https://www.mixcloud.com/animaradio/p-a-t-n-j-a/

„Mi smo samo obični ljudi,
mi ne znamo kojim putem ići,
jer mi smo obični ljudi.“      
(John Legend)
 

Ovo je refren pjesme „Obični ljudi“ čiji je autor John Legend, nagrađivan (Grammy) za najbolju mušku R&B interpretaciju.

Pjesma je prepuna kontrasta, kontradikcija, osjećaja krivnje, sumnje i straha. Legend pjeva o tome kako ljudi krivo prosuđuju kada su njihove veze i odnosi u pitanju i tvrdi da su naši međusobni odnosi teška stvar s neizvjesnim ishodom. Ako želimo da neka naša veza uspije trebali bi činiti kompromise ali čak ni oni nisu jamstvo za siguran uspjeh.

Ne samo što smo „obični“, ne samo što nam je život ionako težak i kompliciran, nego smo još i osuđeni na život prepun kompromisa koji ništa ne jamče.

Zar je onda čudo što, prepuni osjećaja krivnje, sumnje i straha, bježimo u svijet iluzija, što živimo tuđe živote, što smo postali obični voajeri kojima je jedino preostalo nadati se da će nam gospodari osigurati dovoljnu porciju „kruha i igara“?

Iz naših redova ovaj svijet ne poziva nikoga na svoje „partije“ i na svoje „domjenke“, nikoga od nas ne „regrutira“ među svoje izabranike i svoje miljenike.

Ali neko to ipak čini.

Netko ipak bira za važne pozicije – obične ljude.

Isus to čini.

Zašto je Isus … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/svu-smo-se-noć-trudili/

Čitanje iz Evanđelja po Luki, glava 4, 14-21, koje smo imali prigodu čuti prošle nedjelje, čini jednu cjelinu s današnjim čitanjem 4, 21-30. Priča o Isusovom boravku u Nazaretu podjeljena je u dva dijela i zato je važno povezati prošlonedjeljno čitanje s ovonedjeljnim čitanjem.

Isus je pročitao dio teksta iz Knjige proroka Izaije i zaklopivši knjigu je rekao: “Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.” (Luka 4, 21)

Neki među njima su zadivljeni njegovim govorom i sve što imaju reći jest:

“Nije li ovo sin Josipov?” (Luka, 4, 22).

Ova rečenica se može tumačiti kao izraz zadivljenosti i poštovanja („Ma, vidi ti kako je mali Josipov daleko dogura.“) ali isto tako u njoj može biti pakosti, podsmjehivanja, pa i ruganja. („Josipov mali? Bija je niko i ništa. Ma daj!“)

Isus stvari dobro predviđa. Pretpostavlja da će ga pitati za čuda koja je prije dolaska u Nazaret činio u Kafarnaumu i tražiti će od njega neka ponovi ta čuda. Ali Isus nije zabavljač.

Isus nema namjeru podilaziti publici, pa ni u svom rodnom gradu.

I što je još gore, Isus ljude razjaruje govoreći im istinu o stanju u njihovim dušama koje ih čini nedostojnima Božanskih dijela. I zato Bog, kao … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/budi-svoj/

Očekivanje nečega često zna biti puno bolje nego samo ostvarenje očekivanog. Koliko smo samo puta kao djeca s nestrpljenjem očekivali nekoga i iščekujući naša su iščekivanja rasla i rasla, a naša bi mašta stvarala prizore u kojima smo naprosto uživali. Ali onda bi se ta ili taj pojavili i mi bi se uglavnom razočarali.
Svi mi planiramo svoju budućnost, svoj život, svoju profesiju i sve to planiramo idealizirajući. I dok planiramo sve nam se čini i divno i krasno. Na našu žalost realnost zna biti puno drugačija, često razočaravajuća.
U današnjem čitanju Isusa nalazimo u sinagogi. Subota je i sinagoga je najvjerojatnije ispunjena ljudima koji su slični nama koji nedjeljom odlazimo na svetu misu. Jedni pozorno slušaju, a drugi prevrću neki svoj film.
Sve to pomalo sliči na Sv. Augustina, koji je u svojim mlađim danima dok je bio daleko od svetosti, znao moliti: „Gospode učini me čednim – ali ne sada.“
Publici u sinagogi ugodno je slušati Isusa koji čita da će Spasitelj, da će Mesija, doći kako bi donio dobre vijesti siromašnima, kako bi navijestio oslobađanje zarobljenima, povratak vida slijepima, slobodu potlačenima i sve to „jednog lijepog dana“ naravno u budućnosti.
Lijepo.
Nešto se očekuje i sada možemo pustiti svojoj mašti … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/najava-agende/

Početak Evanđelja po Ivanu, a poglavito Ivanove riječi “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!” (Ivan 1, 29) kod nas su stvorile velika očekivanja od Isusa.
Očekivali smo svjetske događaje.
Umjesto toga što smo dobili?
Dobili smo malu priču o malom vjenčanju u nekom malom mjestu.
O vjenčanju koje se je našlo u problemima i na kojem je Isus intervenirao učinivši od vode vino kako bi se uzvanici još neko vrijeme mogli dobro veseliti.
Ivan u prvom poglavlju piše: „Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.“ (Ivan 1,16) ali ubrzo svjedočimo kako se čaše pune mladim vinom.
Ivan piše: „I vidjesmo slavu njegovu.“ (14), a onda odmah kaže da je prvo Isusovo otkrivenje te iste slave došlo nakon što su njegovi učenici okušali novo vino u Kani.
Meni se čini da to i nije baš slava koju smo svi mi na neki način, poučeni Ivanovim prvim rečenicama, očekivali, zar ne?!
Zašto Isus nije pronašao neku bolju svrhu gdje će učiniti svoje prvo čudo?
Zašto nije intervenirao u nekom od brojnih političkih sukoba tog vremena i tako prekinuo neki rat? Zašto nije učinio nešto sa svjetskim problemom hrane i na taj način zaustavio svjetsku glad?
Zašto je izabrao … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/izobilje/

Vidiš … sad kad se svi upiredu za te’ složit šta boji nekrolog (ajme koja gruba rič, a…?) i kad nabrajadu tvoje pisme… kada pribiru po svojin uspomenan kad i di ih je takla koja tvoja rič… kada te kuju u zvizde i govoridu o „kozmičkon dalmatincu“ (pravo da ti rečen pojma neman šta bi to tribalo bit’)… ja te se sićan i padaš mi na pamet… ne po pismama…
… nego po – ŠKINI!

Po rišpetu kojega si steka’ svojin karakteron i to tamo di mi u Split čovika najbo’je sinjamo… na mali balun…

Sićan se, neko te je doveja među nas koji smo, petkon popodne, igrali mali balun (o’ šponde) u onu dvoranu (a bi’ će je sorili) između „socijalnoga“ i ‘otela „Marjan“… rekli su „minjat’ će jednoga koji nije moga doć’“?!

… Oliver?
Mali balun?
Alo? … pa mi ne pivamo petkon popodne… MI SE CIPAMO!

Mi smo bili klapa koja je u tu dvoranu, u kraj šetemane, igrala „tuta forca“, do istrebljenja… došli bi izbacit iz sebe sve svoje muke i nevo’je, sve svoje komplekse i frustracije, došli bi se opotit, odigrat, ostat živ, popit biru, zapalit španjulet i razić’ se do idućega petka…

Brat kontra brata… rođak kontra rođaka… prijate’j kontra prijate’ja… brez milosti…

Mislija … Read More

ŽELJEZNA MEDALJA

Znate li da je u određenom razdoblju ljudske povijesti željezo bilo vrednije od zlata? Koristilo se u početku isključivo u religijske svrhe kao dragocjeni višak u proizvodnji bronce. Kad su ga ljudi počeli taliti i taj je proces zahtijevao ogroman trud i vrlo visoke temperature.

Zlato se moglo taliti i oblikovati bez prevelike muke, a željezni mačevi predstavljali su najveću dragocjenost.

Nekako sam se spontano večeras sjetila te činjenice dok sam promatrala one pokisle pijetlove kako dižu uvis zlatni trofej.Pa naravno! Ionako su naši momci djelovali kao da su pali na ovo prvenstvo iz neke druge dimenzije, nekog drugog vremena, nekih drugih vrijednosti. Vitezovima na paše zlatni nakit nego željezni mačevi.

Njihova medalja izvana ima srebrni sjaj, no budite sigurni da je željezna. Željezan je u njoj trud, muka, srčanost,htijenje, znoj, radost i suze. Nismo tome svjedočili samo mi, njihovu posebnost uočio je i zavolio je cijeli svijet.

Brojevi kažu da je pobjednik bio netko drugi. Srca kažu da ipak nije.

Ne plači, Luka. Da se nisi usudio plakati.Mogu podnijeti svačije suze, samo ne tvoje.Ne želim gledati kremenog dečka s Velebita tužnog, ne dok stoji na vrhu svijeta, skupa sa svojim malenim ponosnim narodom.Zbog tebe smo tu,tebe i tvojih momaka.Direktno ste nastavili hodati cestom koju … Read More

Ne mi večeras nismo poraženi.
Mi večeras nismo izgubili.
Jer mi smo odavno poraženi.
Utakmicu, daleko važniju od večerašnje, mi smo izgubili i to predajom bez borbe još 2000. godine.

A ovo danas je bila pobjeda.
Jer vratili smo zajedništvo. Vratili smo vjeru u sebe.
I ako pameti imamo shvatili smo kojim putem nam je ići.

Današnje finale je tako zorno pokazalo što je to čovjekov život. Bio si bolji. Nadigrao si suparnika u svim elementima igre. Dominirao si. I na kraju si izgubio.

Zašto?
To pitanje će večeras biti na mnogim usnama.
Zašto smo izgubili?
Bože gdje si bio?
Pa mi smo se tebi tako žarko molili?
Zašto si nas ostavio?

I naravno ljudi, koji tako razmišljaju, biti će frustrirani, razočarani… pa neki i očajni. Tolike molitve, a Bog ni prstom da mrdne. Pobjedu odnosi sretniji i spretniji.

A ja kažem da je to u redu. Jer to je igra. Igra koju je osmislio ovaj svijet i koja se igra po pravilima ovoga svijeta. A nama je biti u svijetu a ne biti od svijeta. Laže onaj koji kaže da mu je sve jedno poraz ili pobjeda. Nikom normalnom nije sve jedno. Ali pametan čovjek uvijek više nauči u porazu nego u pobjedi.

Pusti filozofiju, kažete vi.
Daj nam pobjedu.
Mi se želimo radovati. Plesati. Pjevati.

Pa radujte … Read More

Malo manje od sata dijeli me od početka gledanja finalne utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva. Po svemu trebao bih biti nervozan, nabrijan, uzbuđen… ali ne… ja miran… najmirniji od svih 6 do sada odgledanih utakmica… kao da nije finale… borba za vrh nogometnog Olimpa… i jasno mi je… zašto me ne trese navijačka groznica…

…zato jer je nogomet postao sredstvo a ne cilj…

…moji „vatreni“ su pokorili svijet nogometa i sada je samo pitanje hoće li pokoriti svijet u kojem mi Hrvati živimo.

„Vatreni“ su učinili svoje. Dobili su misiju i ispunili su tu misiju. Igrali su za nas. Možda oni toga nisu ni svjesni ali doći će dan kada će sve biti jasno kao u podne.

Današnje čitanje iz evanđelja po Marku govori „Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.“ (Marko 6, 7-9)

„Vatreni“ su odbacili svu prtljagu ovoga svijeta. Prtljagu koja bi ih sputavala na putu koji je bio pred njima. Odbacili su oholost, samodovoljnost, odbacili su bahatost i samozaljubljenost. Odbacili su slavu ovog propalog svijeta … Read More

Ne dozvolite reverziju svoje vrijednosti…
Ne ovaj put!!
Psihološki se pripremite na ono što će se ponovo pokušati a već se jednom dogodilo.
Na vrijeme se pripremite.

Da … da ne odudaraju puno i oni su obukli dresove…
Oni isti koji su kontra volje naroda izglasali IK.
Oni isti koji već dvadeset i nešto godina drže u rukama DORH i pravosuđe i njime selektivno
odstranjuju s ulice bakice koje prodaju sir.
Oni koji zapošljavaju podobne.
Oni kojima je petokraka OK.
Oni koji bi zabranili Referendume.
Oni koji useljavaju migrante a izbacuju ljude iz njihovih kuća i protjeruju ih van.
Oni koji su zatvorili arhive.
Uništili privredu.
Oni koji su u TV kuće i novine postavili provjerene čuvare njihovog elitizma.
Oni koji vas zovu marginalcima.

Ovo nije njihova pobjeda.
Štoviše, učinili su sve da do nje ne dođe.
Onim slabima sada će naslovnice prodavati priče o navijačima iz “komšulika“
UZMP ce mirovati par dana.
A onda ce krenuti.
Isto kao i nakon Oluje.

Labrador je i tekako živ i dobro je.
Samo malo manje laje ovih dana.
Gazda mu je brnjicu stavio da bijesan ne ugriza.
Lukavo i proračunato.

Taj isti Labrador je uspio
da 23 godine kasnije
nema ni jednog heroja Domovinskog rata.
Da se o njemu u tri rečenice uči u školi.
I da narod pobijesni na spomen braniteljskih mirovina.

To čeka i Dalića i nove heroje.
Oni su im nova … Read More

I dok snažne emocije doslovno tresu pojedince, nacionalne vrste i čitave nacije, nakupina činovnika, administratora, žbira i jedinstvenog ljudskog taloga, snima i brižno prati postupke aktera najvećeg športskog događaja… svjetskog nogometnog prvenstva.

Oboružani opremom za snimanje i reproduciranje, nahranjeni informacijama zlobnih trolova i denuncijanata… analiziraju svaki postupak, svaki potez aktera ne bi li svojim očima punim zlobe i zavisti „in flagranti“ zatekli neke od njih kako čine ono što ovaj svijet prezire, zabranjuje i mrzi… a to su očitovanja nesebične ljubavi, odanosti, prijateljstva….

Danijel Subašić nosi na svakoj utakmici majicu s likom njegova prijatelja, prerano preminulog zadarskog nogometaša – Hrvoja Ćustića. Nakon velikih obrana pogleda prema nebu, odakle ga čuva njegov pokojni prijatelj. Tako je bilo i nakon pobjede nad Dancima. Pogled u nebo… A to je, naravno, posebna veza. Neraskidiva.

„Zarekao sam se da ću majicu s Hrvojevim likom ispod dresa nositi sve do kraja karijere. Tako je bilo do sada, a tako će biti i ubuduće. Nosio sam je i kasnije u Hajduku, i sad u Monacu, i u Ligi prvaka, i na Europskom prvenstvu, i na Svjetskom prvenstvu. Moj Hrvoje će zauvijek biti uz mene, ne samo na majici, nego i u srcu. Počivaj u miru, prijatelju…’, poslao je … Read More

Dva me dana nije bilo na Facebooku.
Dva dana nisam ništa objavio.
Dva dana nisam pratio što se zbiva u Africi…
… ispričavam se… u Hrvatskoj.
Otišao sam tamo gdje moja duša uvijek nađe mir. 
Otišao sam među svoje sestre i braću svoju.
Otišao sam u svetu zemlju Hercegovinu.
Otišao sam Majci.
Jer ja drugačije ne znam.
Vidim neki su se usplahirili.
Šalju me neka idem vidiocima pa da ih pitam i ovo i ono.
Šta je Gospa rekla i šta je Gospa mislila. Prozivaju me osobe koje kažu da su „diplomirani teolozi“.
A ja teolog nisam. Ne znam ništa o teologiji.
Nikada nisam susreo ni jednog vidioca.
Ja sam najobičnije „Dite Božje“.
Putnik.
Hodočasnik.
Ja vam se samo penjem. Na Podbrdo. Na Križevac.
I onda silazim. U dolinu suza.
Ja vam samo molim. I plačem. I gutam svoju bol.
I krunicu nosim u ruci.
I susrećem svoje prijatelje. Svoje sestre i svoju braću.
Iz Mostara, Širokog, Čitluka, Kočerina…
Uz razgovor. Smijeh. Zagrljaj.
Uz molitvu.
Jer ja nisam teolog. Jer moja je vjera jednostavna.
Jer više ima teologije u vrelini hercegovačkog kamena nego u svim diplomama ovoga svijeta.
Jer tu zemlju Hercegovu natapali su krv, znoj i suze moga naroda.
I vapaj molitve prema nebu.
A danas je natapaju molitve ranjenih duša sa svih strana svijeta.
Duša koje čeznu za mirom.
A nigdje ljudi moji mira kao u Hercegovini.
Božjeg mira.
Mira kojim … Read More

Jel’ to ta nova gay duhovnost?

Ne mogu ne razmišljati o svetoj Misi koja je služena za Domovinu jučer (ponedjeljak 25. lipnja 2018.) u crkvi svetog Marka, na zagrebačkom Griču.

Bolje da nije. Uistinu ne trebamo takve svete Mise.

Mi trebamo misu kao Žrtvu. Mi trebamo Misu kao Uskrsnuće i proslavu Sina Čovječjega. No svete Misa za Domovinu pretvorila se u sramotni medijski događaj. Još kada nas je predsjednik Vlade poučio da trebamo biti sretni jer se u Africi uzdiše za hrvatskim standardom onda je stvarno dosta.

Na svetoj Misi svi bezakonici, lažljivci, ubojice, dodvorice, izdajice, zaštitnici svake nastranosti, bogohulnici i nepravednici bili su u redu za primiti Živog Gospodina. Upravo oni koji su izdali Domovinu i narod. Upravo oni kojiima je abortus “ljudsko pravo”, uprvo oni koji našoj djeci ovih dana ne dopuštaju da se u njihove svjedodže upiše ime njihovih ponosnih roditelje. Upravo oni koji su ocoubojice i domoubojice. Upravo oni koji hrane svaku vrstu klevete protiv Domovine.

Čemu takva sveta Misa? Čemu ponižavanje, javna sabazan i blasfemija? Zar to ne vide oni koji im propovijedaju? Zar ne vide da njih ne zanima ni Domovina, ni Isus Krist, ni narod? Pred očima naroda i svijeta događa se nešto strašno. Hoće li uskoro jandrokovićizam, … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/p-a-t-n-j-a/

„Mi smo samo obični ljudi,
mi ne znamo kojim putem ići,
jer mi smo obični ljudi.“      
(John Legend)
 

Ovo je refren pjesme „Obični ljudi“ čiji je autor John Legend, nagrađivan (Grammy) za najbolju mušku R&B interpretaciju.

Pjesma je prepuna kontrasta, kontradikcija, osjećaja krivnje, sumnje i straha. Legend pjeva o tome kako ljudi krivo prosuđuju kada su njihove veze i odnosi u pitanju i tvrdi da su naši međusobni odnosi teška stvar s neizvjesnim ishodom. Ako želimo da neka naša veza uspije trebali bi činiti kompromise ali čak ni oni nisu jamstvo za siguran uspjeh.

Ne samo što smo „obični“, ne samo što nam je život ionako težak i kompliciran, nego smo još i osuđeni na život prepun kompromisa koji ništa ne jamče.

Zar je onda čudo što, prepuni osjećaja krivnje, sumnje i straha, bježimo u svijet iluzija, što živimo tuđe živote, što smo postali obični voajeri kojima je jedino preostalo nadati se da će nam gospodari osigurati dovoljnu porciju „kruha i igara“?

Iz naših redova ovaj svijet ne poziva nikoga na svoje „partije“ i na svoje „domjenke“, nikoga od nas ne „regrutira“ među svoje izabranike i svoje miljenike.

Ali neko to ipak čini.

Netko ipak bira za važne pozicije – obične ljude.

Isus to čini.

Zašto je Isus … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/svu-smo-se-noć-trudili/

Čitanje iz Evanđelja po Luki, glava 4, 14-21, koje smo imali prigodu čuti prošle nedjelje, čini jednu cjelinu s današnjim čitanjem 4, 21-30. Priča o Isusovom boravku u Nazaretu podjeljena je u dva dijela i zato je važno povezati prošlonedjeljno čitanje s ovonedjeljnim čitanjem.

Isus je pročitao dio teksta iz Knjige proroka Izaije i zaklopivši knjigu je rekao: “Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.” (Luka 4, 21)

Neki među njima su zadivljeni njegovim govorom i sve što imaju reći jest:

“Nije li ovo sin Josipov?” (Luka, 4, 22).

Ova rečenica se može tumačiti kao izraz zadivljenosti i poštovanja („Ma, vidi ti kako je mali Josipov daleko dogura.“) ali isto tako u njoj može biti pakosti, podsmjehivanja, pa i ruganja. („Josipov mali? Bija je niko i ništa. Ma daj!“)

Isus stvari dobro predviđa. Pretpostavlja da će ga pitati za čuda koja je prije dolaska u Nazaret činio u Kafarnaumu i tražiti će od njega neka ponovi ta čuda. Ali Isus nije zabavljač.

Isus nema namjeru podilaziti publici, pa ni u svom rodnom gradu.

I što je još gore, Isus ljude razjaruje govoreći im istinu o stanju u njihovim dušama koje ih čini nedostojnima Božanskih dijela. I zato Bog, kao … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/budi-svoj/

Očekivanje nečega često zna biti puno bolje nego samo ostvarenje očekivanog. Koliko smo samo puta kao djeca s nestrpljenjem očekivali nekoga i iščekujući naša su iščekivanja rasla i rasla, a naša bi mašta stvarala prizore u kojima smo naprosto uživali. Ali onda bi se ta ili taj pojavili i mi bi se uglavnom razočarali.
Svi mi planiramo svoju budućnost, svoj život, svoju profesiju i sve to planiramo idealizirajući. I dok planiramo sve nam se čini i divno i krasno. Na našu žalost realnost zna biti puno drugačija, često razočaravajuća.
U današnjem čitanju Isusa nalazimo u sinagogi. Subota je i sinagoga je najvjerojatnije ispunjena ljudima koji su slični nama koji nedjeljom odlazimo na svetu misu. Jedni pozorno slušaju, a drugi prevrću neki svoj film.
Sve to pomalo sliči na Sv. Augustina, koji je u svojim mlađim danima dok je bio daleko od svetosti, znao moliti: „Gospode učini me čednim – ali ne sada.“
Publici u sinagogi ugodno je slušati Isusa koji čita da će Spasitelj, da će Mesija, doći kako bi donio dobre vijesti siromašnima, kako bi navijestio oslobađanje zarobljenima, povratak vida slijepima, slobodu potlačenima i sve to „jednog lijepog dana“ naravno u budućnosti.
Lijepo.
Nešto se očekuje i sada možemo pustiti svojoj mašti … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/najava-agende/

Početak Evanđelja po Ivanu, a poglavito Ivanove riječi “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!” (Ivan 1, 29) kod nas su stvorile velika očekivanja od Isusa.
Očekivali smo svjetske događaje.
Umjesto toga što smo dobili?
Dobili smo malu priču o malom vjenčanju u nekom malom mjestu.
O vjenčanju koje se je našlo u problemima i na kojem je Isus intervenirao učinivši od vode vino kako bi se uzvanici još neko vrijeme mogli dobro veseliti.
Ivan u prvom poglavlju piše: „Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.“ (Ivan 1,16) ali ubrzo svjedočimo kako se čaše pune mladim vinom.
Ivan piše: „I vidjesmo slavu njegovu.“ (14), a onda odmah kaže da je prvo Isusovo otkrivenje te iste slave došlo nakon što su njegovi učenici okušali novo vino u Kani.
Meni se čini da to i nije baš slava koju smo svi mi na neki način, poučeni Ivanovim prvim rečenicama, očekivali, zar ne?!
Zašto Isus nije pronašao neku bolju svrhu gdje će učiniti svoje prvo čudo?
Zašto nije intervenirao u nekom od brojnih političkih sukoba tog vremena i tako prekinuo neki rat? Zašto nije učinio nešto sa svjetskim problemom hrane i na taj način zaustavio svjetsku glad?
Zašto je izabrao … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/izobilje/