Na svojo slici ALEGORIJA OPREZA venecijanski slikar Tizian slika Oprez kao čovjeka s tri glave. Jedna je glava mladića koji gleda prema budućnosti, druga je glava zrelog čovjeka koji promatra sadašnjost, a treća glava pripada mudrom starcu koji gleda u prošlost.
Iznad njihovih glava Tizian je napisao:
„EX PRAETERITO/PRAESENS PRVDRNTER AGIT/
NI NI FVUTVRA(M) ACTIONE(M) DETVRPET“
„IZ PRIMJERA PROŠLIH/ČOVJEK SADAŠNJI OPREZNO DJELUJE/
KAKO NE BI UGROZIO BUDUĆNOST“
Mi Hrvati, u ovim prelomnim vremenima, trebamo baš takvu vrstu mudrosti, kako bi nadišli tjeskobu koju u nama stvaraju naši neuspjesi iz prošlosti i strah od njihovih ponavljanja u budućnosti – a ta i takva tjeskoba spriječava nas živjeti sadašnji život u punini.
Naravno, puno je toga oko nas što nas zabrinjava.
Moralna degeneracija društva, rasprodaja svega što još vrijedi, progon branitelja, zaborav Hrvata u BiH, dužničko ropstvo, rast cijena, sve snažnije anti-kršćanstvo, znanost koja se pokušava igrati Boga, otvoreni atak na obitelj.
Zabrinuti smo s onim što nas još čeka u budućnosti i previše vremena gubimo boraveći s našim mislima u prošlosti. A kako nismo u stanju niti promijeniti prošlost niti upravljati sutrašnjicom, onda smo uznemireni u Splitu, razdražljivi u Zagrebu, nervozni u Zadru, zabrinuti u Osjeku.
Bože moj kako je to beskorisno!
Jean Pierre de Caussade reče da svakog dana možemo iskusiti Božji mir kada se prestanemo nervirati u svezi onog što bi moglo biti ili onog što je bilo i kada se fokusiramo na ono što sada jest.
On piše: „Potrebno je odmaknuti se od svega što osjećamo i činimo, kako bismo mogli hodati s Bogom u obvezi sadašnjeg trenutka. Svaki trenutak pred nas stavlja obvezu koju OPREDJELJENA duša vjerno ispunjava.“
Jesmo li se mi Hrvati opredjelili?
I ako jesmo za koga? Ili nas više ni za što nije briga?
Ali kako mi možemo hodati s Bogom i iskusiti Božji mir kada smo dopustili da nas razno-razni „trgovci snovima“ paraliziraju brigom oko prošlosti ili oko budućnosti?
Pošteno govoreći – ne možemo!
Ako sada ne uzmemo svoju sadašnjost u svoje ruke naša djeca će ostati bez svoje budućnosti, a mi nikada ne ćemo biti u stanju shvatiti svoju prošlost. Ostati ćemo zarobljeni u labirintu kojeg nam je ovaj svijet sagradio i to našim novcima. Labirint je užasno kompliciran, a vremena je sve manje.
Uzdajmo se u Boga i jedni u druge i vodimo računa da je Hrvatska na rubu – danas.
Bog će biti uz hrabre i odlučne, pa zar nam Isus nije poručio:
„Ne budite, dakle, zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se.“
(Matej 6,34)