Što biste rekli za čovjeka koji ima sposobnost unaprijed pogoditi 90 od 100 puta koji će se brojevi izvući na Bingu i koji te brojeve zna prije nego što ih voditeljica izgovori, ali koji, gle čuda, odbija iskoristiti tu svoju moć, jer zna da će tako pokvariti zabavu svima onima koji subotom nestrpljivo čekaju svoju šansu?

Što biste rekli za ženu koja je, malo je reći, prelijepa i koja bi mogla zaluditi svojom ljepotom svakog muškarca, a koja ne želi nositi nikakav make-up i koja se oblači i ponaša apsolutno neupadljivo?

Što biste rekli za djevojku ili mladića, koji su netom diplomirali i koji odbijaju ponudu neke velike svjetske kompanije od koje „boli glava“ i koji biraju odlazak u humanitarce, volontere, jer žele posvetiti svoj život bližnjemu?

Kada ljudi postupaju na ovaj ili sličan način, čini se kao da su, kako mi to kažemo – „pali s Marsa“.

Ma šta to ima loše u tome, kažemo mi ljudi „zdravog razuma“, jedan put dobiti 10-tak milijuna kuna na Bingu i onda prestati igrati?

Ma šta to ima loše u tome kada je netko prelijep, jer to je dar od Boga?

To što će muškarcima klecati koljena, a to je već njihov problem.

Ma šta ima loše u … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/omnia-tibi-dabo/

Rijetki bi među nama priznali da im je životni motto: „Oko za oko, zub za zub!“,  ali budimo pošteni, postoji nešto u nama što nam pričinja veliko zadovoljstvo kada se osvetimo.

Neki od najpopularnijih filmova svih vremena govorili su o tome, kako su neki likovi, nekoga pretukli ili su nekome pobili obitelj. I mi smo s velikim i neskrivenim nestrpljenjem ostatak filma čekali (i jedva dočekali) da se glavni junak – OSVETI – i onda smo – GUŠTALI!

Mala je razlika između filma i naših osobnih života.

Kad god nam netko nešto učini nažao u nama se rodi napast kako mu uzvratiti.

„Ništa nije slađe od osvete!“ tako nam poručuje ovaj naš svijet.

S druge strane Krist nam poručuje:

„Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone.“

Krist je još jasniji:

„Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin.“

(Rimljanima 12,19)

Veliko ime svjetske književnosti Mark Twain kaže:

„Poznato je da kiša pada, po pravednima i po nepravednima jednako, ali ako bih ja mogao upravljati tim stvarima, ja bih kišio nježno i blago po pravednima ali ako bih susreo nekog nepravednog, vani na otvorenom, ja bih ga – utopio.“

Jedan se je kršćanin mučio s današnjim … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/savršenstvo-križa/

„U svijetu bez Božjeg zakona imate kaos,

ugnjetavanje, progon, tiraniju

i svatko, po svojem mjerilu,

određuje što je pravedno.“

(Randall Terry)

U svojoj knjizi „Međudjelovanje prava i religije“, jedan od najuglednijih profesora prava na sveučilištu Harvard, Harold J. Berman, postavlja izuzetno znakovitu tezu.

Ona glasi, da je zapadnjačka kultura doživjela ogroman („massive“) gubitak pouzdanja u pravo i u religiju. On tvrdi da je jedan od uzroka radikalno razdvajanje jednog od drugog. Profesor donosi zaključak da ne možete imati pravo (zakonodavstvo) bez religije, jer je religija ona koja osigurava apsolutni temelj moralu i zakonima.

Drugi riječima – sklad u društvu je nemoguć.

Profesor Harold J. Berman nije kršćanin, ali nevjerojatno je lako suglasiti se sa njegovim stavovima.

On se boji da je zapadnjačka kultura osuđena na relativizam, kada je riječ o pravu, zato što je izgubila pojam apsolutnog. Ovaj svijet je raskrstio s religijom, raskrstio je s konceptom Boga, raskrstio je s pojmom apsolutne istine i zato je zaglibio u egzistencijalnom relativizmu, kada je u pitanju zakonodavstvo, dakle donošenje i provedba zakona.

Profesor tvrdi da će pravo i religija stajati zajedno ili će zajedno pasti. Pravo bez religije nikada ne će imati autoritet, jer za imati takav autoritet ono se treba temeljiti na transcendentalnoj vrijednosti, na samom apsolutu.

U svojoj knjizi on … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/samo-apsolutna-istina/

Moj posao turističkoga vodiča naučio me je stvarima koje i nisu bile sastavni dio moje temeljne naobrazbe. Naučio sam razlikovati različite pravce u umjetnosti, različite graditeljske stilove ali kada nešto naučite, a to vam nije struka, onda uvijek postoji mogućnost zabune.
Meni su najveću zabunu stvarali stupovi.
Svi koji su se, barem malo bavili ovom tematikom, znaju ili bi barem trebali znati, razliku između tri osnovna arhitektonska oblika koji su vezani uz stupove, a koji nose spomenike, hramove i javne zgrade diljem svijeta.
Sjećate li se koji su to stupovi?
Dorski.
Jonski.
Korintski.
E sada smo se svi prisjetili, zar ne?!
Tko im se nije znao diviti?
Od njihovih suvremenika, pa sve do nas današnjih turista, koji obilazimo spomenike, koje ti i takvi stupovi još uvijek krase i dijelom nose.
Glavnina njih je u ruševnom stanju. Na potpunom su izdisaju.
Održavaju ih restauratori različitim suvremenim tehnikama kako bi barem nešto ostalo od te antičke civilizacije.
Vrijeme, zub vremena, starost, ratovi, potresi, poplave, barbari, sve je to svelo jednu veličanstvenu arhitekturu na ostatke ostataka, na nekoliko stotina stupova.
A brojili su se na desetke tisuća. Slava jednog Partenona, veličanstvenost jednog Coloseuma, danas se samo mogu naslutiti, jer ipak su to samo ostatci, a nama je ostalo jedino zamisliti … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/sol-svjetlost/

Volim filmske klasike, iako su malo spori, ali može ih se gledati i nekoliko puta, jer se čovjek može posvetiti bezbrojnim detaljima kojima obiluju i koje je prije propustio vidjeti. Moderni filmovi su prebrzi. Niste se ni okrenuli, a već se je sve dogodilo.

Možda bismo mogli pomoću iste matrice usporediti i dvojicu evanđelista.

Marka i Luku.

Nevjerojatno koliko pojedinosti daje Luka.

Lukino Evanđelje idealno je za redatelja kao što je Cecil B. De Mille, tisuće statista, dugačke i spore scene, bezbrojni prizori.

Evanđelje po Marku više je nalik PowerPoint prezentaciji u kojoj predstavljač za tren oka obavi prezentaciju, projurivši kroz slajdove.

Spomenuo sam ranije da Marko ne spominje Isusovo rođenje, nego jednostavno pred oči ti stavi Ivana Krstitelja, a odmah potom i Isusa.

Iz neba pa u rebra.

Iz čista mira.

I prije nego što čovjek uopće i ima vremena dobro promotriti Isusa on ga već preseli u pustinju. U jednoj rečenici spominje se da je bio 40 dana u pustinji, da ga je Sotona kušala, da je bio sa zvijerima i da su mu anđeli služili.

Sve u jednoj rečenici, a onda već ga susrećemo kako propovijeda u sinagogi, u Kafarnaumu.

Kod Luke nije tako.

Neusporediv je broj riječi kojima njih … Read More

Tko je Joker? Ne postoji jedan, niti dva, već čak tri Jokera!

Ovim naslovom, na adresi geek.hr, započinje priča o “jednom od najpoznatijih zlikovaca svemira, ako ne i jednom od najpoznatijih zlikovaca uopće.”

Joker je obavijen velom tajne. I dalje se fanovi pitaju: tko je zapravo Joker?

Tko se krije iza tog ubojitog, psihopatskog šaljivca?

Ja nemam odgovor na ovo „dramatično“ pitanje ali znam da je popularni Joker došao i do Splita gdje je ostvario jedan od svojih zlih nauma. Naime već nekoliko godina, od kada je poznati splitski trgovački centar „Joker“ prešao iz ruku notornog Ž. K. u ruke nekog (navodno) njemačkog mirovinskog fonda, Split je izgubio jedan od zadnjih vidljivih betlehemskih prizora na nekom javnom mjestu, koji se postavljaju kao simbol dolaska najradosnijeg kršćanskog blagdana – Božića.

Ove je godine TC Joker promijenio svoj vizualni identitet (logotip) ali onaj duhovni je ostao isti. I ove je godine Isus, zajedno sa svojom obitelji, i svim pratećim akterima događaja u Betlehemu Judinu jednostavno deložiran iz ovog trgovačkog centra. Točnije rečeno, deložiran je odavno, a sada mu je izrečena mjera zabrane pristupa.

„No, space for you, Jesus!“

Ma ne bi to bila nikakva vijest, jer tomu svjedočimo već poduži niz godina, ali bode u oči „politička nekorektnost“ vlasnika. … Read More

30 studeni.

30 dana blokade.

Na Facebooku.

To je u redu. Otišao sam u neprijateljsko dvorište i radio sam ono što se njima ni najmanje ne sviđa.

Normalno da su me potjerali. Predugo su me i trpili.

Dobro da ovaj mjesec nema 60 dana. Možda bi me blokirali do veljače.

Nisam ni Nostradamus, a ponajmanje vidoviti Milan, ali sam ipak sa sigurnošću javio svima koji prate moje objave kako uskoro slijedi blokada mojih profila.

Bližio se je taj zloguki „29 novembar“ dan kada je general Slobodan Praljak, ispivši smrtonosni otrov, svih nas stavio na kušnju.

Mogli smo birati. Šutjeti ili govoriti. I ja sam imao pravo na izbor. Biti sluga, rob, pozemljar i prešutjeti taj dan i tako izbjeći „oganj i mač“ (blokadu profila) gospodara medija ili sam mogao ostati dosljedan sebi i poslušati svoje srce.

Jasno vam je što sam napravio. Ja drugačije niti znam niti mogu.

Za razliku od nekih koji su uredno preskočili taj dan na kalendaru i koji su „mrtvi hladni“ prešutjeli što se je toga dana, prije godinu dana, dogodilo u kolektivnoj svijesti i povijesti mog (i njihovog) naroda.

Ovo su gadna vremena. Svi smo odgovorni za ono što činimo ali i za ono što ne činimo. A mogli … Read More

Je li Krist možda postao nevidljiv svome vikaru?

Steve Skojec / OnePeter5

Nadbiskup Carlo Maria Viganò, čiji je svjedočenje na 11-stranica u kolovozu potreslo Crkvu sve do Apostolske Stolice, danas je objavio novu izjavu, izazivajući Papu Franju zbog njegove šutnje pred optužbama da je bio sudionik u pokriću počinitelja klerikalnog seksualnog zlostavljanja.

……………………………………………………………….
U svojoj novoj izjavi Viganò kaže kako je njegova odluka da otkrije “te teške činjenice” bila za njega “najbolnija i najozbiljnija odluka” koju je ikad napravio u svom životu.

“Napravio sam to”, piše Viganò, “nakon dugog razmišljanja i molitve, tijekom mjeseci duboke patnje i tjeskobe, tijekom lavine neprestano nadolazećih vijesti o strašnim događajima, o tisućama uništenih nevinih žrtava i poremećenih zvanja i života mladih svećenika i vjernika.”

Viganò kaže da, iako je dio onoga što je otkrio bilo pokriveno papinskom tajnom, “svrha svake tajne, uključujući i papinsku tajnu, jest zaštititi Crkvu od njezinih neprijatelja, a ne prikrivati i tako postati sudionik u zločinima koje su počinili neki od njezinih članova.“

Nadalje, „kako kaže katekizam Katoličke crkve (čl. 2491), pečat tajnosti nije obvezujući kada se vrlo teška šteta može izbjeći samim otkrivanjem istine. Samo pečat ispovijedi mogao bi opravdati moju šutnju.”

Imajući u vidu činjenicu da ni papa ni kardinali nisu porekli bilo koju činjenicu danu … Read More

Vidiš … sad kad se svi upiredu za te’ složit šta boji nekrolog (ajme koja gruba rič, a…?) i kad nabrajadu tvoje pisme… kada pribiru po svojin uspomenan kad i di ih je takla koja tvoja rič… kada te kuju u zvizde i govoridu o „kozmičkon dalmatincu“ (pravo da ti rečen pojma neman šta bi to tribalo bit’)… ja te se sićan i padaš mi na pamet… ne po pismama…
… nego po – ŠKINI!

Po rišpetu kojega si steka’ svojin karakteron i to tamo di mi u Split čovika najbo’je sinjamo… na mali balun…

Sićan se, neko te je doveja među nas koji smo, petkon popodne, igrali mali balun (o’ šponde) u onu dvoranu (a bi’ će je sorili) između „socijalnoga“ i ‘otela „Marjan“… rekli su „minjat’ će jednoga koji nije moga doć’“?!

… Oliver?
Mali balun?
Alo? … pa mi ne pivamo petkon popodne… MI SE CIPAMO!

Mi smo bili klapa koja je u tu dvoranu, u kraj šetemane, igrala „tuta forca“, do istrebljenja… došli bi izbacit iz sebe sve svoje muke i nevo’je, sve svoje komplekse i frustracije, došli bi se opotit, odigrat, ostat živ, popit biru, zapalit španjulet i razić’ se do idućega petka…

Brat kontra brata… rođak kontra rođaka… prijate’j kontra prijate’ja… brez milosti…

Mislija … Read More

ŽELJEZNA MEDALJA

Znate li da je u određenom razdoblju ljudske povijesti željezo bilo vrednije od zlata? Koristilo se u početku isključivo u religijske svrhe kao dragocjeni višak u proizvodnji bronce. Kad su ga ljudi počeli taliti i taj je proces zahtijevao ogroman trud i vrlo visoke temperature.

Zlato se moglo taliti i oblikovati bez prevelike muke, a željezni mačevi predstavljali su najveću dragocjenost.

Nekako sam se spontano večeras sjetila te činjenice dok sam promatrala one pokisle pijetlove kako dižu uvis zlatni trofej.Pa naravno! Ionako su naši momci djelovali kao da su pali na ovo prvenstvo iz neke druge dimenzije, nekog drugog vremena, nekih drugih vrijednosti. Vitezovima na paše zlatni nakit nego željezni mačevi.

Njihova medalja izvana ima srebrni sjaj, no budite sigurni da je željezna. Željezan je u njoj trud, muka, srčanost,htijenje, znoj, radost i suze. Nismo tome svjedočili samo mi, njihovu posebnost uočio je i zavolio je cijeli svijet.

Brojevi kažu da je pobjednik bio netko drugi. Srca kažu da ipak nije.

Ne plači, Luka. Da se nisi usudio plakati.Mogu podnijeti svačije suze, samo ne tvoje.Ne želim gledati kremenog dečka s Velebita tužnog, ne dok stoji na vrhu svijeta, skupa sa svojim malenim ponosnim narodom.Zbog tebe smo tu,tebe i tvojih momaka.Direktno ste nastavili hodati cestom koju … Read More

Ne mi večeras nismo poraženi.
Mi večeras nismo izgubili.
Jer mi smo odavno poraženi.
Utakmicu, daleko važniju od večerašnje, mi smo izgubili i to predajom bez borbe još 2000. godine.

A ovo danas je bila pobjeda.
Jer vratili smo zajedništvo. Vratili smo vjeru u sebe.
I ako pameti imamo shvatili smo kojim putem nam je ići.

Današnje finale je tako zorno pokazalo što je to čovjekov život. Bio si bolji. Nadigrao si suparnika u svim elementima igre. Dominirao si. I na kraju si izgubio.

Zašto?
To pitanje će večeras biti na mnogim usnama.
Zašto smo izgubili?
Bože gdje si bio?
Pa mi smo se tebi tako žarko molili?
Zašto si nas ostavio?

I naravno ljudi, koji tako razmišljaju, biti će frustrirani, razočarani… pa neki i očajni. Tolike molitve, a Bog ni prstom da mrdne. Pobjedu odnosi sretniji i spretniji.

A ja kažem da je to u redu. Jer to je igra. Igra koju je osmislio ovaj svijet i koja se igra po pravilima ovoga svijeta. A nama je biti u svijetu a ne biti od svijeta. Laže onaj koji kaže da mu je sve jedno poraz ili pobjeda. Nikom normalnom nije sve jedno. Ali pametan čovjek uvijek više nauči u porazu nego u pobjedi.

Pusti filozofiju, kažete vi.
Daj nam pobjedu.
Mi se želimo radovati. Plesati. Pjevati.

Pa radujte … Read More

Malo manje od sata dijeli me od početka gledanja finalne utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva. Po svemu trebao bih biti nervozan, nabrijan, uzbuđen… ali ne… ja miran… najmirniji od svih 6 do sada odgledanih utakmica… kao da nije finale… borba za vrh nogometnog Olimpa… i jasno mi je… zašto me ne trese navijačka groznica…

…zato jer je nogomet postao sredstvo a ne cilj…

…moji „vatreni“ su pokorili svijet nogometa i sada je samo pitanje hoće li pokoriti svijet u kojem mi Hrvati živimo.

„Vatreni“ su učinili svoje. Dobili su misiju i ispunili su tu misiju. Igrali su za nas. Možda oni toga nisu ni svjesni ali doći će dan kada će sve biti jasno kao u podne.

Današnje čitanje iz evanđelja po Marku govori „Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.“ (Marko 6, 7-9)

„Vatreni“ su odbacili svu prtljagu ovoga svijeta. Prtljagu koja bi ih sputavala na putu koji je bio pred njima. Odbacili su oholost, samodovoljnost, odbacili su bahatost i samozaljubljenost. Odbacili su slavu ovog propalog svijeta … Read More

Što biste rekli za čovjeka koji ima sposobnost unaprijed pogoditi 90 od 100 puta koji će se brojevi izvući na Bingu i koji te brojeve zna prije nego što ih voditeljica izgovori, ali koji, gle čuda, odbija iskoristiti tu svoju moć, jer zna da će tako pokvariti zabavu svima onima koji subotom nestrpljivo čekaju svoju šansu?

Što biste rekli za ženu koja je, malo je reći, prelijepa i koja bi mogla zaluditi svojom ljepotom svakog muškarca, a koja ne želi nositi nikakav make-up i koja se oblači i ponaša apsolutno neupadljivo?

Što biste rekli za djevojku ili mladića, koji su netom diplomirali i koji odbijaju ponudu neke velike svjetske kompanije od koje „boli glava“ i koji biraju odlazak u humanitarce, volontere, jer žele posvetiti svoj život bližnjemu?

Kada ljudi postupaju na ovaj ili sličan način, čini se kao da su, kako mi to kažemo – „pali s Marsa“.

Ma šta to ima loše u tome, kažemo mi ljudi „zdravog razuma“, jedan put dobiti 10-tak milijuna kuna na Bingu i onda prestati igrati?

Ma šta to ima loše u tome kada je netko prelijep, jer to je dar od Boga?

To što će muškarcima klecati koljena, a to je već njihov problem.

Ma šta ima loše u … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/omnia-tibi-dabo/

Rijetki bi među nama priznali da im je životni motto: „Oko za oko, zub za zub!“,  ali budimo pošteni, postoji nešto u nama što nam pričinja veliko zadovoljstvo kada se osvetimo.

Neki od najpopularnijih filmova svih vremena govorili su o tome, kako su neki likovi, nekoga pretukli ili su nekome pobili obitelj. I mi smo s velikim i neskrivenim nestrpljenjem ostatak filma čekali (i jedva dočekali) da se glavni junak – OSVETI – i onda smo – GUŠTALI!

Mala je razlika između filma i naših osobnih života.

Kad god nam netko nešto učini nažao u nama se rodi napast kako mu uzvratiti.

„Ništa nije slađe od osvete!“ tako nam poručuje ovaj naš svijet.

S druge strane Krist nam poručuje:

„Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone.“

Krist je još jasniji:

„Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin.“

(Rimljanima 12,19)

Veliko ime svjetske književnosti Mark Twain kaže:

„Poznato je da kiša pada, po pravednima i po nepravednima jednako, ali ako bih ja mogao upravljati tim stvarima, ja bih kišio nježno i blago po pravednima ali ako bih susreo nekog nepravednog, vani na otvorenom, ja bih ga – utopio.“

Jedan se je kršćanin mučio s današnjim … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/savršenstvo-križa/

„U svijetu bez Božjeg zakona imate kaos,

ugnjetavanje, progon, tiraniju

i svatko, po svojem mjerilu,

određuje što je pravedno.“

(Randall Terry)

U svojoj knjizi „Međudjelovanje prava i religije“, jedan od najuglednijih profesora prava na sveučilištu Harvard, Harold J. Berman, postavlja izuzetno znakovitu tezu.

Ona glasi, da je zapadnjačka kultura doživjela ogroman („massive“) gubitak pouzdanja u pravo i u religiju. On tvrdi da je jedan od uzroka radikalno razdvajanje jednog od drugog. Profesor donosi zaključak da ne možete imati pravo (zakonodavstvo) bez religije, jer je religija ona koja osigurava apsolutni temelj moralu i zakonima.

Drugi riječima – sklad u društvu je nemoguć.

Profesor Harold J. Berman nije kršćanin, ali nevjerojatno je lako suglasiti se sa njegovim stavovima.

On se boji da je zapadnjačka kultura osuđena na relativizam, kada je riječ o pravu, zato što je izgubila pojam apsolutnog. Ovaj svijet je raskrstio s religijom, raskrstio je s konceptom Boga, raskrstio je s pojmom apsolutne istine i zato je zaglibio u egzistencijalnom relativizmu, kada je u pitanju zakonodavstvo, dakle donošenje i provedba zakona.

Profesor tvrdi da će pravo i religija stajati zajedno ili će zajedno pasti. Pravo bez religije nikada ne će imati autoritet, jer za imati takav autoritet ono se treba temeljiti na transcendentalnoj vrijednosti, na samom apsolutu.

U svojoj knjizi on … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/samo-apsolutna-istina/

Moj posao turističkoga vodiča naučio me je stvarima koje i nisu bile sastavni dio moje temeljne naobrazbe. Naučio sam razlikovati različite pravce u umjetnosti, različite graditeljske stilove ali kada nešto naučite, a to vam nije struka, onda uvijek postoji mogućnost zabune.
Meni su najveću zabunu stvarali stupovi.
Svi koji su se, barem malo bavili ovom tematikom, znaju ili bi barem trebali znati, razliku između tri osnovna arhitektonska oblika koji su vezani uz stupove, a koji nose spomenike, hramove i javne zgrade diljem svijeta.
Sjećate li se koji su to stupovi?
Dorski.
Jonski.
Korintski.
E sada smo se svi prisjetili, zar ne?!
Tko im se nije znao diviti?
Od njihovih suvremenika, pa sve do nas današnjih turista, koji obilazimo spomenike, koje ti i takvi stupovi još uvijek krase i dijelom nose.
Glavnina njih je u ruševnom stanju. Na potpunom su izdisaju.
Održavaju ih restauratori različitim suvremenim tehnikama kako bi barem nešto ostalo od te antičke civilizacije.
Vrijeme, zub vremena, starost, ratovi, potresi, poplave, barbari, sve je to svelo jednu veličanstvenu arhitekturu na ostatke ostataka, na nekoliko stotina stupova.
A brojili su se na desetke tisuća. Slava jednog Partenona, veličanstvenost jednog Coloseuma, danas se samo mogu naslutiti, jer ipak su to samo ostatci, a nama je ostalo jedino zamisliti … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/sol-svjetlost/

Volim filmske klasike, iako su malo spori, ali može ih se gledati i nekoliko puta, jer se čovjek može posvetiti bezbrojnim detaljima kojima obiluju i koje je prije propustio vidjeti. Moderni filmovi su prebrzi. Niste se ni okrenuli, a već se je sve dogodilo.

Možda bismo mogli pomoću iste matrice usporediti i dvojicu evanđelista.

Marka i Luku.

Nevjerojatno koliko pojedinosti daje Luka.

Lukino Evanđelje idealno je za redatelja kao što je Cecil B. De Mille, tisuće statista, dugačke i spore scene, bezbrojni prizori.

Evanđelje po Marku više je nalik PowerPoint prezentaciji u kojoj predstavljač za tren oka obavi prezentaciju, projurivši kroz slajdove.

Spomenuo sam ranije da Marko ne spominje Isusovo rođenje, nego jednostavno pred oči ti stavi Ivana Krstitelja, a odmah potom i Isusa.

Iz neba pa u rebra.

Iz čista mira.

I prije nego što čovjek uopće i ima vremena dobro promotriti Isusa on ga već preseli u pustinju. U jednoj rečenici spominje se da je bio 40 dana u pustinji, da ga je Sotona kušala, da je bio sa zvijerima i da su mu anđeli služili.

Sve u jednoj rečenici, a onda već ga susrećemo kako propovijeda u sinagogi, u Kafarnaumu.

Kod Luke nije tako.

Neusporediv je broj riječi kojima njih … Read More