„Bog ne vodi svoju djecu oko teškoća, nego ih vodi pravo kroz teškoće.

Ali On vodi! I usred teškoća On im je bliže nego ikada prije.“

(Otto Dibelius)

Težak, tvrd, naporan, nepodnošljiv.

Ovim pridjevima čovjek bi danas najradije dodao imenicu – život.

Svi se redom žale kako su ovo „teška vremena“, a kakav onda život može biti nego – težak.

Dovoljno je „prosurfati“ internetskim forumima i portalima, prolistati tiskovine, poslušati radijske vijesti i TV dnevnike i vi ćete definitivno pasti barem u neku vrst blage depresije. Možda vas i očaj zahvati.

Sve glavne vijesti, bile one političke, gospodarske, ekološke, klimatološke, a da ne spominjem nabujalu „crnu kroniku“, u znaku su problema i to onih uglavnom teško rješivih.

Oduvijek su se ljudi žalili da je život težak i da su životne teškoće njihovih dana skoro pa nepodnošljive. Ali danas je ta kuknjava sveprisutna i glasnija no ikada, jer je ovo vrijeme vladavine medija koji sve to dodatno dramatiziraju i preuveličavaju.

Ali imao je Petrica Kerempuh pravo kada je rekao: „Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda nebu da nam nekak nebu.“

Uzalud nama Petrica i njegove „Balade“ kada mi volimo kukati i žaliti se, pa makar i ne imali opravdanog razloga. A … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/težak-život/

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje, uvid, dobro rasuđivanje. Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr: filia – ljubav, sofia – mudrost). Onaj ko se okreće mudrosti, nalazi vremena za duhovno usavršavanje, ne dopuštajući da ga “progutaju” zahtjevi praktičnog života. Tradicionalna predstava mudraca, po pravilu, podrazumijeva stare ljude.

(Izvor Wikipedija)

Ako bi posljednju rečenicu gornje definicije mudrosti prihvatili kao relevantnu onda bi naša situacija bila i više nego dobra. Naime naše društvo prema svim pokazateljima sve više stari, demografski mi postajemo društvo starih ljudi.

Znači, trebali bi iz dana u dan biti sve mudriji. Pametniji.

Trebalo bi nam iz dana u dan biti sve bolje i bolje. Na svim područjima života.

A tako definitivno nije.

Daleko smo od pameti i mudrosti.

Kaže narod, a ja narodu puno više vjerujem nego Wikipediji, „Sidina u glavu, pamet u stranu.“

Međutim ni narodu nije baš sve za vjerovati.

Kaže taj isti narod: „Mudar zna pametno šutjeti.“

Količina šutnje u Hrvatskoj je zastrašujuća a od mudrost ni glasa čuti nije.

I sada ti budi pametan. Ili mudar.

U modi su različita testiranja. Ponajviše inteligencije. Mjeri se pamet.

Ali nečija mudrost ili nečija ludost ne može se mjeriti količinom nekakvog znanja. Ne može se povezivati s bogatstvom,  društvenim … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/pozor/

 
„Ne moli za kišu ako ćeš prigovarati zbog blata.“
 

 „A, to ti ništa ne valja.“

„A, kako bi ti to napravio?“

„A, pojma nemam. Ali znam da ti to ništa ne valja.“

Ovaj dijalog ste čuli bezbroj puta.

Možda ste u jednom takvom i sudjelovali.

Bilo kao onaj koji prigovara ili onaj koji sve to strpljivo podnosi.

Jesmo li mi ljudi kronična zanovijetala?

Je li nama najvažnije žaliti se, grintati, brontulavati, mrmljati, ronjati, gunđati, ronzati, zamjerati, žugati, kenjkati, u biti – prigovarati?

Zar mi uistinu nalazimo zadovoljstvo u svim tim negativnim emocijama, kada ih tako rado „dijelimo“ s drugima?

Jesmo li postali žrtve vlastitih negativnih razmišljanja i je li danas na sceni prije svega „duhovna recesija“, dok su ekonomska, a onda i ona financijska recesija samo logična posljedica našeg duhovnog stanja?

Kamo god otišli čini nam se da se svatko na svakoga i na sve žali. Prigovori su najomiljenija tema naših razgovora. A nema ničeg goreg za naše dobro raspoloženje, a onda posljedično i za naše mentalno zdravlje, od neprestanog prigovaranja.

U filmu „Groundhog Day“ sarkastični prognostičar vremena živi životom apsolutnog nezadovoljnika. On se na sve žali. Na sve ima prigovor. I zato mora svoj život živjeti iz početka, mora ponovno proživljavati jedan te isti  dan, sve dok … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/ured-za-žalbe/

Netko voli crni. Netko voli bijeli.

Netko voli vrući. Netko voli hladni.

Bolje pečen. Slabije pečen. Svjež. Jučerašnji.

Iz škrovade. Ispod peke. Na drva. Na struju. Ili na plin.

Raženi. Kukuruzni. Pšenični. Od prosa. Sa sjemenkama. I bez.

Može sam. Bez ičega. Može i namazan, umočen, udrobljen, natopljen.

Zapečen, prepečen. Pohan. Sa dodatcima. Iznutra i izvana.

Uskisnut i bezkvasan.

Tisućama godina putovao, preko Egipta, Grčke, Rima, pa sve do nas.

Kruh naš svagdanji.

Kada je čovjek gladan on ne bira. Svaka mu je mrva kruha tada dobra. Sit ili prejeden čovjek zanovijeta. Bira i prebire. Prigovara. Izmišlja.

Traži „kruha preko pogače“.

Kruh naš svagdanji.

Tako običan, a ipak poslovice ga pune.

Kažu da mornari jedu onaj koji ima „sedam kora“, veli se za nekoga „dobar je kao kruh“, tvrdi se da je netko krenuo „trbuhom za kruhom“.

Kruh naš svagdanji.

U svim kombinacijama. Nezaobilazna životna činjenica i hrana.

Tema romana, filmova i svetih knjiga. Velika većina želi ga na stolu svakog dana.

Svi ga vole, svi ga žele, ali svi ga nemaju. Jedni ga sanjaju, a drugu ga doslovno bacaju.

Kruh naš svagdanji.

Simbol sigurnosti i dobrodošlice.

Čovjekova temeljna hrana od zore čovječanstva. Poslastica za bogate i za sirotinju.

I za site i za gladne. Pokušali su ga zamijeniti, čak … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/kruha-i-igara/

Kako živimo “u krugovima” istomišljenika bavljenje politikom uzaludan je posao. Sve što izgovorimo ili napišemo dolazi do ljudi koji uglavnom misle kao i mi. Gubi se nevjerojatna energija kako bi se učvrstilo mišljenje osobe koja je već čvrsta u njemu.

A toliko je zla okolo nas.

Po mojem sudu geneza svih hrvatskih nevolja leži u činjenici da smo se (na ovaj ili onaj način) odrekli Boga. Ne možemo očekivati bolju politiku i političare od ovih kada šutke promatramo i šutnjom odobravamo pokolj nevine dječice. Rana pobačaja duboka je i vapi za pravdom.

Što možemo?

Malo i ništa kada je ovaj svijet u pitanju.
Puno i sve ako se utječemo Bogu.

Zato ja od danas smanjujem svoj “politički angažman”.
Biti će na hladnom pogonu.
Uvjeren sam da je jedino pokajanje i molitva ono što može spriječiti našu propast.

I kao naroda i kao pojedinaca.

Moje sposobnosti su skromne ali su iskrene. Polazim od sebe. Moliti ću za život onih koji, ako se rode uz naše molitve, imaju šansu spasiti ovaj narod.

Ako mislite da sam u pravu pridružite mi se.
Već od sutra.

“Sve demokracije, od antičke Atene, preko Rimske Republike, do gradova država renesanse, su propale. Propale su na isti način, kao korumpirani savez ekstremnog bogatstva i centralizirane moći. Običnim građanima je oduzeta sloboda. Ono što je s pravom njihovo oduzeto im je, a njihova djeca su poslana umrijeti u ratovima bogatih.”

NVWS – No Victory Without Sacrifice / Nema Pobjede Bez Žrtve

Benjamin Tolić: Crni petak
U petak, 13. travnja, [narodni] će zastupnici u Hrvatskomu [državnom] saboru glasovati o prijedlogu Zakona o ratifikaciji Istanbulske konvencije Vijeća Europe.

Doznat će se dakle ishod Plenkovićeve korizmene bitke za konvenciju koja pod krinkom suzbijanja nasilja nad ženama i borbe protiv nasilja u obitelji nameće ljudima i narodima rodnu ideologiju, a državu obvezuje na znatan trošak koji iziskuje promidžba i provedba te ideologije pod nadzorom posebnoga međunarodnog tijela.

Rodna je ideologija neukusna dosjetka. Izgrađena je na bolesnoj podlozi spolnih zastrana. Ona spolne zastrane tumači kao društvene krjeposti i poziva svijet da u skladu s tim krjepostima odbaci tradicijski nauk o čovjeku, da oslobodi rod od spola, što će reći: i od rađanja, te da vrijednosno izjednači pravi put i stranputice. Sve u svemu: bezumna, protunaravna i protukršćanska bljezgarija.

Ako je tako, pitate se, što bî Andreju Plenkoviću da za dobro toga zla otvori fronte na svim stranama: protiv većine svoga biračkoga tijela, protiv kulture svoga naroda, protiv Crkve, protiv znanosti, protiv svojih najbližih stranačkih suradnika, protiv zdravoga razuma?

Možda ipak nije tako? Možda je posrijedi samo slaba komunikacijska vještina?

Ne znam što je posrijedi. Ali promatram pojedinosti. Naravno, tumačim ih logično. I ne zapinje mi tumačenje u hermeneutičkomu krugu, koji me upozorava … Read More

MILE PRPA: POST MORTEM – PATOLOGIJA DUHOVNOSTI
Hrvatski sabor je umro, može se govoriti samo o post mortem njegove duhovne patologije. On je postao dvorac strave sa sjenkama duhovno mrtvih parlamentaraca. Bačen je u blato, a obzirom da je hrvatski narod vjernički narod, on zna da  i zrno pšenice bačeno u blato mora umrijeti da bi iz njega proklijao i niknuo novi klas pšenice s prekrasnim plodovima koje će nastaviti da život prenose dalje u zdravom plodu.

Što god dalje hrvatski parlamentarci učinili,  to će biti samo njihove sjene, njihove utvare, njihovi zli duhovi u kojima više ne možemo prepoznati ljudske likove, već moralne nakaze koje za svu vječnost slijede Oca laži i zla kojeg nazivamo imenom Sotona.

Post mortem – postoje dvije vrste smrti, jedna je materijalna smrt ljudskog tijela gdje duša ide Bogu u novi i vječni život, a druga je duhovna smrt, za razliku od duhovnog života, duhovna smrt vodi u svijet mraka i svijet duhovnih utvara.

Jučer, nesretnog crnog petka 13. datuma  mjeseca travnja 2018.g. kad se svuda budi proljetni život nastupio je moralni slom, moralna smrt Hrvatskog sabora.

Svi ti parlamentarci koji su glasali za zlo, za ono duhovno zlo, kad će se pogledati u ogledalo svoje duše, vidjet će … Read More

Marko Ljubić: Izvire li na splitskoj Rivi rijeka života Hrvatske?
Hrvatska više nema ni jedne sekunde za popravke postojećega državnoga poretka. On ne valja i treba ga odmah započeti mijenjati. Radikalno, jasno, osmišljeno, precizno. Prosvjedni skup u Splitu protiv Istanbulske konvencije, iako nosi takav naziv, mora biti snažan politički skup, mora izroditi snažne političke ciljeve i jasno objaviti naciji kamo mora ići Hrvatska. Na to organizatori skupa imaju legitimno političko pravo, to im mora biti i obveza, ne smiju podleći pod nametnuti pritisak da skup treba biti nepolitički s čime se pokušava sva politička aktivnost i politika uopće podvesti pod postojeće stranačke okvire, jer golema je razlika između nestranačkoga i nepolitičkoga skupa, nestranačkoga i nepolitičkoga organizatora. Sve što se događa u Hrvatskoj u javnom diskursu ima političko značenje i sve je politika.

> (VIDEO) Prosvjed u Splitu: ‘Pokazat ćemo svoje nezadovoljstvo HDZ-ovom vladom!’

I mora biti politika.

Alternativa

Pokušaji kompromitacija alternativnih skupova i događanja optužbom da skupovi ili događanja imaju skriveni politički cilj, od kojih se onda organizatori brane, nisu ništa drugo nego pokušaji vladajuće političke oligarhije da zadrži monopol nad političkim događajima. A to onda znači nad svim bitnim u Hrvatskoj. Da se politička volja nacije može kanalizirati propusnim i dobrim političkim sustavom, ne … Read More

„TEŠKA RIJEČ“

NAJAVLJENA NA TRGU SV. PETRA

Paul Badde

Napomena Maike Hickson: G. Paul Badde – koji je puno godina radio, kao jako poštovani novinar, u Rimu kao dopisnik (danas za EWTN i za CNA) – upravo je objavio na web stranici Njemačkih biskupa Katholisch.de kratak komentar skorašnjih riječi Pape Franje koje se tiču Uskrsnuća našeg Gospodina. Stoga, sam ga kontaktirao i upitao ga bi li sročio malo duži komentar za nas, koji bi se preveo i objavio. On je ljubazno poslao ovaj povećani tekst kojeg sam ja preveo.

……………………………………………………………………………………………………………………………………………..

Kršćansko Vjerovanje je izazov, počevši od tvrdnje da je Bog postao čovjekom, do vjerovanja u činjenicu Njegovog uskrsnuća od mrtvih iz groba. Nije iznenađenje da su crkveni heretici od samog početka pokušali ublažiti tu afirmaciju i ugušiti je.

No nisu, međutim, bili heretici, već, naprotiv, neki dvosmisleni moderni teolozi koji su konačno uspjeli prilagoditi Vjerovanje i umetnuti ga u naše male misli. Ključna je uloga grčkog pojma Kerygma – teška riječ – koja je i dalje općenito nepoznata običnim vjernicima.

Kerygma znači “proglašavanje”, “najava”, također “homilija”. Upravo je to pojam koji je u suštini pomogao nekima da ponovno interpretiraju staru Uskrsnu Vjeru na takav način da Krist, naposljetku, nije uskrsnuo tjelesno od umrlih, već je uskrsnuo u … Read More

Svake godine iznova Hrvatska se brani od orkestriranih napada samo zato što je željela i što još uvijek želi – BITI… što želi postojati na temeljima koji su nešto o čemu se ne raspravlja…

nevjerojatno koliko je još uvijek u nekim ljudima prisutna komunistička propaganda, koliko je svijet indoktriniran mržnjom prema Hrvatskoj državi …

i sam spomen ideje o Hrvatskoj kao neovisnoj državi drži se krimenom…

nitko normalan ne će se poistovjetiti ni sa jednim političkim režimom, jer on je prolazna stvar i uvijek je rezultat nečijih interesa, a koji najčešće nemaju veze s domoljubnim idealima…

mene 10. travnja neprestano podsjeća da su neki moji sunarodnjaci imali san i da su im ga zabranili… oteli… ubili…

i ja sam imao san 1990. … i meni … danas … moj san nastoje zabraniti… oteti… ubiti…

nadam se da će neki novi naraštaji svoj san o neovisnoj Hrvatskoj, temeljenoj na Božjoj pravdi, u cijelosti i ostvariti…

do tada ne dirajte mi moje snove… jer u njima slobodu sanjam…

Evo kako je ‘Nacija’ prije tri i pol godine prognozirala razvoj stvari u Hrvatskoj

U tiskanom izdanju Nacije od 14. 12. 2011. smo objavili tekst u kojem prognoziramo što će se u Hrvatskoj događati. Sami prosudite koliko smo bili u pravu…

Tekst: Elvis Duspara
Prošli su izbori. Pijetao je zakukurikao. I pobijedio. Što će biti dalje, pred nama je. Tko preživi, pričat će. Što je najgore, ja sam i očekivao ovakav rezultat. Čak moram priznati kako bih se jako iznenadio da je bilo drukčije. Ono što vjerujem je da će Hrvatska kroz pobjedu Kukuriku koalicije čak jedno vrijeme i osjetiti mali pomak u ekonomiji. Vjerojatno će se Hrvat–ska dodatno zadužiti za dodatnih 100 milijardi eura, pa će Vlada pustiti taj novac u opticaj… krenut će naoko svima i svi će biti zadovoljni kako im je dobro. Do trenutka kada dođu ti krediti na naplatu. Onda će se opet kukati i plakati kako taj dug ne možemo vratiti i eto izbora. A da li ćemo imati tada što birati?

No, kako nisam ekonomist ne bi se usudio dalje prognozirati što će biti, ali sam nekako siguran kako neće biti nešto baš bajno.

Nešto drugo mene muči. Mene muči koje i kakve zakone će donijeti nova vlast … Read More

GOST KOLUMNE
Mate Knezović: Je li Crkva nemoćna pred ‘novopoganim crkvenjacima’?

Ovih dana je od vjernika laičkog staleža prema biskupima krenuo niz zahtjeva da se predlagatelji i podržatelji Istanbulske konvencije podvrgnu crkvenoj disciplini. Kod toga se zahtijeva da se članovima Vlade RH, koji su prihvatili Istanbulsku konvenciju (IK), uputili ju u Sabor RH na ratifikaciju, te ju brane u javnosti i institucijama (odluka je bila jednoglasna) uskrati pričest i drugi sakramenti. Neki zahtjevi idu za tim da ih se ekskomunicira. Ovo je bila prilika da se te teme stave na dnevni red u unutacrkvenim raspravama i promišljanjima. Prije nekoliko dana Borna Puškarić, pročelnik Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije, izjavio je da se o uskraćivanju pričesti razmišlja.

Međutim, prijetnji ili najava, te javnih opomena od strane biskupa nema, iako se radi o javnim sablaznima i praktičnom otpadu od vjere. Danas sam pratio iskričavu raspravu između katoličke aktivistice i političarke Viktorije Kaleb, dogradonačelice Petrinje, i njezinog biskupa Vlade Košića. Doduše, rasprava se vodila na facebook stranici Zagrebačke nadbiskupije. Ona je iznijela zahtjev da se takvim političarima uskrati pričest i da ih se ekskomunicira, na što je on odgovorio da on ne će nikoga ekskomunicirati. Očito je da još nije, barem tako misle biskupi, došlo do takve … Read More

“Ako želiš putovati daleko i brzo, putuj  s malo prtljage.
Odbaci sve svoje zavisti, ljubomore, nepomirljivosti, sebičnosti i strahove.”
(Glenn Clark)
 

Uvijek sam se divio ljudima koji su na put kretali s malo prtljage. Zavidio sam im, jer ja imam običaj, naviku, nositi sa sobom, i to neovisno o dužini putovanja, sve živo i neživo. A to nije dobro.

Ponajprije, dok vi čekate, recimo u zračnoj luci, pokraj pokretne trake za prtljagu, kada će se konačno pojaviti vaši koferi, i hoće li uopće svi biti na broju, drugi neki putnici već su krenuli dalje. Ne želim ni spominjati kolika je cijena dodatnih kilograma po cjeniku zrakoplovnih kompanija.

I što je najgore, pretvaraš se u nosača, u nervoznog patnika koji gura, vuče, i koji više brige vodi o svojoj prtljazi nego o samome sebi. Postaješ rob prtljage i nemaš slobodu ustati i krenuti, naglo promijeniti odluku i pravac svoga putovanja.

Koncentracija se rasipa na sve strane i umjesto da upoznaš nove ljude, otkriješ neke zanimljivosti, ti se baviš jako dobro poznatim koferima i stvarima koje si u njih utrpao prije polaska. Što je manje nepotrebne prtljage to je lakše opažati svijet oko sebe. I ne samo vidjeti nego i pružiti nekome ruku gdje je to potrebno.

Postoji … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/putnik-i-svjedok/

Nitko ne voli pametnjakoviće.

Poglavito ako je riječ o osobi koja je jedna od nas.

I još ako nam se učini da se ta osoba ponaša kao da je bolja od nas ostalih.

Čak ako je ta osoba uistinu i bolja od nas mi očekujemo neka to ne pokazuje.

Ovonedjeljna čitanja čitanja skiciraju profil Božjeg glasnika. Glasnika kojeg Bog šalje neka svijetu govori Božju riječ. Ali tu se opisuje i odbacivanje koje Božji glasnik mora podnijeti. One koje Bog bira tjera snaga njihovog poziva, ali oni kojima su ti glasnici poslani govore: „Ma šta on misli, ‘ko je on?“

Prorok nije onaj koji gleda u budućnost. Prorok je onaj koji ima uvid u sadašnjost. Prorok upozorava na one izvorne, temeljne vrijednosti koje su ljudi zaboravili ili zanemarili. Upozorava na zlo koje je zavladalo. Govori u ime Boga i u ime onih za koje nema nikog tko bi u njihovo ime govorio, a to su slabi, bolesni, ostavljeni, marginalizirani.

Biblijski proroci uvijek su bili članovi zajednice koje je Bog pozvao neka govore toj zajednici. I zajednica ih je bez problema prihvaćala ukoliko su oni govorili afirmativno. Ali kada su kritizirali i kada su pozivali na pokajanje i na promjenu ponašanja onda ih je … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/začuđeni-bog/

„Da te samo dotaknem

i dodirnem ti haljine,

moje srce bilo bi cijelo,

sve rane bi nestale.“

Dvije se priče isprepliću u ovonedjeljnom čitanju iz evanđelja (Marko 5,21-43). Priča o Jairu, predstojniku sinagoge, i o njegovoj na smrt bolesnoj kćerki, te priča o ženi koja je teško bolovala 12 godina i koja je bila, radi svoje bolesti, izopćena iz javnog života.

Današnje čitanje u znaku je – dodira.

Jair moli Isusa neka stavi svoje ruke na njegovu kćerku, kako bi dijete ozdravilo i ostalo na životu, dok bolesna žena sama dodiruje Isusa, odnosno njegove haljine, i to čini kriomice.

Ono što je zanimljivo jest činjenica da je ovo jedan od rijetkih slučajeva u kojima onaj koji ozdravlja dodiruje Isusa. U najvećem broju ozdravljenja Isus dodiruje i ozdravlja. Dodiruje gubavca, slijepca, gluhonijemog i brojne druge. Ovdje bolesnica dodiruje njega.

Morala se je prikrasti Isusu, jer zbog svoje bolesti nije smjela doći u kontakt s drugim ljudima, jer je po zakonu bila „nečista“. Ona koristi prigodu kada je oko Isusa veliko mnoštvo, probija se kroz gomilu, samo kako bi mu dodirnula haljine. Ona to čini i sve ostalo je povijest. Ona ozdravlja.

Možda je promislila kako može ostati neprimjećena i kako će se izgubiti u mnoštvu, ali Isus osjeća da … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/što-je-u-dodiru/

Jedan obožavatelj upita poznatog američkog skladatelja, pijanista i dirigenta, Leonarda Bernsteina: „Gospodine, koji je instrument najteže svirati?“.

Ne oklijevajući ovaj odgovori: „Ima jako puno „prvih violina“ ali danas je jako teško pronaći nekoga tko će biti „druga violina. I još da taj svira s entuzijazmom. Jer ako nitko ne svira kao drugi, onda nemamo harmoniju.“

Ovaj izraz „druga violina“ definitivno u sebi nosi negativne konotacije. Najveći broj nas jednostavno ne želi biti „druga violina“. Mnogi dopredsjednici sanjaju postati predsjednici, pričuvni golmani maštaju o svojoj prigodi među vratnicama, u biti svi oni koji su nekakva zamjena, pričuva, svi ti koji bi htjeli biti „kalif umjesto kalifa“, za naslov „druge violine“ ne žele ni čuti.

Svi se glazbeni stručnjaci slažu da je najteže, u jednom orkestru, svirati „drugu violinu“. Glazbenik koji svira „prvu violinu“ svira melodiju, a to je ono što mi koji slušamo izvedbu poznajemo od prije ili nam se ta melodija „zakači“ za uho.

Glazbenik koji svira „drugu violinu“ svira harmoniju, koja je za sviranje daleko teža od melodije, jer glazbenik mora znati kako harmonizirati glazbu i za to treba jako puno znanja i vježbe.

Uloga „druge violine“ jest potpora i nadopuna „prvoj violini“, a sve kako bi „prva violina“ zvučala što bolje. Publika ne … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/druga-violinamp31119mb/

Kada nekome idete govoriti o svijetu koji je postao skoro pa opsjednut veličinom, velikim iznosima, velikim količinama, općenito velikim, i to u skoro pa svemu, onda ljudi odmahnu rukom, jer danas je to postalo – normalno. Dosadni ste ako o tome pričate, pa podrazumijeva se da je to – u redu.

Opsesija veličinom polako ali sigurno iz svoje domovine SAD prelazi i na naše obale. Sjećam se mog prvog boravka u SAD u 80-tim kada sam ostao jednostavno šokiran. Za njihove pojmove mali automobil za mene je bio – prevelik. Obroci u restoranu bili su čak i za moj solidan apetit – preobilni. O dimenzijama ulica i o veličini trgovačkih centara nepotrebno je bilo što govoriti.

To su bile 80-te.

A danas?

Danas Amerika opsjednuta veličinom izvozi svoju opsjednutost koju mi tako rado prihvaćamo.

Hodočašća u šoping centre postala su ritual kojeg su prihvatili pa skoro svi na svijetu. Zamislite „Mall of America“ u Bloomingtonu, Minnesota. Najveći šoping centar u SAD (do 2015 kada ga je za 13,958 četvornih stopa pretekao King of Prussia Mall, u King of Prussia, Pennsylvania). Posjetite ga. Mislim, otiđite na njihove stranice.

Preko 520 prodavaonica koje zapošljavaju preko 12,000 ljudi i koje privlače više od 42 … Read More