https://www.mixcloud.com/animaradio/neočekivani-bog/

30 studeni.

30 dana blokade.

Na Facebooku.

To je u redu. Otišao sam u neprijateljsko dvorište i radio sam ono što se njima ni najmanje ne sviđa.

Normalno da su me potjerali. Predugo su me i trpili.

Dobro da ovaj mjesec nema 60 dana. Možda bi me blokirali do veljače.

Nisam ni Nostradamus, a ponajmanje vidoviti Milan, ali sam ipak sa sigurnošću javio svima koji prate moje objave kako uskoro slijedi blokada mojih profila.

Bližio se je taj zloguki „29 novembar“ dan kada je general Slobodan Praljak, ispivši smrtonosni otrov, svih nas stavio na kušnju.

Mogli smo birati. Šutjeti ili govoriti. I ja sam imao pravo na izbor. Biti sluga, rob, pozemljar i prešutjeti taj dan i tako izbjeći „oganj i mač“ (blokadu profila) gospodara medija ili sam mogao ostati dosljedan sebi i poslušati svoje srce.

Jasno vam je što sam napravio. Ja drugačije niti znam niti mogu.

Za razliku od nekih koji su uredno preskočili taj dan na kalendaru i koji su „mrtvi hladni“ prešutjeli što se je toga dana, prije godinu dana, dogodilo u kolektivnoj svijesti i povijesti mog (i njihovog) naroda.

Ovo su gadna vremena. Svi smo odgovorni za ono što činimo ali i za ono što ne činimo. A mogli … Read More

”Padne li stablo u šumi, a nema nikoga tko bi to čuo, je li proizvelo zvuk?

……………………………………………………………………

Smrt generala Praljka, prije godinu dana, zatekla me je u Međugorju.

Obilježavala se je 20-a obljetnica Radija Mir Međugorje. Radija koje me je prihvatilo kao svog rođenog.

Ja volim reći … kada mi je Split zatvorio vrata… Hercegovina mi je otvorila srce.

Da, baš ta Hercegovina postala mi je utočište kada mi je bilo najteže u životu.

Tu sam iznova učio razgovarati s Bogom i cijeliti rane koje mi je ovaj svijet nanosio.

Kao nigdje drugdje nebo nije tako blizu zemlji kao u Hercegovini.

Vidite, ako išta u životu žalim onda žalim što se nikada nisam osobno susreo s generalom Praljkom.

Nezaboravni su bili susreti, poslije rata sa Zvonkom Bušićem i tijekom rata s generalima Gotovinom, Norcem, Krstičevićem i poglavito s Andrijom Matijašem Paukom.

Ostane čovjeku u srcu jedan neizbrisiv osjećaj da si živio u u vrijeme kada su divovi hodali ovom svetom zemljom Hrvatskom.

Fra Ignacije Vugdelija, na sprovodu Andrije Matijaša Pauka, nazva ih hrastovima.

Pad tri hrasta, Andrije, Zvonka i Slobodana, potresle su moje srce i srca tolikih među vama.

Mnogi su čuli taj snažan zvuk. Zvuk kada moćni hrast pada.

Sve se trese.

Zvuk ti lomi kosti.

Para ti … Read More

Jeste li vidjeli sumanutost puka koji je u petak jurišao na konzumerističke utvrde (prodajne centre) ne bi li pod cijenu totalnog samoponiženja prigrabio nekakve precijenjene krpice jer su mu mediji rekli da je sve na popustu?

Još prošle godine o tome smo samo čitali a sada to živimo.

Ne postoji ništa učinkovitije za izvesti Hrvata na ulicu (ajde nije baš na ulicu ali iz kuće) nego popust pa makar i lažan bio.

Do ove godine smo se pitali koliko je šoping dana ostalo do Božića a od ove godine smo izravno s groblja, nakon Dušnog dana, jurili pokloniti se Merkuru, bogu trgovine. I dobrih cijena.

Promijenili smo paradigmu.

Nema boljeg primjera od ovogodišnjeg.

Nešto do sada ustaljeno se mijenja i dolazi do nečeg novog.

Jedna potrošačka paradigma mijenja drugu potrošačku paradigmu.

Ali kakva bila da bila naša konzumeristička paradigma, Advent nam je pred vratima. Danas je blagdan Krista Kralja i to je posljednja nedjelja u crkvenoj godini. Od iduće nedjelje smo u Adventu i počinje nova crkvena godina.

Ne bi se reklo, zar ne?!

A kako i bi kad su nam temperature sličnije rujnu nego kalendaru koji kaže da smo na pragu prosinca. Kasna jesen, rana zima, a mi u kratkim rukavima.

Sve je nekako neobično, pa rekli bismo … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/svjedok-istine/

Trinaesto poglavlje Evanđelja po Marku može biti poprilično zastrašujuće. Sve počinje uništenjem Hrama u Jeruzalemu. Nastavlja se s prizorima rata, zemljotresa i gladi.

Članovi obitelji međusobno izdaju jedni druge, na sceni je velika patnja.

Ali nikako ne smijemo zaboraviti da u stihovima 30-31 jasno stoji da te stvari nisu proročanstva propasti u nekoj dalekoj budućnosti. „Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude.“ I sve je to popraćeno izuzetno snažnim jamstvom. „Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti.”

Ali što je s nama koji čekamo Kristovo drugo Došašće?

Je li i nama čitati znakove vremena? Ili se ni na što ne trebamo obazirati?

Trebamo li pogledavati na smokvu i od nje se učiti?

Hoćemo li prepoznati znakove posljednjih vremena?

Pitanja su to koja golicaju ljudsku maštu i znatiželju više od 2,000 godina. Ljude je oduvijek fascinirala apokaliptička literatura, pa dovoljno je u Google upisati „the end of the world“ i pojaviti će se 669.000.000 adresa na kojima netko ima nešto kazati po tom pitanju.

Internet, ostali mediji, literatura, filmska industrija … tu kriza ne postoji kada je ova tematika na dnevnom redu. Prava je pomama na svijetu u predviđanju dana kada će sve završiti. Dovoljno se je sjetiti … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/u-one-dane/

Jedna od najljepših Kierkegardovih parabola zove se „Čovjek koji je hodao natraške“. Kada čovjek okrene leđa nekome i otiđe od njega, izuzetno je lako primijetiti da je otišao, ali kada čovjek okrene svoje lice prema onome od kojeg odlazi, hodajući natraške, a u isto vrijeme pozdravlja tu osobu, uvjeravajući je neprestano da se odmah, istog trena, vraća i stalnoj joj govori: „Tu sam … ne brini.“, iako je svakog trena od nje sve dalje i dalje – onda nije lako toga biti svjestan.

Ista je stvar s onima koji, prepuni „dobrih namjera“ i lakih obećanja, uzmiču natraške i sve se više i više udaljavaju od – dobra.

Ova parabola, velikog danskog filozofa, nevjerojatno se podudara s pismoznancima, iz ovo nedjeljnog čitanja Evanđelja po Marku (12, 38-44), koji hodaju u dugim haljinama i koji vole pozdrave na trgovima, a podudara se također nevjerojatno i s nama – danas.

S nama i s našom društvenom situacijom.
S našom političkom situacijom.
Situacijom koja će eskalirati u svoj svojoj zloćudnoj dimenziji baš kada to bude najvažnije, kada se nađemo pred biračkom kutijom.

I mi obožavamo prve redove, najbolja mjesta, ma gdje god išli. Ne bi li ispali što bolji, pametniji i pravedniji govorimo biranim riječima i izgovaramo duge govore.

To je … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/malo-puno-sve/

„Ja ću abortirati i vi tu ništa ne možete.”

Leah je imala stipendiju, kao vrsna atletičarka, na jednom kršćanskom sveučilištu u SAD. Ako bi fakultet doznao za njezinu trudnoću izgubila bi stipendiju i mogućnost daljnjeg školovanja. Odlučila je da joj dijete ne će sve to ugroziti.

Savjetnica u centru za trudnoću se je nadala da će uspjeti promijeniti njezinu odluku. Upitala je djevojku hoće li pristati na besplatni ultrazvuk. Leah je pristala.

I dok je djetetova budućnost bila u potpunoj neizvjesnosti medicinska sestra je slušala o brigama i dilemama mlade djevojke. Niti jednom nije radila pritisak da odustane od pobačaja niti je ignorirala njezinu zabrinutost.

Tijekom čitavog pregleda pogled djevojke bio je prikovan uz monitor aparata za ultrazvuk. Kada je pregled završio Leah je prošaptala pet riječi koje su otkrile da se je sve promijenilo.

„Nadam se da je djevojčica.“

Jedan život je spašen zahvaljujući ultrazvuku.

Centri za trudnoću potvrđuju da kada trudnica ugleda svoje dijete pomoću ultrazvuka šanse za pobačaj dramatično se smanjuju.

Nekada smo imali samo riječi, sada medicinsko osoblje može trudnicama ponuditi prozor u maternicu.

A to može spasiti mnoge živote.

Kako živimo “u krugovima” istomišljenika bavljenje politikom uzaludan je posao. Sve što izgovorimo ili napišemo dolazi do ljudi koji uglavnom misle kao i mi. Gubi se nevjerojatna energija kako bi se učvrstilo mišljenje osobe koja je već čvrsta u njemu.

A toliko je zla okolo nas.

Po mojem sudu geneza svih hrvatskih nevolja leži u činjenici da smo se (na ovaj ili onaj način) odrekli Boga. Ne možemo očekivati bolju politiku i političare od ovih kada šutke promatramo i šutnjom odobravamo pokolj nevine dječice. Rana pobačaja duboka je i vapi za pravdom.

Što možemo?

Malo i ništa kada je ovaj svijet u pitanju.
Puno i sve ako se utječemo Bogu.

Zato ja od danas smanjujem svoj “politički angažman”.
Biti će na hladnom pogonu.
Uvjeren sam da je jedino pokajanje i molitva ono što može spriječiti našu propast.

I kao naroda i kao pojedinaca.

Moje sposobnosti su skromne ali su iskrene. Polazim od sebe. Moliti ću za život onih koji, ako se rode uz naše molitve, imaju šansu spasiti ovaj narod.

Ako mislite da sam u pravu pridružite mi se.
Već od sutra.

“Sve demokracije, od antičke Atene, preko Rimske Republike, do gradova država renesanse, su propale. Propale su na isti način, kao korumpirani savez ekstremnog bogatstva i centralizirane moći. Običnim građanima je oduzeta sloboda. Ono što je s pravom njihovo oduzeto im je, a njihova djeca su poslana umrijeti u ratovima bogatih.”

NVWS – No Victory Without Sacrifice / Nema Pobjede Bez Žrtve

Benjamin Tolić: Crni petak
U petak, 13. travnja, [narodni] će zastupnici u Hrvatskomu [državnom] saboru glasovati o prijedlogu Zakona o ratifikaciji Istanbulske konvencije Vijeća Europe.

Doznat će se dakle ishod Plenkovićeve korizmene bitke za konvenciju koja pod krinkom suzbijanja nasilja nad ženama i borbe protiv nasilja u obitelji nameće ljudima i narodima rodnu ideologiju, a državu obvezuje na znatan trošak koji iziskuje promidžba i provedba te ideologije pod nadzorom posebnoga međunarodnog tijela.

Rodna je ideologija neukusna dosjetka. Izgrađena je na bolesnoj podlozi spolnih zastrana. Ona spolne zastrane tumači kao društvene krjeposti i poziva svijet da u skladu s tim krjepostima odbaci tradicijski nauk o čovjeku, da oslobodi rod od spola, što će reći: i od rađanja, te da vrijednosno izjednači pravi put i stranputice. Sve u svemu: bezumna, protunaravna i protukršćanska bljezgarija.

Ako je tako, pitate se, što bî Andreju Plenkoviću da za dobro toga zla otvori fronte na svim stranama: protiv većine svoga biračkoga tijela, protiv kulture svoga naroda, protiv Crkve, protiv znanosti, protiv svojih najbližih stranačkih suradnika, protiv zdravoga razuma?

Možda ipak nije tako? Možda je posrijedi samo slaba komunikacijska vještina?

Ne znam što je posrijedi. Ali promatram pojedinosti. Naravno, tumačim ih logično. I ne zapinje mi tumačenje u hermeneutičkomu krugu, koji me upozorava … Read More

MILE PRPA: POST MORTEM – PATOLOGIJA DUHOVNOSTI
Hrvatski sabor je umro, može se govoriti samo o post mortem njegove duhovne patologije. On je postao dvorac strave sa sjenkama duhovno mrtvih parlamentaraca. Bačen je u blato, a obzirom da je hrvatski narod vjernički narod, on zna da  i zrno pšenice bačeno u blato mora umrijeti da bi iz njega proklijao i niknuo novi klas pšenice s prekrasnim plodovima koje će nastaviti da život prenose dalje u zdravom plodu.

Što god dalje hrvatski parlamentarci učinili,  to će biti samo njihove sjene, njihove utvare, njihovi zli duhovi u kojima više ne možemo prepoznati ljudske likove, već moralne nakaze koje za svu vječnost slijede Oca laži i zla kojeg nazivamo imenom Sotona.

Post mortem – postoje dvije vrste smrti, jedna je materijalna smrt ljudskog tijela gdje duša ide Bogu u novi i vječni život, a druga je duhovna smrt, za razliku od duhovnog života, duhovna smrt vodi u svijet mraka i svijet duhovnih utvara.

Jučer, nesretnog crnog petka 13. datuma  mjeseca travnja 2018.g. kad se svuda budi proljetni život nastupio je moralni slom, moralna smrt Hrvatskog sabora.

Svi ti parlamentarci koji su glasali za zlo, za ono duhovno zlo, kad će se pogledati u ogledalo svoje duše, vidjet će … Read More

Marko Ljubić: Izvire li na splitskoj Rivi rijeka života Hrvatske?
Hrvatska više nema ni jedne sekunde za popravke postojećega državnoga poretka. On ne valja i treba ga odmah započeti mijenjati. Radikalno, jasno, osmišljeno, precizno. Prosvjedni skup u Splitu protiv Istanbulske konvencije, iako nosi takav naziv, mora biti snažan politički skup, mora izroditi snažne političke ciljeve i jasno objaviti naciji kamo mora ići Hrvatska. Na to organizatori skupa imaju legitimno političko pravo, to im mora biti i obveza, ne smiju podleći pod nametnuti pritisak da skup treba biti nepolitički s čime se pokušava sva politička aktivnost i politika uopće podvesti pod postojeće stranačke okvire, jer golema je razlika između nestranačkoga i nepolitičkoga skupa, nestranačkoga i nepolitičkoga organizatora. Sve što se događa u Hrvatskoj u javnom diskursu ima političko značenje i sve je politika.

> (VIDEO) Prosvjed u Splitu: ‘Pokazat ćemo svoje nezadovoljstvo HDZ-ovom vladom!’

I mora biti politika.

Alternativa

Pokušaji kompromitacija alternativnih skupova i događanja optužbom da skupovi ili događanja imaju skriveni politički cilj, od kojih se onda organizatori brane, nisu ništa drugo nego pokušaji vladajuće političke oligarhije da zadrži monopol nad političkim događajima. A to onda znači nad svim bitnim u Hrvatskoj. Da se politička volja nacije može kanalizirati propusnim i dobrim političkim sustavom, ne … Read More

„TEŠKA RIJEČ“

NAJAVLJENA NA TRGU SV. PETRA

Paul Badde

Napomena Maike Hickson: G. Paul Badde – koji je puno godina radio, kao jako poštovani novinar, u Rimu kao dopisnik (danas za EWTN i za CNA) – upravo je objavio na web stranici Njemačkih biskupa Katholisch.de kratak komentar skorašnjih riječi Pape Franje koje se tiču Uskrsnuća našeg Gospodina. Stoga, sam ga kontaktirao i upitao ga bi li sročio malo duži komentar za nas, koji bi se preveo i objavio. On je ljubazno poslao ovaj povećani tekst kojeg sam ja preveo.

……………………………………………………………………………………………………………………………………………..

Kršćansko Vjerovanje je izazov, počevši od tvrdnje da je Bog postao čovjekom, do vjerovanja u činjenicu Njegovog uskrsnuća od mrtvih iz groba. Nije iznenađenje da su crkveni heretici od samog početka pokušali ublažiti tu afirmaciju i ugušiti je.

No nisu, međutim, bili heretici, već, naprotiv, neki dvosmisleni moderni teolozi koji su konačno uspjeli prilagoditi Vjerovanje i umetnuti ga u naše male misli. Ključna je uloga grčkog pojma Kerygma – teška riječ – koja je i dalje općenito nepoznata običnim vjernicima.

Kerygma znači “proglašavanje”, “najava”, također “homilija”. Upravo je to pojam koji je u suštini pomogao nekima da ponovno interpretiraju staru Uskrsnu Vjeru na takav način da Krist, naposljetku, nije uskrsnuo tjelesno od umrlih, već je uskrsnuo u … Read More

 
„Nema smisla u bogaćenju
ako na tom putu izgubimo svoju dušu.“
Često čujemo: „Bogatstvo donosi sreću.“

Je li uistinu tako?

Dolazi li sreća u posudi od zlata?

Ovo je možda jedna od najraširenijih zabluda danas.

Puno je ljudi koji su još uvijek u stanju pronaći smisao u svom životu, ljudi koji su radosni, koji se osmjehuju, koji su još uvijek sretni usprkos svim svojim problemima i nevoljama. Pa i neimaštini usprkos.

Možda je jedna večera u godini, u nekom malo boljem restoranu, prigoda koja se pamti, dok su ostali dani čisto i golo preživljavanje. Možda. Ipak, na sreću našu, još uvijek oko nas ima smijeha, još uvijek se zna, i ono malo što imaš, podijeliti, ima brige za druge. Ima i sreće.

S druge strane, postoje bogati ljudi. Nezamislivo bogati.

Postoje ljudi koji prije spavanja zoblju šaku tableta za spavanje, a sve kako bi barem noću osjetili nekakav mir. Makar i farmakološki.

Postoje ljudi koji svakog dana trebaju novu rundu pića ili “rekreativnih” narkotika, a sve kako bi umrtvili svoje prenadražene živce i koji se osjećaju nesigurnima kada se povede razgovor o dijeljenju, pa i najmanjih mrvica njihovog blaga drugima.

Postoje ljudi, materijalno užasno bogati, koji žive u iluziji da mogu „sve kupiti“ svojim bogatstvom, … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/daj-mi/

Još jedan susret Isusa s farizejima.

Još jedan od brojnih pokušaja u kojem farizeji žele uvući Isusa u zamku i tako uništiti njegovu vjerodostojnost. Ovaj put je kontroverzna tema – je li po zakonu da se muž rastavi od svoje supruge?

Autoriteti su se razmimoilazili na ovom pitanju. Jedni su dopuštali rastavu samo kod preljuba. Drugi su je dopuštali i za najmanji razlog. Ali jeste li opazili kako je pitanje Isusu bilo postavljeno? “Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?”

Ni riječi o tome da bi žena mogla otpustiti svojega muža. To ne dolazi u obzir. Ovdje muškarci imaju svu moć.

Isus zna da ovo pitanje nije fer. Farizeje ne zanima njegovo mišljenje. Njih zanima testirati ga i poraziti ga. Isus na pitanje odgovara pitanjem – “Što vam zapovjedi Mojsije?”

Isus naravno zna odgovor, a znaju ga i farizeji.

Odgovor leži u 24. poglavlju Ponovljenog zakona i u najmanju je ruku diskutabilno da Mojsije daje dopuštenje za rastavu. Ono što Mojsije čini jest da priznaje da se rastave događaju i on uspostavlja norme – pravila kada je riječ o novom braku. To Mojsijevo priznanje, onoga što se zbiva u svijetu, farizeji koriste kao dozvolu za rastavu.

Ovdje treba voditi računa o vremenu u kojem se sve to zbiva … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/srce-kameno/

„Svaki kršćanin treba biti i konzervativan i radikalan.

Konzervativan u očuvanju vjere i radikalan u njezinoj primjeni.“

(John R.W. Stott)

Ukoliko niste „političar u usponu“ i ukoliko nije u tijeku predizborna kampanja onda nemojte puno spominjati riječ – radikalan. Ta je riječ, u ovoj našoj lažnoj demokraciji i toliko proklamiranoj toleranciji, strogo zabranjena.

Zašto?

Zato što radikalne promjene zahtijevaju povratak korijenima, povratak temeljnim vrijednostima. Radikalni zahvati i mjere koriste se za eliminaciju devijantnih pojava, a sve kako bi se situacija dovela u stanje prije njihovog nastanka.

Najbolji primjer jest radikalna kirurgija koja, pod cijenu odstranjivanja pojedinih dijelova ljudskog organizma, nastoji povratiti taj isti organizam u stanje prije nastanka bolesti.

Današnja kultura, današnji centri moći, zaziru od radikalnih zahvata. Njihov cilj je postupno „skuhati žabu“. Ništa naglo. Ništa radikalno. Radikalni zahvati ako se i provode onda se provode što je brže moguće. Najbolji primjer su suvremeni ratovi. Što brži i što kraći.

Jedini koji bez ozbiljnijih posljedica smiju koristiti riječ „radikalan“svakako su, rekoh prije, političari. Oni u predizbornim kampanjama biračima obećavaju radikalne promjene (naravno uvijek na bolje od onoga što je bilo prije njih) kako bi, dobivši povjerenje birača, jedino radikalno popravili svoju poziciju i poziciju onih koji su im odani.

Ako je nešto danas zabranjena priča onda je to svakako vjerski radikalizam. Njega ovaj svijet … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/radikalna-vjera/

„Svatko želi biti netko, ali nitko se ne želi potruditi oko toga.“

(Goethe)

Koliko danas vrijedi ova Goetheova?

Malo. Skoro ništa.

Danas se skoro svi trude, na sve moguće načine, poštene i nepoštene, dopuštene i nedopuštene, ovakve i onakve, biti netko (ili nešto).

Ali to se uglavnom svodi – biti ispred ili iznad drugoga.

Uzrečica „Neka se o meni govori, pa makar i dobro.“, postala je nažalost općeprihvaćena filozofija življenja i recept za uspjeh.

„Fama volant“, a ako ona leti onda letimo i mi. Visoko. Što više.

Postali smo sudionici „velike utrke“ u kojoj nas zanimaju samo prva mjesta. Ništa drugo „ne igra“. Tako barem kaže ovaj naš svijet. Ambicioznost se danas podrazumijeva.

Jeste li primijetili koliko je danas ambicioznih ljudi oko nas?

Ili je to samo medijski isforsirana slika?

Ne znam, ali ih ima. Jako puno. Ako nisi ambiciozan sumnjiv si.

Upitali jednom George Bernard Showa u kojoj bi generaciji najradije živio. Duhoviti Irac odgovori: „Za vrijeme Napoleona, jer tada je bio samo jedan čovjek koji je mislio da je Napoleon.“

Da, svi mi želimo biti netko. Ili nešto. Od zore čovječanstva ljudi neprestano teže popeti se što više na skali važnosti. Počelo je sve onom poznatom rečenicom koju je izgovorila zmija dovodeći u … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/kada-budem-velik-ja/

Ima već dugi niz godina da nam se neprestano serviraju sve noviji tzv. TV reality show programi. Temeljni koncept ovih programa jest kako navesti ljude da se ponašaju sukladno želji organizatora u različitim životnim situacijama. U svakom od tih programa postoje određene prepreke ili napasti ili izazovi kojima su sudionici izloženi. I naravno, na kraju, postoji velika nagrada, obično je to novac ali i prestiž, odnosno velika popularnost koja se lako može unovčiti, naravno nešto kasnije.

Manje više svi ti programi imaju isti scenarij, a taj je ostati posljednji, jer taj dobiva nagradu. U međuvremenu treba sklapati saveze, razvrgavati saveze, treba sebe prikazati vrijednim (više nego što to jesi) u očima drugih, te je potrebno znati kako glasovati, odnosno koga i kada nominirati (druge konkurente) kada za to dođe vrijeme, jer to je preduvjet opstanka u programu.

Neki još uvijek, naivno, tvrde kako ovakve situacije iz ljudi izvlače ono najbolje.

To nije točno.

One iz ljudi izvlače na površinu ono – najgore.

Razlog je taj što je svaki natjecatelj tu isključivo radi osobne promocije, popularnosti i slave, odnosno novčanog dobitka. Svaki sudionik duboko u sebi ne želi izgubiti nagradu i želi biti onaj koji će je na kraju i osvojiti. … Read More