Kada ministar obrazovanja
govori o ‘štamparskim greškama’….
Apeli doktorice Sande Ham upućeni netom ustoličenom ministru obrazovanja Željku Jovanoviću, ali i tada „svježoj“ Kukuriku vlasti, da se ne poigravaju sa normama hrvatskog standardnog jezika nisu urodili plodom, tada, a ni danas.
Potvrdit će se strahovi ne samo profesorice Ham, već kompletne stručne javnosti u Hrvatskoj kako Željko Jovanović i vlada čiji je član, obrazovanju, hrvatskom jeziku i kulturi pristupaju prije svega sa ideološkog stajališta, a tek onda, kada je ideologija iscrpila sve mogućnosti, ustupaju mjesto stručnosti.
Svoje ideološko ne slaganje sa normama hrvatskog standardnog jezika Jovanović je pokazao već prvih dana mandata. Tako je demonstrativno promijenio naziv ministarstva te šport u nazivu ministarstva zamijenio sa sportom.
Solidarnost u ovoj ideološkoj borbi pokazao je i kolega mu Rajko Ostojić pa je ministarstvo zdravstva preko noći postalo zdravlja. Slijedio je udar na Vijeće za normu hrvatskog standardnog jezika koje je ukinuto kako bi se otvorio put uvođenju novog „jedinstvenog pravopisa“ u režiji Jovanovića i njegovih ideoloških poklonika.
Ne treba posebno napominjati da je novi pravopis na tragu novosadskog dogovora. Nit obračuna sa hrvatskim jezikom i pismom u režiji ove vlade možemo prepoznati i u iracionalnom nastojanju da se u Vukovaru pod svaku cijenu moraju istaknuti dvojezične ploče sa ćiriličnim natpisom. Iz svega navedenog te iz primjera djelovanja Jovanovića i njegovih kolega moglo bi se zaključiti kako hrvatski jezik i pismo te norme hrvatskog jezika smatraju nacionalističkim, ustašoidnim i nazadnim.
Zašto inzistirati na „uskogrudnom“ i zatvorenom hrvatskom jeziku kada na dobrom starom srpsko-hrvatskom riječi mnogo bolje odzvanjaju od Vardara pa do Triglava?
Tako smo iz usta ministra znanosti, obrazovanja i športa u vladi RH nedavno mogli čuti, prilikom njegove rasprave sa glavnim tajnikom HDZ-a, u koju nećemo ulaziti, kako je dotični prepisao i „štamparske greške“.
Kada ministar obrazovanja u samostalnoj i slobodnoj Hrvatskoj govori o štamparskim greškama kako li tek i u kojem pravcu radi njegov tim koji ne mora izlaziti u medije? Jovanović se više i ne ustručava pokazati svoj prezir prema svemu što ima prizvuk hrvatske samosvijesti, kulture i identiteta. Njemu je štampa i štamparska greška sasvim prihvatljiva, pa ljudi i onako razumiju, zar ne?
Na marginama interesa javnosti u Hrvatskoj u posljednje vrijeme sve više bijesni kulturološki i ideološki rat na gotovo svim poljima. Počevši od povijesne znanosti, preko lingvističke do kulturne politike. Sukobljavaju se ostaci hrvatske samosvijesti i kulture sa radikalnom jugoslavenskom opcijom koja sve češće poprima srbijansko naličje.
Za povijest će ostati zapisana žalosna činjenica kako se hrvatska kultura, jezik i povijest uništavaju novcima iz proračuna Republike Hrvatske, odnosno obilnim donacijama ne vladinu sektoru koji je otvoreno protuhrvatski nastrojen. Te donacije na godišnjoj razini iznose i do nekoliko stotina milijuna kuna.
Tako sama država, novcem svog naroda, potkopava vlastite temelje i identitet. Ovaj proces, pored čelnih ljudi vlade i države, obilato potpomažu razni Tataliovići, Jovići i Jovanovići.
Njima je posve normalna jedna povijest, jedna kultura i jedan narod na ovim prostorima. Potpuno je legitimno da navedena gospoda zastupaju ovakva stajališta, ali bi bilo dobro kada bi sjašili sa hrvatskog proračuna pa da u vlastitoj režiji provode svoju, odnosno jugounitarističku politiku.
Željko Primorac