-
https://www.mixcloud.com/animaradio/bon-ton/
Isus putuje zemljom poučavajući o Kraljevstvu Božjem.
Netko iz mase ga pita: “Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?”
I kao mnogo puta do tada Isus ne odgovara na postavljeno pitanje (barem ne izravno) nego uči ljude o Kraljevstvu Božjem.
Kraljevstvo Božje nije za Isusa tema za teološku diskusiju. Kraljevstvo Božje je za Isusa – stvarnost. I to stvarnost koja je dostupna. Isusa ne brine pitanje koliko će njih, odnosno nas, biti u Kraljevstvu. Isus je zabrinut da mi tamo – budemo.
I Isus odgovara: “Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.”
I u Evanđelju po Mateju pronalazimo istu ovu temu – temu ulaska kroz uska vrata.
„Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. o kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život i malo ih je koji ga nalaze!“ (Matej 7,13-14)
Isus sve ovo govori Židovima koji su jako dobro upoznati sa Starim Zavjetom. Oni sebe drže pravednicima, jer čine sve onako kako to zakon od njih zahtjeva. Oni su, kao i mi, ljudi koji redovito nazoče službi Božjoj, koji slijede svoje vjerske poglavare i … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/uska-vrata/
Vatra i mir. Ne idu zajedno. Dapače.
Vatra potiče, čak i u svojim najbezopasnijim i najkorisnijim pojavnostima, izuzetno snažne emocije.
Unosi nemir u naša srca. U najmanju ruku ne ostavlja nas ravnodušnima.
Na prvo spominjanje vatre, ovih vrelih dana, prva asocijacija su ljetni požari. Čovjek se odmah uznemiri, jer rane kornatske tragedije još su uvijek otvorene. Strah od vatre u nama stvara nevjerojatan nemir, a da ne govorimo koliko nas uznemire oni koji požare podmeću ili iz nemara i neodgovornosti ih uzrokuju.
Druga asocijacija svakako je puno ljepša, a to je ljubav. Vrela. Vruća. Vatrena. Opet smo nemirni, jer koga to ljubav mirnim ostavlja? Na ljubavnoj vatri tolike se veze desetljećima griju i opstaju ali neke su se na njoj i opekle pa i izgorjele.
Od vatrozida na našem računalu, preko kultnih „Vatrenih kočija“, do mita o Prometeju, pa sve do vatre na roštilju, teško da može čovjek osjetiti nekakav mir. Previše je tu uzbuđenja, emocija, strasti da bi mir vladao čovjekovim bićem i da bi ga mogli povezati s vatrom.
Ipak postoji vatra koja donosi mir.
Mir koji je rezultat vatre.
Riječi Isusove iz današnjeg čitanja Evanđelja po Luki nevjerojatno su dramatične. Tvrde. Teške. Vatrene.
„Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!“
“Mislite li … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/jeste-li-zbunjeni/
„Ljudi, spremite se
Evo vlaka – stiže!
Prtljaga vam ne treba
Samo se ukrcajte!
Sve što vam treba
Jest vjera
Da čujete zvižduk vlaka.
Putna karta vam ne treba
Samo morate zahvaliti se – Bogu!“
………………………………………………………………………………………………..
Curtis Mayfield (1942–1999) pjevač grupe „The Impressions“ pjeva ovu pjesmu nakon kaosa 60-tih koji je zahvatio SAD. Nacija je u konfuziji. „Six-Day War“ (rat između Izraela i Arapa), Vietnam, ubojstvo JFK i Martina Luthera Kinga.
Bilo je puno razloga za strah tijekom tih desetljeća.
Ali Mayfield, kao i mnogi drugi, shvaća da se na obzorju rađa nešto novo.
On je čuo zvuk vlaka iz daljine.
Čuo je njegov zvižduk.
Prtljaga je za taj vlak nepotrebna.
Sve što čovjeku treba jest – vjera.
Ni putna karta mu ne treba.
Samo se čovjek treba ukrcati u taj vlak.
Istu poruku Isus šalje svojim učenicima. Moraju biti spremni. Ne smiju strahovati. Trebaju podariti sve što posjeduju, jer im nikakva prtljaga ne će biti potrebna. Trebaju biti spremni otvoriti vrata kada se gospodar vrati.
Vlak se približava.
Jednog dana Isus će se vratiti i mi moramo biti spremni.
Ne smijemo dočekati vlak nespremni, s velikom prtljagom.
Ne smijemo čakati vlak na krivom peronu.
Taj vlak kada dođe i kada ukrca svoje putnike – više se ne će vratiti.
Pitanje spremnosti i to svekolike spremnosti danas je zasigurno … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/u-čas-koji-ni-ne-slutimo/
Eustace Conway je glavni lik knjige „The Last American Man“ autorice Elizabeth Gilbert. Autorica opisuje njegov život kao život modernog planinskog čovjeka koji još uvijek živi kao su naši pretci živjeli prije puno godina.
Ona govori o njegovim izuzetnim avanturama, kao što je na primjer hod dug 2,000 milja (Appalachian Trail) od države Maine do države Georgia, živeći isključivo od onog što bi ulovio. Uz ovaj pothvat taj isti čovjek je prešao i SAD jašući na konju.
Zaljubljen u ovakav način života on danas vodi kamp za djecu i odrasle koji se prostire na 1,000 hektara kojeg on naziva Turtle Island (Kornjačin Otok), a koji se nalazi u brdima Sjeverne Karoline.
Jedna od stvari do kojih mu je izuzetno stalo jest pokušati pomoći ljudima, poglavito školskoj djeci, kako shavtiti njihovu povezanost sa svijetom prirode.
Jednom zgodom je zapitao 50-tak učenika/maturanata da kažu nešto o značenju riječi „sveto“. Čini se da nitko među njima nije znao što ta riječ znači, pa ih je Eustace upitao neka na komad papira napišu popis onoga što je za njih vrijedno. Sjeća se da je samo jedan od njih pedeset imao jasnu ideju o svetosti. Čitajući papir po papir otkrio je da je svaki papir … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/posljednja-košulja/
-
Morgan Freeman jedan je od mojih omiljenih glumaca. Naravno, nisam jedini – dobitnik Oscara snimio je najmanje 45 filmova. Ipak, njegova vjera nije razlog zašto se ja divim njegovom radu.
Kada je upitan drži li sebe ateistom ili agnostikom, odgovorio je, „Mislim da smo mi izmislili Boga. Pa ako ja vjerujem u Boga, a ja vjerujem, onda je to zato što ja mislim da sam ja Bog.“
Ovih dana Freeman je na naslovnicama sa svojim filmom „The Strory of God“ / „Priča o Bogu“, jednom od najskupljih programa u povijesti National Geographic Channela.
Njegov je cilj ujediniti ljude različitih religija, i pokazati da „svi mi tražimo istu stvar… i u biti da svi mi dolazimo do istih ideja o tome tko smo mi, što smo i kamo idemo.“
Dobrodošli u svijet relativizma, gdje „svi putovi vode do iste planine“ i istina je što god mi rekli da ona jest. Osim kada je naša „istina“ biblijska. Onda smo mi netolerantni ako ne i opasni.
Razmislite o bijesu koji je skoro eruptirao kada je Hillary Clinton rekla jednom TV novinaru da „nerođena osoba nema ustavna prava“. Podupiratelji „pro-life“ („za-život“) pokreta naravno nisu bili suglasni s njom. Ali iznenađenje je bilo da su njezinu izjavu kritizirali također snage koje … Read More
„Ja ću abortirati i vi tu ništa ne možete.”
Leah je imala stipendiju, kao vrsna atletičarka, na jednom kršćanskom sveučilištu u SAD. Ako bi fakultet doznao za njezinu trudnoću izgubila bi stipendiju i mogućnost daljnjeg školovanja. Odlučila je da joj dijete ne će sve to ugroziti.
Savjetnica u centru za trudnoću se je nadala da će uspjeti promijeniti njezinu odluku. Upitala je djevojku hoće li pristati na besplatni ultrazvuk. Leah je pristala.
I dok je djetetova budućnost bila u potpunoj neizvjesnosti medicinska sestra je slušala o brigama i dilemama mlade djevojke. Niti jednom nije radila pritisak da odustane od pobačaja niti je ignorirala njezinu zabrinutost.
Tijekom čitavog pregleda pogled djevojke bio je prikovan uz monitor aparata za ultrazvuk. Kada je pregled završio Leah je prošaptala pet riječi koje su otkrile da se je sve promijenilo.
„Nadam se da je djevojčica.“
Jedan život je spašen zahvaljujući ultrazvuku.
Centri za trudnoću potvrđuju da kada trudnica ugleda svoje dijete pomoću ultrazvuka šanse za pobačaj dramatično se smanjuju.
Nekada smo imali samo riječi, sada medicinsko osoblje može trudnicama ponuditi prozor u maternicu.
A to može spasiti mnoge živote.
Kako živimo “u krugovima” istomišljenika bavljenje politikom uzaludan je posao. Sve što izgovorimo ili napišemo dolazi do ljudi koji uglavnom misle kao i mi. Gubi se nevjerojatna energija kako bi se učvrstilo mišljenje osobe koja je već čvrsta u njemu.
A toliko je zla okolo nas.
Po mojem sudu geneza svih hrvatskih nevolja leži u činjenici da smo se (na ovaj ili onaj način) odrekli Boga. Ne možemo očekivati bolju politiku i političare od ovih kada šutke promatramo i šutnjom odobravamo pokolj nevine dječice. Rana pobačaja duboka je i vapi za pravdom.
Što možemo?
Malo i ništa kada je ovaj svijet u pitanju.
Puno i sve ako se utječemo Bogu.Zato ja od danas smanjujem svoj “politički angažman”.
Biti će na hladnom pogonu.
Uvjeren sam da je jedino pokajanje i molitva ono što može spriječiti našu propast.I kao naroda i kao pojedinaca.
Moje sposobnosti su skromne ali su iskrene. Polazim od sebe. Moliti ću za život onih koji, ako se rode uz naše molitve, imaju šansu spasiti ovaj narod.
Ako mislite da sam u pravu pridružite mi se.
Već od sutra.“Sve demokracije, od antičke Atene, preko Rimske Republike, do gradova država renesanse, su propale. Propale su na isti način, kao korumpirani savez ekstremnog bogatstva i centralizirane moći. Običnim građanima je oduzeta sloboda. Ono što je s pravom njihovo oduzeto im je, a njihova djeca su poslana umrijeti u ratovima bogatih.”
NVWS – No Victory Without Sacrifice / Nema Pobjede Bez Žrtve
Benjamin Tolić: Crni petak
U petak, 13. travnja, [narodni] će zastupnici u Hrvatskomu [državnom] saboru glasovati o prijedlogu Zakona o ratifikaciji Istanbulske konvencije Vijeća Europe.Doznat će se dakle ishod Plenkovićeve korizmene bitke za konvenciju koja pod krinkom suzbijanja nasilja nad ženama i borbe protiv nasilja u obitelji nameće ljudima i narodima rodnu ideologiju, a državu obvezuje na znatan trošak koji iziskuje promidžba i provedba te ideologije pod nadzorom posebnoga međunarodnog tijela.
Rodna je ideologija neukusna dosjetka. Izgrađena je na bolesnoj podlozi spolnih zastrana. Ona spolne zastrane tumači kao društvene krjeposti i poziva svijet da u skladu s tim krjepostima odbaci tradicijski nauk o čovjeku, da oslobodi rod od spola, što će reći: i od rađanja, te da vrijednosno izjednači pravi put i stranputice. Sve u svemu: bezumna, protunaravna i protukršćanska bljezgarija.
Ako je tako, pitate se, što bî Andreju Plenkoviću da za dobro toga zla otvori fronte na svim stranama: protiv većine svoga biračkoga tijela, protiv kulture svoga naroda, protiv Crkve, protiv znanosti, protiv svojih najbližih stranačkih suradnika, protiv zdravoga razuma?
Možda ipak nije tako? Možda je posrijedi samo slaba komunikacijska vještina?
Ne znam što je posrijedi. Ali promatram pojedinosti. Naravno, tumačim ih logično. I ne zapinje mi tumačenje u hermeneutičkomu krugu, koji me upozorava … Read More
MILE PRPA: POST MORTEM – PATOLOGIJA DUHOVNOSTI
Hrvatski sabor je umro, može se govoriti samo o post mortem njegove duhovne patologije. On je postao dvorac strave sa sjenkama duhovno mrtvih parlamentaraca. Bačen je u blato, a obzirom da je hrvatski narod vjernički narod, on zna da i zrno pšenice bačeno u blato mora umrijeti da bi iz njega proklijao i niknuo novi klas pšenice s prekrasnim plodovima koje će nastaviti da život prenose dalje u zdravom plodu.Što god dalje hrvatski parlamentarci učinili, to će biti samo njihove sjene, njihove utvare, njihovi zli duhovi u kojima više ne možemo prepoznati ljudske likove, već moralne nakaze koje za svu vječnost slijede Oca laži i zla kojeg nazivamo imenom Sotona.
Post mortem – postoje dvije vrste smrti, jedna je materijalna smrt ljudskog tijela gdje duša ide Bogu u novi i vječni život, a druga je duhovna smrt, za razliku od duhovnog života, duhovna smrt vodi u svijet mraka i svijet duhovnih utvara.
Jučer, nesretnog crnog petka 13. datuma mjeseca travnja 2018.g. kad se svuda budi proljetni život nastupio je moralni slom, moralna smrt Hrvatskog sabora.
Svi ti parlamentarci koji su glasali za zlo, za ono duhovno zlo, kad će se pogledati u ogledalo svoje duše, vidjet će … Read More
Marko Ljubić: Izvire li na splitskoj Rivi rijeka života Hrvatske?
Hrvatska više nema ni jedne sekunde za popravke postojećega državnoga poretka. On ne valja i treba ga odmah započeti mijenjati. Radikalno, jasno, osmišljeno, precizno. Prosvjedni skup u Splitu protiv Istanbulske konvencije, iako nosi takav naziv, mora biti snažan politički skup, mora izroditi snažne političke ciljeve i jasno objaviti naciji kamo mora ići Hrvatska. Na to organizatori skupa imaju legitimno političko pravo, to im mora biti i obveza, ne smiju podleći pod nametnuti pritisak da skup treba biti nepolitički s čime se pokušava sva politička aktivnost i politika uopće podvesti pod postojeće stranačke okvire, jer golema je razlika između nestranačkoga i nepolitičkoga skupa, nestranačkoga i nepolitičkoga organizatora. Sve što se događa u Hrvatskoj u javnom diskursu ima političko značenje i sve je politika.> (VIDEO) Prosvjed u Splitu: ‘Pokazat ćemo svoje nezadovoljstvo HDZ-ovom vladom!’
I mora biti politika.
Alternativa
Pokušaji kompromitacija alternativnih skupova i događanja optužbom da skupovi ili događanja imaju skriveni politički cilj, od kojih se onda organizatori brane, nisu ništa drugo nego pokušaji vladajuće političke oligarhije da zadrži monopol nad političkim događajima. A to onda znači nad svim bitnim u Hrvatskoj. Da se politička volja nacije može kanalizirati propusnim i dobrim političkim sustavom, ne … Read More
-
Isus putuje zemljom poučavajući o Kraljevstvu Božjem.
Netko iz mase ga pita: “Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?”
I kao mnogo puta do tada Isus ne odgovara na postavljeno pitanje (barem ne izravno) nego uči ljude o Kraljevstvu Božjem.
Kraljevstvo Božje nije za Isusa tema za teološku diskusiju. Kraljevstvo Božje je za Isusa – stvarnost. I to stvarnost koja je dostupna. Isusa ne brine pitanje koliko će njih, odnosno nas, biti u Kraljevstvu. Isus je zabrinut da mi tamo – budemo.
I Isus odgovara: “Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.”
I u Evanđelju po Mateju pronalazimo istu ovu temu – temu ulaska kroz uska vrata.
„Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. o kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život i malo ih je koji ga nalaze!“ (Matej 7,13-14)
Isus sve ovo govori Židovima koji su jako dobro upoznati sa Starim Zavjetom. Oni sebe drže pravednicima, jer čine sve onako kako to zakon od njih zahtjeva. Oni su, kao i mi, ljudi koji redovito nazoče službi Božjoj, koji slijede svoje vjerske poglavare i … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/uska-vrata/
Vatra i mir. Ne idu zajedno. Dapače.
Vatra potiče, čak i u svojim najbezopasnijim i najkorisnijim pojavnostima, izuzetno snažne emocije.
Unosi nemir u naša srca. U najmanju ruku ne ostavlja nas ravnodušnima.
Na prvo spominjanje vatre, ovih vrelih dana, prva asocijacija su ljetni požari. Čovjek se odmah uznemiri, jer rane kornatske tragedije još su uvijek otvorene. Strah od vatre u nama stvara nevjerojatan nemir, a da ne govorimo koliko nas uznemire oni koji požare podmeću ili iz nemara i neodgovornosti ih uzrokuju.
Druga asocijacija svakako je puno ljepša, a to je ljubav. Vrela. Vruća. Vatrena. Opet smo nemirni, jer koga to ljubav mirnim ostavlja? Na ljubavnoj vatri tolike se veze desetljećima griju i opstaju ali neke su se na njoj i opekle pa i izgorjele.
Od vatrozida na našem računalu, preko kultnih „Vatrenih kočija“, do mita o Prometeju, pa sve do vatre na roštilju, teško da može čovjek osjetiti nekakav mir. Previše je tu uzbuđenja, emocija, strasti da bi mir vladao čovjekovim bićem i da bi ga mogli povezati s vatrom.
Ipak postoji vatra koja donosi mir.
Mir koji je rezultat vatre.
Riječi Isusove iz današnjeg čitanja Evanđelja po Luki nevjerojatno su dramatične. Tvrde. Teške. Vatrene.
„Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!“
“Mislite li … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/jeste-li-zbunjeni/
„Ljudi, spremite se
Evo vlaka – stiže!
Prtljaga vam ne treba
Samo se ukrcajte!
Sve što vam treba
Jest vjera
Da čujete zvižduk vlaka.
Putna karta vam ne treba
Samo morate zahvaliti se – Bogu!“
………………………………………………………………………………………………..
Curtis Mayfield (1942–1999) pjevač grupe „The Impressions“ pjeva ovu pjesmu nakon kaosa 60-tih koji je zahvatio SAD. Nacija je u konfuziji. „Six-Day War“ (rat između Izraela i Arapa), Vietnam, ubojstvo JFK i Martina Luthera Kinga.
Bilo je puno razloga za strah tijekom tih desetljeća.
Ali Mayfield, kao i mnogi drugi, shvaća da se na obzorju rađa nešto novo.
On je čuo zvuk vlaka iz daljine.
Čuo je njegov zvižduk.
Prtljaga je za taj vlak nepotrebna.
Sve što čovjeku treba jest – vjera.
Ni putna karta mu ne treba.
Samo se čovjek treba ukrcati u taj vlak.
Istu poruku Isus šalje svojim učenicima. Moraju biti spremni. Ne smiju strahovati. Trebaju podariti sve što posjeduju, jer im nikakva prtljaga ne će biti potrebna. Trebaju biti spremni otvoriti vrata kada se gospodar vrati.
Vlak se približava.
Jednog dana Isus će se vratiti i mi moramo biti spremni.
Ne smijemo dočekati vlak nespremni, s velikom prtljagom.
Ne smijemo čakati vlak na krivom peronu.
Taj vlak kada dođe i kada ukrca svoje putnike – više se ne će vratiti.
Pitanje spremnosti i to svekolike spremnosti danas je zasigurno … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/u-čas-koji-ni-ne-slutimo/
Eustace Conway je glavni lik knjige „The Last American Man“ autorice Elizabeth Gilbert. Autorica opisuje njegov život kao život modernog planinskog čovjeka koji još uvijek živi kao su naši pretci živjeli prije puno godina.
Ona govori o njegovim izuzetnim avanturama, kao što je na primjer hod dug 2,000 milja (Appalachian Trail) od države Maine do države Georgia, živeći isključivo od onog što bi ulovio. Uz ovaj pothvat taj isti čovjek je prešao i SAD jašući na konju.
Zaljubljen u ovakav način života on danas vodi kamp za djecu i odrasle koji se prostire na 1,000 hektara kojeg on naziva Turtle Island (Kornjačin Otok), a koji se nalazi u brdima Sjeverne Karoline.
Jedna od stvari do kojih mu je izuzetno stalo jest pokušati pomoći ljudima, poglavito školskoj djeci, kako shavtiti njihovu povezanost sa svijetom prirode.
Jednom zgodom je zapitao 50-tak učenika/maturanata da kažu nešto o značenju riječi „sveto“. Čini se da nitko među njima nije znao što ta riječ znači, pa ih je Eustace upitao neka na komad papira napišu popis onoga što je za njih vrijedno. Sjeća se da je samo jedan od njih pedeset imao jasnu ideju o svetosti. Čitajući papir po papir otkrio je da je svaki papir … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/posljednja-košulja/
Pronašao sam negdje priču o tome kako je neki čovjek pomagao susjedu bojadisati fasadu kuće. Taj je susjed imao malenog crnog psića koji je imao jedan svoj poseni ritual. Otišao bi do stražnjih vrata kuće i tu bi uporno lajao sve dok netko od ukućana ne bi čuo njegovu poruku i pustio ga vani, na dvorište.
Jednog dana, priča čovjek, dok je bojadisao fasadu, a nitko od domaćina nije bio kod kuće, mali je psić ponovio svoj svakodnevni ritual, došao je do vrata i lajao … i lajao … ali uzalud. Lajao je čitav dan.
Tužno je što mali psić nije bio u stanju pojmiti da je svo njegovo lajanje potpuno beskorisno. Nikoga nije bilo kod kuće tko bi ga mogao čuti i otvoriti mu vrata.
Možda se puno nas ponekad osjeća kao ovaj psić.
Molili smo se i molili za nešto i činilo se da odgovora nema.
Činilo se da nikoga nema doma.
Ako ste se prepoznali – ne brinite – niste sami.
Kroz Sveto Pismo susrećemo brojne Božje sljedbenike koji vape, a čini se da njihove molitve ostaju neuslišane.
Dva su najveća primjera bili apostol Pavao i – sam Isus.
Pavao je molio Boga, molio ga je tri puta, da mu „izvadi trn iz … Read More
