-
https://www.mixcloud.com/animaradio/ljubite-jedni-druge/
Biblija koristi termin PASTIR za sve dobre vođe.
Ali samo je jedan najodabraniji Pastir.
On pokazuje da je bit u žrtvi, a ne u statusu.
U služenju, a ne u sebičnosti.
Zato i slijedimo ovog Pastira, jer znamo da nas cijeni više od svog vlastitog života.
Kako odrediti koga slijediti?
Kako razlikovati vjerske, političke i ostale svekolike grabežljivce, varalice i šarlatane od onih koji uistinu zbore Istinu?
Isus dolazi i ukazuje nam na konačni test: hoće li Pastir položiti svoj život za nas?
Neki bi kršćani najradije vjeru promatrali kao nekakvu intelektualnu vježbu, koja ne ide dalje od prihvaćanja određenih (samo nekih) istina koje je Bog objavio.
Drugi bi kršćani željeli koristiti vjeru kao oruđe pomoću kojeg bi manipulirali i samim Bogom prema svojim zamislima i koji bi mijesili i preoblikovali Božju volju prema svojim osobnim željama.
Slika pastira i njegovih ovaca, iz ovo nedjeljnog Evanđelja po Ivanu, vodi nas dalje, iznad takvih mehaničkih i sebičnih koncepcija vjere.
Vjera je stvar pripadanja.
Temeljno pitanje, kada je u pitanju vjera, glasi: „Kome ti pripadaš?“
Jednom kada se ovo pitanje postavi onda se Isusove riječi ne mogu prihvatiti temeljem ljudske argumentacije i ljudskog razmišljanja.
Mi Isusovu riječ možemo prihvatiti samo zato što prihvaćamo – Njega – Isusa.
Oni koji traže da ih se uvjeri nikada … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/tko-vam-određuje-identitet/
Isus je opet u Galileji, uz jezero pokraj kojeg se je često šetao i gdje je razgovarao sa svojim učenicima.
A gdje su oni?
Oni su ribarili čitavu noć.
Neuspješno.
I sada ih Isus zove i govori im neka bace mrežu s druge strane broda.
Oni bacaju i – „bingo“ – ulove 153 ribe.
Jedno tumačenje govori da je spomenut baš ovaj broj (153) jer su ljudi u ona vremena poznavali točno toliko vrsta ribe.
Mreže nisu popucale i možda nam to na neki simboličan način evanđelist govori kako Isus i njegovi učenici privlače u mrežu ljubavi Božje čitav svijet.
To bi bilo jedno uobičajeno tumačenje.
Ali pokušajmo ovaj događaj promatrati na malo manje uobičajen način.
Najprije samo jezero.
Jezero gdje učenici love ribu.
Čitali vi bajke, vilinske priče, mitove ili legende, jezero je uvijek neko čudno mjesto prepuno simbolike. Uvijek je duboko, tajnovito, sadrži neke svoje tajne, tajne koje se ne mogu otkriti na njegovoj površini. U Jungovoj psihologiji jezero često predstavlja ono podsvjesno u čovjeku, prostor naših snova i naših maštanja.
I u ovoj današnjoj sceni ima nečeg bajkovitog.
Nečeg što se nalazi negdje na granici sna i jave, mašte i stvarnosti.
Negdje na pola puta između noći i dana.
Magla … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/promjena-strane/
Noć je.
Kiša ne prestaje.
Ceste su poplavljene.
Automobili su u kvaru.
Desetero putnika pronalazi sklonište, jedne olujno kišne noći, u oronulom i pustom motelu negdje u Nevadi.
Telefoni ne rade. Vrata škripe. Sama se otvaraju i zatvaraju.
I onda sve kreće po zlu. Ubojstvo za ubojstvom.
Uz užasan strah jedini osjećaj koji je ostao jest nepodnošljiva sumnja.
Svatko u nekoga sumnja. Svi sumnjaju u svakoga.
Ovako počinje film „Identitet“.
Ovaj film kao da zrcali stanje duha u ovom našem modernom svijetu u zori 21. stoljeća. Ovo je slika naše kulture, kulture straha i sveprisutne sumnje.
Sumnjičavi smo prema svemu i prema svakomu.
Sumnjamo u zrak koji udišemo, u hranu koju jedemo, u vodu koju pijemo. Sumnjamo u institucije domaće i međunarodne, u politiku našu i njihovu. Sumnjamo u njihove banke i medije, jer svojih već odavna nemamo. Sumnjamo u svoju Crkvu.
Sumnjamo u neznance, u susjede, u kolege, u članove vlastite obitelji. Sumnjamo u sebe same. Sumnji ni kraja ni konca. A naš strah biva sve veći i nepodnošljiviji. I stvorivši takav nemogući svijet, u očaju, konačno posumnjamo i u samoga Boga.
Pitamo se: „Postoji li Bog, uopće?“.
Jer ukoliko postoji zašto se ne ukaže, zašto ne intervenira, zašto ne okonča ovu našu … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/razdirani-sumnjom/
Kada se suočimo s nekom novom realnošću onda imamo na raspolaganju najmanje tri opcije kako reagirati.
Skoro pa da je sigurno da ćemo i odabrati baš jednu od tih opcija.
Možemo ostati zbunjeni. Zatečeni.
Možemo dopustiti da nas taj događaj jednostavno obori s nogu i onda možemo nijemo stajati. Bez riječi. U tišini.
Možemo na sva usta poricati.
Možemo se suočiti sa činjenicama i jednostavno ih ignorirati.
Kao da ne postoje.
Možemo, možda polako, pripustiti u sebe tu novu informaciju.
Može nas ona oboriti s nogu, ali mi se možemo pridignuti.
Možemo prigrliti tu novu istinu i onda možemo krenuti kroz dug, ponekad jako bolan proces preispitivanja svojega života u svijetlu tih novih dokaza.
To je uskršnji izbor.
Kada se suočimo sa nevjerojatnom objavom da je Isus uskrsnuo od mrtvih onda čovjek može postupati poput agnostika i biti ciničan govoreći kako pojma nema što bi s tom informacijom.
Uostalom koga je uopće i briga?
Najlakše je sve poricati.
Tvrditi kako je čitava stvar obična fikcija, fantazija, pusta želja pobožnih ljudi koja se nikada nije ustvari ni dogodila.
Ili možemo nadvladati šok i tu činjenicu početi prihvaćati.
Međutim ovdje vas moram upozoriti.
Ukoliko mislite prihvatiti istinu Isusova uskrsnuća onda morate dopustiti da vas … Read More
-
Kardinalne greške u udžbeniku povijesti. I Krvavi Uskrs netočno su opisali
MAXPORTALOvih dana došao nam je u ruke udžbenik iz povijesti za 1. razred srednjih trogodišnjih strukovnih škola. Autor udžbenika je dr. Hrvoje Petrić, glavni i odgovorni urednik akademik dr. Dragutin Feletar, recenzenti prof. Miroslav Šašić, prof. dr. sc.. Mira Kolar i mr. sc. Jakša Raguž, a nakladnik „Meridijani“ iz Samobora.
Što u tom udžbeniku piše na temu „kako je počeo rat na mom otoku“, odnosno o agresiji na Hrvatsku.
“Pobunjeni su Srbi početkom 1991. nastojali proširiti svoju vlast nad dijelovima Hrvatske koji nisu bili zahvaćeni pobunom 1990. godine. U proljeće 1991. došlo je do više sukoba između srpskih pobunjenika i policije Republike Hrvatske – u ožujku u Pakracu kada je ranjeno nekoliko policajaca, a u travnju (sic!) 1991. na Plitvičkim jezerima gdje je ubijen hrvatski branitelj Josip Jović,” piše o početku agresije na Hrvatsku.
Napad srpskih terorista na Plitvice započeo je 29. ožujka, a svi znamo da je Krvavi Uskrs (KRV NA USKRS), kad je poginuo Josip Jović, bio 31, ožujka 1991. Ne treba biti stručnjak, kititi se titulama doktora povijesnih znanosti, da bi se to znalo. Ako je autor napravio tu kardinalnu grešku, kako je promakla pored toliko recenzenata, samo Bog zna.
U nastavku slijedi:
“Pobuna se proširila u istočnu Slavoniju i zapadni Srijem. U … Read More
Većina ljudi kao da ignorira ili preskače Veliku subotu.
Ali nemoguće je ignorirati ili preskočiti stvarnost Velike subote u našem životu. Velika subota je „vrijeme između“. Tragedija razapinjanja je za nama ali slava uskrsnuća još uvijek nije tu. Niti smo tu niti smo tamo. Zapeli smo u sredini. Između. Ono što je bilo više nije, a ono što će biti nije nam još jasno ni poznato. Čovjek se osjeća kao da nema kamo otići i kao da nema što činiti.
Velika nam subota dolazi na mnogo načina, ali čini se da u sebi uvijek uključuje smrt. Smrt Isusovu, smrt ljudi koje volimo, smrt naših međusobnih odnosa, smrt naših nadanja i snova. U kalendaru Velika subota je samo jedan dan u godini. Ali tako nije u životu. Oni među nama koji su propatili smrt voljene osobe znaju da se od Velikog petka do Uskrsa ne dolazi kroz samo jedan dan. Velika subota zna potrajati mjesecima, godinama, čak i čitav život. Velika subota nas poziva ka grobu.
Ali zar imamo ikamo drugdje i poći?
Ukop
Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. Josip uze tijelo, … Read More
OPLAKIVANJE MRTVOG ISUSA
Hladno Ti je čelo poput mora,
Nepomično stoje Tvoja draga usta
I beskrvne usne,
A Ti si siš’o s neba da poljubiš stvora,
Da srca ne budu pusta
I duša da mirnije usne.
Grudi su Ti tvrde poput silne gore.
Svatko od nas može rukama da dirne
Srce probodeno,
A Ti si htio da srca u vječnosti gore,
I oči da gledaju mirne
Nebo rastvoreno.
Krvava je Tvoja kosa,
Ukočene ruke
I umorne noge,
A Ti si bio čist k’o blistava rosa
I bez muke
Ozdravljao si mnoge.
Poljubit ću jutros krunu čela Tvoga
I ranu što se do Tvoga srca pruža
I koljena oba,
Jer vjerujem da će od poljupca toga
Na usnama Tvojim procvjetati ruža,
Kad proslavljen ustaneš iz groba.
[1942.]
Rajmund Kupareo
(Oplakivanje mrtvog Krista // 1495-1500 // Sandro Botticelli // Museo Poldi Pezzoli, Milan
POSLJEDICE ZA MNOGE NARAŠTAJE Konvencija uvodi čitavu civilizaciju u »civilizacijsku traumu«
Autor
Đurđica Ivanišević Lieb
–27. ožujka 2018.
Prof. dr. Goran Dodig, predsjednik Demokršćanske stranke, u povodu rasprave o Istanbulskoj konvenciji i njezinu ratificiranju u Hrvatskom saboru napominje da prihvaćanje ili odbijanje njezine ratifikacije ne bi bilo dobro rabiti u sveopćem obračunu političkih istomišljenika. Za to, smatra, postoji najmanje nekoliko krupnih razloga, koje je izdvojio za Glas Koncila.
——————————————————————————————————————————————————————————-
»Riječ je o pokušaju mijenjanja prirodnih zakona, na kojima počiva život na planetu. Riječ je o podmukloj podvali, da se pod zaštitom slabijih nametne neznanstvena rodna ideologija u svakodnevni život«, misli su dr. Mihovila Biočića.
——————————————————————————————————————————————————————————-
»Prvo, u hijerarhiji političke odgovornosti ni jedna tema, ni jedan problem pojedinačno gledajući, nisu važniji od odgovornosti prema narodu i državi kao cjelini. Drugo, iz različitih političkih pozicija i političkoga statusa proizlazi i ta odgovornost, što znači da su hrvatski državljani na izborima tu odgovornost prenijeli u konkretnom slučaju na zastupnike u Hrvatskom saboru. Jasno, opravdane su zamjerke da ne bi bili glasovali za neke ljude ili opcije da su znali da će se stvarati njima neprihvatljive koalicije. Nažalost to je sada stvarnost. To je jedan od razloga, uz specifičnost samoga problema o kojem govorimo, koji je duboko svjetonazorski i identitetski, a nikako … Read MoreAko želimo preživjeti moramo se vratiti u stanje kada smo bili zdravi
Kada je kardinal Robert Sarah, prefekt Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, napisao predgovor za knjigu “Dijeljenje pričesti na ruku: povijesni, pravni i pastoralni pregled” naišao je na brojne kritičare koji su mu prebacivali kako je nemoguće vratiti se na stari način primanja pričesti, to jest klečeći i na jezik, poručivši mu: “Želite se vratiti u prošlost? Ne možete se vratiti u prošlost.“
A moj odgovor na ovu opasku je uvijek isti: ako idete na godišnji zdravstveni pregled i liječnik vam kaže da morate izgubiti dvadeset kila jer možda nećete preživjeti do sljedećeg godišnjeg pregleda, on vam zapravo govori kako se morate vratiti na težinu koju ste imali prije trideset ili četrdeset godina. Preživljavanje često zahtijeva žrtvu. Tako je i s cijelim nizom liturgijskih praksi. Ako želimo preživjeti moramo se vratiti u stanje kada smo bili zdravi.
Zagovaratelji pričesti na ruku također često kažu “kako se pričest tako dijelila u ranoj Crkvi“. Odgovor je – i da i ne. Zasigurno postoje naznake da je to činjeno na nekim mjestima. Međutim, do vremena kada su kristološke kontroverze prvih stoljeća riješene i kada je euharistijska teologija bila čvrsto utemeljena, takva je praksa izumrla ili je naprosto zabranjena.
Kada je … Read More
-
Biblija koristi termin PASTIR za sve dobre vođe.
Ali samo je jedan najodabraniji Pastir.
On pokazuje da je bit u žrtvi, a ne u statusu.
U služenju, a ne u sebičnosti.
Zato i slijedimo ovog Pastira, jer znamo da nas cijeni više od svog vlastitog života.
Kako odrediti koga slijediti?
Kako razlikovati vjerske, političke i ostale svekolike grabežljivce, varalice i šarlatane od onih koji uistinu zbore Istinu?
Isus dolazi i ukazuje nam na konačni test: hoće li Pastir položiti svoj život za nas?
Neki bi kršćani najradije vjeru promatrali kao nekakvu intelektualnu vježbu, koja ne ide dalje od prihvaćanja određenih (samo nekih) istina koje je Bog objavio.
Drugi bi kršćani željeli koristiti vjeru kao oruđe pomoću kojeg bi manipulirali i samim Bogom prema svojim zamislima i koji bi mijesili i preoblikovali Božju volju prema svojim osobnim željama.
Slika pastira i njegovih ovaca, iz ovo nedjeljnog Evanđelja po Ivanu, vodi nas dalje, iznad takvih mehaničkih i sebičnih koncepcija vjere.
Vjera je stvar pripadanja.
Temeljno pitanje, kada je u pitanju vjera, glasi: „Kome ti pripadaš?“
Jednom kada se ovo pitanje postavi onda se Isusove riječi ne mogu prihvatiti temeljem ljudske argumentacije i ljudskog razmišljanja.
Mi Isusovu riječ možemo prihvatiti samo zato što prihvaćamo – Njega – Isusa.
Oni koji traže da ih se uvjeri nikada … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/tko-vam-određuje-identitet/
Isus je opet u Galileji, uz jezero pokraj kojeg se je često šetao i gdje je razgovarao sa svojim učenicima.
A gdje su oni?
Oni su ribarili čitavu noć.
Neuspješno.
I sada ih Isus zove i govori im neka bace mrežu s druge strane broda.
Oni bacaju i – „bingo“ – ulove 153 ribe.
Jedno tumačenje govori da je spomenut baš ovaj broj (153) jer su ljudi u ona vremena poznavali točno toliko vrsta ribe.
Mreže nisu popucale i možda nam to na neki simboličan način evanđelist govori kako Isus i njegovi učenici privlače u mrežu ljubavi Božje čitav svijet.
To bi bilo jedno uobičajeno tumačenje.
Ali pokušajmo ovaj događaj promatrati na malo manje uobičajen način.
Najprije samo jezero.
Jezero gdje učenici love ribu.
Čitali vi bajke, vilinske priče, mitove ili legende, jezero je uvijek neko čudno mjesto prepuno simbolike. Uvijek je duboko, tajnovito, sadrži neke svoje tajne, tajne koje se ne mogu otkriti na njegovoj površini. U Jungovoj psihologiji jezero često predstavlja ono podsvjesno u čovjeku, prostor naših snova i naših maštanja.
I u ovoj današnjoj sceni ima nečeg bajkovitog.
Nečeg što se nalazi negdje na granici sna i jave, mašte i stvarnosti.
Negdje na pola puta između noći i dana.
Magla … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/promjena-strane/
Noć je.
Kiša ne prestaje.
Ceste su poplavljene.
Automobili su u kvaru.
Desetero putnika pronalazi sklonište, jedne olujno kišne noći, u oronulom i pustom motelu negdje u Nevadi.
Telefoni ne rade. Vrata škripe. Sama se otvaraju i zatvaraju.
I onda sve kreće po zlu. Ubojstvo za ubojstvom.
Uz užasan strah jedini osjećaj koji je ostao jest nepodnošljiva sumnja.
Svatko u nekoga sumnja. Svi sumnjaju u svakoga.
Ovako počinje film „Identitet“.
Ovaj film kao da zrcali stanje duha u ovom našem modernom svijetu u zori 21. stoljeća. Ovo je slika naše kulture, kulture straha i sveprisutne sumnje.
Sumnjičavi smo prema svemu i prema svakomu.
Sumnjamo u zrak koji udišemo, u hranu koju jedemo, u vodu koju pijemo. Sumnjamo u institucije domaće i međunarodne, u politiku našu i njihovu. Sumnjamo u njihove banke i medije, jer svojih već odavna nemamo. Sumnjamo u svoju Crkvu.
Sumnjamo u neznance, u susjede, u kolege, u članove vlastite obitelji. Sumnjamo u sebe same. Sumnji ni kraja ni konca. A naš strah biva sve veći i nepodnošljiviji. I stvorivši takav nemogući svijet, u očaju, konačno posumnjamo i u samoga Boga.
Pitamo se: „Postoji li Bog, uopće?“.
Jer ukoliko postoji zašto se ne ukaže, zašto ne intervenira, zašto ne okonča ovu našu … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/razdirani-sumnjom/
Kada se suočimo s nekom novom realnošću onda imamo na raspolaganju najmanje tri opcije kako reagirati.
Skoro pa da je sigurno da ćemo i odabrati baš jednu od tih opcija.
Možemo ostati zbunjeni. Zatečeni.
Možemo dopustiti da nas taj događaj jednostavno obori s nogu i onda možemo nijemo stajati. Bez riječi. U tišini.
Možemo na sva usta poricati.
Možemo se suočiti sa činjenicama i jednostavno ih ignorirati.
Kao da ne postoje.
Možemo, možda polako, pripustiti u sebe tu novu informaciju.
Može nas ona oboriti s nogu, ali mi se možemo pridignuti.
Možemo prigrliti tu novu istinu i onda možemo krenuti kroz dug, ponekad jako bolan proces preispitivanja svojega života u svijetlu tih novih dokaza.
To je uskršnji izbor.
Kada se suočimo sa nevjerojatnom objavom da je Isus uskrsnuo od mrtvih onda čovjek može postupati poput agnostika i biti ciničan govoreći kako pojma nema što bi s tom informacijom.
Uostalom koga je uopće i briga?
Najlakše je sve poricati.
Tvrditi kako je čitava stvar obična fikcija, fantazija, pusta želja pobožnih ljudi koja se nikada nije ustvari ni dogodila.
Ili možemo nadvladati šok i tu činjenicu početi prihvaćati.
Međutim ovdje vas moram upozoriti.
Ukoliko mislite prihvatiti istinu Isusova uskrsnuća onda morate dopustiti da vas … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/pascha-2019/
Počelo je u pustinji.
Završiti će se u gradu.
Počelo je na mjestu gdje su sve moguće definicije stavljene u stranu.
Tu, u pustinji, on se je morao suočiti sa svojim napastima.
Sve će se završiti u gradu gdje su ljudi i institucije stvorili svoj vlastiti poredak i gdje su uspostavili svoje definicije.
Početak je obilježio glas s neba koji je rekao:
„Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina“.
Kraj će najaviti bijesna gomila uzvicima:
„Daj nam Barabu, razapni Isusa!“
I jesu ga razapeli.
Ono što čovjeka šokira jest kako su se brzo i lako pokliči: „Hosana!“ promijenili u uzvike: „Raspni ga!“
Ono što čovjeka šokira jest kako nešto što je započelo tako dobro, završi tako loše.
Slušajući čitanja na Cvjetnicu čovjeku se učini kao da gleda film koji nije završio onako kako je trebao završiti.
Nedavno je objavljena priča o osobi koja je kao dijete običavala vraćati se u kino i ponovno gledati filmove koji su loše završili. Dugo je to trajalo. Ta je osoba vjerovala da postoji neki drugačiji kraj za te filmove, neka druga, alternativna, završna rola filma koju operater, ako želi, može pokazati publici.
Čovjek i u svezi događaja na Cvjetnicu ima isti dojam.
Ali tu nema nikakvog drugačijeg završetka.
Svake godine mi dolazimo u crkvu i … Read More
