-
Isus je opet u Galileji, uz jezero pokraj kojeg se je često šetao i gdje je razgovarao sa svojim učenicima.
A gdje su oni?
Oni su ribarili čitavu noć.
Neuspješno.
I sada ih Isus zove i govori im neka bace mrežu s druge strane broda.
Oni bacaju i – „bingo“ – ulove 153 ribe.
Jedno tumačenje govori da je spomenut baš ovaj broj (153) jer su ljudi u ona vremena poznavali točno toliko vrsta ribe.
Mreže nisu popucale i možda nam to na neki simboličan način evanđelist govori kako Isus i njegovi učenici privlače u mrežu ljubavi Božje čitav svijet.
To bi bilo jedno uobičajeno tumačenje.
Ali pokušajmo ovaj događaj promatrati na malo manje uobičajen način.
Najprije samo jezero.
Jezero gdje učenici love ribu.
Čitali vi bajke, vilinske priče, mitove ili legende, jezero je uvijek neko čudno mjesto prepuno simbolike. Uvijek je duboko, tajnovito, sadrži neke svoje tajne, tajne koje se ne mogu otkriti na njegovoj površini. U Jungovoj psihologiji jezero često predstavlja ono podsvjesno u čovjeku, prostor naših snova i naših maštanja.
I u ovoj današnjoj sceni ima nečeg bajkovitog.
Nečeg što se nalazi negdje na granici sna i jave, mašte i stvarnosti.
Negdje na pola puta između noći i dana.
Magla … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/promjena-strane/
Noć je.
Kiša ne prestaje.
Ceste su poplavljene.
Automobili su u kvaru.
Desetero putnika pronalazi sklonište, jedne olujno kišne noći, u oronulom i pustom motelu negdje u Nevadi.
Telefoni ne rade. Vrata škripe. Sama se otvaraju i zatvaraju.
I onda sve kreće po zlu. Ubojstvo za ubojstvom.
Uz užasan strah jedini osjećaj koji je ostao jest nepodnošljiva sumnja.
Svatko u nekoga sumnja. Svi sumnjaju u svakoga.
Ovako počinje film „Identitet“.
Ovaj film kao da zrcali stanje duha u ovom našem modernom svijetu u zori 21. stoljeća. Ovo je slika naše kulture, kulture straha i sveprisutne sumnje.
Sumnjičavi smo prema svemu i prema svakomu.
Sumnjamo u zrak koji udišemo, u hranu koju jedemo, u vodu koju pijemo. Sumnjamo u institucije domaće i međunarodne, u politiku našu i njihovu. Sumnjamo u njihove banke i medije, jer svojih već odavna nemamo. Sumnjamo u svoju Crkvu.
Sumnjamo u neznance, u susjede, u kolege, u članove vlastite obitelji. Sumnjamo u sebe same. Sumnji ni kraja ni konca. A naš strah biva sve veći i nepodnošljiviji. I stvorivši takav nemogući svijet, u očaju, konačno posumnjamo i u samoga Boga.
Pitamo se: „Postoji li Bog, uopće?“.
Jer ukoliko postoji zašto se ne ukaže, zašto ne intervenira, zašto ne okonča ovu našu … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/razdirani-sumnjom/
Kada se suočimo s nekom novom realnošću onda imamo na raspolaganju najmanje tri opcije kako reagirati.
Skoro pa da je sigurno da ćemo i odabrati baš jednu od tih opcija.
Možemo ostati zbunjeni. Zatečeni.
Možemo dopustiti da nas taj događaj jednostavno obori s nogu i onda možemo nijemo stajati. Bez riječi. U tišini.
Možemo na sva usta poricati.
Možemo se suočiti sa činjenicama i jednostavno ih ignorirati.
Kao da ne postoje.
Možemo, možda polako, pripustiti u sebe tu novu informaciju.
Može nas ona oboriti s nogu, ali mi se možemo pridignuti.
Možemo prigrliti tu novu istinu i onda možemo krenuti kroz dug, ponekad jako bolan proces preispitivanja svojega života u svijetlu tih novih dokaza.
To je uskršnji izbor.
Kada se suočimo sa nevjerojatnom objavom da je Isus uskrsnuo od mrtvih onda čovjek može postupati poput agnostika i biti ciničan govoreći kako pojma nema što bi s tom informacijom.
Uostalom koga je uopće i briga?
Najlakše je sve poricati.
Tvrditi kako je čitava stvar obična fikcija, fantazija, pusta želja pobožnih ljudi koja se nikada nije ustvari ni dogodila.
Ili možemo nadvladati šok i tu činjenicu početi prihvaćati.
Međutim ovdje vas moram upozoriti.
Ukoliko mislite prihvatiti istinu Isusova uskrsnuća onda morate dopustiti da vas … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/pascha-2019/
Počelo je u pustinji.
Završiti će se u gradu.
Počelo je na mjestu gdje su sve moguće definicije stavljene u stranu.
Tu, u pustinji, on se je morao suočiti sa svojim napastima.
Sve će se završiti u gradu gdje su ljudi i institucije stvorili svoj vlastiti poredak i gdje su uspostavili svoje definicije.
Početak je obilježio glas s neba koji je rekao:
„Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina“.
Kraj će najaviti bijesna gomila uzvicima:
„Daj nam Barabu, razapni Isusa!“
I jesu ga razapeli.
Ono što čovjeka šokira jest kako su se brzo i lako pokliči: „Hosana!“ promijenili u uzvike: „Raspni ga!“
Ono što čovjeka šokira jest kako nešto što je započelo tako dobro, završi tako loše.
Slušajući čitanja na Cvjetnicu čovjeku se učini kao da gleda film koji nije završio onako kako je trebao završiti.
Nedavno je objavljena priča o osobi koja je kao dijete običavala vraćati se u kino i ponovno gledati filmove koji su loše završili. Dugo je to trajalo. Ta je osoba vjerovala da postoji neki drugačiji kraj za te filmove, neka druga, alternativna, završna rola filma koju operater, ako želi, može pokazati publici.
Čovjek i u svezi događaja na Cvjetnicu ima isti dojam.
Ali tu nema nikakvog drugačijeg završetka.
Svake godine mi dolazimo u crkvu i … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/sve-naše-izdaje/
-
„Ja ću abortirati i vi tu ništa ne možete.”
Leah je imala stipendiju, kao vrsna atletičarka, na jednom kršćanskom sveučilištu u SAD. Ako bi fakultet doznao za njezinu trudnoću izgubila bi stipendiju i mogućnost daljnjeg školovanja. Odlučila je da joj dijete ne će sve to ugroziti.
Savjetnica u centru za trudnoću se je nadala da će uspjeti promijeniti njezinu odluku. Upitala je djevojku hoće li pristati na besplatni ultrazvuk. Leah je pristala.
I dok je djetetova budućnost bila u potpunoj neizvjesnosti medicinska sestra je slušala o brigama i dilemama mlade djevojke. Niti jednom nije radila pritisak da odustane od pobačaja niti je ignorirala njezinu zabrinutost.
Tijekom čitavog pregleda pogled djevojke bio je prikovan uz monitor aparata za ultrazvuk. Kada je pregled završio Leah je prošaptala pet riječi koje su otkrile da se je sve promijenilo.
„Nadam se da je djevojčica.“
Jedan život je spašen zahvaljujući ultrazvuku.
Centri za trudnoću potvrđuju da kada trudnica ugleda svoje dijete pomoću ultrazvuka šanse za pobačaj dramatično se smanjuju.
Nekada smo imali samo riječi, sada medicinsko osoblje može trudnicama ponuditi prozor u maternicu.
A to može spasiti mnoge živote.
Kako živimo “u krugovima” istomišljenika bavljenje politikom uzaludan je posao. Sve što izgovorimo ili napišemo dolazi do ljudi koji uglavnom misle kao i mi. Gubi se nevjerojatna energija kako bi se učvrstilo mišljenje osobe koja je već čvrsta u njemu.
A toliko je zla okolo nas.
Po mojem sudu geneza svih hrvatskih nevolja leži u činjenici da smo se (na ovaj ili onaj način) odrekli Boga. Ne možemo očekivati bolju politiku i političare od ovih kada šutke promatramo i šutnjom odobravamo pokolj nevine dječice. Rana pobačaja duboka je i vapi za pravdom.
Što možemo?
Malo i ništa kada je ovaj svijet u pitanju.
Puno i sve ako se utječemo Bogu.Zato ja od danas smanjujem svoj “politički angažman”.
Biti će na hladnom pogonu.
Uvjeren sam da je jedino pokajanje i molitva ono što može spriječiti našu propast.I kao naroda i kao pojedinaca.
Moje sposobnosti su skromne ali su iskrene. Polazim od sebe. Moliti ću za život onih koji, ako se rode uz naše molitve, imaju šansu spasiti ovaj narod.
Ako mislite da sam u pravu pridružite mi se.
Već od sutra.“Sve demokracije, od antičke Atene, preko Rimske Republike, do gradova država renesanse, su propale. Propale su na isti način, kao korumpirani savez ekstremnog bogatstva i centralizirane moći. Običnim građanima je oduzeta sloboda. Ono što je s pravom njihovo oduzeto im je, a njihova djeca su poslana umrijeti u ratovima bogatih.”
NVWS – No Victory Without Sacrifice / Nema Pobjede Bez Žrtve
Benjamin Tolić: Crni petak
U petak, 13. travnja, [narodni] će zastupnici u Hrvatskomu [državnom] saboru glasovati o prijedlogu Zakona o ratifikaciji Istanbulske konvencije Vijeća Europe.Doznat će se dakle ishod Plenkovićeve korizmene bitke za konvenciju koja pod krinkom suzbijanja nasilja nad ženama i borbe protiv nasilja u obitelji nameće ljudima i narodima rodnu ideologiju, a državu obvezuje na znatan trošak koji iziskuje promidžba i provedba te ideologije pod nadzorom posebnoga međunarodnog tijela.
Rodna je ideologija neukusna dosjetka. Izgrađena je na bolesnoj podlozi spolnih zastrana. Ona spolne zastrane tumači kao društvene krjeposti i poziva svijet da u skladu s tim krjepostima odbaci tradicijski nauk o čovjeku, da oslobodi rod od spola, što će reći: i od rađanja, te da vrijednosno izjednači pravi put i stranputice. Sve u svemu: bezumna, protunaravna i protukršćanska bljezgarija.
Ako je tako, pitate se, što bî Andreju Plenkoviću da za dobro toga zla otvori fronte na svim stranama: protiv većine svoga biračkoga tijela, protiv kulture svoga naroda, protiv Crkve, protiv znanosti, protiv svojih najbližih stranačkih suradnika, protiv zdravoga razuma?
Možda ipak nije tako? Možda je posrijedi samo slaba komunikacijska vještina?
Ne znam što je posrijedi. Ali promatram pojedinosti. Naravno, tumačim ih logično. I ne zapinje mi tumačenje u hermeneutičkomu krugu, koji me upozorava … Read More
MILE PRPA: POST MORTEM – PATOLOGIJA DUHOVNOSTI
Hrvatski sabor je umro, može se govoriti samo o post mortem njegove duhovne patologije. On je postao dvorac strave sa sjenkama duhovno mrtvih parlamentaraca. Bačen je u blato, a obzirom da je hrvatski narod vjernički narod, on zna da i zrno pšenice bačeno u blato mora umrijeti da bi iz njega proklijao i niknuo novi klas pšenice s prekrasnim plodovima koje će nastaviti da život prenose dalje u zdravom plodu.Što god dalje hrvatski parlamentarci učinili, to će biti samo njihove sjene, njihove utvare, njihovi zli duhovi u kojima više ne možemo prepoznati ljudske likove, već moralne nakaze koje za svu vječnost slijede Oca laži i zla kojeg nazivamo imenom Sotona.
Post mortem – postoje dvije vrste smrti, jedna je materijalna smrt ljudskog tijela gdje duša ide Bogu u novi i vječni život, a druga je duhovna smrt, za razliku od duhovnog života, duhovna smrt vodi u svijet mraka i svijet duhovnih utvara.
Jučer, nesretnog crnog petka 13. datuma mjeseca travnja 2018.g. kad se svuda budi proljetni život nastupio je moralni slom, moralna smrt Hrvatskog sabora.
Svi ti parlamentarci koji su glasali za zlo, za ono duhovno zlo, kad će se pogledati u ogledalo svoje duše, vidjet će … Read More
Marko Ljubić: Izvire li na splitskoj Rivi rijeka života Hrvatske?
Hrvatska više nema ni jedne sekunde za popravke postojećega državnoga poretka. On ne valja i treba ga odmah započeti mijenjati. Radikalno, jasno, osmišljeno, precizno. Prosvjedni skup u Splitu protiv Istanbulske konvencije, iako nosi takav naziv, mora biti snažan politički skup, mora izroditi snažne političke ciljeve i jasno objaviti naciji kamo mora ići Hrvatska. Na to organizatori skupa imaju legitimno političko pravo, to im mora biti i obveza, ne smiju podleći pod nametnuti pritisak da skup treba biti nepolitički s čime se pokušava sva politička aktivnost i politika uopće podvesti pod postojeće stranačke okvire, jer golema je razlika između nestranačkoga i nepolitičkoga skupa, nestranačkoga i nepolitičkoga organizatora. Sve što se događa u Hrvatskoj u javnom diskursu ima političko značenje i sve je politika.> (VIDEO) Prosvjed u Splitu: ‘Pokazat ćemo svoje nezadovoljstvo HDZ-ovom vladom!’
I mora biti politika.
Alternativa
Pokušaji kompromitacija alternativnih skupova i događanja optužbom da skupovi ili događanja imaju skriveni politički cilj, od kojih se onda organizatori brane, nisu ništa drugo nego pokušaji vladajuće političke oligarhije da zadrži monopol nad političkim događajima. A to onda znači nad svim bitnim u Hrvatskoj. Da se politička volja nacije može kanalizirati propusnim i dobrim političkim sustavom, ne … Read More
„TEŠKA RIJEČ“
NAJAVLJENA NA TRGU SV. PETRA
Paul Badde
Napomena Maike Hickson: G. Paul Badde – koji je puno godina radio, kao jako poštovani novinar, u Rimu kao dopisnik (danas za EWTN i za CNA) – upravo je objavio na web stranici Njemačkih biskupa Katholisch.de kratak komentar skorašnjih riječi Pape Franje koje se tiču Uskrsnuća našeg Gospodina. Stoga, sam ga kontaktirao i upitao ga bi li sročio malo duži komentar za nas, koji bi se preveo i objavio. On je ljubazno poslao ovaj povećani tekst kojeg sam ja preveo.
……………………………………………………………………………………………………………………………………………..
Kršćansko Vjerovanje je izazov, počevši od tvrdnje da je Bog postao čovjekom, do vjerovanja u činjenicu Njegovog uskrsnuća od mrtvih iz groba. Nije iznenađenje da su crkveni heretici od samog početka pokušali ublažiti tu afirmaciju i ugušiti je.
No nisu, međutim, bili heretici, već, naprotiv, neki dvosmisleni moderni teolozi koji su konačno uspjeli prilagoditi Vjerovanje i umetnuti ga u naše male misli. Ključna je uloga grčkog pojma Kerygma – teška riječ – koja je i dalje općenito nepoznata običnim vjernicima.
Kerygma znači “proglašavanje”, “najava”, također “homilija”. Upravo je to pojam koji je u suštini pomogao nekima da ponovno interpretiraju staru Uskrsnu Vjeru na takav način da Krist, naposljetku, nije uskrsnuo tjelesno od umrlih, već je uskrsnuo u … Read More
-
Isus je opet u Galileji, uz jezero pokraj kojeg se je često šetao i gdje je razgovarao sa svojim učenicima.
A gdje su oni?
Oni su ribarili čitavu noć.
Neuspješno.
I sada ih Isus zove i govori im neka bace mrežu s druge strane broda.
Oni bacaju i – „bingo“ – ulove 153 ribe.
Jedno tumačenje govori da je spomenut baš ovaj broj (153) jer su ljudi u ona vremena poznavali točno toliko vrsta ribe.
Mreže nisu popucale i možda nam to na neki simboličan način evanđelist govori kako Isus i njegovi učenici privlače u mrežu ljubavi Božje čitav svijet.
To bi bilo jedno uobičajeno tumačenje.
Ali pokušajmo ovaj događaj promatrati na malo manje uobičajen način.
Najprije samo jezero.
Jezero gdje učenici love ribu.
Čitali vi bajke, vilinske priče, mitove ili legende, jezero je uvijek neko čudno mjesto prepuno simbolike. Uvijek je duboko, tajnovito, sadrži neke svoje tajne, tajne koje se ne mogu otkriti na njegovoj površini. U Jungovoj psihologiji jezero često predstavlja ono podsvjesno u čovjeku, prostor naših snova i naših maštanja.
I u ovoj današnjoj sceni ima nečeg bajkovitog.
Nečeg što se nalazi negdje na granici sna i jave, mašte i stvarnosti.
Negdje na pola puta između noći i dana.
Magla … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/promjena-strane/
Noć je.
Kiša ne prestaje.
Ceste su poplavljene.
Automobili su u kvaru.
Desetero putnika pronalazi sklonište, jedne olujno kišne noći, u oronulom i pustom motelu negdje u Nevadi.
Telefoni ne rade. Vrata škripe. Sama se otvaraju i zatvaraju.
I onda sve kreće po zlu. Ubojstvo za ubojstvom.
Uz užasan strah jedini osjećaj koji je ostao jest nepodnošljiva sumnja.
Svatko u nekoga sumnja. Svi sumnjaju u svakoga.
Ovako počinje film „Identitet“.
Ovaj film kao da zrcali stanje duha u ovom našem modernom svijetu u zori 21. stoljeća. Ovo je slika naše kulture, kulture straha i sveprisutne sumnje.
Sumnjičavi smo prema svemu i prema svakomu.
Sumnjamo u zrak koji udišemo, u hranu koju jedemo, u vodu koju pijemo. Sumnjamo u institucije domaće i međunarodne, u politiku našu i njihovu. Sumnjamo u njihove banke i medije, jer svojih već odavna nemamo. Sumnjamo u svoju Crkvu.
Sumnjamo u neznance, u susjede, u kolege, u članove vlastite obitelji. Sumnjamo u sebe same. Sumnji ni kraja ni konca. A naš strah biva sve veći i nepodnošljiviji. I stvorivši takav nemogući svijet, u očaju, konačno posumnjamo i u samoga Boga.
Pitamo se: „Postoji li Bog, uopće?“.
Jer ukoliko postoji zašto se ne ukaže, zašto ne intervenira, zašto ne okonča ovu našu … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/razdirani-sumnjom/
Kada se suočimo s nekom novom realnošću onda imamo na raspolaganju najmanje tri opcije kako reagirati.
Skoro pa da je sigurno da ćemo i odabrati baš jednu od tih opcija.
Možemo ostati zbunjeni. Zatečeni.
Možemo dopustiti da nas taj događaj jednostavno obori s nogu i onda možemo nijemo stajati. Bez riječi. U tišini.
Možemo na sva usta poricati.
Možemo se suočiti sa činjenicama i jednostavno ih ignorirati.
Kao da ne postoje.
Možemo, možda polako, pripustiti u sebe tu novu informaciju.
Može nas ona oboriti s nogu, ali mi se možemo pridignuti.
Možemo prigrliti tu novu istinu i onda možemo krenuti kroz dug, ponekad jako bolan proces preispitivanja svojega života u svijetlu tih novih dokaza.
To je uskršnji izbor.
Kada se suočimo sa nevjerojatnom objavom da je Isus uskrsnuo od mrtvih onda čovjek može postupati poput agnostika i biti ciničan govoreći kako pojma nema što bi s tom informacijom.
Uostalom koga je uopće i briga?
Najlakše je sve poricati.
Tvrditi kako je čitava stvar obična fikcija, fantazija, pusta želja pobožnih ljudi koja se nikada nije ustvari ni dogodila.
Ili možemo nadvladati šok i tu činjenicu početi prihvaćati.
Međutim ovdje vas moram upozoriti.
Ukoliko mislite prihvatiti istinu Isusova uskrsnuća onda morate dopustiti da vas … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/pascha-2019/
Počelo je u pustinji.
Završiti će se u gradu.
Počelo je na mjestu gdje su sve moguće definicije stavljene u stranu.
Tu, u pustinji, on se je morao suočiti sa svojim napastima.
Sve će se završiti u gradu gdje su ljudi i institucije stvorili svoj vlastiti poredak i gdje su uspostavili svoje definicije.
Početak je obilježio glas s neba koji je rekao:
„Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina“.
Kraj će najaviti bijesna gomila uzvicima:
„Daj nam Barabu, razapni Isusa!“
I jesu ga razapeli.
Ono što čovjeka šokira jest kako su se brzo i lako pokliči: „Hosana!“ promijenili u uzvike: „Raspni ga!“
Ono što čovjeka šokira jest kako nešto što je započelo tako dobro, završi tako loše.
Slušajući čitanja na Cvjetnicu čovjeku se učini kao da gleda film koji nije završio onako kako je trebao završiti.
Nedavno je objavljena priča o osobi koja je kao dijete običavala vraćati se u kino i ponovno gledati filmove koji su loše završili. Dugo je to trajalo. Ta je osoba vjerovala da postoji neki drugačiji kraj za te filmove, neka druga, alternativna, završna rola filma koju operater, ako želi, može pokazati publici.
Čovjek i u svezi događaja na Cvjetnicu ima isti dojam.
Ali tu nema nikakvog drugačijeg završetka.
Svake godine mi dolazimo u crkvu i … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/sve-naše-izdaje/
Pismoznanci i farizeji dovedoše Isusu ženu koja je bila zatečena u preljubu i postaviše je u sredinu.
Htjedoše biti sigurni da optužba ne će biti „rekla-kazala“, pa rekoše Isusu da su je uhvatili „na djelu“.
I podsjetiše Isusa na Mojsijeve riječi da takvu ženu treba kamenovati.
“Što ti na to kažeš?”
Naravno nisu oni doveli ženu Isusu kako bi poštivali Mojsijev zakon, nego su je doveli kako bi uvukli Isusa u stupicu.
U biti Mojsije o ovome govori daleko više nego što su oni naveli.
„Ako se koji čovjek zateče gdje leži sa ženom udatom za drugoga, neka oboje – i čovjek koji je ležao sa ženom i sama žena – budu smaknuti. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz Izraela.“
(Ponovljeni zakon 22,22)
Farizeji su očito nešto iz ovoga zakona zaboravili.
Doveli su ženu ali gdje je čovjek?
Možda je pobjegao prije nego što su ga uspjeli uloviti.
Možda je bio neka „poznata faca“, pa su se bojali upetljati ga u svoje smicalice ili je i onda kao i danas vrijedilo nepisano pravilo da se za ove stvari uglavnom sva krivnja svaljuje na ženu?
“Što ti na to kažeš?”
Ako Isus kaže „Kamenujte je!“, doći će u sukob s Rimljanima zato što je uzeo zakon … Read More
