-
https://www.mixcloud.com/animaradio/bolji-dio/
Današnje čitanje iz Evanđelja po Luki govori o milosrdnom ili o dobrom Samarijancu. Možda bi bilo bolje reći o „Samarijancu koji je bio voljan pomoći“, jer ustvari mi ne znamo je li on dobra osoba.
Čak ako čovjek nije upoznat s poviješću neprijateljstava između Židova i Samarijanaca, odmah shvati da ovaj čovjek čini nešto dobro, a pretpostavka je da bi trebao biti loš i onda dolazimo do zaključka da dobri ljudi nisu loši – oni samo ne čine dobre stvari.
Priču jako dobro znamo.
Čovjek putuje opasnom Jerihonskom cestom, koja je duga nešto manje od 30 kilometara i koja povezuje Jerihon i Jeruzalem. Zvali su je „cesta krvi“, jer je bila okupljalište brojnih pljačkaša, koji su koristili njezinu strminu, vijugavosti i grubost terena za svoje zasjede.
Na toj cesti čovjek je opljačkan, pretučen i bačen pokraj puta.
Neki dobri Židovi su tuda prolazili: svećenik, pa levit.
Obojica su brižni sljedbenici i poštovatelji židovskih zakona.
Ali oni su opljačkanog i na smrt pretučenog čovjeka zaobišli.
Jednostavno su s jedne prešli na drugu stranu ceste.
Samarijanac je treća osoba koja tu prolazi.
Samarijanci su u dugotrajnom i neprestanom sukobu sa Židovima.
Zato je Isusova priča za njegovu publiku u to vrijeme trebala biti šokantna.
Ta … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/čiji-sam-ja-bližnji/
Onima koji danas putuju izvan svoje zemlje najbolje je putovati sa što manje prtljage. Dugi redovi čekanja, mučne kontrole prtljage, povećane mjere sigurnosti, neprestani osjećaj straha ili barem zabrinutosti po pitanju sigurnosti, često današnja putovanja čine – neugodnima.
Današnje Evanđelje govori o Isusu koji na put šalje 72 svoja sljedbenika.
Šalje ih neka idu i dijele Evanđelje s onima koji nikada nisu čuli poruku spasenja.
Oni će utrti put za Isusa dok on putuje prema Jeruzalemu.
Isus im govori: „Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće.“ (10,4)
Govori im neka na put ne nose veliku prtljagu.
Nije to bio ugodan izlet, neko luksuzno putovanje.
Bila je to opasna misija.
Kako će preživjeti?
Trebali su se osloniti na Božju providnost i kao odgovor na njihovu poslušnost sve njihove potrebe biti će i uslišane.
I mi smo stavljeni pred izazov širenja Božje riječi ovim svijetom.
Kao i onoj 72-jici, koje je sam Isus poslao, i nama je potrebno svjetlo na našem putu. Često su naša osjetila otupljena kada je u pitanju naša kršćanska dužnost i često smo preopterećeni različitim ovo-svjetskim brigama i težnjama, pa za svoju životnu misiju ili nemamo volje ili nemamo snage.
Zato trebamo sa sebe zbaciti sav taj teret … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/što-to-nosimo/
Isus se približava Jeruzalemu.
Kralj se približava svojoj sudbini muke i smrti.
Život njegovih učenika je putovanje, neprestano hodočašće prema križu i svi oni koji slijede Isusa na tom putu mogu očekivati da ono što se dogodi njemu da se može dogoditi i njima.
Ali zar im Isus to već nije jasno najavio?
Prvo mjesto gdje bi na svom putu Isus trebao zastati jest neko samarijansko selo. Mržnja između Židova i Samarijanaca već traje preko 700 godina i Samarijanci ne žele imati ništa s onim koji ide u Jeruzalem.
Njihovo odbijanje gostoprimstva učenici bi „nagradili“ spaljivanjem, za što Isus nema ni malo razumijevanja.
Pojavljuju se i neki koji su zainteresirani poći s Nazarećaninom.
Međutim svi imaju nekog neodgodivog posla, za što Isus nema ni malo razumijevanja.
Budimo iskreni, prepoznali smo se i u jednima i u drugima, zar ne?
I vi i ja tako smo nalik Samarijancima.
Nema nikog među nama tko nije barem jednom u nekoj prigodi mirno i glatko odbio primiti Isusa.
A koliko smo tek nalik onima koji uvijek imaju neka preča posla od biti s Isusom.
I danas mi čujemo kako nas Isus zove i mi točno znamo što će nas priupitati, pa mi ipak ustrajavamo u svome odbijanju ili u … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/cijena-sljedbeništva/
Ima već dugi niz godina da nam se neprestano serviraju sve noviji tzv. TV reality show programi. Temeljni koncept ovih programa jest kako navesti ljude da se ponašaju sukladno želji organizatora u različitim životnim situacijama. U svakom od tih programa postoje određene prepreke ili napasti ili izazovi kojima su sudionici izloženi. I naravno, na kraju, postoji velika nagrada, obično je to novac ali i prestiž, odnosno velika popularnost koja se lako može unovčiti, naravno nešto kasnije.
Manje više svi ti programi imaju isti scenarij, a taj je ostati posljednji, jer taj dobiva nagradu. U međuvremenu treba sklapati saveze, razvrgavati saveze, treba sebe prikazati vrijednim (više nego što to jesi) u očima drugih, te je potrebno znati kako glasovati, odnosno koga i kada nominirati (druge konkurente) kada za to dođe vrijeme, jer to je preduvjet opstanka u programu.
Neki još uvijek, naivno, tvrde kako ovakve situacije iz ljudi izvlače ono najbolje.
To nije točno.
One iz ljudi izvlače na površinu ono – najgore.
Razlog je taj što je svaki natjecatelj tu isključivo radi osobne promocije, popularnosti i slave, odnosno novčanog dobitka. Svaki sudionik duboko u sebi ne želi izgubiti nagradu i želi biti onaj koji će je na kraju i osvojiti.
Naravno … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/tko-sam-ja/
-
Morgan Freeman jedan je od mojih omiljenih glumaca. Naravno, nisam jedini – dobitnik Oscara snimio je najmanje 45 filmova. Ipak, njegova vjera nije razlog zašto se ja divim njegovom radu.
Kada je upitan drži li sebe ateistom ili agnostikom, odgovorio je, „Mislim da smo mi izmislili Boga. Pa ako ja vjerujem u Boga, a ja vjerujem, onda je to zato što ja mislim da sam ja Bog.“
Ovih dana Freeman je na naslovnicama sa svojim filmom „The Strory of God“ / „Priča o Bogu“, jednom od najskupljih programa u povijesti National Geographic Channela.
Njegov je cilj ujediniti ljude različitih religija, i pokazati da „svi mi tražimo istu stvar… i u biti da svi mi dolazimo do istih ideja o tome tko smo mi, što smo i kamo idemo.“
Dobrodošli u svijet relativizma, gdje „svi putovi vode do iste planine“ i istina je što god mi rekli da ona jest. Osim kada je naša „istina“ biblijska. Onda smo mi netolerantni ako ne i opasni.
Razmislite o bijesu koji je skoro eruptirao kada je Hillary Clinton rekla jednom TV novinaru da „nerođena osoba nema ustavna prava“. Podupiratelji „pro-life“ („za-život“) pokreta naravno nisu bili suglasni s njom. Ali iznenađenje je bilo da su njezinu izjavu kritizirali također snage koje … Read More
„Ja ću abortirati i vi tu ništa ne možete.”
Leah je imala stipendiju, kao vrsna atletičarka, na jednom kršćanskom sveučilištu u SAD. Ako bi fakultet doznao za njezinu trudnoću izgubila bi stipendiju i mogućnost daljnjeg školovanja. Odlučila je da joj dijete ne će sve to ugroziti.
Savjetnica u centru za trudnoću se je nadala da će uspjeti promijeniti njezinu odluku. Upitala je djevojku hoće li pristati na besplatni ultrazvuk. Leah je pristala.
I dok je djetetova budućnost bila u potpunoj neizvjesnosti medicinska sestra je slušala o brigama i dilemama mlade djevojke. Niti jednom nije radila pritisak da odustane od pobačaja niti je ignorirala njezinu zabrinutost.
Tijekom čitavog pregleda pogled djevojke bio je prikovan uz monitor aparata za ultrazvuk. Kada je pregled završio Leah je prošaptala pet riječi koje su otkrile da se je sve promijenilo.
„Nadam se da je djevojčica.“
Jedan život je spašen zahvaljujući ultrazvuku.
Centri za trudnoću potvrđuju da kada trudnica ugleda svoje dijete pomoću ultrazvuka šanse za pobačaj dramatično se smanjuju.
Nekada smo imali samo riječi, sada medicinsko osoblje može trudnicama ponuditi prozor u maternicu.
A to može spasiti mnoge živote.
Kako živimo “u krugovima” istomišljenika bavljenje politikom uzaludan je posao. Sve što izgovorimo ili napišemo dolazi do ljudi koji uglavnom misle kao i mi. Gubi se nevjerojatna energija kako bi se učvrstilo mišljenje osobe koja je već čvrsta u njemu.
A toliko je zla okolo nas.
Po mojem sudu geneza svih hrvatskih nevolja leži u činjenici da smo se (na ovaj ili onaj način) odrekli Boga. Ne možemo očekivati bolju politiku i političare od ovih kada šutke promatramo i šutnjom odobravamo pokolj nevine dječice. Rana pobačaja duboka je i vapi za pravdom.
Što možemo?
Malo i ništa kada je ovaj svijet u pitanju.
Puno i sve ako se utječemo Bogu.Zato ja od danas smanjujem svoj “politički angažman”.
Biti će na hladnom pogonu.
Uvjeren sam da je jedino pokajanje i molitva ono što može spriječiti našu propast.I kao naroda i kao pojedinaca.
Moje sposobnosti su skromne ali su iskrene. Polazim od sebe. Moliti ću za život onih koji, ako se rode uz naše molitve, imaju šansu spasiti ovaj narod.
Ako mislite da sam u pravu pridružite mi se.
Već od sutra.“Sve demokracije, od antičke Atene, preko Rimske Republike, do gradova država renesanse, su propale. Propale su na isti način, kao korumpirani savez ekstremnog bogatstva i centralizirane moći. Običnim građanima je oduzeta sloboda. Ono što je s pravom njihovo oduzeto im je, a njihova djeca su poslana umrijeti u ratovima bogatih.”
NVWS – No Victory Without Sacrifice / Nema Pobjede Bez Žrtve
Benjamin Tolić: Crni petak
U petak, 13. travnja, [narodni] će zastupnici u Hrvatskomu [državnom] saboru glasovati o prijedlogu Zakona o ratifikaciji Istanbulske konvencije Vijeća Europe.Doznat će se dakle ishod Plenkovićeve korizmene bitke za konvenciju koja pod krinkom suzbijanja nasilja nad ženama i borbe protiv nasilja u obitelji nameće ljudima i narodima rodnu ideologiju, a državu obvezuje na znatan trošak koji iziskuje promidžba i provedba te ideologije pod nadzorom posebnoga međunarodnog tijela.
Rodna je ideologija neukusna dosjetka. Izgrađena je na bolesnoj podlozi spolnih zastrana. Ona spolne zastrane tumači kao društvene krjeposti i poziva svijet da u skladu s tim krjepostima odbaci tradicijski nauk o čovjeku, da oslobodi rod od spola, što će reći: i od rađanja, te da vrijednosno izjednači pravi put i stranputice. Sve u svemu: bezumna, protunaravna i protukršćanska bljezgarija.
Ako je tako, pitate se, što bî Andreju Plenkoviću da za dobro toga zla otvori fronte na svim stranama: protiv većine svoga biračkoga tijela, protiv kulture svoga naroda, protiv Crkve, protiv znanosti, protiv svojih najbližih stranačkih suradnika, protiv zdravoga razuma?
Možda ipak nije tako? Možda je posrijedi samo slaba komunikacijska vještina?
Ne znam što je posrijedi. Ali promatram pojedinosti. Naravno, tumačim ih logično. I ne zapinje mi tumačenje u hermeneutičkomu krugu, koji me upozorava … Read More
MILE PRPA: POST MORTEM – PATOLOGIJA DUHOVNOSTI
Hrvatski sabor je umro, može se govoriti samo o post mortem njegove duhovne patologije. On je postao dvorac strave sa sjenkama duhovno mrtvih parlamentaraca. Bačen je u blato, a obzirom da je hrvatski narod vjernički narod, on zna da i zrno pšenice bačeno u blato mora umrijeti da bi iz njega proklijao i niknuo novi klas pšenice s prekrasnim plodovima koje će nastaviti da život prenose dalje u zdravom plodu.Što god dalje hrvatski parlamentarci učinili, to će biti samo njihove sjene, njihove utvare, njihovi zli duhovi u kojima više ne možemo prepoznati ljudske likove, već moralne nakaze koje za svu vječnost slijede Oca laži i zla kojeg nazivamo imenom Sotona.
Post mortem – postoje dvije vrste smrti, jedna je materijalna smrt ljudskog tijela gdje duša ide Bogu u novi i vječni život, a druga je duhovna smrt, za razliku od duhovnog života, duhovna smrt vodi u svijet mraka i svijet duhovnih utvara.
Jučer, nesretnog crnog petka 13. datuma mjeseca travnja 2018.g. kad se svuda budi proljetni život nastupio je moralni slom, moralna smrt Hrvatskog sabora.
Svi ti parlamentarci koji su glasali za zlo, za ono duhovno zlo, kad će se pogledati u ogledalo svoje duše, vidjet će … Read More
Marko Ljubić: Izvire li na splitskoj Rivi rijeka života Hrvatske?
Hrvatska više nema ni jedne sekunde za popravke postojećega državnoga poretka. On ne valja i treba ga odmah započeti mijenjati. Radikalno, jasno, osmišljeno, precizno. Prosvjedni skup u Splitu protiv Istanbulske konvencije, iako nosi takav naziv, mora biti snažan politički skup, mora izroditi snažne političke ciljeve i jasno objaviti naciji kamo mora ići Hrvatska. Na to organizatori skupa imaju legitimno političko pravo, to im mora biti i obveza, ne smiju podleći pod nametnuti pritisak da skup treba biti nepolitički s čime se pokušava sva politička aktivnost i politika uopće podvesti pod postojeće stranačke okvire, jer golema je razlika između nestranačkoga i nepolitičkoga skupa, nestranačkoga i nepolitičkoga organizatora. Sve što se događa u Hrvatskoj u javnom diskursu ima političko značenje i sve je politika.> (VIDEO) Prosvjed u Splitu: ‘Pokazat ćemo svoje nezadovoljstvo HDZ-ovom vladom!’
I mora biti politika.
Alternativa
Pokušaji kompromitacija alternativnih skupova i događanja optužbom da skupovi ili događanja imaju skriveni politički cilj, od kojih se onda organizatori brane, nisu ništa drugo nego pokušaji vladajuće političke oligarhije da zadrži monopol nad političkim događajima. A to onda znači nad svim bitnim u Hrvatskoj. Da se politička volja nacije može kanalizirati propusnim i dobrim političkim sustavom, ne … Read More
-
Današnje čitanje iz Evanđelja po Luki govori o milosrdnom ili o dobrom Samarijancu. Možda bi bilo bolje reći o „Samarijancu koji je bio voljan pomoći“, jer ustvari mi ne znamo je li on dobra osoba.
Čak ako čovjek nije upoznat s poviješću neprijateljstava između Židova i Samarijanaca, odmah shvati da ovaj čovjek čini nešto dobro, a pretpostavka je da bi trebao biti loš i onda dolazimo do zaključka da dobri ljudi nisu loši – oni samo ne čine dobre stvari.
Priču jako dobro znamo.
Čovjek putuje opasnom Jerihonskom cestom, koja je duga nešto manje od 30 kilometara i koja povezuje Jerihon i Jeruzalem. Zvali su je „cesta krvi“, jer je bila okupljalište brojnih pljačkaša, koji su koristili njezinu strminu, vijugavosti i grubost terena za svoje zasjede.
Na toj cesti čovjek je opljačkan, pretučen i bačen pokraj puta.
Neki dobri Židovi su tuda prolazili: svećenik, pa levit.
Obojica su brižni sljedbenici i poštovatelji židovskih zakona.
Ali oni su opljačkanog i na smrt pretučenog čovjeka zaobišli.
Jednostavno su s jedne prešli na drugu stranu ceste.
Samarijanac je treća osoba koja tu prolazi.
Samarijanci su u dugotrajnom i neprestanom sukobu sa Židovima.
Zato je Isusova priča za njegovu publiku u to vrijeme trebala biti šokantna.
Ta … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/čiji-sam-ja-bližnji/
Onima koji danas putuju izvan svoje zemlje najbolje je putovati sa što manje prtljage. Dugi redovi čekanja, mučne kontrole prtljage, povećane mjere sigurnosti, neprestani osjećaj straha ili barem zabrinutosti po pitanju sigurnosti, često današnja putovanja čine – neugodnima.
Današnje Evanđelje govori o Isusu koji na put šalje 72 svoja sljedbenika.
Šalje ih neka idu i dijele Evanđelje s onima koji nikada nisu čuli poruku spasenja.
Oni će utrti put za Isusa dok on putuje prema Jeruzalemu.
Isus im govori: „Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće.“ (10,4)
Govori im neka na put ne nose veliku prtljagu.
Nije to bio ugodan izlet, neko luksuzno putovanje.
Bila je to opasna misija.
Kako će preživjeti?
Trebali su se osloniti na Božju providnost i kao odgovor na njihovu poslušnost sve njihove potrebe biti će i uslišane.
I mi smo stavljeni pred izazov širenja Božje riječi ovim svijetom.
Kao i onoj 72-jici, koje je sam Isus poslao, i nama je potrebno svjetlo na našem putu. Često su naša osjetila otupljena kada je u pitanju naša kršćanska dužnost i često smo preopterećeni različitim ovo-svjetskim brigama i težnjama, pa za svoju životnu misiju ili nemamo volje ili nemamo snage.
Zato trebamo sa sebe zbaciti sav taj teret … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/što-to-nosimo/
Isus se približava Jeruzalemu.
Kralj se približava svojoj sudbini muke i smrti.
Život njegovih učenika je putovanje, neprestano hodočašće prema križu i svi oni koji slijede Isusa na tom putu mogu očekivati da ono što se dogodi njemu da se može dogoditi i njima.
Ali zar im Isus to već nije jasno najavio?
Prvo mjesto gdje bi na svom putu Isus trebao zastati jest neko samarijansko selo. Mržnja između Židova i Samarijanaca već traje preko 700 godina i Samarijanci ne žele imati ništa s onim koji ide u Jeruzalem.
Njihovo odbijanje gostoprimstva učenici bi „nagradili“ spaljivanjem, za što Isus nema ni malo razumijevanja.
Pojavljuju se i neki koji su zainteresirani poći s Nazarećaninom.
Međutim svi imaju nekog neodgodivog posla, za što Isus nema ni malo razumijevanja.
Budimo iskreni, prepoznali smo se i u jednima i u drugima, zar ne?
I vi i ja tako smo nalik Samarijancima.
Nema nikog među nama tko nije barem jednom u nekoj prigodi mirno i glatko odbio primiti Isusa.
A koliko smo tek nalik onima koji uvijek imaju neka preča posla od biti s Isusom.
I danas mi čujemo kako nas Isus zove i mi točno znamo što će nas priupitati, pa mi ipak ustrajavamo u svome odbijanju ili u … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/cijena-sljedbeništva/
Ima već dugi niz godina da nam se neprestano serviraju sve noviji tzv. TV reality show programi. Temeljni koncept ovih programa jest kako navesti ljude da se ponašaju sukladno želji organizatora u različitim životnim situacijama. U svakom od tih programa postoje određene prepreke ili napasti ili izazovi kojima su sudionici izloženi. I naravno, na kraju, postoji velika nagrada, obično je to novac ali i prestiž, odnosno velika popularnost koja se lako može unovčiti, naravno nešto kasnije.
Manje više svi ti programi imaju isti scenarij, a taj je ostati posljednji, jer taj dobiva nagradu. U međuvremenu treba sklapati saveze, razvrgavati saveze, treba sebe prikazati vrijednim (više nego što to jesi) u očima drugih, te je potrebno znati kako glasovati, odnosno koga i kada nominirati (druge konkurente) kada za to dođe vrijeme, jer to je preduvjet opstanka u programu.
Neki još uvijek, naivno, tvrde kako ovakve situacije iz ljudi izvlače ono najbolje.
To nije točno.
One iz ljudi izvlače na površinu ono – najgore.
Razlog je taj što je svaki natjecatelj tu isključivo radi osobne promocije, popularnosti i slave, odnosno novčanog dobitka. Svaki sudionik duboko u sebi ne želi izgubiti nagradu i želi biti onaj koji će je na kraju i osvojiti.
Naravno … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/tko-sam-ja/
„Zar je Jahvi išta nemoguće?“
(Postanak 18, 14)
Prije nekoliko godina, na blagdan Presvetog Trojstva, svoju sam radijsku emisiju naslovio „3 u 1“ i središnja tema je bila – paradoks. Znam da sam se užasno mučio ne ispasti banalan ali postoji spasonosna formula za takve slučajeve. Prepustiš se Duhu Svetomu, jer ionako bez njegove pomoći čovjek ne bi mogao niti prvu rečenicu teksta suvislo započeti. Ako je tema Duhova zahtjevna, odnosno, budimo realni svaka je tema koju nam donosi Evanđelje zahtjevna, samo mi u svojem samoljublju fantaziramo kako nam neke teme „bolje leže“ a neke druge „nešto malo manje“, onda je tema Presvetog Trojstva prezahtjevna.
Ovo nedjeljni blagdan Presvetog Trojstva mnogim ljudima nije baš previše razumljiv. Ako se čovjek želi educirati onda postoji literatura čiji su autori vrhunska imena … njemački teolog nade Jurgen Moltmann, evangelist, Južnoafrički biskup Desmond Tutu, Atanasius Aleksandrijski, Tertulian … međutim tražeći nešto što bi meni laiku olakšalo pripremu za ovaj tekst naiđoh na – Simpsone.
Nemojte se samo odmah početi zgražati. Za one koji možda ništa ne znaju o Simpsonovima, riječ je o američkoj animiranoj seriji, o jednoj satiričkoj parodiji života američke srednje klase, ukratko riječ je o obitelji koju čine otac Homer, majka Marge, sin Bart, … Read More
