https://www.mixcloud.com/animaradio/srce-i-križ/

(Matej 3, 13-17)

Ove nedjelje slavimo blagdan Isusovog krštenja.

To je slavlje svjetla koje osvjetljava Božju prirodu.

Krštenje slavi naš identitet – ono što Bog želi da mi budemo.

Ali bojim se da mnogi kršćani imaju problema s ovim blagdanom.

Ako pitate ljude zašto žele da se njihova djeca krste biti će problema s odgovorima.

Obično čujete: „Pa tako se to oduvijek čini.“

Čak i oni među nama, koji redovito idu u crkvu, jednako će tako imati problema s odgovorom.

Činimo li to zbog svojih roditelja?

Je li to stvar kulture?

Običaja?

Ili je to početak oblikovanja naše djece u onome što je temelj naše vjere – Bog koji neizmjerno ljubi svoju kreaciju?

Za neke je pak krštenje „ulazak u Isusov klub“, za druge je ono „polica osiguranja protiv pakla“, a za neke je nebitno krstiti djecu, pa čekaju da djeca odrastu. Kažu djecu treba krstiti kada budu zreli ljudi i kada budu znali što žele.

A kada mi to postajemo zreli? A kada mi to znamo što je za nas dobro?

Krštenje nije nešto što se može zaslužiti.

Krštenje nije ni čin, ni diploma, ni nagrada.

Krštenje je početak, a ne odredište.

Sveti Pavao, u svojoj poslanici Galaćanima, govori o „Božjem posinstvu“, pa možemo reći da je krštenje svojevrsno posvojenje … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/o-da-razdereš-nebesa-i-siđeš/

„Došao si šator podignuti.

Tu među nama biti.

I ostati.

A mi te prepoznali nismo.“

Kad netko spomene riječ „dom“ onda ta riječ uvijek ima snažan učinak na nas. Za većinu nas pomisao na dom je ugodna, priziva slike topline, zaštite, podrijetla, sigurnosti, zajedništva. Dom je tamo gdje je srce. To je mjesto gdje pripadaš. Mjesto gdje ostaješ. Mjesto gdje jednostavno – jesi.

U domu živimo zajedno s nekim i onda nas ta osoba (ili osobe) jako dobro poznaje. Zna što volimo jesti, što volimo raditi, kako se zabaviti. Zna jesmo li „noćne ptice“ ili zorom rano ranimo. Zna što nas čini sretnima, a što nas žalosti. Zna što nam ide na živce, a što nas tjera na smijeh. Zna prepoznati našu tugu i kako nas ohrabriti. Zna jesmo li neuredni ili je kod nas „sve po špagu“. Zna naše intimnosti, recimo, hrčemo li ili možda mjesečarimo. Zna stvari za koje smo nadareni i stvari o kojima pojma nemamo. Zna neke stvari za koje ne želimo da ih drugi znaju.

Zna… pa zna puno toga. Možda i previše.

Zna možda neke stvari o nama koje čak ni mi sami ne znamo.
Ali još netko želi o nama znati – sve. Bog, koji nas je stvorio, želi znati sve … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/i-riječ-je/

Ovonedjeljno čitanje iz Evanđelja po Mateju ne čita se u cjelosti. Iz druge glave najprije se čitaju stihovi 13, 14 i 15, zatim se preskaču stihovi 16, 17 i 18, pa se nastavlja čitanjem stihova 19, 20, 21, 22 i 23.

Koji se dio preskače?

Nije na meni tumačiti razlog ovog preskakanja ali čini mi se da je ovaj dio jako bitan za razumijevanje čitave situacije.

Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže – prema vremenu što ga razazna od mudraca. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: U Rami se glas čuje, kuknjava i plač gorak: Rahela oplakuje sinove svoje i neće da se utješi jer više ih nema.

(Matej 2, 16-18)

Ipak predlažem vam nešto neobično.

Prije nego što nastvaite čitati ovaj tekst na trenutak se podsjetimo božićne poruke novog britanskog premijera. Boris Johnson, čija je Konzervativna stranka odnijela uvjerljivu pobjedu na nedavnim parlamentarnim izborima u Velikoj Britaniji, svoju je čestitku za Božić započeo jasnom porukom potpuno drugačijom od bezličnosti političke korektnosti većine zapadnih državnika danas.

„Božić je, prije svega, proslava rođenja Isusa Krista. Dan od neprocjenjive važnosti za milijarde kršćana diljem svijeta“, rekao je.

Nakon … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/zašto-smo-u-bijegu/

Dragi moji, ovo je moja ovogodišnja, adventska i božićna molitva, ali i čestitka…pa..

Čest(it) vam Božić, a po njemu blagoslovljena nova godina…. vaš Trpimir Jurkić

*****
Gospodine moj,
sustiže me aorist,
sa svim svojim nastavcima i konačnostima. 
Sustiže me prošlo svršeno vrijeme,
sustiže me nepopravljivost učinjenog
i nepovratnost propuštenog.
Iznenada se ukaže vrijeme koje sam ugasio na svojim rukama, u svojim očima i srcu.
Odnekud izrone svi oni dani nerazigrani mogućnostima, 
svi oni sati mimo kojih sam prošao, puštajući ih da otkucaju bez da su zazvonili.
 
Gospodine moj, 
sustižu me sve ono što je stajalo uza me, 
a ja nisam vidio. 
Sustižu me blizine kojima sam bio dalek,
i sve bliskosti kojima sam okrenuo leđa.
Sustižu me svi pogledi neodgledani,
svi dodiri ne dodirnuti.
Sustižu me sve istine izigrane,
sve laži neposramljene.
Sustižu me svi porazi koje sam proglasio pobjedama.
Sustižu me bezdani koje sam otvorio svojim koracima.
Sustižu me prešućene riječi,
Sustižu me neizgovorene šutnje,
Sustiže me točka na kraju rečenice.
 
Gospodine moj,
Ja varam vrijeme koje se prevarit ne da,
i nadam se slatkoj obmani da ću nadoknaditi nenadoknadivo.
Rasipam svoj pijesak po bespućima mog taštog srca, moje lijene duše,  
i kad dođe  vrijeme da putove  pripravim Tvom koraku,
da staze poravnam za trag Tvoje stope,
ja više nemam ni jednog zrnca.
Klepsidra je moja prazna.
 
Gospodine moj,
Ne iščekujem ja Tebe, već mogućnost da kupim još malo vremena za trošenje. 
Zato sam … Read More

K. Chesterton, znameniti britanski pjesnik i teolog, bio je čovjek briljantnog uma.

Ali kako je stario tako je počeo zaboravljati. Jednostavno bi zaboravio gdje se nalazi ili gdje bi trebao biti i što bi trebao raditi.

U jednoj takvoj prigodi, pošalje on brzojav supruzi.

„Draga, čini se da sam se opet izgubio. Trenutačno se nalazim na tržnici Harborough. Gdje bih ja trebao biti?“

„Doma.“ Odgovori mu supruga.

Eto, čini mi se da je to baš ono što nam današnje čitanje iz Evanđelja po Mateju donosi.

Dovodi nas doma.

Doma – pravom smislu Božića.

Doma – do najdivnije priče ikada ispričane.

Doma – do Božjeg najvećeg obećanja.

Doma – do razloga zašto mi uopće slavimo Božić.

A ta poruka glasi – Emanuel – „Bog je s nama!“

Kada mi prihvatimo Krista u svoje živote, ništa, pa čak ni smrt, ne može nas odvojiti od Boga i od njegove ljubavi.

I to jest ono što Božić uistinu jest.

Bog s nama!

Utjecaj Božićnog obećanja je nevjerojatan.

Kada povjerujete u njega, kada ga prihvatite, on će u potpunosti promijeniti vaš život.

I to u svemu.

U trenucima naše radosti i veselja ali i u trenucima našega straha, kada smo sami i kada smo tužni.

Matej, u današnjem Evanđelju, ne želi da Josip ili bilo tko od … Read More

Tko je Joker? Ne postoji jedan, niti dva, već čak tri Jokera!

Ovim naslovom, na adresi geek.hr, započinje priča o “jednom od najpoznatijih zlikovaca svemira, ako ne i jednom od najpoznatijih zlikovaca uopće.”

Joker je obavijen velom tajne. I dalje se fanovi pitaju: tko je zapravo Joker?

Tko se krije iza tog ubojitog, psihopatskog šaljivca?

Ja nemam odgovor na ovo „dramatično“ pitanje ali znam da je popularni Joker došao i do Splita gdje je ostvario jedan od svojih zlih nauma. Naime već nekoliko godina, od kada je poznati splitski trgovački centar „Joker“ prešao iz ruku notornog Ž. K. u ruke nekog (navodno) njemačkog mirovinskog fonda, Split je izgubio jedan od zadnjih vidljivih betlehemskih prizora na nekom javnom mjestu, koji se postavljaju kao simbol dolaska najradosnijeg kršćanskog blagdana – Božića.

Ove je godine TC Joker promijenio svoj vizualni identitet (logotip) ali onaj duhovni je ostao isti. I ove je godine Isus, zajedno sa svojom obitelji, i svim pratećim akterima događaja u Betlehemu Judinu jednostavno deložiran iz ovog trgovačkog centra. Točnije rečeno, deložiran je odavno, a sada mu je izrečena mjera zabrane pristupa.

„No, space for you, Jesus!“

Ma ne bi to bila nikakva vijest, jer tomu svjedočimo već poduži niz godina, ali bode u oči „politička nekorektnost“ vlasnika. … Read More

30 studeni.

30 dana blokade.

Na Facebooku.

To je u redu. Otišao sam u neprijateljsko dvorište i radio sam ono što se njima ni najmanje ne sviđa.

Normalno da su me potjerali. Predugo su me i trpili.

Dobro da ovaj mjesec nema 60 dana. Možda bi me blokirali do veljače.

Nisam ni Nostradamus, a ponajmanje vidoviti Milan, ali sam ipak sa sigurnošću javio svima koji prate moje objave kako uskoro slijedi blokada mojih profila.

Bližio se je taj zloguki „29 novembar“ dan kada je general Slobodan Praljak, ispivši smrtonosni otrov, svih nas stavio na kušnju.

Mogli smo birati. Šutjeti ili govoriti. I ja sam imao pravo na izbor. Biti sluga, rob, pozemljar i prešutjeti taj dan i tako izbjeći „oganj i mač“ (blokadu profila) gospodara medija ili sam mogao ostati dosljedan sebi i poslušati svoje srce.

Jasno vam je što sam napravio. Ja drugačije niti znam niti mogu.

Za razliku od nekih koji su uredno preskočili taj dan na kalendaru i koji su „mrtvi hladni“ prešutjeli što se je toga dana, prije godinu dana, dogodilo u kolektivnoj svijesti i povijesti mog (i njihovog) naroda.

Ovo su gadna vremena. Svi smo odgovorni za ono što činimo ali i za ono što ne činimo. A mogli … Read More

Je li Krist možda postao nevidljiv svome vikaru?

Steve Skojec / OnePeter5

Nadbiskup Carlo Maria Viganò, čiji je svjedočenje na 11-stranica u kolovozu potreslo Crkvu sve do Apostolske Stolice, danas je objavio novu izjavu, izazivajući Papu Franju zbog njegove šutnje pred optužbama da je bio sudionik u pokriću počinitelja klerikalnog seksualnog zlostavljanja.

……………………………………………………………….
U svojoj novoj izjavi Viganò kaže kako je njegova odluka da otkrije “te teške činjenice” bila za njega “najbolnija i najozbiljnija odluka” koju je ikad napravio u svom životu.

“Napravio sam to”, piše Viganò, “nakon dugog razmišljanja i molitve, tijekom mjeseci duboke patnje i tjeskobe, tijekom lavine neprestano nadolazećih vijesti o strašnim događajima, o tisućama uništenih nevinih žrtava i poremećenih zvanja i života mladih svećenika i vjernika.”

Viganò kaže da, iako je dio onoga što je otkrio bilo pokriveno papinskom tajnom, “svrha svake tajne, uključujući i papinsku tajnu, jest zaštititi Crkvu od njezinih neprijatelja, a ne prikrivati i tako postati sudionik u zločinima koje su počinili neki od njezinih članova.“

Nadalje, „kako kaže katekizam Katoličke crkve (čl. 2491), pečat tajnosti nije obvezujući kada se vrlo teška šteta može izbjeći samim otkrivanjem istine. Samo pečat ispovijedi mogao bi opravdati moju šutnju.”

Imajući u vidu činjenicu da ni papa ni kardinali nisu porekli bilo koju činjenicu danu … Read More

Vidiš … sad kad se svi upiredu za te’ složit šta boji nekrolog (ajme koja gruba rič, a…?) i kad nabrajadu tvoje pisme… kada pribiru po svojin uspomenan kad i di ih je takla koja tvoja rič… kada te kuju u zvizde i govoridu o „kozmičkon dalmatincu“ (pravo da ti rečen pojma neman šta bi to tribalo bit’)… ja te se sićan i padaš mi na pamet… ne po pismama…
… nego po – ŠKINI!

Po rišpetu kojega si steka’ svojin karakteron i to tamo di mi u Split čovika najbo’je sinjamo… na mali balun…

Sićan se, neko te je doveja među nas koji smo, petkon popodne, igrali mali balun (o’ šponde) u onu dvoranu (a bi’ će je sorili) između „socijalnoga“ i ‘otela „Marjan“… rekli su „minjat’ će jednoga koji nije moga doć’“?!

… Oliver?
Mali balun?
Alo? … pa mi ne pivamo petkon popodne… MI SE CIPAMO!

Mi smo bili klapa koja je u tu dvoranu, u kraj šetemane, igrala „tuta forca“, do istrebljenja… došli bi izbacit iz sebe sve svoje muke i nevo’je, sve svoje komplekse i frustracije, došli bi se opotit, odigrat, ostat živ, popit biru, zapalit španjulet i razić’ se do idućega petka…

Brat kontra brata… rođak kontra rođaka… prijate’j kontra prijate’ja… brez milosti…

Mislija … Read More

ŽELJEZNA MEDALJA

Znate li da je u određenom razdoblju ljudske povijesti željezo bilo vrednije od zlata? Koristilo se u početku isključivo u religijske svrhe kao dragocjeni višak u proizvodnji bronce. Kad su ga ljudi počeli taliti i taj je proces zahtijevao ogroman trud i vrlo visoke temperature.

Zlato se moglo taliti i oblikovati bez prevelike muke, a željezni mačevi predstavljali su najveću dragocjenost.

Nekako sam se spontano večeras sjetila te činjenice dok sam promatrala one pokisle pijetlove kako dižu uvis zlatni trofej.Pa naravno! Ionako su naši momci djelovali kao da su pali na ovo prvenstvo iz neke druge dimenzije, nekog drugog vremena, nekih drugih vrijednosti. Vitezovima na paše zlatni nakit nego željezni mačevi.

Njihova medalja izvana ima srebrni sjaj, no budite sigurni da je željezna. Željezan je u njoj trud, muka, srčanost,htijenje, znoj, radost i suze. Nismo tome svjedočili samo mi, njihovu posebnost uočio je i zavolio je cijeli svijet.

Brojevi kažu da je pobjednik bio netko drugi. Srca kažu da ipak nije.

Ne plači, Luka. Da se nisi usudio plakati.Mogu podnijeti svačije suze, samo ne tvoje.Ne želim gledati kremenog dečka s Velebita tužnog, ne dok stoji na vrhu svijeta, skupa sa svojim malenim ponosnim narodom.Zbog tebe smo tu,tebe i tvojih momaka.Direktno ste nastavili hodati cestom koju … Read More

Ne mi večeras nismo poraženi.
Mi večeras nismo izgubili.
Jer mi smo odavno poraženi.
Utakmicu, daleko važniju od večerašnje, mi smo izgubili i to predajom bez borbe još 2000. godine.

A ovo danas je bila pobjeda.
Jer vratili smo zajedništvo. Vratili smo vjeru u sebe.
I ako pameti imamo shvatili smo kojim putem nam je ići.

Današnje finale je tako zorno pokazalo što je to čovjekov život. Bio si bolji. Nadigrao si suparnika u svim elementima igre. Dominirao si. I na kraju si izgubio.

Zašto?
To pitanje će večeras biti na mnogim usnama.
Zašto smo izgubili?
Bože gdje si bio?
Pa mi smo se tebi tako žarko molili?
Zašto si nas ostavio?

I naravno ljudi, koji tako razmišljaju, biti će frustrirani, razočarani… pa neki i očajni. Tolike molitve, a Bog ni prstom da mrdne. Pobjedu odnosi sretniji i spretniji.

A ja kažem da je to u redu. Jer to je igra. Igra koju je osmislio ovaj svijet i koja se igra po pravilima ovoga svijeta. A nama je biti u svijetu a ne biti od svijeta. Laže onaj koji kaže da mu je sve jedno poraz ili pobjeda. Nikom normalnom nije sve jedno. Ali pametan čovjek uvijek više nauči u porazu nego u pobjedi.

Pusti filozofiju, kažete vi.
Daj nam pobjedu.
Mi se želimo radovati. Plesati. Pjevati.

Pa radujte … Read More

Malo manje od sata dijeli me od početka gledanja finalne utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva. Po svemu trebao bih biti nervozan, nabrijan, uzbuđen… ali ne… ja miran… najmirniji od svih 6 do sada odgledanih utakmica… kao da nije finale… borba za vrh nogometnog Olimpa… i jasno mi je… zašto me ne trese navijačka groznica…

…zato jer je nogomet postao sredstvo a ne cilj…

…moji „vatreni“ su pokorili svijet nogometa i sada je samo pitanje hoće li pokoriti svijet u kojem mi Hrvati živimo.

„Vatreni“ su učinili svoje. Dobili su misiju i ispunili su tu misiju. Igrali su za nas. Možda oni toga nisu ni svjesni ali doći će dan kada će sve biti jasno kao u podne.

Današnje čitanje iz evanđelja po Marku govori „Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.“ (Marko 6, 7-9)

„Vatreni“ su odbacili svu prtljagu ovoga svijeta. Prtljagu koja bi ih sputavala na putu koji je bio pred njima. Odbacili su oholost, samodovoljnost, odbacili su bahatost i samozaljubljenost. Odbacili su slavu ovog propalog svijeta … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/srce-i-križ/

(Matej 3, 13-17)

Ove nedjelje slavimo blagdan Isusovog krštenja.

To je slavlje svjetla koje osvjetljava Božju prirodu.

Krštenje slavi naš identitet – ono što Bog želi da mi budemo.

Ali bojim se da mnogi kršćani imaju problema s ovim blagdanom.

Ako pitate ljude zašto žele da se njihova djeca krste biti će problema s odgovorima.

Obično čujete: „Pa tako se to oduvijek čini.“

Čak i oni među nama, koji redovito idu u crkvu, jednako će tako imati problema s odgovorom.

Činimo li to zbog svojih roditelja?

Je li to stvar kulture?

Običaja?

Ili je to početak oblikovanja naše djece u onome što je temelj naše vjere – Bog koji neizmjerno ljubi svoju kreaciju?

Za neke je pak krštenje „ulazak u Isusov klub“, za druge je ono „polica osiguranja protiv pakla“, a za neke je nebitno krstiti djecu, pa čekaju da djeca odrastu. Kažu djecu treba krstiti kada budu zreli ljudi i kada budu znali što žele.

A kada mi to postajemo zreli? A kada mi to znamo što je za nas dobro?

Krštenje nije nešto što se može zaslužiti.

Krštenje nije ni čin, ni diploma, ni nagrada.

Krštenje je početak, a ne odredište.

Sveti Pavao, u svojoj poslanici Galaćanima, govori o „Božjem posinstvu“, pa možemo reći da je krštenje svojevrsno posvojenje … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/o-da-razdereš-nebesa-i-siđeš/

„Došao si šator podignuti.

Tu među nama biti.

I ostati.

A mi te prepoznali nismo.“

Kad netko spomene riječ „dom“ onda ta riječ uvijek ima snažan učinak na nas. Za većinu nas pomisao na dom je ugodna, priziva slike topline, zaštite, podrijetla, sigurnosti, zajedništva. Dom je tamo gdje je srce. To je mjesto gdje pripadaš. Mjesto gdje ostaješ. Mjesto gdje jednostavno – jesi.

U domu živimo zajedno s nekim i onda nas ta osoba (ili osobe) jako dobro poznaje. Zna što volimo jesti, što volimo raditi, kako se zabaviti. Zna jesmo li „noćne ptice“ ili zorom rano ranimo. Zna što nas čini sretnima, a što nas žalosti. Zna što nam ide na živce, a što nas tjera na smijeh. Zna prepoznati našu tugu i kako nas ohrabriti. Zna jesmo li neuredni ili je kod nas „sve po špagu“. Zna naše intimnosti, recimo, hrčemo li ili možda mjesečarimo. Zna stvari za koje smo nadareni i stvari o kojima pojma nemamo. Zna neke stvari za koje ne želimo da ih drugi znaju.

Zna… pa zna puno toga. Možda i previše.

Zna možda neke stvari o nama koje čak ni mi sami ne znamo.
Ali još netko želi o nama znati – sve. Bog, koji nas je stvorio, želi znati sve … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/i-riječ-je/

Ovonedjeljno čitanje iz Evanđelja po Mateju ne čita se u cjelosti. Iz druge glave najprije se čitaju stihovi 13, 14 i 15, zatim se preskaču stihovi 16, 17 i 18, pa se nastavlja čitanjem stihova 19, 20, 21, 22 i 23.

Koji se dio preskače?

Nije na meni tumačiti razlog ovog preskakanja ali čini mi se da je ovaj dio jako bitan za razumijevanje čitave situacije.

Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže – prema vremenu što ga razazna od mudraca. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: U Rami se glas čuje, kuknjava i plač gorak: Rahela oplakuje sinove svoje i neće da se utješi jer više ih nema.

(Matej 2, 16-18)

Ipak predlažem vam nešto neobično.

Prije nego što nastvaite čitati ovaj tekst na trenutak se podsjetimo božićne poruke novog britanskog premijera. Boris Johnson, čija je Konzervativna stranka odnijela uvjerljivu pobjedu na nedavnim parlamentarnim izborima u Velikoj Britaniji, svoju je čestitku za Božić započeo jasnom porukom potpuno drugačijom od bezličnosti političke korektnosti većine zapadnih državnika danas.

„Božić je, prije svega, proslava rođenja Isusa Krista. Dan od neprocjenjive važnosti za milijarde kršćana diljem svijeta“, rekao je.

Nakon … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/zašto-smo-u-bijegu/

K. Chesterton, znameniti britanski pjesnik i teolog, bio je čovjek briljantnog uma.

Ali kako je stario tako je počeo zaboravljati. Jednostavno bi zaboravio gdje se nalazi ili gdje bi trebao biti i što bi trebao raditi.

U jednoj takvoj prigodi, pošalje on brzojav supruzi.

„Draga, čini se da sam se opet izgubio. Trenutačno se nalazim na tržnici Harborough. Gdje bih ja trebao biti?“

„Doma.“ Odgovori mu supruga.

Eto, čini mi se da je to baš ono što nam današnje čitanje iz Evanđelja po Mateju donosi.

Dovodi nas doma.

Doma – pravom smislu Božića.

Doma – do najdivnije priče ikada ispričane.

Doma – do Božjeg najvećeg obećanja.

Doma – do razloga zašto mi uopće slavimo Božić.

A ta poruka glasi – Emanuel – „Bog je s nama!“

Kada mi prihvatimo Krista u svoje živote, ništa, pa čak ni smrt, ne može nas odvojiti od Boga i od njegove ljubavi.

I to jest ono što Božić uistinu jest.

Bog s nama!

Utjecaj Božićnog obećanja je nevjerojatan.

Kada povjerujete u njega, kada ga prihvatite, on će u potpunosti promijeniti vaš život.

I to u svemu.

U trenucima naše radosti i veselja ali i u trenucima našega straha, kada smo sami i kada smo tužni.

Matej, u današnjem Evanđelju, ne želi da Josip ili bilo tko od … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/san-snova/