-
”Padne li stablo u šumi, a nema nikoga tko bi to čuo, je li proizvelo zvuk?
……………………………………………………………………
Smrt generala Praljka, prije godinu dana, zatekla me je u Međugorju.
Obilježavala se je 20-a obljetnica Radija Mir Međugorje. Radija koje me je prihvatilo kao svog rođenog.
Ja volim reći … kada mi je Split zatvorio vrata… Hercegovina mi je otvorila srce.
Da, baš ta Hercegovina postala mi je utočište kada mi je bilo najteže u životu.
Tu sam iznova učio razgovarati s Bogom i cijeliti rane koje mi je ovaj svijet nanosio.
Kao nigdje drugdje nebo nije tako blizu zemlji kao u Hercegovini.
Vidite, ako išta u životu žalim onda žalim što se nikada nisam osobno susreo s generalom Praljkom.
Nezaboravni su bili susreti, poslije rata sa Zvonkom Bušićem i tijekom rata s generalima Gotovinom, Norcem, Krstičevićem i poglavito s Andrijom Matijašem Paukom.
Ostane čovjeku u srcu jedan neizbrisiv osjećaj da si živio u u vrijeme kada su divovi hodali ovom svetom zemljom Hrvatskom.
Fra Ignacije Vugdelija, na sprovodu Andrije Matijaša Pauka, nazva ih hrastovima.
Pad tri hrasta, Andrije, Zvonka i Slobodana, potresle su moje srce i srca tolikih među vama.
Mnogi su čuli taj snažan zvuk. Zvuk kada moćni hrast pada.
Sve se trese.
Zvuk ti lomi kosti.
Para ti … Read More
Jeste li vidjeli sumanutost puka koji je u petak jurišao na konzumerističke utvrde (prodajne centre) ne bi li pod cijenu totalnog samoponiženja prigrabio nekakve precijenjene krpice jer su mu mediji rekli da je sve na popustu?
Još prošle godine o tome smo samo čitali a sada to živimo.
Ne postoji ništa učinkovitije za izvesti Hrvata na ulicu (ajde nije baš na ulicu ali iz kuće) nego popust pa makar i lažan bio.
Do ove godine smo se pitali koliko je šoping dana ostalo do Božića a od ove godine smo izravno s groblja, nakon Dušnog dana, jurili pokloniti se Merkuru, bogu trgovine. I dobrih cijena.
Promijenili smo paradigmu.
Nema boljeg primjera od ovogodišnjeg.
Nešto do sada ustaljeno se mijenja i dolazi do nečeg novog.
Jedna potrošačka paradigma mijenja drugu potrošačku paradigmu.
Ali kakva bila da bila naša konzumeristička paradigma, Advent nam je pred vratima. Danas je blagdan Krista Kralja i to je posljednja nedjelja u crkvenoj godini. Od iduće nedjelje smo u Adventu i počinje nova crkvena godina.
Ne bi se reklo, zar ne?!
A kako i bi kad su nam temperature sličnije rujnu nego kalendaru koji kaže da smo na pragu prosinca. Kasna jesen, rana zima, a mi u kratkim rukavima.
Sve je nekako neobično, pa rekli bismo … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/svjedok-istine/
Trinaesto poglavlje Evanđelja po Marku može biti poprilično zastrašujuće. Sve počinje uništenjem Hrama u Jeruzalemu. Nastavlja se s prizorima rata, zemljotresa i gladi.
Članovi obitelji međusobno izdaju jedni druge, na sceni je velika patnja.
Ali nikako ne smijemo zaboraviti da u stihovima 30-31 jasno stoji da te stvari nisu proročanstva propasti u nekoj dalekoj budućnosti. „Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude.“ I sve je to popraćeno izuzetno snažnim jamstvom. „Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti.”
Ali što je s nama koji čekamo Kristovo drugo Došašće?
Je li i nama čitati znakove vremena? Ili se ni na što ne trebamo obazirati?
Trebamo li pogledavati na smokvu i od nje se učiti?
Hoćemo li prepoznati znakove posljednjih vremena?
Pitanja su to koja golicaju ljudsku maštu i znatiželju više od 2,000 godina. Ljude je oduvijek fascinirala apokaliptička literatura, pa dovoljno je u Google upisati „the end of the world“ i pojaviti će se 669.000.000 adresa na kojima netko ima nešto kazati po tom pitanju.
Internet, ostali mediji, literatura, filmska industrija … tu kriza ne postoji kada je ova tematika na dnevnom redu. Prava je pomama na svijetu u predviđanju dana kada će sve završiti. Dovoljno se je sjetiti … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/u-one-dane/
Jedna od najljepših Kierkegardovih parabola zove se „Čovjek koji je hodao natraške“. Kada čovjek okrene leđa nekome i otiđe od njega, izuzetno je lako primijetiti da je otišao, ali kada čovjek okrene svoje lice prema onome od kojeg odlazi, hodajući natraške, a u isto vrijeme pozdravlja tu osobu, uvjeravajući je neprestano da se odmah, istog trena, vraća i stalnoj joj govori: „Tu sam … ne brini.“, iako je svakog trena od nje sve dalje i dalje – onda nije lako toga biti svjestan.
Ista je stvar s onima koji, prepuni „dobrih namjera“ i lakih obećanja, uzmiču natraške i sve se više i više udaljavaju od – dobra.
Ova parabola, velikog danskog filozofa, nevjerojatno se podudara s pismoznancima, iz ovo nedjeljnog čitanja Evanđelja po Marku (12, 38-44), koji hodaju u dugim haljinama i koji vole pozdrave na trgovima, a podudara se također nevjerojatno i s nama – danas.
S nama i s našom društvenom situacijom.
S našom političkom situacijom.
Situacijom koja će eskalirati u svoj svojoj zloćudnoj dimenziji baš kada to bude najvažnije, kada se nađemo pred biračkom kutijom.I mi obožavamo prve redove, najbolja mjesta, ma gdje god išli. Ne bi li ispali što bolji, pametniji i pravedniji govorimo biranim riječima i izgovaramo duge govore.
To je … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/malo-puno-sve/
Kao malo kada u povijesti danas se u važnim pregovorima, razgovorima, nastupima koristi izraz „glasno i jasno“. Ako želite dobru zaključnu frazu u svojem govoru, ako želite ostaviti dojam odlučne i dosljedne osobe, negdje pri samom kraju „lupit’ ćete ovom frazom o stol“.
To čine roditelji u obraćanju djeci, profesori učenicima, časnici vojnicima, nadređeni podređenima, političari narodu. Svi žele naglasiti kako njihove riječi treba shvatiti ozbiljno i kako ovo nisu vremena za šalu i nonšalantnost.
Jer kada sve krene „nizbrdo“ neka se nitko ne vadi kako nije čuo ili kako nije razumio, jer evo, mi vam to sada govorimo i to ne bilo kako, nego „glasno i jasno“. Dovoljno smo glasni, a i razumljivi smo, zar ne?!
Ovo sve zvuči i lijepo i pošteno, ali pitanje je koliko je istinito.
Uvjeren sam da danas niti oni koji govore, a niti oni koji slušaju, ne žele do kraja čista posla. I jedni i drugi špekuliraju, pa ili jedni ne kažu sve do kraja dovoljno glasno, a kamo li jasno, ili oni drugi neke stvari namjerno prečuju i usput se prave nevješti, odnosno blesavi.
Među ljudima vlada neiskrenost, prijetvornost, nedosljednost, svatko najprije o sebi računa vodi, pa onda i nije nikakvo čudo što je danas sve što … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/glasno-jasno/
-
Kardinalne greške u udžbeniku povijesti. I Krvavi Uskrs netočno su opisali
MAXPORTALOvih dana došao nam je u ruke udžbenik iz povijesti za 1. razred srednjih trogodišnjih strukovnih škola. Autor udžbenika je dr. Hrvoje Petrić, glavni i odgovorni urednik akademik dr. Dragutin Feletar, recenzenti prof. Miroslav Šašić, prof. dr. sc.. Mira Kolar i mr. sc. Jakša Raguž, a nakladnik „Meridijani“ iz Samobora.
Što u tom udžbeniku piše na temu „kako je počeo rat na mom otoku“, odnosno o agresiji na Hrvatsku.
“Pobunjeni su Srbi početkom 1991. nastojali proširiti svoju vlast nad dijelovima Hrvatske koji nisu bili zahvaćeni pobunom 1990. godine. U proljeće 1991. došlo je do više sukoba između srpskih pobunjenika i policije Republike Hrvatske – u ožujku u Pakracu kada je ranjeno nekoliko policajaca, a u travnju (sic!) 1991. na Plitvičkim jezerima gdje je ubijen hrvatski branitelj Josip Jović,” piše o početku agresije na Hrvatsku.
Napad srpskih terorista na Plitvice započeo je 29. ožujka, a svi znamo da je Krvavi Uskrs (KRV NA USKRS), kad je poginuo Josip Jović, bio 31, ožujka 1991. Ne treba biti stručnjak, kititi se titulama doktora povijesnih znanosti, da bi se to znalo. Ako je autor napravio tu kardinalnu grešku, kako je promakla pored toliko recenzenata, samo Bog zna.
U nastavku slijedi:
“Pobuna se proširila u istočnu Slavoniju i zapadni Srijem. U … Read More
Većina ljudi kao da ignorira ili preskače Veliku subotu.
Ali nemoguće je ignorirati ili preskočiti stvarnost Velike subote u našem životu. Velika subota je „vrijeme između“. Tragedija razapinjanja je za nama ali slava uskrsnuća još uvijek nije tu. Niti smo tu niti smo tamo. Zapeli smo u sredini. Između. Ono što je bilo više nije, a ono što će biti nije nam još jasno ni poznato. Čovjek se osjeća kao da nema kamo otići i kao da nema što činiti.
Velika nam subota dolazi na mnogo načina, ali čini se da u sebi uvijek uključuje smrt. Smrt Isusovu, smrt ljudi koje volimo, smrt naših međusobnih odnosa, smrt naših nadanja i snova. U kalendaru Velika subota je samo jedan dan u godini. Ali tako nije u životu. Oni među nama koji su propatili smrt voljene osobe znaju da se od Velikog petka do Uskrsa ne dolazi kroz samo jedan dan. Velika subota zna potrajati mjesecima, godinama, čak i čitav život. Velika subota nas poziva ka grobu.
Ali zar imamo ikamo drugdje i poći?
Ukop
Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. Josip uze tijelo, … Read More
OPLAKIVANJE MRTVOG ISUSA
Hladno Ti je čelo poput mora,
Nepomično stoje Tvoja draga usta
I beskrvne usne,
A Ti si siš’o s neba da poljubiš stvora,
Da srca ne budu pusta
I duša da mirnije usne.
Grudi su Ti tvrde poput silne gore.
Svatko od nas može rukama da dirne
Srce probodeno,
A Ti si htio da srca u vječnosti gore,
I oči da gledaju mirne
Nebo rastvoreno.
Krvava je Tvoja kosa,
Ukočene ruke
I umorne noge,
A Ti si bio čist k’o blistava rosa
I bez muke
Ozdravljao si mnoge.
Poljubit ću jutros krunu čela Tvoga
I ranu što se do Tvoga srca pruža
I koljena oba,
Jer vjerujem da će od poljupca toga
Na usnama Tvojim procvjetati ruža,
Kad proslavljen ustaneš iz groba.
[1942.]
Rajmund Kupareo
(Oplakivanje mrtvog Krista // 1495-1500 // Sandro Botticelli // Museo Poldi Pezzoli, Milan
POSLJEDICE ZA MNOGE NARAŠTAJE Konvencija uvodi čitavu civilizaciju u »civilizacijsku traumu«
Autor
Đurđica Ivanišević Lieb
–27. ožujka 2018.
Prof. dr. Goran Dodig, predsjednik Demokršćanske stranke, u povodu rasprave o Istanbulskoj konvenciji i njezinu ratificiranju u Hrvatskom saboru napominje da prihvaćanje ili odbijanje njezine ratifikacije ne bi bilo dobro rabiti u sveopćem obračunu političkih istomišljenika. Za to, smatra, postoji najmanje nekoliko krupnih razloga, koje je izdvojio za Glas Koncila.
——————————————————————————————————————————————————————————-
»Riječ je o pokušaju mijenjanja prirodnih zakona, na kojima počiva život na planetu. Riječ je o podmukloj podvali, da se pod zaštitom slabijih nametne neznanstvena rodna ideologija u svakodnevni život«, misli su dr. Mihovila Biočića.
——————————————————————————————————————————————————————————-
»Prvo, u hijerarhiji političke odgovornosti ni jedna tema, ni jedan problem pojedinačno gledajući, nisu važniji od odgovornosti prema narodu i državi kao cjelini. Drugo, iz različitih političkih pozicija i političkoga statusa proizlazi i ta odgovornost, što znači da su hrvatski državljani na izborima tu odgovornost prenijeli u konkretnom slučaju na zastupnike u Hrvatskom saboru. Jasno, opravdane su zamjerke da ne bi bili glasovali za neke ljude ili opcije da su znali da će se stvarati njima neprihvatljive koalicije. Nažalost to je sada stvarnost. To je jedan od razloga, uz specifičnost samoga problema o kojem govorimo, koji je duboko svjetonazorski i identitetski, a nikako … Read MoreAko želimo preživjeti moramo se vratiti u stanje kada smo bili zdravi
Kada je kardinal Robert Sarah, prefekt Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, napisao predgovor za knjigu “Dijeljenje pričesti na ruku: povijesni, pravni i pastoralni pregled” naišao je na brojne kritičare koji su mu prebacivali kako je nemoguće vratiti se na stari način primanja pričesti, to jest klečeći i na jezik, poručivši mu: “Želite se vratiti u prošlost? Ne možete se vratiti u prošlost.“
A moj odgovor na ovu opasku je uvijek isti: ako idete na godišnji zdravstveni pregled i liječnik vam kaže da morate izgubiti dvadeset kila jer možda nećete preživjeti do sljedećeg godišnjeg pregleda, on vam zapravo govori kako se morate vratiti na težinu koju ste imali prije trideset ili četrdeset godina. Preživljavanje često zahtijeva žrtvu. Tako je i s cijelim nizom liturgijskih praksi. Ako želimo preživjeti moramo se vratiti u stanje kada smo bili zdravi.
Zagovaratelji pričesti na ruku također često kažu “kako se pričest tako dijelila u ranoj Crkvi“. Odgovor je – i da i ne. Zasigurno postoje naznake da je to činjeno na nekim mjestima. Međutim, do vremena kada su kristološke kontroverze prvih stoljeća riješene i kada je euharistijska teologija bila čvrsto utemeljena, takva je praksa izumrla ili je naprosto zabranjena.
Kada je … Read More
-
Još jedan susret Isusa s farizejima.
Još jedan od brojnih pokušaja u kojem farizeji žele uvući Isusa u zamku i tako uništiti njegovu vjerodostojnost. Ovaj put je kontroverzna tema – je li po zakonu da se muž rastavi od svoje supruge?
Autoriteti su se razmimoilazili na ovom pitanju. Jedni su dopuštali rastavu samo kod preljuba. Drugi su je dopuštali i za najmanji razlog. Ali jeste li opazili kako je pitanje Isusu bilo postavljeno? “Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?”
Ni riječi o tome da bi žena mogla otpustiti svojega muža. To ne dolazi u obzir. Ovdje muškarci imaju svu moć.
Isus zna da ovo pitanje nije fer. Farizeje ne zanima njegovo mišljenje. Njih zanima testirati ga i poraziti ga. Isus na pitanje odgovara pitanjem – “Što vam zapovjedi Mojsije?”
Isus naravno zna odgovor, a znaju ga i farizeji.
Odgovor leži u 24. poglavlju Ponovljenog zakona i u najmanju je ruku diskutabilno da Mojsije daje dopuštenje za rastavu. Ono što Mojsije čini jest da priznaje da se rastave događaju i on uspostavlja norme – pravila kada je riječ o novom braku. To Mojsijevo priznanje, onoga što se zbiva u svijetu, farizeji koriste kao dozvolu za rastavu.
Ovdje treba voditi računa o vremenu u kojem se sve to zbiva … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/srce-kameno/
„Svaki kršćanin treba biti i konzervativan i radikalan.
Konzervativan u očuvanju vjere i radikalan u njezinoj primjeni.“
(John R.W. Stott)
Ukoliko niste „političar u usponu“ i ukoliko nije u tijeku predizborna kampanja onda nemojte puno spominjati riječ – radikalan. Ta je riječ, u ovoj našoj lažnoj demokraciji i toliko proklamiranoj toleranciji, strogo zabranjena.
Zašto?
Zato što radikalne promjene zahtijevaju povratak korijenima, povratak temeljnim vrijednostima. Radikalni zahvati i mjere koriste se za eliminaciju devijantnih pojava, a sve kako bi se situacija dovela u stanje prije njihovog nastanka.
Najbolji primjer jest radikalna kirurgija koja, pod cijenu odstranjivanja pojedinih dijelova ljudskog organizma, nastoji povratiti taj isti organizam u stanje prije nastanka bolesti.
Današnja kultura, današnji centri moći, zaziru od radikalnih zahvata. Njihov cilj je postupno „skuhati žabu“. Ništa naglo. Ništa radikalno. Radikalni zahvati ako se i provode onda se provode što je brže moguće. Najbolji primjer su suvremeni ratovi. Što brži i što kraći.
Jedini koji bez ozbiljnijih posljedica smiju koristiti riječ „radikalan“svakako su, rekoh prije, političari. Oni u predizbornim kampanjama biračima obećavaju radikalne promjene (naravno uvijek na bolje od onoga što je bilo prije njih) kako bi, dobivši povjerenje birača, jedino radikalno popravili svoju poziciju i poziciju onih koji su im odani.
Ako je nešto danas zabranjena priča onda je to svakako vjerski radikalizam. Njega ovaj svijet … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/radikalna-vjera/
„Svatko želi biti netko, ali nitko se ne želi potruditi oko toga.“
(Goethe)
Koliko danas vrijedi ova Goetheova?
Malo. Skoro ništa.
Danas se skoro svi trude, na sve moguće načine, poštene i nepoštene, dopuštene i nedopuštene, ovakve i onakve, biti netko (ili nešto).
Ali to se uglavnom svodi – biti ispred ili iznad drugoga.
Uzrečica „Neka se o meni govori, pa makar i dobro.“, postala je nažalost općeprihvaćena filozofija življenja i recept za uspjeh.
„Fama volant“, a ako ona leti onda letimo i mi. Visoko. Što više.
Postali smo sudionici „velike utrke“ u kojoj nas zanimaju samo prva mjesta. Ništa drugo „ne igra“. Tako barem kaže ovaj naš svijet. Ambicioznost se danas podrazumijeva.
Jeste li primijetili koliko je danas ambicioznih ljudi oko nas?
Ili je to samo medijski isforsirana slika?
Ne znam, ali ih ima. Jako puno. Ako nisi ambiciozan sumnjiv si.
Upitali jednom George Bernard Showa u kojoj bi generaciji najradije živio. Duhoviti Irac odgovori: „Za vrijeme Napoleona, jer tada je bio samo jedan čovjek koji je mislio da je Napoleon.“
Da, svi mi želimo biti netko. Ili nešto. Od zore čovječanstva ljudi neprestano teže popeti se što više na skali važnosti. Počelo je sve onom poznatom rečenicom koju je izgovorila zmija dovodeći u … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/kada-budem-velik-ja/
Ima već dugi niz godina da nam se neprestano serviraju sve noviji tzv. TV reality show programi. Temeljni koncept ovih programa jest kako navesti ljude da se ponašaju sukladno želji organizatora u različitim životnim situacijama. U svakom od tih programa postoje određene prepreke ili napasti ili izazovi kojima su sudionici izloženi. I naravno, na kraju, postoji velika nagrada, obično je to novac ali i prestiž, odnosno velika popularnost koja se lako može unovčiti, naravno nešto kasnije.
Manje više svi ti programi imaju isti scenarij, a taj je ostati posljednji, jer taj dobiva nagradu. U međuvremenu treba sklapati saveze, razvrgavati saveze, treba sebe prikazati vrijednim (više nego što to jesi) u očima drugih, te je potrebno znati kako glasovati, odnosno koga i kada nominirati (druge konkurente) kada za to dođe vrijeme, jer to je preduvjet opstanka u programu.
Neki još uvijek, naivno, tvrde kako ovakve situacije iz ljudi izvlače ono najbolje.
To nije točno.
One iz ljudi izvlače na površinu ono – najgore.
Razlog je taj što je svaki natjecatelj tu isključivo radi osobne promocije, popularnosti i slave, odnosno novčanog dobitka. Svaki sudionik duboko u sebi ne želi izgubiti nagradu i želi biti onaj koji će je na kraju i osvojiti. … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/promjena-igre/
Često na svojim javnim nastpima spominjem zgodu o susretu dvojice poznanika u kojoj se oni susreću nakon podužeg vremena. Obojica mladi, poslovni i njihov kratak ali znakovit susret teče otprilike ovako.
Prvi muškarac:
„Ej, Bog! Pa dugo se ne vidjesmo. Kako si mi? Što mi je s tobom?“
Drugi muškarac (uz duboki uzdah):
„Ej … nisam ti baš najbolje … u posljednje vrijeme … teško sam ti bolestan …“
Prvi muškarac (pogledavajući na sat):
„Ajde neka. Baš me raduje. Znaš … žurim … i … javi se …“
Zaboravili smo slušati ili bolje reći čujemo ali ne slušamo.
Obavljamo to uglavnom površno, kao puno toga drugog u životu.
Kažu cinici da zato i imamo dva uha, jedno gdje će nam nešto ući, a drugo gdje će to isto izaći.
Nemamo ni volje, ni želje, ni strpljenja slušati tuđe priče, ali svoje tako strasno želimo ispričati svakome s kojim stupimo u nekakav kontakt.
Mi smo duhovno gluhe osobe, a uzrok te naše duhovne gluhoće u biti je naša sebičnost.
Ova naša kultura u tome nam jako temeljito ide na ruku. Oko nas vlada carstvo buke. Okruženi smo nevjerojatnom količinom različitih zvukova koji nam ne daju mira i koji nam slušanje čine napornim.
Baš kao što enormna … Read More
