekako prolaze na društvenim mrežama ali vjerujte mi i samo spominjanje ovih tema kroz prizmu Božjeg moralnog zakona biti će uskoro žestoko sankcionirano. Ovaj osvrt Jim Denisona donosim u tri nastavka.
…………………………………………………………………..
Miss Španjolske stvara povijest natjecanja za Miss Universe!
Filipinka Catriona Gray osvojila je ovogodišnji naslov Miss Universe. Sudjelovale su natjecateljice iz devedeset i četiri zemlje.
Među njima bilo je Španjolka Angela Ponce. Dobila je titulu Miss Španjolske u lipnju, pobijedivši dvadeset i dvije konkurentice.
Ona je također prva transrodna žena koja je sudjelovala na ovom natjecanju.
Shvaćam da Isusova izjava, “Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih.” (Matej 19, 4), danas nije popularna. Naša kultura slavi “hrabrost” onih koji “prelaze” od muškog do ženskog spola ili obratno.
Danas sugerirati da operacija promjene spola (poznata danas kao “gender affirmation surgery”) ne može biti u najboljem interesu pacijenta dovodi vas u situaciju u kojoj riskirate biti obilježeni netolerantnom osobom s predrasudama.
I to unatoč ocjeni više od stotinu međunarodnih medicinskih studija o post operativnom stanju transseksualaca koje tvrde da “nisu pronašle nikakav snažniji znanstveni dokaz da je kirurgija promjene spolova klinički učinkovita”.
Direktor studije je izjavio: “Postoji velika neizvjesnost oko toga je li promjena nečijeg spola dobra ili loša stvar”. Moguće je ukazati na … Read More
Iz godine u godinu gubim živce pred činjenicom da nas ova nesretna EU sustavno dekristijanizira. Trgovački centri, te suvremene bogomolje polupanih katolika, već dan nakon Dušnog dana rese i kite svoje “oltare” i pokušavaju stvoriti božićni ugođaj – naravno bez Božića.
Kada ste zadnji put u nekom trgovačkom centru vidjeli betlehemski prizor? Isusa, Mariju i Josipa? Svega tu ima, od snjegovića, preko medvjeda pa do vilenjaka i ludih gljiva.
Svete Obitelji nema.
Deložirana je.
Odavno.
A Hrvati?
Katolici?
Niti vide, niti čuju, niti ih je briga.
Odavno.I grad Split, kojim navodno upravlja demokršćanska politička opcija, odglumi nekakvo paljenje adventske svijeće i onda zasjedne na rivu uz kobasice i kuvano vino. Toliko o vjerodostojnosti.
Čitam “Denison Forum” Jima Denisona koji prepričava zgodu o kojoj je govorio njegov radio-domaćin Chris Brooks u svojem radijskom programu. Pričao je o svojem dobrom prijatelju koji je prolazio njegovim susjedstvom i prošao pokraj betlehemskog prizora postavljenog ispred jedne obiteljska kuće.
Marija, Josip, pastiri i Sv. Tri kralja, svi su bili prisutni.
Ali Isusa nije bilo.
Kao što je Chris primijetio, neke tradicije ne dodaju Isusa u jaslice do Badnjaka. Možda je to i ovaj susjed namjeravao učiniti. Ili je možda ovaj betlehemski prizor znak našeg doba.
Čini mi se da bi “Božić bez Krista” mogao biti stalna tema naših … Read More
„Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda.“
(Matej 2, 7)Kralj Herod bio je čovjek koji je pokušao zaustaviti Božić.
Uz sve svoje bogatstvo i moć, skončao je kao ljudska ruševina. Povijesni spisi govore da je u posljednjoj godini svojega života njegovo tijelo bilo zaraženo brojnim bolestima.
Ironično, Herod se pretvarao da je vjernik.
Rekao je mudracima:„Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.« (Matej 2, 8).
Herod je bio lažni vjernik.
Danas postoje ljudi poput njega.
Kažu da vjeruju u Boga, ali žive život koji proturječi onome što Sveto Pismo podučava.Legalizairano čedomorstvo, protuprirodni zakoni, protubožja politika… svo ovo prenaglašeno isticanje “adventa” a potiskivanje Božića na istom je tragu… zaustavljanja Božića.
Herod je htio biti kralj vlastitog života, ali u biti on je bio rob. Na kraju nije bio kralj Židova, nego kralj bezumnika. Herod je završio na smetlištu povijesti poput brojnih političara prije i poslije njega, podsjećajući nas da oni koji žive izopačenim životom na kraju će žeti što sijaju.
Svi koji vrijeđaju Boga, koji se bore protiv Boga ili pokušavaju zaustaviti Božji plan, u konačnici će propasti. Ipak će Božja riječ na kraju … Read More
“ŠTO NAM JE DAKLE ČINITI?”
(Luka 3,10-18)
Ovo pitanje sve češće čujemo i sve ga češće postavljamo.
Sve do jučer ono je jako teško prelazilo preko naših usana, jer smo bili duboko uvjereni kako znamo „sve“ i kako znamo „što nam je činiti“. Sada, kada se je voda konačno približila grlu, iz tog istog grla, čuje se pitanje, koje će se uskoro pretvoriti u povik, a povik će konačno prijeći u vapaj.
I dok se demos zabavlja valjajući se u jeftinim iluzijama, od kalendara Maya pa do Nostradamusovih kvartina, ova kultura (i mi u njoj) već živi svoju apokalipsu.
Hoće li se ona poklopiti s onom iz jedine proročke knjige Novog zavjeta ostaje Bogu na volju.
Stravične vijesti pretječu jedna drugu.
Najnoviji teroristički čin u Francuskoj okupirao je nekoliko dana naslovna mjesta svih medija. Već sutra će ga zamijeniti neka nova tragedija, neki novi užas. Već sutra to će biti prošlost pokraj koje će ova kultura proći ne pitajući se: „Što nam je činiti?“
Hrvatski gospodarski rejting postao je „zadnje smeće“ u EU a novi porezi i nameti se rađaju iz dana u dan, broj iseljenih vrtoglavo raste, a ugledni ekonomski stručnjak komentira našu situaciju riječima: „Država treba dijeliti sudbinu građana u krizi, a … Read More
-
Kardinalne greške u udžbeniku povijesti. I Krvavi Uskrs netočno su opisali
MAXPORTALOvih dana došao nam je u ruke udžbenik iz povijesti za 1. razred srednjih trogodišnjih strukovnih škola. Autor udžbenika je dr. Hrvoje Petrić, glavni i odgovorni urednik akademik dr. Dragutin Feletar, recenzenti prof. Miroslav Šašić, prof. dr. sc.. Mira Kolar i mr. sc. Jakša Raguž, a nakladnik „Meridijani“ iz Samobora.
Što u tom udžbeniku piše na temu „kako je počeo rat na mom otoku“, odnosno o agresiji na Hrvatsku.
“Pobunjeni su Srbi početkom 1991. nastojali proširiti svoju vlast nad dijelovima Hrvatske koji nisu bili zahvaćeni pobunom 1990. godine. U proljeće 1991. došlo je do više sukoba između srpskih pobunjenika i policije Republike Hrvatske – u ožujku u Pakracu kada je ranjeno nekoliko policajaca, a u travnju (sic!) 1991. na Plitvičkim jezerima gdje je ubijen hrvatski branitelj Josip Jović,” piše o početku agresije na Hrvatsku.
Napad srpskih terorista na Plitvice započeo je 29. ožujka, a svi znamo da je Krvavi Uskrs (KRV NA USKRS), kad je poginuo Josip Jović, bio 31, ožujka 1991. Ne treba biti stručnjak, kititi se titulama doktora povijesnih znanosti, da bi se to znalo. Ako je autor napravio tu kardinalnu grešku, kako je promakla pored toliko recenzenata, samo Bog zna.
U nastavku slijedi:
“Pobuna se proširila u istočnu Slavoniju i zapadni Srijem. U … Read More
Većina ljudi kao da ignorira ili preskače Veliku subotu.
Ali nemoguće je ignorirati ili preskočiti stvarnost Velike subote u našem životu. Velika subota je „vrijeme između“. Tragedija razapinjanja je za nama ali slava uskrsnuća još uvijek nije tu. Niti smo tu niti smo tamo. Zapeli smo u sredini. Između. Ono što je bilo više nije, a ono što će biti nije nam još jasno ni poznato. Čovjek se osjeća kao da nema kamo otići i kao da nema što činiti.
Velika nam subota dolazi na mnogo načina, ali čini se da u sebi uvijek uključuje smrt. Smrt Isusovu, smrt ljudi koje volimo, smrt naših međusobnih odnosa, smrt naših nadanja i snova. U kalendaru Velika subota je samo jedan dan u godini. Ali tako nije u životu. Oni među nama koji su propatili smrt voljene osobe znaju da se od Velikog petka do Uskrsa ne dolazi kroz samo jedan dan. Velika subota zna potrajati mjesecima, godinama, čak i čitav život. Velika subota nas poziva ka grobu.
Ali zar imamo ikamo drugdje i poći?
Ukop
Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. Josip uze tijelo, … Read More
OPLAKIVANJE MRTVOG ISUSA
Hladno Ti je čelo poput mora,
Nepomično stoje Tvoja draga usta
I beskrvne usne,
A Ti si siš’o s neba da poljubiš stvora,
Da srca ne budu pusta
I duša da mirnije usne.
Grudi su Ti tvrde poput silne gore.
Svatko od nas može rukama da dirne
Srce probodeno,
A Ti si htio da srca u vječnosti gore,
I oči da gledaju mirne
Nebo rastvoreno.
Krvava je Tvoja kosa,
Ukočene ruke
I umorne noge,
A Ti si bio čist k’o blistava rosa
I bez muke
Ozdravljao si mnoge.
Poljubit ću jutros krunu čela Tvoga
I ranu što se do Tvoga srca pruža
I koljena oba,
Jer vjerujem da će od poljupca toga
Na usnama Tvojim procvjetati ruža,
Kad proslavljen ustaneš iz groba.
[1942.]
Rajmund Kupareo
(Oplakivanje mrtvog Krista // 1495-1500 // Sandro Botticelli // Museo Poldi Pezzoli, Milan
POSLJEDICE ZA MNOGE NARAŠTAJE Konvencija uvodi čitavu civilizaciju u »civilizacijsku traumu«
Autor
Đurđica Ivanišević Lieb
–27. ožujka 2018.
Prof. dr. Goran Dodig, predsjednik Demokršćanske stranke, u povodu rasprave o Istanbulskoj konvenciji i njezinu ratificiranju u Hrvatskom saboru napominje da prihvaćanje ili odbijanje njezine ratifikacije ne bi bilo dobro rabiti u sveopćem obračunu političkih istomišljenika. Za to, smatra, postoji najmanje nekoliko krupnih razloga, koje je izdvojio za Glas Koncila.
——————————————————————————————————————————————————————————-
»Riječ je o pokušaju mijenjanja prirodnih zakona, na kojima počiva život na planetu. Riječ je o podmukloj podvali, da se pod zaštitom slabijih nametne neznanstvena rodna ideologija u svakodnevni život«, misli su dr. Mihovila Biočića.
——————————————————————————————————————————————————————————-
»Prvo, u hijerarhiji političke odgovornosti ni jedna tema, ni jedan problem pojedinačno gledajući, nisu važniji od odgovornosti prema narodu i državi kao cjelini. Drugo, iz različitih političkih pozicija i političkoga statusa proizlazi i ta odgovornost, što znači da su hrvatski državljani na izborima tu odgovornost prenijeli u konkretnom slučaju na zastupnike u Hrvatskom saboru. Jasno, opravdane su zamjerke da ne bi bili glasovali za neke ljude ili opcije da su znali da će se stvarati njima neprihvatljive koalicije. Nažalost to je sada stvarnost. To je jedan od razloga, uz specifičnost samoga problema o kojem govorimo, koji je duboko svjetonazorski i identitetski, a nikako … Read MoreAko želimo preživjeti moramo se vratiti u stanje kada smo bili zdravi
Kada je kardinal Robert Sarah, prefekt Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, napisao predgovor za knjigu “Dijeljenje pričesti na ruku: povijesni, pravni i pastoralni pregled” naišao je na brojne kritičare koji su mu prebacivali kako je nemoguće vratiti se na stari način primanja pričesti, to jest klečeći i na jezik, poručivši mu: “Želite se vratiti u prošlost? Ne možete se vratiti u prošlost.“
A moj odgovor na ovu opasku je uvijek isti: ako idete na godišnji zdravstveni pregled i liječnik vam kaže da morate izgubiti dvadeset kila jer možda nećete preživjeti do sljedećeg godišnjeg pregleda, on vam zapravo govori kako se morate vratiti na težinu koju ste imali prije trideset ili četrdeset godina. Preživljavanje često zahtijeva žrtvu. Tako je i s cijelim nizom liturgijskih praksi. Ako želimo preživjeti moramo se vratiti u stanje kada smo bili zdravi.
Zagovaratelji pričesti na ruku također često kažu “kako se pričest tako dijelila u ranoj Crkvi“. Odgovor je – i da i ne. Zasigurno postoje naznake da je to činjeno na nekim mjestima. Međutim, do vremena kada su kristološke kontroverze prvih stoljeća riješene i kada je euharistijska teologija bila čvrsto utemeljena, takva je praksa izumrla ili je naprosto zabranjena.
Kada je … Read More
-
https://www.mixcloud.com/animaradio/bez-kompromisa/
https://youtu.be/8EaAmXwituc
Dobrodošli u Advent!
Očekivali ste prve, rane, friške vijesti o Božiću, a kad ono uletjeli ste neočekivano među ljude koji „izdišu od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu.“
Očekivali ste prve blagdanske glazbene zvukove, a umjesto toga dobili ste „bezizlaznu tjeskobu naroda zbog huke mora i valovlja“.
Ali ne brinite.
Bit će i gore.U narednim tjednima zvati će nas zmijama, gujama, stablima bez roda koja se u oganj bacaju.
Dobrodošli u Advent!
Ali s druge strane Advent donosi i neke ugodnije poruke i prizore.
Božićne dekoracije uveliko već krase sve javne prostore, uskoro će blagdanska glazba odzvanjati sa svih strana, a djeca će s nestrpljenjem iščekivati dolazak maloga Isusa (kod mene samo Mali Isus ima pristup).
Još malo i pjevat ćemo „U sve vrime godišta“ i „Narodi nam se“.
Vidite da će Advent pokazati i svoje drugo lice.
Dobrodošli u Advent.
Advent je vrijeme miješanih poruka. Kao u priči o „dobroj i lošoj vijesti“ ako čujemo samo dio priče onda ne ćemo shvatiti bit priče.
Ako čujemo samo dobre vijesti „Mir na zemlji!“ i „Krist se rodi!“ onda ćemo propustiti poziv na buđenje koji nas upozorava na Sudnji dan koji će jednog dana osvanuti.
Ali ako čujemo samo loše vijesti onda ćemo propustiti utjehu i sigurnost koji … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/neočekivani-bog/
Jeste li vidjeli sumanutost puka koji je u petak jurišao na konzumerističke utvrde (prodajne centre) ne bi li pod cijenu totalnog samoponiženja prigrabio nekakve precijenjene krpice jer su mu mediji rekli da je sve na popustu?
Još prošle godine o tome smo samo čitali a sada to živimo.
Ne postoji ništa učinkovitije za izvesti Hrvata na ulicu (ajde nije baš na ulicu ali iz kuće) nego popust pa makar i lažan bio.
Do ove godine smo se pitali koliko je šoping dana ostalo do Božića a od ove godine smo izravno s groblja, nakon Dušnog dana, jurili pokloniti se Merkuru, bogu trgovine. I dobrih cijena.
Promijenili smo paradigmu.
Nema boljeg primjera od ovogodišnjeg.
Nešto do sada ustaljeno se mijenja i dolazi do nečeg novog.
Jedna potrošačka paradigma mijenja drugu potrošačku paradigmu.
Ali kakva bila da bila naša konzumeristička paradigma, Advent nam je pred vratima. Danas je blagdan Krista Kralja i to je posljednja nedjelja u crkvenoj godini. Od iduće nedjelje smo u Adventu i počinje nova crkvena godina.
Ne bi se reklo, zar ne?!
A kako i bi kad su nam temperature sličnije rujnu nego kalendaru koji kaže da smo na pragu prosinca. Kasna jesen, rana zima, a mi u kratkim rukavima.
Sve je nekako neobično, pa rekli bismo … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/svjedok-istine/
Trinaesto poglavlje Evanđelja po Marku može biti poprilično zastrašujuće. Sve počinje uništenjem Hrama u Jeruzalemu. Nastavlja se s prizorima rata, zemljotresa i gladi.
Članovi obitelji međusobno izdaju jedni druge, na sceni je velika patnja.
Ali nikako ne smijemo zaboraviti da u stihovima 30-31 jasno stoji da te stvari nisu proročanstva propasti u nekoj dalekoj budućnosti. „Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude.“ I sve je to popraćeno izuzetno snažnim jamstvom. „Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti.”
Ali što je s nama koji čekamo Kristovo drugo Došašće?
Je li i nama čitati znakove vremena? Ili se ni na što ne trebamo obazirati?
Trebamo li pogledavati na smokvu i od nje se učiti?
Hoćemo li prepoznati znakove posljednjih vremena?
Pitanja su to koja golicaju ljudsku maštu i znatiželju više od 2,000 godina. Ljude je oduvijek fascinirala apokaliptička literatura, pa dovoljno je u Google upisati „the end of the world“ i pojaviti će se 669.000.000 adresa na kojima netko ima nešto kazati po tom pitanju.
Internet, ostali mediji, literatura, filmska industrija … tu kriza ne postoji kada je ova tematika na dnevnom redu. Prava je pomama na svijetu u predviđanju dana kada će sve završiti. Dovoljno se je sjetiti … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/u-one-dane/
Jedna od najljepših Kierkegardovih parabola zove se „Čovjek koji je hodao natraške“. Kada čovjek okrene leđa nekome i otiđe od njega, izuzetno je lako primijetiti da je otišao, ali kada čovjek okrene svoje lice prema onome od kojeg odlazi, hodajući natraške, a u isto vrijeme pozdravlja tu osobu, uvjeravajući je neprestano da se odmah, istog trena, vraća i stalnoj joj govori: „Tu sam … ne brini.“, iako je svakog trena od nje sve dalje i dalje – onda nije lako toga biti svjestan.
Ista je stvar s onima koji, prepuni „dobrih namjera“ i lakih obećanja, uzmiču natraške i sve se više i više udaljavaju od – dobra.
Ova parabola, velikog danskog filozofa, nevjerojatno se podudara s pismoznancima, iz ovo nedjeljnog čitanja Evanđelja po Marku (12, 38-44), koji hodaju u dugim haljinama i koji vole pozdrave na trgovima, a podudara se također nevjerojatno i s nama – danas.
S nama i s našom društvenom situacijom.
S našom političkom situacijom.
Situacijom koja će eskalirati u svoj svojoj zloćudnoj dimenziji baš kada to bude najvažnije, kada se nađemo pred biračkom kutijom.I mi obožavamo prve redove, najbolja mjesta, ma gdje god išli. Ne bi li ispali što bolji, pametniji i pravedniji govorimo biranim riječima i izgovaramo duge govore.
To je … Read More
