-
https://www.mixcloud.com/animaradio/nestrpljenje/
Preobrazba je danas veliki svjetski biznis. Svi to žele.
Od običnih ljudi do svjetski poznatih zvijezda. Mnogi teško rade i na kraju potroše i brdo novca kako bi to i ostvarili.
Novo lice. Novi izgled.
Padaju mi na pamet moja prva danonoćna putovanja od Splita do Barcelone, odnosno do malog–velikog mjesta Lloret de Mar u Kataloniji. Đačke i apsolventske ekskurzije. Putovanje koje traje preko 30 sati. Naravno autobusom. I to ako putem nema kvarova.Pedesetak djevojaka i mladića u trenirkama, tenisicama, nepočešljani, neumiveni, nenaspavani, došli bi nakon tih, pa skoro 2.000 kilometara, iscrpljujućeg putovanja u hotel. Prva večer obično bi bila rezervirana za flamenco show program u famoznoj i mitskoj „Zlatnoj kozi“ („La Cabra d’Or“).
I što bi se dogodilo?
Te bi večeri iz hotela prema „Zlatnoj kozi“ krenulo 50-tak manekenki i manekena. Niste ih mogli prepoznati. Pepeljugama ni traga!
Preobrazba je danas enorman biznis, jer je današnji čovjek jako svjestan svojeg lica kojeg predstavlja svijetu. I čovjek će promijeniti i svoje lice, kako bi bio u prednosti pred svojim bližnjim, ako to ikako može. Ponekad se ta promjena ne odnosi samo na tjelesni izgled nego na čitav imidž osobe – uključujući i ime.
Tako je Issur Danielovitch Densky postao Kirk Douglas, Frances … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/kad-se-probudiše/
Prva je Korzmena nedjelja i mi se pridružujemo Isusu u pustinji gdje će provesti 40 dana boreći se sa sotoninim napastima.
Ali vratimo se na trenutak susretu Ivana Krstitelja i Isusa.
U svojoj knjizi „Posljednje Kristovo iskušenje“ Nikos Kazantzakis opisuje susret dvojice rođaka.
„Zar nije ljubav dovoljna?“ pita Isus.
„Ne,“ ljutito će Ivan. „Stablo je trulo. Bog me je pozvao i dao mi je sjekiru, koju sam ja položio na korijen stabla. Ja sam obavio svoju dužnost. Sada ti obavi svoju: uzmi sjekiru i udari!“
„Kada bih ja bio vatra, ja bih gorio; kada bih ja bio drvosječa, ja bih udarao. Ali ja sam srce i ja ljubim.“ odgovori mu Isus.
U nastavku knjige, u sedamnaestom poglavlju, autor opisuje Isusovu izloženost napastima u pustinji nakon što ga je Ivan krstio. Razlog Isusovog boravka u pustinji, u romanu, jest taj da Isus želi otkriti put kojim Bog želi da Isus krene.
On zna da ga je Bog pozvao govoriti ljudima ali nije siguran što im reći.
Hoće li prihvatiti Ivanov poziv ljudima neka se pokaju?
Ivan ga poziva da baš to učini ali Isus ne misli da bi trebao prihvatiti Ivanovu poruku, jer je uvjeren da mu je Bog namijenio drugi put.
Prije samog ulaska … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/krađa-identiteta/
Ovo naše vrijeme je vrijeme krivotvorina i krivotvoritelja. Sve je lažno.
Krivotvori se prošlost, a onda i sadašnjost. Zato se ne bi trebali čuditi kakva nas onda čeka budućnost.
Čitav naš život je obična krivotvorina. Sve više živimo virtualan život između iPhonea, Pc-ja, Play station-a i Interneta. Televizija je glavna krivotvoriteljica.
Sve se krivotvori. Prije svega istina.
Okruženi smo lažnom hranom, napitcima, obućom i odjećom, lažnim tehnološkim igračkama, lažnim čudotvornim eliksirima i tretmanima, lažnim obećanjima i lažnim nadama. Krivotvore se novčanice, kartice, svjedodžbe, diplome, vozačke i lovačke dozvole, domovnice i putovnice, krivotvore se životopisi, imena i prezimena.
Okružili su nas lažni domoljubi, lažni demokrati, lažni premijeri i predsjednice, lažni zastupnici i savjetnici, lažni svećenici i iscjelitelji, lažni meštri i profesori, lažni dobrotvori i prijatelji. Svi se žele predstaviti bolji nego što to u biti jesu. Mi živimo u svijetu u kojem se institucijama i pojedincima isplati stvarati bolju sliku o sebi nego što to aktualna stvarnost opravdava.
Kaže Somerset Maugham da je licemjerje najteži porok od svih poroka kojeg neki čovjek može slijediti, a i onaj koji najviše živcira. Licemjerje zahtjeva neprestanu budnost i nesvakidašnje odvajanje od duha. Licemjerje se ne može, poput preljuba ili proždrljivosti, prakticirati u trenutcima dokolice, jer je licemjerje posao, … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/licemjeri/
Rijetki bi među nama priznali da im je životni motto: „Oko za oko, zub za zub!“, ali budimo pošteni, postoji nešto u nama što nam pričinja veliko zadovoljstvo kada se osvetimo.
Neki od najpopularnijih filmova svih vremena govorili su o tome, kako su neki likovi, nekoga pretukli ili su nekome pobili obitelj. I mi smo s velikim i neskrivenim nestrpljenjem ostatak filma čekali (i jedva dočekali) da se glavni junak – OSVETI – i onda smo – GUŠTALI!
Mala je razlika između filma i naših osobnih života.
Kad god nam netko nešto učini nažao u nama se rodi napast kako mu uzvratiti.
„Ništa nije slađe od osvete!“ tako nam poručuje ovaj naš svijet.
S druge strane Krist nam poručuje:
„Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone.“
Krist je još jasniji:
„Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin.“
(Rimljanima 12,19)
Veliko ime svjetske književnosti Mark Twain kaže:
„Poznato je da kiša pada, po pravednima i po nepravednima jednako, ali ako bih ja mogao upravljati tim stvarima, ja bih kišio nježno i blago po pravednima ali ako bih susreo nekog nepravednog, vani na otvorenom, ja bih ga – utopio.“
Jedan se je kršćanin mučio s današnjim … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/zakon-odmazde-lex-talionis/
-
Kardinalne greške u udžbeniku povijesti. I Krvavi Uskrs netočno su opisali
MAXPORTALOvih dana došao nam je u ruke udžbenik iz povijesti za 1. razred srednjih trogodišnjih strukovnih škola. Autor udžbenika je dr. Hrvoje Petrić, glavni i odgovorni urednik akademik dr. Dragutin Feletar, recenzenti prof. Miroslav Šašić, prof. dr. sc.. Mira Kolar i mr. sc. Jakša Raguž, a nakladnik „Meridijani“ iz Samobora.
Što u tom udžbeniku piše na temu „kako je počeo rat na mom otoku“, odnosno o agresiji na Hrvatsku.
“Pobunjeni su Srbi početkom 1991. nastojali proširiti svoju vlast nad dijelovima Hrvatske koji nisu bili zahvaćeni pobunom 1990. godine. U proljeće 1991. došlo je do više sukoba između srpskih pobunjenika i policije Republike Hrvatske – u ožujku u Pakracu kada je ranjeno nekoliko policajaca, a u travnju (sic!) 1991. na Plitvičkim jezerima gdje je ubijen hrvatski branitelj Josip Jović,” piše o početku agresije na Hrvatsku.
Napad srpskih terorista na Plitvice započeo je 29. ožujka, a svi znamo da je Krvavi Uskrs (KRV NA USKRS), kad je poginuo Josip Jović, bio 31, ožujka 1991. Ne treba biti stručnjak, kititi se titulama doktora povijesnih znanosti, da bi se to znalo. Ako je autor napravio tu kardinalnu grešku, kako je promakla pored toliko recenzenata, samo Bog zna.
U nastavku slijedi:
“Pobuna se proširila u istočnu Slavoniju i zapadni Srijem. U … Read More
Većina ljudi kao da ignorira ili preskače Veliku subotu.
Ali nemoguće je ignorirati ili preskočiti stvarnost Velike subote u našem životu. Velika subota je „vrijeme između“. Tragedija razapinjanja je za nama ali slava uskrsnuća još uvijek nije tu. Niti smo tu niti smo tamo. Zapeli smo u sredini. Između. Ono što je bilo više nije, a ono što će biti nije nam još jasno ni poznato. Čovjek se osjeća kao da nema kamo otići i kao da nema što činiti.
Velika nam subota dolazi na mnogo načina, ali čini se da u sebi uvijek uključuje smrt. Smrt Isusovu, smrt ljudi koje volimo, smrt naših međusobnih odnosa, smrt naših nadanja i snova. U kalendaru Velika subota je samo jedan dan u godini. Ali tako nije u životu. Oni među nama koji su propatili smrt voljene osobe znaju da se od Velikog petka do Uskrsa ne dolazi kroz samo jedan dan. Velika subota zna potrajati mjesecima, godinama, čak i čitav život. Velika subota nas poziva ka grobu.
Ali zar imamo ikamo drugdje i poći?
Ukop
Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. Josip uze tijelo, … Read More
OPLAKIVANJE MRTVOG ISUSA
Hladno Ti je čelo poput mora,
Nepomično stoje Tvoja draga usta
I beskrvne usne,
A Ti si siš’o s neba da poljubiš stvora,
Da srca ne budu pusta
I duša da mirnije usne.
Grudi su Ti tvrde poput silne gore.
Svatko od nas može rukama da dirne
Srce probodeno,
A Ti si htio da srca u vječnosti gore,
I oči da gledaju mirne
Nebo rastvoreno.
Krvava je Tvoja kosa,
Ukočene ruke
I umorne noge,
A Ti si bio čist k’o blistava rosa
I bez muke
Ozdravljao si mnoge.
Poljubit ću jutros krunu čela Tvoga
I ranu što se do Tvoga srca pruža
I koljena oba,
Jer vjerujem da će od poljupca toga
Na usnama Tvojim procvjetati ruža,
Kad proslavljen ustaneš iz groba.
[1942.]
Rajmund Kupareo
(Oplakivanje mrtvog Krista // 1495-1500 // Sandro Botticelli // Museo Poldi Pezzoli, Milan
POSLJEDICE ZA MNOGE NARAŠTAJE Konvencija uvodi čitavu civilizaciju u »civilizacijsku traumu«
Autor
Đurđica Ivanišević Lieb
–27. ožujka 2018.
Prof. dr. Goran Dodig, predsjednik Demokršćanske stranke, u povodu rasprave o Istanbulskoj konvenciji i njezinu ratificiranju u Hrvatskom saboru napominje da prihvaćanje ili odbijanje njezine ratifikacije ne bi bilo dobro rabiti u sveopćem obračunu političkih istomišljenika. Za to, smatra, postoji najmanje nekoliko krupnih razloga, koje je izdvojio za Glas Koncila.
——————————————————————————————————————————————————————————-
»Riječ je o pokušaju mijenjanja prirodnih zakona, na kojima počiva život na planetu. Riječ je o podmukloj podvali, da se pod zaštitom slabijih nametne neznanstvena rodna ideologija u svakodnevni život«, misli su dr. Mihovila Biočića.
——————————————————————————————————————————————————————————-
»Prvo, u hijerarhiji političke odgovornosti ni jedna tema, ni jedan problem pojedinačno gledajući, nisu važniji od odgovornosti prema narodu i državi kao cjelini. Drugo, iz različitih političkih pozicija i političkoga statusa proizlazi i ta odgovornost, što znači da su hrvatski državljani na izborima tu odgovornost prenijeli u konkretnom slučaju na zastupnike u Hrvatskom saboru. Jasno, opravdane su zamjerke da ne bi bili glasovali za neke ljude ili opcije da su znali da će se stvarati njima neprihvatljive koalicije. Nažalost to je sada stvarnost. To je jedan od razloga, uz specifičnost samoga problema o kojem govorimo, koji je duboko svjetonazorski i identitetski, a nikako … Read MoreAko želimo preživjeti moramo se vratiti u stanje kada smo bili zdravi
Kada je kardinal Robert Sarah, prefekt Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, napisao predgovor za knjigu “Dijeljenje pričesti na ruku: povijesni, pravni i pastoralni pregled” naišao je na brojne kritičare koji su mu prebacivali kako je nemoguće vratiti se na stari način primanja pričesti, to jest klečeći i na jezik, poručivši mu: “Želite se vratiti u prošlost? Ne možete se vratiti u prošlost.“
A moj odgovor na ovu opasku je uvijek isti: ako idete na godišnji zdravstveni pregled i liječnik vam kaže da morate izgubiti dvadeset kila jer možda nećete preživjeti do sljedećeg godišnjeg pregleda, on vam zapravo govori kako se morate vratiti na težinu koju ste imali prije trideset ili četrdeset godina. Preživljavanje često zahtijeva žrtvu. Tako je i s cijelim nizom liturgijskih praksi. Ako želimo preživjeti moramo se vratiti u stanje kada smo bili zdravi.
Zagovaratelji pričesti na ruku također često kažu “kako se pričest tako dijelila u ranoj Crkvi“. Odgovor je – i da i ne. Zasigurno postoje naznake da je to činjeno na nekim mjestima. Međutim, do vremena kada su kristološke kontroverze prvih stoljeća riješene i kada je euharistijska teologija bila čvrsto utemeljena, takva je praksa izumrla ili je naprosto zabranjena.
Kada je … Read More
-
Ovo naše vrijeme je vrijeme krivotvorina i krivotvoritelja. Sve je lažno.
Krivotvori se prošlost, a onda i sadašnjost. Zato se ne bi trebali čuditi kakva nas onda čeka budućnost.
Čitav naš život je obična krivotvorina. Sve više živimo virtualan život između iPhonea, Pc-ja, Play station-a i Interneta. Televizija je glavna krivotvoriteljica.
Sve se krivotvori. Prije svega istina.
Okruženi smo lažnom hranom, napitcima, obućom i odjećom, lažnim tehnološkim igračkama, lažnim čudotvornim eliksirima i tretmanima, lažnim obećanjima i lažnim nadama. Krivotvore se novčanice, kartice, svjedodžbe, diplome, vozačke i lovačke dozvole, domovnice i putovnice, krivotvore se životopisi, imena i prezimena.
Okružili su nas lažni domoljubi, lažni demokrati, lažni premijeri i predsjednice, lažni zastupnici i savjetnici, lažni svećenici i iscjelitelji, lažni meštri i profesori, lažni dobrotvori i prijatelji. Svi se žele predstaviti bolji nego što to u biti jesu. Mi živimo u svijetu u kojem se institucijama i pojedincima isplati stvarati bolju sliku o sebi nego što to aktualna stvarnost opravdava.
Kaže Somerset Maugham da je licemjerje najteži porok od svih poroka kojeg neki čovjek može slijediti, a i onaj koji najviše živcira. Licemjerje zahtjeva neprestanu budnost i nesvakidašnje odvajanje od duha. Licemjerje se ne može, poput preljuba ili proždrljivosti, prakticirati u trenutcima dokolice, jer je licemjerje posao, … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/licemjeri/
Rijetki bi među nama priznali da im je životni motto: „Oko za oko, zub za zub!“, ali budimo pošteni, postoji nešto u nama što nam pričinja veliko zadovoljstvo kada se osvetimo.
Neki od najpopularnijih filmova svih vremena govorili su o tome, kako su neki likovi, nekoga pretukli ili su nekome pobili obitelj. I mi smo s velikim i neskrivenim nestrpljenjem ostatak filma čekali (i jedva dočekali) da se glavni junak – OSVETI – i onda smo – GUŠTALI!
Mala je razlika između filma i naših osobnih života.
Kad god nam netko nešto učini nažao u nama se rodi napast kako mu uzvratiti.
„Ništa nije slađe od osvete!“ tako nam poručuje ovaj naš svijet.
S druge strane Krist nam poručuje:
„Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone.“
Krist je još jasniji:
„Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin.“
(Rimljanima 12,19)
Veliko ime svjetske književnosti Mark Twain kaže:
„Poznato je da kiša pada, po pravednima i po nepravednima jednako, ali ako bih ja mogao upravljati tim stvarima, ja bih kišio nježno i blago po pravednima ali ako bih susreo nekog nepravednog, vani na otvorenom, ja bih ga – utopio.“
Jedan se je kršćanin mučio s današnjim … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/zakon-odmazde-lex-talionis/
I dok nam evanđelist Matej govori o „besjedi na gori“ evanđelist Luka (6,17. 20-26) nam daje skoro pa isti sadržaj koji se često naziva i „govor na ravni“.
Teško je razlučiti je li ovdje riječ o istom Isusovom govoru opisanom na dva različita načina od strane dvojice evanđelista ili je Isus imao nekoliko svojih besjeda koje je izgovarao više od jednog puta.
Ako je ovo bila propovijed koju je Isus propovijedao više od jednog puta – jednom na gori, a ovaj put na ravni – onda nam to može također objasniti dodatak onih „jao“ koje ne pronalazimo kod Mateja.
Prizor kod Luke je užurban, prepun je pokreta i aktivnosti. Ljudi dolaze k Isusu u značajnom broju i svatko pokušava dotaknuti ga u nadi da će od njega primiti snagu koja ozdravlja.
Svi su željeli ozdraviti.
Svi su željeli bolji život.
Svi su željeli dotaknuti se čovjeka koji je obećavao bolje sutra.
I mnogi su ozdravili.
Ali ne svi.
Mnogi su se promijenili.
Ali ne svi.
Što god Kraljevstvo Božje jest na ovome svijetu, ono sigurno nije bezbrižan život u kojem je svaki onaj koji vjeruje oslobođen boli, bolesti, razočaranja, pa čak i progona poradi svoje vjere.
Možda se baš iz tog razloga, usred sve te … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/p-a-t-n-j-a/
„Mi smo samo obični ljudi,
mi ne znamo kojim putem ići,
jer mi smo obični ljudi.“
(John Legend)
Ovo je refren pjesme „Obični ljudi“ čiji je autor John Legend, nagrađivan (Grammy) za najbolju mušku R&B interpretaciju.
Pjesma je prepuna kontrasta, kontradikcija, osjećaja krivnje, sumnje i straha. Legend pjeva o tome kako ljudi krivo prosuđuju kada su njihove veze i odnosi u pitanju i tvrdi da su naši međusobni odnosi teška stvar s neizvjesnim ishodom. Ako želimo da neka naša veza uspije trebali bi činiti kompromise ali čak ni oni nisu jamstvo za siguran uspjeh.
Ne samo što smo „obični“, ne samo što nam je život ionako težak i kompliciran, nego smo još i osuđeni na život prepun kompromisa koji ništa ne jamče.
Zar je onda čudo što, prepuni osjećaja krivnje, sumnje i straha, bježimo u svijet iluzija, što živimo tuđe živote, što smo postali obični voajeri kojima je jedino preostalo nadati se da će nam gospodari osigurati dovoljnu porciju „kruha i igara“?
Iz naših redova ovaj svijet ne poziva nikoga na svoje „partije“ i na svoje „domjenke“, nikoga od nas ne „regrutira“ među svoje izabranike i svoje miljenike.
Ali neko to ipak čini.
Netko ipak bira za važne pozicije – obične ljude.
Isus to čini.
Zašto je Isus … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/svu-smo-se-noć-trudili/
Čitanje iz Evanđelja po Luki, glava 4, 14-21, koje smo imali prigodu čuti prošle nedjelje, čini jednu cjelinu s današnjim čitanjem 4, 21-30. Priča o Isusovom boravku u Nazaretu podjeljena je u dva dijela i zato je važno povezati prošlonedjeljno čitanje s ovonedjeljnim čitanjem.
Isus je pročitao dio teksta iz Knjige proroka Izaije i zaklopivši knjigu je rekao: “Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.” (Luka 4, 21)
Neki među njima su zadivljeni njegovim govorom i sve što imaju reći jest:
“Nije li ovo sin Josipov?” (Luka, 4, 22).
Ova rečenica se može tumačiti kao izraz zadivljenosti i poštovanja („Ma, vidi ti kako je mali Josipov daleko dogura.“) ali isto tako u njoj može biti pakosti, podsmjehivanja, pa i ruganja. („Josipov mali? Bija je niko i ništa. Ma daj!“)
Isus stvari dobro predviđa. Pretpostavlja da će ga pitati za čuda koja je prije dolaska u Nazaret činio u Kafarnaumu i tražiti će od njega neka ponovi ta čuda. Ali Isus nije zabavljač.
Isus nema namjeru podilaziti publici, pa ni u svom rodnom gradu.
I što je još gore, Isus ljude razjaruje govoreći im istinu o stanju u njihovim dušama koje ih čini nedostojnima Božanskih dijela. I zato Bog, kao … Read More
