Cilj  krupnog kapitala, dakle neformalnih gospodara svijeta, jest suspendirati bilo kakvu mogućnost volje plebsa. Njima je bitno minimalizirati uplitanje širokih narodnih masa u politiku. Jasno artikulirani nacionalni interesi pojedine države uglavnom su u koliziji s interesima krupnog kapitala i njih treba na bilo koji način bilo difamirati, bilo diskreditirati, u svakom slučaju neutralizirati.

Hrvatska sa svojim geostrateškim položajem i sa svojim potencijalima, od vode do prirodnih ljepota, ponosna i svoja, klip je u moćnom stroju krupnog kapitala. Zato je idealan poligon na kojem će se primjeniti oprobana metoda anuliranja volje naroda.

Je li cilj od Hrvatske stvoriti ekskluzivni hedonistički resort ili internacionalni kupleraj, u kojem će preostali domorodci biti konobari i sobari, ili je cilj od Hrvatske napraviti „hot-spot“ za stotine tisuća emigranata, manje je važno. Važno je da u svakom od scenarija tu za Hrvate mjesta više nema i da će krupni kapital u oba slučaja dugoročno profitirati.

Kvazi parlamentarizam opstaje u državama gdje su na vlasti, a i u oporbi, političari koji poslušno izvršavaju volju svojih gospodara, oni koji su na strani globalizma i krupnog kapitala.

Najbolji primjer je Italija. Berlusconi se je zaigrao, maknut je (ne na izborima) i od 2011 godine Italija nema vlast koja je rezultat izbora nego je rezultat volje centara moći izvan Italije. Redom su na premjerska mjesta oktroirani Mario Monti, Enrico Letta i sada Matteo Renzi.

Sprema li se Hrvatskoj isti scenarij?

Tko bi trebao biti Hrvatski Monti, Letta ili Renzi?

Je li to Petrov? Prgomet? Podolnjak? Ili je to Petrina?

Ovaj posjednji, od milja zvani „mostov bombarder“, već je obavio topničku pripremu i preko 770.000 onih koji su dali na izborima glas Domoljubnoj koaliciji, nazvao je – NACISTIMA.

Naravno, Most se nije ogradio od svog „bombardera“, dapače, uslijedila je izjava (N. Grmoja) „da je razlika između S. Petrine i ostalih članova Mosta samo u retorici“.

Iskreno, nema što.

To potvrđuje činjenicu da Most drži minimalno 1/3 Hrvata i hrvatskih državljna – nacistima ili najblaže rečeno podupirateljima, zagovarateljima, prizivateljima i simpatizerima nacizma.

To je način kako se difamira nacionalni ponos, kojega je Kukuriku koalicija do maksimuma kriminalizirala, a HDZ ga je svojom šutnjom kukavički izdao. To je način kako se ušutkuje i anestezira jedan narod koji je relativno monolitan po svojoj kršćanskoj dimenziji, a koja je najveća i jedina prepreka ovoj ugrozi koja nam priprema „konačno rješenje“.

Najnoviji prijedlog Mosta o nekakvoj velikoj koaliciji HDZ-SDP uz monitoring Mosta, proziran je potez krupnog kapitala koji bi došao u prigodu dovršiti započeto, a to je depopulacija Hrvatske i privatizacija svega što je još preostalo u nacionalnoj riznici. Narodu se, na sav glas, obećavaju velike reforme i šalje poruka kako mi nemamo o čemu brinuti i voditi računa, jer to će „oni“ obaviti umjesto nas. Oni će „delati“, a mi ćemo „uživati“.

Simptomatičan je, kod Mosta, izostanak bilo kakvih ideoloških tema. Ne govori se ni o moralu, ni o etici, ni o duhovnoj obnovi, ni o depopulaciji, ni o demografskoj smrti Hrvata, ni o pobačaju, ni o dobru, ni o zlu… i zanimljivo, nitko ne spominje ni reviziju pretvorbe (!!). Krupnom kapitalu, koji je „oslobodio“ Hrvatsku od tereta nacionalnog bogatstva, ta tema, kao ni sve ove prije nabrojene, nije ni malo poželjna.

Stvorena je klima, ponajprije od strane anacionalnih medija, kako je jedino bitan novac, kapital, gospodarstvo… Narod je doživio temeljito pranje mozga, živi u svijetu „kruha i igara“, gadi mu se politika, sanja svojih 15 minuta slave kroz nakaradne TV programe ili živi tuđe živote estradnog polusvijeta, i nada se dobitku na lottu.

U takvom ozračju nastaje Most koji „preko noći“ dobija nevjerojatnu medijsku promičbu i koji želi ucjenom, mimo volje birača, ostvariti zamišljeno. Nebitno je tko stoji „iza ili ispod mosta“, bitno je kamo taj most vodi. Bojim se da u ovoj magli koja se je spustila nad političkom scenom u Hrvatskoj još jednom ne budemo neugodno iznenađeni ako krenemo preko mosta ne znajući što nas na drugoj strani čeka i tko će tamo naplaćivati mostarinu.

Hrvatskoj trebaju novi izbori.

Hrvatskoj treba vjetar koji će rastjerati maglu.

Hrvatskoj treba vjera u Boga i Hrvatska sloga.

Bez toga šanse su nam nikakve.

Jer bi nas mostarina mogla i glave stajati.