(Matej 5, 1-12)

Prije nekoliko godina časopis „North Carolina News & Observer“ je objavio članak pod naslovom: „How Do You Measure Up As A Man?“ /”Kako kotiraš kao čovjek?”.

Dakle, kako vi kao čovjek danas kotirate?

Koliko ste na cijeni?

Kako vas izmjeriti?

U ovom članku se tvrdi, temeljem velikog istraživanja, da postoje tzv. standardi koji određuju uspješnost ljudi. Standardi koji mjere, kriteriji koji određuju kakvi smo, odnosno „koliko pizamo“, koliko smo, po mjerilima ovoga svijeta, teški.

Kriteriji su slijedeći:

1)    Sposobnost kako zarađujemo i kako štedimo novac.

2)    Cijena, stil i starost automobila kojeg vozimo.

3)    Koliko kose na glavi imamo.

4)    Kolikosmo snažni i visoki.

5)    Kakav je posao kojeg obavljamo i koliko smo uspješni u tome.

6)    Koje športove volimo.

7)    U kojem klubu ili u koliko klubova smo članovi.

8)    Koliko smo agresivni i pouzdani.

Puno prije nego što su sklepali ovih 8 principa Isus je također postavio svojih 8 principa kojima se može mjeriti uspješnost svakoga od nas. Isusovi standardi i dan danas stoje i to u potpunoj suprotnosti u odnosu na standarde koji su gore navedeni.

Dakle očito je da postoji ogroman ponor između popularnog imiđa uspješne osobe našeg vremena i onoga kako Bog vidi uspješnu osobu.

Evo nas danas na jednoj idiličnoj lokaciji. Nalazimo se u miru, u tišini šumovitih brežuljaka sjevernog Izraela, pokraj Galilejskog jezera. Nalazimo se u društvu mnogih koji su došli poslušati Nazarećanina. Isus je u društvu svojih netom izabranih učenika i pred njim su mnoga lica. Masa u kojoj se nalazimo u biti predstavlja presjek čovječanstva. Ima nas svake vele. Tu su jedni pored drugih i bogati i sirotinja, mladi i stari, djeca i roditelji, muškarci i žene, uspješni poslovni ljudi i propali poduzetnici, u biti mi smo svijet u malom.

Ali ma koliko je sav taj svijet međusobom različit Isus shvaća da svi, ali baš svi, žele i traže jedno te isto. Svi traže istu stvar.

Svi žele biti sretni.

Svi traže sreću u životu.

Pa koliko se mi razlikujemo od njih?

Nakon 2 milenija?

Ni malo!

I mi tražimo sreću. I mi želimo biti sretni.

Ali problem je, kako onda tako i danas, u tome što mi nismo shvatili pravu prirodu sreće. I to je razlog zašto današnji čovjek ima neprestani osjećaj da mu sreća bježi iz ruku. Da ga je sreća napustila.

Jer mi smo uvjereni da je sreća stvar izvanjskih čimbenika u našem životu.

Mi smo uvjereni, ili su nas uvjerili, da je uistinu sretan čovjek koji je postigao uspjeh po mjerilima ovoga svijeta, a ta mjerila se znaju.

1)    Blaženi koji su se obogatili.

2)    Blaženi koji posjeduju stan u gradu i vikendicu na selu.

3)    Blaženi koji su se dočepali visokog položaja.

4)    Blaženi koji dobivaju pljesak na javnoj sceni.

5)    Blaženi o kojima se govori na svakom koraku.

6)    Blaženi na koje su svi ljubomorni.

7)    Blaženi koji znaju kako uspjeti preko noći.

8)    Blaženi koji nemaju osjećaj grižnje svajesti.

Ali ovog dana, na šumovitim brežuljcima sjevernog Izraela, Isus govori svojim učenicima, Isus govori okupljenom mnoštvu, Isus govori nama danas, da je taj koncept sreće položen na temeljima od pjeska.

Sreća se uopće ne temelji na onome što posjedujemo.

Istinska sreća se temelji na onome tko mi jesmo.

Sreća se ne temelji na tome kakvu kuću posjedujemo, u kakvoj kući živimo, nego se temelji na tome s kakvim ljudima u toj kući živimo.

Nije sreća u odjeći koju nosimo, nego je stvarna sreća u osobi koja tu odjeću nosi.

Tome nas Isus uči od prvog dana kada je održao Besjedu na Gori.

Međutim mi jednu stvar neprestano moramo imati na pameti, a to je da je Krist najprije Spasitelj, pa tek onda Učitelj. Ukoliko mi nismo uspostavili odnos s Bogom nego smo i dalje sebe vezali uz kriterije ovoga svijeta, onda su Blaženstva besmislena, jer su u kontradikciji s onim što ovaj svijet zagovara i promovira i čemu nas na koncu uči.

Mi često griješimo kada proučavamo Isusova učenja, i kada se nadamo da će nas ona promijeniti. Ne, bit nije u učenjima, bit je u Kristu.

Nas samo Krist može promijeniti.

I tek kada se promijenimo, tek onda mi možemo u potpunosti prigriliti Kristovo učenje. Govor na Gori je uzorak, model življenja za one koji su prihvatili Isusa Krista kao Spasitelja.

Sreća kako je Bog vidi definirana je Blaženstvima i predstavlja radikalan otklon od svega što su nas ikada učili kada je riječ o sreći u ljudskom životu.  

„Blaženi siromašni u duhu!“ Ma kakvo siromaštvo, govori nam ovaj svijet, pa nas su uvijek učili da je biti siromah, pa i u duhu, nešto jako loše. Siromasi su gubitnici.  

„Blaženi žalosni!“ Učili su nas da biti sretan znači nikada iskusiti nešto što uzrokuje patnju i žalost.  

„Blaženi krotki!“ Danas se sreća definira kroz termine agresivnosti i sindroma moraš biti prvi, ispred svih.  

„Blaženi koji gladuju i žeđaju pravde!“ Dovoljno je osvrnuti se oko sebe i vidjeti ćemo koliko je nepravde na ovome svijetu i biti će nam jasno da je pravda isključivo stvar privilegija.  

„Blaženi milosrdni!“ Danas pokazati milosrđe znači priznati da si slab, a to je danas opasno, jer će te ovaj svijet ili odbaciti na marginu ili će te eliminirati iz javnog života. Naša kultura ne priznaje slabe.  

„Blaženi koji su čista srca!“ Pa danas su licemjerje, laž, prevara i izdaja atributi s kojima se sigurno dobivaju izbori.  

„Blaženi mirotvorci!“ Danas su na cijeni oni koji na bilo koji način unose nemir u ljudska srca.  

„Blaženi koji trpe progonstvo zbog pravde!“ Biti danas hrvatski branitelj znači da si budala, jer trpiš za nešto što je nadiđeno, a to je vjera tvojih otaca, tvoja Domovina i tvoja obitelj.  

„Blaženi ste kada vas ljudi zbog mene grde i progone i o vama lažno govore sve zlo!“

Biti Kristov svjedok znači izvrgnuti se poruzi, progonu, znači slušati da te zovu zaostalim i fanatikom, znači nemati mogućnost uspjeha u društvu osim ako se ne odrekneš Boga.   Sve što Krist tvrdi da je sreća ovaj svijet izokreće.  

Ali ako netko nije u pravu – ili svijet ili Bog – budite sigurni da to nije – Bog!