Jeste li vidjeli sumanutost puka koji je u petak jurišao na konzumerističke utvrde (prodajne centre) ne bi li pod cijenu totalnog samoponiženja prigrabio nekakve precijenjene krpice jer su mu mediji rekli da je sve na popustu?

Još prošle godine o tome smo samo čitali a sada to živimo.

Ne postoji ništa učinkovitije za izvesti Hrvata na ulicu (ajde nije baš na ulicu ali iz kuće) nego popust pa makar i lažan bio.

Do ove godine smo se pitali koliko je šoping dana ostalo do Božića a od ove godine smo izravno s groblja, nakon Dušnog dana, jurili pokloniti se Merkuru, bogu trgovine. I dobrih cijena.

Promijenili smo paradigmu.

Nema boljeg primjera od ovogodišnjeg.

Nešto do sada ustaljeno se mijenja i dolazi do nečeg novog.

Jedna potrošačka paradigma mijenja drugu potrošačku paradigmu.

Ali kakva bila da bila naša konzumeristička paradigma, Advent nam je pred vratima. Danas je blagdan Krista Kralja i to je posljednja nedjelja u crkvenoj godini. Od iduće nedjelje smo u Adventu i počinje nova crkvena godina.

Ne bi se reklo, zar ne?!

A kako i bi kad su nam temperature sličnije rujnu nego kalendaru koji kaže da smo na pragu prosinca. Kasna jesen, rana zima, a mi u kratkim rukavima.

Sve je nekako neobično, pa rekli bismo … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/svjedok-istine/

Trinaesto poglavlje Evanđelja po Marku može biti poprilično zastrašujuće. Sve počinje uništenjem Hrama u Jeruzalemu. Nastavlja se s prizorima rata, zemljotresa i gladi.

Članovi obitelji međusobno izdaju jedni druge, na sceni je velika patnja.

Ali nikako ne smijemo zaboraviti da u stihovima 30-31 jasno stoji da te stvari nisu proročanstva propasti u nekoj dalekoj budućnosti. „Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude.“ I sve je to popraćeno izuzetno snažnim jamstvom. „Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti.”

Ali što je s nama koji čekamo Kristovo drugo Došašće?

Je li i nama čitati znakove vremena? Ili se ni na što ne trebamo obazirati?

Trebamo li pogledavati na smokvu i od nje se učiti?

Hoćemo li prepoznati znakove posljednjih vremena?

Pitanja su to koja golicaju ljudsku maštu i znatiželju više od 2,000 godina. Ljude je oduvijek fascinirala apokaliptička literatura, pa dovoljno je u Google upisati „the end of the world“ i pojaviti će se 669.000.000 adresa na kojima netko ima nešto kazati po tom pitanju.

Internet, ostali mediji, literatura, filmska industrija … tu kriza ne postoji kada je ova tematika na dnevnom redu. Prava je pomama na svijetu u predviđanju dana kada će sve završiti. Dovoljno se je sjetiti … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/u-one-dane/

Jedna od najljepših Kierkegardovih parabola zove se „Čovjek koji je hodao natraške“. Kada čovjek okrene leđa nekome i otiđe od njega, izuzetno je lako primijetiti da je otišao, ali kada čovjek okrene svoje lice prema onome od kojeg odlazi, hodajući natraške, a u isto vrijeme pozdravlja tu osobu, uvjeravajući je neprestano da se odmah, istog trena, vraća i stalnoj joj govori: „Tu sam … ne brini.“, iako je svakog trena od nje sve dalje i dalje – onda nije lako toga biti svjestan.

Ista je stvar s onima koji, prepuni „dobrih namjera“ i lakih obećanja, uzmiču natraške i sve se više i više udaljavaju od – dobra.

Ova parabola, velikog danskog filozofa, nevjerojatno se podudara s pismoznancima, iz ovo nedjeljnog čitanja Evanđelja po Marku (12, 38-44), koji hodaju u dugim haljinama i koji vole pozdrave na trgovima, a podudara se također nevjerojatno i s nama – danas.

S nama i s našom društvenom situacijom.
S našom političkom situacijom.
Situacijom koja će eskalirati u svoj svojoj zloćudnoj dimenziji baš kada to bude najvažnije, kada se nađemo pred biračkom kutijom.

I mi obožavamo prve redove, najbolja mjesta, ma gdje god išli. Ne bi li ispali što bolji, pametniji i pravedniji govorimo biranim riječima i izgovaramo duge govore.

To je … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/malo-puno-sve/

Kao malo kada u povijesti danas se u važnim pregovorima, razgovorima, nastupima koristi izraz „glasno i jasno“. Ako želite dobru zaključnu frazu u svojem govoru, ako želite ostaviti dojam odlučne i dosljedne osobe, negdje pri samom kraju „lupit’ ćete ovom frazom o stol“.

To čine roditelji u obraćanju djeci, profesori učenicima, časnici vojnicima, nadređeni podređenima, političari narodu. Svi žele naglasiti kako njihove riječi treba shvatiti ozbiljno i kako ovo nisu vremena za šalu i nonšalantnost.

Jer kada sve krene „nizbrdo“ neka se nitko ne vadi kako nije čuo ili kako nije razumio, jer evo, mi vam to sada govorimo i to ne bilo kako, nego „glasno i jasno“. Dovoljno smo glasni, a i razumljivi smo, zar ne?!

Ovo sve zvuči i lijepo i pošteno, ali pitanje je koliko je istinito.

Uvjeren sam da danas niti oni koji govore, a niti oni koji slušaju, ne žele do kraja čista posla. I jedni i drugi špekuliraju, pa ili jedni ne kažu sve do kraja dovoljno glasno, a kamo li jasno, ili oni drugi neke stvari namjerno prečuju i usput se prave nevješti, odnosno blesavi.

Među ljudima vlada neiskrenost, prijetvornost, nedosljednost, svatko najprije o sebi računa vodi, pa onda i nije nikakvo čudo što je danas sve što … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/glasno-jasno/

U ovonedjeljnom čitanju iz evanđelja po Marku (10, 46-52) čitamo o čovjeku koji je bio slijep i koji je progledao, a onda je krenuo za Isusom.

Farizeji su ostali nepomični, nesposobni vidjeti Isusa i ono što on govori.

Ovog slijepca, Bartimeja, gomila, svijet, društvo odbacuje i ne drži ga za dio sebe, nego ga baca na marginu gdje sjedi sam.

Čim je progovorio pokušali su ga ušutkati.

Milijuni ljudi, u različitim fazama svojega života, sjede „slijepi“ uz neku cestu i ne vide kamo idu.

“Sine Davidov, smiluj mi se!” vikao je Bartimej Isusu.

Iskati milost, prositi milost ili bilo što drugo – teško je.

Jeste li ikada morali nešto prositi od nekoga? Vapiti za nečijom milošću?

Ako jeste onda znate da su često oni od kojih ste nešto prosili okretali svoju glavu, a mnogi su vas i ušutkivali. Nije se od onih vremena puno toga promijenilo.

Ni danas svijet ne želi čuti glas onoga koji moli, koji vapi, koji prosi.

Ti nas glasovi uznemiravaju.

Ne daju nam mirno spavati.

Stvaraju nam neugodu.

Ma koliko god mi željeli da bude drugačije naša kršćanska vjera ne pruža nam imunitet od teških trenutaka u životu. Naše crkve pune su vjernika koji pate i koji prolaze kroz najteže … Read More

Ne dozvolite reverziju svoje vrijednosti…
Ne ovaj put!!
Psihološki se pripremite na ono što će se ponovo pokušati a već se jednom dogodilo.
Na vrijeme se pripremite.

Da … da ne odudaraju puno i oni su obukli dresove…
Oni isti koji su kontra volje naroda izglasali IK.
Oni isti koji već dvadeset i nešto godina drže u rukama DORH i pravosuđe i njime selektivno
odstranjuju s ulice bakice koje prodaju sir.
Oni koji zapošljavaju podobne.
Oni kojima je petokraka OK.
Oni koji bi zabranili Referendume.
Oni koji useljavaju migrante a izbacuju ljude iz njihovih kuća i protjeruju ih van.
Oni koji su zatvorili arhive.
Uništili privredu.
Oni koji su u TV kuće i novine postavili provjerene čuvare njihovog elitizma.
Oni koji vas zovu marginalcima.

Ovo nije njihova pobjeda.
Štoviše, učinili su sve da do nje ne dođe.
Onim slabima sada će naslovnice prodavati priče o navijačima iz “komšulika“
UZMP ce mirovati par dana.
A onda ce krenuti.
Isto kao i nakon Oluje.

Labrador je i tekako živ i dobro je.
Samo malo manje laje ovih dana.
Gazda mu je brnjicu stavio da bijesan ne ugriza.
Lukavo i proračunato.

Taj isti Labrador je uspio
da 23 godine kasnije
nema ni jednog heroja Domovinskog rata.
Da se o njemu u tri rečenice uči u školi.
I da narod pobijesni na spomen braniteljskih mirovina.

To čeka i Dalića i nove heroje.
Oni su im nova … Read More

I dok snažne emocije doslovno tresu pojedince, nacionalne vrste i čitave nacije, nakupina činovnika, administratora, žbira i jedinstvenog ljudskog taloga, snima i brižno prati postupke aktera najvećeg športskog događaja… svjetskog nogometnog prvenstva.

Oboružani opremom za snimanje i reproduciranje, nahranjeni informacijama zlobnih trolova i denuncijanata… analiziraju svaki postupak, svaki potez aktera ne bi li svojim očima punim zlobe i zavisti „in flagranti“ zatekli neke od njih kako čine ono što ovaj svijet prezire, zabranjuje i mrzi… a to su očitovanja nesebične ljubavi, odanosti, prijateljstva….

Danijel Subašić nosi na svakoj utakmici majicu s likom njegova prijatelja, prerano preminulog zadarskog nogometaša – Hrvoja Ćustića. Nakon velikih obrana pogleda prema nebu, odakle ga čuva njegov pokojni prijatelj. Tako je bilo i nakon pobjede nad Dancima. Pogled u nebo… A to je, naravno, posebna veza. Neraskidiva.

„Zarekao sam se da ću majicu s Hrvojevim likom ispod dresa nositi sve do kraja karijere. Tako je bilo do sada, a tako će biti i ubuduće. Nosio sam je i kasnije u Hajduku, i sad u Monacu, i u Ligi prvaka, i na Europskom prvenstvu, i na Svjetskom prvenstvu. Moj Hrvoje će zauvijek biti uz mene, ne samo na majici, nego i u srcu. Počivaj u miru, prijatelju…’, poslao je … Read More

Dva me dana nije bilo na Facebooku.
Dva dana nisam ništa objavio.
Dva dana nisam pratio što se zbiva u Africi…
… ispričavam se… u Hrvatskoj.
Otišao sam tamo gdje moja duša uvijek nađe mir. 
Otišao sam među svoje sestre i braću svoju.
Otišao sam u svetu zemlju Hercegovinu.
Otišao sam Majci.
Jer ja drugačije ne znam.
Vidim neki su se usplahirili.
Šalju me neka idem vidiocima pa da ih pitam i ovo i ono.
Šta je Gospa rekla i šta je Gospa mislila. Prozivaju me osobe koje kažu da su „diplomirani teolozi“.
A ja teolog nisam. Ne znam ništa o teologiji.
Nikada nisam susreo ni jednog vidioca.
Ja sam najobičnije „Dite Božje“.
Putnik.
Hodočasnik.
Ja vam se samo penjem. Na Podbrdo. Na Križevac.
I onda silazim. U dolinu suza.
Ja vam samo molim. I plačem. I gutam svoju bol.
I krunicu nosim u ruci.
I susrećem svoje prijatelje. Svoje sestre i svoju braću.
Iz Mostara, Širokog, Čitluka, Kočerina…
Uz razgovor. Smijeh. Zagrljaj.
Uz molitvu.
Jer ja nisam teolog. Jer moja je vjera jednostavna.
Jer više ima teologije u vrelini hercegovačkog kamena nego u svim diplomama ovoga svijeta.
Jer tu zemlju Hercegovu natapali su krv, znoj i suze moga naroda.
I vapaj molitve prema nebu.
A danas je natapaju molitve ranjenih duša sa svih strana svijeta.
Duša koje čeznu za mirom.
A nigdje ljudi moji mira kao u Hercegovini.
Božjeg mira.
Mira kojim … Read More

Jel’ to ta nova gay duhovnost?

Ne mogu ne razmišljati o svetoj Misi koja je služena za Domovinu jučer (ponedjeljak 25. lipnja 2018.) u crkvi svetog Marka, na zagrebačkom Griču.

Bolje da nije. Uistinu ne trebamo takve svete Mise.

Mi trebamo misu kao Žrtvu. Mi trebamo Misu kao Uskrsnuće i proslavu Sina Čovječjega. No svete Misa za Domovinu pretvorila se u sramotni medijski događaj. Još kada nas je predsjednik Vlade poučio da trebamo biti sretni jer se u Africi uzdiše za hrvatskim standardom onda je stvarno dosta.

Na svetoj Misi svi bezakonici, lažljivci, ubojice, dodvorice, izdajice, zaštitnici svake nastranosti, bogohulnici i nepravednici bili su u redu za primiti Živog Gospodina. Upravo oni koji su izdali Domovinu i narod. Upravo oni kojiima je abortus “ljudsko pravo”, uprvo oni koji našoj djeci ovih dana ne dopuštaju da se u njihove svjedodže upiše ime njihovih ponosnih roditelje. Upravo oni koji su ocoubojice i domoubojice. Upravo oni koji hrane svaku vrstu klevete protiv Domovine.

Čemu takva sveta Misa? Čemu ponižavanje, javna sabazan i blasfemija? Zar to ne vide oni koji im propovijedaju? Zar ne vide da njih ne zanima ni Domovina, ni Isus Krist, ni narod? Pred očima naroda i svijeta događa se nešto strašno. Hoće li uskoro jandrokovićizam, … Read More

Postoji sitan narod Liliputanaca.*

Liliputanaca koji nikad nisu sastavili zaredom „3 na nogu“ …

Liliputanaca koje ni’ko nije bira za „na male branke“…

Liliputanaca kojima je balun samo „šponda“…

… za izrugivanje, gađenje, sprdačinu onih kojima u biti, vireći z neke svoje mižer’jaste buže, očajnički zavide, na koje su do boli ljubomorni… na njihov status, na njihov novac i na njihovu slavu…

… ali kako im ne mogu osporit talent, znanje i slavu onda im „vade đigericu“ jer ne znaju dobro govorit … engleski…

Svi su ti (naravski) od reda „poligloti“ … sve oni jezike razumiju… oni parlaju ka veliki…  neka… ali su mali, malešni, mižerjasti… ljudi iz buže… čovuljci nahvao…

U’vatili su Luku Modrića „u đir“ … „u kolo“ … dočekali su svojih 5 minuta maksimalnog intelektualnog ushita jer oni su face, oni su arbitri, oni će presudit utakmicu u sudačkoj nadoknadi…

Jedni mu nož pod grlo stavljaju (klali bi ga), drugi mu omču oko vrata staviše (vješali bi ga), a ovi treći željeli bi ga poniziti kako bi sebe uzvisili… pod krinkom nekakve pravde i pravice, u državi gdje se za stotinjak kuna u pržun ide, a za milijune kumpiri gule, oni čovjeka koji ni po kojem, pa ni nakaradnom hrvatskom sudištu, osuđen nije … režu … Read More

Nepročitani govor mr. sc. Bože Medića, izaslanika na izvještajnom saboru HDZ-a
Na izvještajnom saboru HDZ-a nakon kojeg je predsjednik stranke Andrej Plenković smijenio Davora Ivu Stiera i Miru Kovača, govor je trebao održati mr. sc Božo Medić. Govore je trebalo održati više ljudi, ali se to nije dogodilo zbog tehničkih razloga. Govor mr. sc. Medića prenosi hkv.hr.

“Doveli smo i HDZ i hrvatski narod pred provaliju – vrijeme je zastati i vratiti se na izvorište! Mi smo predvodili hrvatski narod u stvaranju samostalne nezavisne hrvatske države, mi HDZ. Gdje smo danas doveli našu hrvatsku državu?

Gdje je zanos, ponos, spremnost, pobjednički duh, silina, kojoj svi mi ovdje u dvorani možemo posvjedočiti iz pobjedničkih i slavnih dana, za neprijatelje stranke i države, mračne godine, a za nas godine ponosa i slave, za naše koalicijske partnere danas – deset izgubljenih godina, kako je nedavno eksplicitno izrekao u Saboru naš partner Milorad Pupovac?

Bez jedne jedine riječi reakcije!
Kako vratiti taj zanos, to povjerenje, tu nadu hrvatskom narodu?
Treba nam riječ, ideja, vjera.
Na tome smo predvodili hrvatski narod u stvaranju hrvatske države.

Ispred hrvatskog naroda bila je riječ, a riječ je izgovarao čovjek, utemeljitelj HDZ-e i hrvatske države državnik i utemeljitelj naše stranke Franjo Tuđman.

Potrošili smo sve velike riječi, čak i one koje su pucale … Read More

Upravo sam pogledala dokumentarac

“Sve je bio dobar san“ …

Pa što smo to postali ovih zadnjih 23 godine???

Jeanov brat i majka.

Ne pomiruju se. Traže. Ne saginju glavu.

Koliko naše braće, sestara, majki???

I danas gamad razmišlja

hoće li nam ili ne će dozvoliti

da u opće postavimo pitanje

smiju li privilegirani odlučivati

o tome tko nama vlada i kome se dodjeljuju novci?!!!

Jesmo li mi zbilja takva pušiona od naroda??

Pa nitko na svijetu i u galaksiji si ne bi dozvolio

da se zaustavljaju potrage za nestalima,

da se smjenjuju ljudi koji previše propituju, da su pomilovani, abolirani i zaboravljeni ljudi za koje se zna što su radili na Ovčari imenom i prezimenom, da takvi isti šetaju slobodni i da im se 23 godine u lice ne smije reći tko su, što su i što su radili???

Da mi plaćamo novine čije uredništvo spominje svakoga tko ih je ikada prozvao?

Koje ismijavaju zemlju, vjeru, svece, svetinje koje su palili i rušili??

Jesmo li mi stvarno normalni

da dozvoljavamo ovakvo iživljavanje na sebi i uvjeravamo se da je kršćanski oprostiti, zaboraviti, trpjeti, ne miješati se

i okretati se budućnosti

bez obraza i ponosa???

Pa čemu onda učiti djecu

nego da pobjegnu od osramoćene generacije koja pušta da ju se šamara, pljuje … Read More

 
„Kada si dragocjen Bogu,
onda postaješ važan sotoni.“
(Ron Hall)
 

Susrela se dvojica nakon smrti. Jedan je vječnost provodio u raju, a drugi u paklu. Ovaj iz raja, onako kao usput, požali se kako je u raju sve idealno, ali pomalo i dosadno, bez uzbuđenja. Upita poznanika kako je u paklu. Ovaj, i ne baš nešto uznemiren, reče kako je osuđen vječno ležati na dasci prepunoj oštrih čavala, a k tomu jedan moćni valjak prelazi preko njega. Zgrozi se onaj prvi, ali ga ovaj iz pakla stade umirivati, te mu reče: „Nije to baš tako strašno kako ti se čini. Paklom ti upravljaju komunisti, poslušnici sotone, pa znaš kako to kod njih funkcionira, jedan dan je nestašica dasaka, drugi dan čavala, treći dan nema goriva za valjak, a i kad se dogodi da svega ima, onda ti je vozač valjka na bolovanju.“

Danas se pakao i sotona još jedino spominju u vicevima. Malo gdje će netko spomenuti „oca laži“ (Iv 8, 44), jer laž je danas postala službena istina ovoga svijeta i sotona je postigla svoj cilj. Rijetko tko danas o sotoni govori kao o stvarnosti. U psovkama se koristi na bezbroj načina, tu i tamo u vicevima, ali ni svećenici o njoj previše … Read More

Hrvati ne mogu bez bajki. Svako malo netko im ispriča poneku bajku koju oni prigrle k svome srcu. Je li to demokracija, NATO, Europska unija… nije bitno. Hrvati bajku prihvate kao istinu i žive u njoj. Sve do neke nove bajke to jest dok se u staru ne razočaraju.
Jedna od Hrvatima najomiljenijih bajki, od koje nikako ne odustaju, svakako je „Šareni frulaš iz Hamelina“.

Prema predaji čudni se svat obučen u smiješnu šarenu odjeću u gradu Hamelinu obreo 1284. godine i ponudio mještanima da će ih, uz određenu novčanu naknadu u srebrnjacima, osloboditi pošasti glodavaca, pa zasvirao u svoju frulicu, a štakori su ga slijedili u špaliru i svi do jednoga zauvijek napustili grad. A kada su građani odbili platiti mu, ljuti svirač iz Hamelina još je jednom zasvirao u frulicu, koju je ovoga puta uperio prema djeci i sve do jednog djeteta odveo u nepovrat.

Je li nakon toliko „šarenih frulaša“ koji Hrvate uredno odvode u „nepovrat“ došao red i na Stiera? Ne znam ali čujem zvuk frulice i vidim da već mnogi uredno staju u špalir kako bi ga slijedili.

Kamo nas to može odvesti političar Stier koji, kako neki njegovi apologeti kažu, „ruši Plenkovića iznutra“? Za sada on uredno nastavlja … Read More

Jedna od najljepših Kierkegardovih parabola zove se „Čovjek koji je hodao natraške“. Kada čovjek okrene leđa nekome i otiđe od njega, izuzetno je lako primijetiti da je otišao, ali kada čovjek okrene svoje lice prema onome od kojeg odlazi, hodajući natraške, a u isto vrijeme pozdravlja tu osobu, uvjeravajući je neprestano da se odmah, istog trena, vraća i stalnoj joj govori: „Tu sam … ne brini.“, iako je svakog trena od nje sve dalje i dalje – onda nije lako toga biti svjestan.

Ista je stvar s onima koji, prepuni „dobrih namjera“ i lakih obećanja, uzmiču natraške i sve se više i više udaljavaju od – dobra.

Ova parabola, velikog danskog filozofa, nevjerojatno se podudara s pismoznancima, iz ovo nedjeljnog čitanja Evanđelja po Marku (12, 38-44), koji hodaju u dugim haljinama i koji vole pozdrave na trgovima, a podudara se također nevjerojatno i s nama – danas.

S nama i s našom društvenom situacijom.
S našom političkom situacijom.
Situacijom koja će eskalirati u svoj svojoj zloćudnoj dimenziji baš kada to bude najvažnije, kada se nađemo pred biračkom kutijom.

I mi obožavamo prve redove, najbolja mjesta, ma gdje god išli. Ne bi li ispali što bolji, pametniji i pravedniji govorimo biranim riječima i izgovaramo duge govore.

To je … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/malo-puno-sve/

Kao malo kada u povijesti danas se u važnim pregovorima, razgovorima, nastupima koristi izraz „glasno i jasno“. Ako želite dobru zaključnu frazu u svojem govoru, ako želite ostaviti dojam odlučne i dosljedne osobe, negdje pri samom kraju „lupit’ ćete ovom frazom o stol“.

To čine roditelji u obraćanju djeci, profesori učenicima, časnici vojnicima, nadređeni podređenima, političari narodu. Svi žele naglasiti kako njihove riječi treba shvatiti ozbiljno i kako ovo nisu vremena za šalu i nonšalantnost.

Jer kada sve krene „nizbrdo“ neka se nitko ne vadi kako nije čuo ili kako nije razumio, jer evo, mi vam to sada govorimo i to ne bilo kako, nego „glasno i jasno“. Dovoljno smo glasni, a i razumljivi smo, zar ne?!

Ovo sve zvuči i lijepo i pošteno, ali pitanje je koliko je istinito.

Uvjeren sam da danas niti oni koji govore, a niti oni koji slušaju, ne žele do kraja čista posla. I jedni i drugi špekuliraju, pa ili jedni ne kažu sve do kraja dovoljno glasno, a kamo li jasno, ili oni drugi neke stvari namjerno prečuju i usput se prave nevješti, odnosno blesavi.

Među ljudima vlada neiskrenost, prijetvornost, nedosljednost, svatko najprije o sebi računa vodi, pa onda i nije nikakvo čudo što je danas sve što … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/glasno-jasno/

U ovonedjeljnom čitanju iz evanđelja po Marku (10, 46-52) čitamo o čovjeku koji je bio slijep i koji je progledao, a onda je krenuo za Isusom.

Farizeji su ostali nepomični, nesposobni vidjeti Isusa i ono što on govori.

Ovog slijepca, Bartimeja, gomila, svijet, društvo odbacuje i ne drži ga za dio sebe, nego ga baca na marginu gdje sjedi sam.

Čim je progovorio pokušali su ga ušutkati.

Milijuni ljudi, u različitim fazama svojega života, sjede „slijepi“ uz neku cestu i ne vide kamo idu.

“Sine Davidov, smiluj mi se!” vikao je Bartimej Isusu.

Iskati milost, prositi milost ili bilo što drugo – teško je.

Jeste li ikada morali nešto prositi od nekoga? Vapiti za nečijom milošću?

Ako jeste onda znate da su često oni od kojih ste nešto prosili okretali svoju glavu, a mnogi su vas i ušutkivali. Nije se od onih vremena puno toga promijenilo.

Ni danas svijet ne želi čuti glas onoga koji moli, koji vapi, koji prosi.

Ti nas glasovi uznemiravaju.

Ne daju nam mirno spavati.

Stvaraju nam neugodu.

Ma koliko god mi željeli da bude drugačije naša kršćanska vjera ne pruža nam imunitet od teških trenutaka u životu. Naše crkve pune su vjernika koji pate i koji prolaze kroz najteže … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/oči-u-oči/

„Svatko želi biti netko, ali nitko se ne želi potruditi oko toga.“

(Goethe)

Koliko danas vrijedi ova Goetheova?

Malo. Skoro ništa.

Danas se skoro svi trude, na sve moguće načine, poštene i nepoštene, dopuštene i nedopuštene, ovakve i onakve, biti netko (ili nešto).

Ali to se uglavnom svodi – biti ispred ili iznad drugoga.

Uzrečica „Neka se o meni govori, pa makar i dobro.“, postala je nažalost općeprihvaćena filozofija življenja i recept za uspjeh.

„Fama volant“, a ako ona leti onda letimo i mi. Visoko. Što više.

Postali smo sudionici „velike utrke“ u kojoj nas zanimaju samo prva mjesta. Ništa drugo „ne igra“. Tako barem kaže ovaj naš svijet. Ambicioznost se danas podrazumijeva.

Jeste li primijetili koliko je danas ambicioznih ljudi oko nas?

Ili je to samo medijski isforsirana slika?

Ne znam, ali ih ima. Jako puno. Ako nisi ambiciozan sumnjiv si.

Upitali jednom George Bernard Showa u kojoj bi generaciji najradije živio. Duhoviti Irac odgovori: „Za vrijeme Napoleona, jer tada je bio samo jedan čovjek koji je mislio da je Napoleon.“

Da, svi mi želimo biti netko. Ili nešto. Od zore čovječanstva ljudi neprestano teže popeti se što više na skali važnosti. Počelo je sve onom poznatom rečenicom koju je izgovorila zmija dovodeći u … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/do-vrha/

 
„Nema smisla u bogaćenju
ako na tom putu izgubimo svoju dušu.“
Često čujemo: „Bogatstvo donosi sreću.“

Je li uistinu tako?

Dolazi li sreća u posudi od zlata?

Ovo je možda jedna od najraširenijih zabluda danas.

Puno je ljudi koji su još uvijek u stanju pronaći smisao u svom životu, ljudi koji su radosni, koji se osmjehuju, koji su još uvijek sretni usprkos svim svojim problemima i nevoljama. Pa i neimaštini usprkos.

Možda je jedna večera u godini, u nekom malo boljem restoranu, prigoda koja se pamti, dok su ostali dani čisto i golo preživljavanje. Možda. Ipak, na sreću našu, još uvijek oko nas ima smijeha, još uvijek se zna, i ono malo što imaš, podijeliti, ima brige za druge. Ima i sreće.

S druge strane, postoje bogati ljudi. Nezamislivo bogati.

Postoje ljudi koji prije spavanja zoblju šaku tableta za spavanje, a sve kako bi barem noću osjetili nekakav mir. Makar i farmakološki.

Postoje ljudi koji svakog dana trebaju novu rundu pića ili “rekreativnih” narkotika, a sve kako bi umrtvili svoje prenadražene živce i koji se osjećaju nesigurnima kada se povede razgovor o dijeljenju, pa i najmanjih mrvica njihovog blaga drugima.

Postoje ljudi, materijalno užasno bogati, koji žive u iluziji da mogu „sve kupiti“ svojim bogatstvom, … Read More