-
„Nema smisla u bogaćenju
ako na tom putu izgubimo svoju dušu.“
Često čujemo: „Bogatstvo donosi sreću.“Je li uistinu tako?
Dolazi li sreća u posudi od zlata?
Ovo je možda jedna od najraširenijih zabluda danas.
Puno je ljudi koji su još uvijek u stanju pronaći smisao u svom životu, ljudi koji su radosni, koji se osmjehuju, koji su još uvijek sretni usprkos svim svojim problemima i nevoljama. Pa i neimaštini usprkos.
Možda je jedna večera u godini, u nekom malo boljem restoranu, prigoda koja se pamti, dok su ostali dani čisto i golo preživljavanje. Možda. Ipak, na sreću našu, još uvijek oko nas ima smijeha, još uvijek se zna, i ono malo što imaš, podijeliti, ima brige za druge. Ima i sreće.
S druge strane, postoje bogati ljudi. Nezamislivo bogati.
Postoje ljudi koji prije spavanja zoblju šaku tableta za spavanje, a sve kako bi barem noću osjetili nekakav mir. Makar i farmakološki.
Postoje ljudi koji svakog dana trebaju novu rundu pića ili “rekreativnih” narkotika, a sve kako bi umrtvili svoje prenadražene živce i koji se osjećaju nesigurnima kada se povede razgovor o dijeljenju, pa i najmanjih mrvica njihovog blaga drugima.
Postoje ljudi, materijalno užasno bogati, koji žive u iluziji da mogu „sve kupiti“ svojim bogatstvom, … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/daj-mi/
Još jedan susret Isusa s farizejima.
Još jedan od brojnih pokušaja u kojem farizeji žele uvući Isusa u zamku i tako uništiti njegovu vjerodostojnost. Ovaj put je kontroverzna tema – je li po zakonu da se muž rastavi od svoje supruge?
Autoriteti su se razmimoilazili na ovom pitanju. Jedni su dopuštali rastavu samo kod preljuba. Drugi su je dopuštali i za najmanji razlog. Ali jeste li opazili kako je pitanje Isusu bilo postavljeno? “Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?”
Ni riječi o tome da bi žena mogla otpustiti svojega muža. To ne dolazi u obzir. Ovdje muškarci imaju svu moć.
Isus zna da ovo pitanje nije fer. Farizeje ne zanima njegovo mišljenje. Njih zanima testirati ga i poraziti ga. Isus na pitanje odgovara pitanjem – “Što vam zapovjedi Mojsije?”
Isus naravno zna odgovor, a znaju ga i farizeji.
Odgovor leži u 24. poglavlju Ponovljenog zakona i u najmanju je ruku diskutabilno da Mojsije daje dopuštenje za rastavu. Ono što Mojsije čini jest da priznaje da se rastave događaju i on uspostavlja norme – pravila kada je riječ o novom braku. To Mojsijevo priznanje, onoga što se zbiva u svijetu, farizeji koriste kao dozvolu za rastavu.
Ovdje treba voditi računa o vremenu u kojem se sve to zbiva … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/srce-kameno/
„Svaki kršćanin treba biti i konzervativan i radikalan.
Konzervativan u očuvanju vjere i radikalan u njezinoj primjeni.“
(John R.W. Stott)
Ukoliko niste „političar u usponu“ i ukoliko nije u tijeku predizborna kampanja onda nemojte puno spominjati riječ – radikalan. Ta je riječ, u ovoj našoj lažnoj demokraciji i toliko proklamiranoj toleranciji, strogo zabranjena.
Zašto?
Zato što radikalne promjene zahtijevaju povratak korijenima, povratak temeljnim vrijednostima. Radikalni zahvati i mjere koriste se za eliminaciju devijantnih pojava, a sve kako bi se situacija dovela u stanje prije njihovog nastanka.
Najbolji primjer jest radikalna kirurgija koja, pod cijenu odstranjivanja pojedinih dijelova ljudskog organizma, nastoji povratiti taj isti organizam u stanje prije nastanka bolesti.
Današnja kultura, današnji centri moći, zaziru od radikalnih zahvata. Njihov cilj je postupno „skuhati žabu“. Ništa naglo. Ništa radikalno. Radikalni zahvati ako se i provode onda se provode što je brže moguće. Najbolji primjer su suvremeni ratovi. Što brži i što kraći.
Jedini koji bez ozbiljnijih posljedica smiju koristiti riječ „radikalan“svakako su, rekoh prije, političari. Oni u predizbornim kampanjama biračima obećavaju radikalne promjene (naravno uvijek na bolje od onoga što je bilo prije njih) kako bi, dobivši povjerenje birača, jedino radikalno popravili svoju poziciju i poziciju onih koji su im odani.
Ako je nešto danas zabranjena priča onda je to svakako vjerski radikalizam. Njega ovaj svijet … Read More
Je li Krist možda postao nevidljiv svome vikaru?
Steve Skojec / OnePeter5
Nadbiskup Carlo Maria Viganò, čiji je svjedočenje na 11-stranica u kolovozu potreslo Crkvu sve do Apostolske Stolice, danas je objavio novu izjavu, izazivajući Papu Franju zbog njegove šutnje pred optužbama da je bio sudionik u pokriću počinitelja klerikalnog seksualnog zlostavljanja.
……………………………………………………………….
U svojoj novoj izjavi Viganò kaže kako je njegova odluka da otkrije “te teške činjenice” bila za njega “najbolnija i najozbiljnija odluka” koju je ikad napravio u svom životu.“Napravio sam to”, piše Viganò, “nakon dugog razmišljanja i molitve, tijekom mjeseci duboke patnje i tjeskobe, tijekom lavine neprestano nadolazećih vijesti o strašnim događajima, o tisućama uništenih nevinih žrtava i poremećenih zvanja i života mladih svećenika i vjernika.”
Viganò kaže da, iako je dio onoga što je otkrio bilo pokriveno papinskom tajnom, “svrha svake tajne, uključujući i papinsku tajnu, jest zaštititi Crkvu od njezinih neprijatelja, a ne prikrivati i tako postati sudionik u zločinima koje su počinili neki od njezinih članova.“
Nadalje, „kako kaže katekizam Katoličke crkve (čl. 2491), pečat tajnosti nije obvezujući kada se vrlo teška šteta može izbjeći samim otkrivanjem istine. Samo pečat ispovijedi mogao bi opravdati moju šutnju.”
Imajući u vidu činjenicu da ni papa ni kardinali nisu porekli bilo koju činjenicu danu … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/radikalna-vjera/
„Svatko želi biti netko, ali nitko se ne želi potruditi oko toga.“
(Goethe)
Koliko danas vrijedi ova Goetheova?
Malo. Skoro ništa.
Danas se skoro svi trude, na sve moguće načine, poštene i nepoštene, dopuštene i nedopuštene, ovakve i onakve, biti netko (ili nešto).
Ali to se uglavnom svodi – biti ispred ili iznad drugoga.
Uzrečica „Neka se o meni govori, pa makar i dobro.“, postala je nažalost općeprihvaćena filozofija življenja i recept za uspjeh.
„Fama volant“, a ako ona leti onda letimo i mi. Visoko. Što više.
Postali smo sudionici „velike utrke“ u kojoj nas zanimaju samo prva mjesta. Ništa drugo „ne igra“. Tako barem kaže ovaj naš svijet. Ambicioznost se danas podrazumijeva.
Jeste li primijetili koliko je danas ambicioznih ljudi oko nas?
Ili je to samo medijski isforsirana slika?
Ne znam, ali ih ima. Jako puno. Ako nisi ambiciozan sumnjiv si.
Upitali jednom George Bernard Showa u kojoj bi generaciji najradije živio. Duhoviti Irac odgovori: „Za vrijeme Napoleona, jer tada je bio samo jedan čovjek koji je mislio da je Napoleon.“
Da, svi mi želimo biti netko. Ili nešto. Od zore čovječanstva ljudi neprestano teže popeti se što više na skali važnosti. Počelo je sve onom poznatom rečenicom koju je izgovorila zmija dovodeći u … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/kada-budem-velik-ja/
-
Dva me dana nije bilo na Facebooku.
Dva dana nisam ništa objavio.
Dva dana nisam pratio što se zbiva u Africi…
… ispričavam se… u Hrvatskoj.
Otišao sam tamo gdje moja duša uvijek nađe mir.
Otišao sam među svoje sestre i braću svoju.
Otišao sam u svetu zemlju Hercegovinu.
Otišao sam Majci.
Jer ja drugačije ne znam.
Vidim neki su se usplahirili.
Šalju me neka idem vidiocima pa da ih pitam i ovo i ono.
Šta je Gospa rekla i šta je Gospa mislila. Prozivaju me osobe koje kažu da su „diplomirani teolozi“.
A ja teolog nisam. Ne znam ništa o teologiji.
Nikada nisam susreo ni jednog vidioca.
Ja sam najobičnije „Dite Božje“.
Putnik.
Hodočasnik.
Ja vam se samo penjem. Na Podbrdo. Na Križevac.
I onda silazim. U dolinu suza.
Ja vam samo molim. I plačem. I gutam svoju bol.
I krunicu nosim u ruci.
I susrećem svoje prijatelje. Svoje sestre i svoju braću.
Iz Mostara, Širokog, Čitluka, Kočerina…
Uz razgovor. Smijeh. Zagrljaj.
Uz molitvu.
Jer ja nisam teolog. Jer moja je vjera jednostavna.
Jer više ima teologije u vrelini hercegovačkog kamena nego u svim diplomama ovoga svijeta.
Jer tu zemlju Hercegovu natapali su krv, znoj i suze moga naroda.
I vapaj molitve prema nebu.
A danas je natapaju molitve ranjenih duša sa svih strana svijeta.
Duša koje čeznu za mirom.
A nigdje ljudi moji mira kao u Hercegovini.
Božjeg mira.
Mira kojim … Read MoreJel’ to ta nova gay duhovnost?
Ne mogu ne razmišljati o svetoj Misi koja je služena za Domovinu jučer (ponedjeljak 25. lipnja 2018.) u crkvi svetog Marka, na zagrebačkom Griču.
Bolje da nije. Uistinu ne trebamo takve svete Mise.
Mi trebamo misu kao Žrtvu. Mi trebamo Misu kao Uskrsnuće i proslavu Sina Čovječjega. No svete Misa za Domovinu pretvorila se u sramotni medijski događaj. Još kada nas je predsjednik Vlade poučio da trebamo biti sretni jer se u Africi uzdiše za hrvatskim standardom onda je stvarno dosta.
Na svetoj Misi svi bezakonici, lažljivci, ubojice, dodvorice, izdajice, zaštitnici svake nastranosti, bogohulnici i nepravednici bili su u redu za primiti Živog Gospodina. Upravo oni koji su izdali Domovinu i narod. Upravo oni kojiima je abortus “ljudsko pravo”, uprvo oni koji našoj djeci ovih dana ne dopuštaju da se u njihove svjedodže upiše ime njihovih ponosnih roditelje. Upravo oni koji su ocoubojice i domoubojice. Upravo oni koji hrane svaku vrstu klevete protiv Domovine.
Čemu takva sveta Misa? Čemu ponižavanje, javna sabazan i blasfemija? Zar to ne vide oni koji im propovijedaju? Zar ne vide da njih ne zanima ni Domovina, ni Isus Krist, ni narod? Pred očima naroda i svijeta događa se nešto strašno. Hoće li uskoro jandrokovićizam, … Read More
Postoji sitan narod Liliputanaca.*
Liliputanaca koji nikad nisu sastavili zaredom „3 na nogu“ …
Liliputanaca koje ni’ko nije bira za „na male branke“…
Liliputanaca kojima je balun samo „šponda“…
… za izrugivanje, gađenje, sprdačinu onih kojima u biti, vireći z neke svoje mižer’jaste buže, očajnički zavide, na koje su do boli ljubomorni… na njihov status, na njihov novac i na njihovu slavu…
… ali kako im ne mogu osporit talent, znanje i slavu onda im „vade đigericu“ jer ne znaju dobro govorit … engleski…
Svi su ti (naravski) od reda „poligloti“ … sve oni jezike razumiju… oni parlaju ka veliki… neka… ali su mali, malešni, mižerjasti… ljudi iz buže… čovuljci nahvao…
U’vatili su Luku Modrića „u đir“ … „u kolo“ … dočekali su svojih 5 minuta maksimalnog intelektualnog ushita jer oni su face, oni su arbitri, oni će presudit utakmicu u sudačkoj nadoknadi…
Jedni mu nož pod grlo stavljaju (klali bi ga), drugi mu omču oko vrata staviše (vješali bi ga), a ovi treći željeli bi ga poniziti kako bi sebe uzvisili… pod krinkom nekakve pravde i pravice, u državi gdje se za stotinjak kuna u pržun ide, a za milijune kumpiri gule, oni čovjeka koji ni po kojem, pa ni nakaradnom hrvatskom sudištu, osuđen nije … režu … Read More
Nepročitani govor mr. sc. Bože Medića, izaslanika na izvještajnom saboru HDZ-a
Na izvještajnom saboru HDZ-a nakon kojeg je predsjednik stranke Andrej Plenković smijenio Davora Ivu Stiera i Miru Kovača, govor je trebao održati mr. sc Božo Medić. Govore je trebalo održati više ljudi, ali se to nije dogodilo zbog tehničkih razloga. Govor mr. sc. Medića prenosi hkv.hr.“Doveli smo i HDZ i hrvatski narod pred provaliju – vrijeme je zastati i vratiti se na izvorište! Mi smo predvodili hrvatski narod u stvaranju samostalne nezavisne hrvatske države, mi HDZ. Gdje smo danas doveli našu hrvatsku državu?
Gdje je zanos, ponos, spremnost, pobjednički duh, silina, kojoj svi mi ovdje u dvorani možemo posvjedočiti iz pobjedničkih i slavnih dana, za neprijatelje stranke i države, mračne godine, a za nas godine ponosa i slave, za naše koalicijske partnere danas – deset izgubljenih godina, kako je nedavno eksplicitno izrekao u Saboru naš partner Milorad Pupovac?
Bez jedne jedine riječi reakcije!
Kako vratiti taj zanos, to povjerenje, tu nadu hrvatskom narodu?
Treba nam riječ, ideja, vjera.
Na tome smo predvodili hrvatski narod u stvaranju hrvatske države.Ispred hrvatskog naroda bila je riječ, a riječ je izgovarao čovjek, utemeljitelj HDZ-e i hrvatske države državnik i utemeljitelj naše stranke Franjo Tuđman.
Potrošili smo sve velike riječi, čak i one koje su pucale … Read More
Upravo sam pogledala dokumentarac
“Sve je bio dobar san“ …
Pa što smo to postali ovih zadnjih 23 godine???
Jeanov brat i majka.
Ne pomiruju se. Traže. Ne saginju glavu.
Koliko naše braće, sestara, majki???
I danas gamad razmišlja
hoće li nam ili ne će dozvoliti
da u opće postavimo pitanje
smiju li privilegirani odlučivati
o tome tko nama vlada i kome se dodjeljuju novci?!!!
Jesmo li mi zbilja takva pušiona od naroda??
Pa nitko na svijetu i u galaksiji si ne bi dozvolio
da se zaustavljaju potrage za nestalima,
da se smjenjuju ljudi koji previše propituju, da su pomilovani, abolirani i zaboravljeni ljudi za koje se zna što su radili na Ovčari imenom i prezimenom, da takvi isti šetaju slobodni i da im se 23 godine u lice ne smije reći tko su, što su i što su radili???
Da mi plaćamo novine čije uredništvo spominje svakoga tko ih je ikada prozvao?
Koje ismijavaju zemlju, vjeru, svece, svetinje koje su palili i rušili??
Jesmo li mi stvarno normalni
da dozvoljavamo ovakvo iživljavanje na sebi i uvjeravamo se da je kršćanski oprostiti, zaboraviti, trpjeti, ne miješati se
i okretati se budućnosti
bez obraza i ponosa???
Pa čemu onda učiti djecu
nego da pobjegnu od osramoćene generacije koja pušta da ju se šamara, pljuje … Read More
„Kada si dragocjen Bogu,
onda postaješ važan sotoni.“
(Ron Hall)
Susrela se dvojica nakon smrti. Jedan je vječnost provodio u raju, a drugi u paklu. Ovaj iz raja, onako kao usput, požali se kako je u raju sve idealno, ali pomalo i dosadno, bez uzbuđenja. Upita poznanika kako je u paklu. Ovaj, i ne baš nešto uznemiren, reče kako je osuđen vječno ležati na dasci prepunoj oštrih čavala, a k tomu jedan moćni valjak prelazi preko njega. Zgrozi se onaj prvi, ali ga ovaj iz pakla stade umirivati, te mu reče: „Nije to baš tako strašno kako ti se čini. Paklom ti upravljaju komunisti, poslušnici sotone, pa znaš kako to kod njih funkcionira, jedan dan je nestašica dasaka, drugi dan čavala, treći dan nema goriva za valjak, a i kad se dogodi da svega ima, onda ti je vozač valjka na bolovanju.“
Danas se pakao i sotona još jedino spominju u vicevima. Malo gdje će netko spomenuti „oca laži“ (Iv 8, 44), jer laž je danas postala službena istina ovoga svijeta i sotona je postigla svoj cilj. Rijetko tko danas o sotoni govori kao o stvarnosti. U psovkama se koristi na bezbroj načina, tu i tamo u vicevima, ali ni svećenici o njoj previše … Read More
Hrvati ne mogu bez bajki. Svako malo netko im ispriča poneku bajku koju oni prigrle k svome srcu. Je li to demokracija, NATO, Europska unija… nije bitno. Hrvati bajku prihvate kao istinu i žive u njoj. Sve do neke nove bajke to jest dok se u staru ne razočaraju.
Jedna od Hrvatima najomiljenijih bajki, od koje nikako ne odustaju, svakako je „Šareni frulaš iz Hamelina“.Prema predaji čudni se svat obučen u smiješnu šarenu odjeću u gradu Hamelinu obreo 1284. godine i ponudio mještanima da će ih, uz određenu novčanu naknadu u srebrnjacima, osloboditi pošasti glodavaca, pa zasvirao u svoju frulicu, a štakori su ga slijedili u špaliru i svi do jednoga zauvijek napustili grad. A kada su građani odbili platiti mu, ljuti svirač iz Hamelina još je jednom zasvirao u frulicu, koju je ovoga puta uperio prema djeci i sve do jednog djeteta odveo u nepovrat.
Je li nakon toliko „šarenih frulaša“ koji Hrvate uredno odvode u „nepovrat“ došao red i na Stiera? Ne znam ali čujem zvuk frulice i vidim da već mnogi uredno staju u špalir kako bi ga slijedili.
Kamo nas to može odvesti političar Stier koji, kako neki njegovi apologeti kažu, „ruši Plenkovića iznutra“? Za sada on uredno nastavlja … Read More
I dok moja Hrvatska volontira na štandovima, i dok moja Hrvatska potpisuje za oba referenduma, očajnički nadajući se slobodi koju još uvijek nije dočekala, za to vrijeme stranka koja je nekada imala hrabrosti povesti moj narod prema toj istoj slobodi, slavi oktroiranog vođu koji je uspio na vlast dovesti likove koji ne u noćnoj mori ne mogu zastupati nacionalne interese Hrvatskog naroda…
I dok se kliče vođi koji poslušnicima osigurava redovita beriva za to vrijeme u Kumrovcu, pod krvavom petokakom, orgijaju titoistički zombiji i pod zaštitom te iste vlasti koja u Ciboni pleše i pjeva oko novih kumira koje su im odredili gospodari sjena iz Platonove špilje…
A domoljube se hapsi i zatvara, sudi im se što se drznuše „za Dom spremni biti“…
Gledam svoje FB profile, gledam koliko ljudi uopće zanima ono što im pokušavam prenijeti do njihovog srca, gledam koga sve (uz mene) imaju za „prijatelje“ i sve mi se po ne znam koji put smučilo…
Ovo je svijet licemjera…
Ne kažem, možda sam i ja jedan od njih, ne opravdavam sebe, ali idemo svi od reda pogledati sami sebe i konačno stati tamo gdje nas srce vuče… nije bitno na koju stranu… nije bitno uz koga… ali je bitno odrediti se… neka … Read More
-
https://www.mixcloud.com/animaradio/daj-mi/
Još jedan susret Isusa s farizejima.
Još jedan od brojnih pokušaja u kojem farizeji žele uvući Isusa u zamku i tako uništiti njegovu vjerodostojnost. Ovaj put je kontroverzna tema – je li po zakonu da se muž rastavi od svoje supruge?
Autoriteti su se razmimoilazili na ovom pitanju. Jedni su dopuštali rastavu samo kod preljuba. Drugi su je dopuštali i za najmanji razlog. Ali jeste li opazili kako je pitanje Isusu bilo postavljeno? “Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?”
Ni riječi o tome da bi žena mogla otpustiti svojega muža. To ne dolazi u obzir. Ovdje muškarci imaju svu moć.
Isus zna da ovo pitanje nije fer. Farizeje ne zanima njegovo mišljenje. Njih zanima testirati ga i poraziti ga. Isus na pitanje odgovara pitanjem – “Što vam zapovjedi Mojsije?”
Isus naravno zna odgovor, a znaju ga i farizeji.
Odgovor leži u 24. poglavlju Ponovljenog zakona i u najmanju je ruku diskutabilno da Mojsije daje dopuštenje za rastavu. Ono što Mojsije čini jest da priznaje da se rastave događaju i on uspostavlja norme – pravila kada je riječ o novom braku. To Mojsijevo priznanje, onoga što se zbiva u svijetu, farizeji koriste kao dozvolu za rastavu.
Ovdje treba voditi računa o vremenu u kojem se sve to zbiva … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/srce-kameno/
„Svaki kršćanin treba biti i konzervativan i radikalan.
Konzervativan u očuvanju vjere i radikalan u njezinoj primjeni.“
(John R.W. Stott)
Ukoliko niste „političar u usponu“ i ukoliko nije u tijeku predizborna kampanja onda nemojte puno spominjati riječ – radikalan. Ta je riječ, u ovoj našoj lažnoj demokraciji i toliko proklamiranoj toleranciji, strogo zabranjena.
Zašto?
Zato što radikalne promjene zahtijevaju povratak korijenima, povratak temeljnim vrijednostima. Radikalni zahvati i mjere koriste se za eliminaciju devijantnih pojava, a sve kako bi se situacija dovela u stanje prije njihovog nastanka.
Najbolji primjer jest radikalna kirurgija koja, pod cijenu odstranjivanja pojedinih dijelova ljudskog organizma, nastoji povratiti taj isti organizam u stanje prije nastanka bolesti.
Današnja kultura, današnji centri moći, zaziru od radikalnih zahvata. Njihov cilj je postupno „skuhati žabu“. Ništa naglo. Ništa radikalno. Radikalni zahvati ako se i provode onda se provode što je brže moguće. Najbolji primjer su suvremeni ratovi. Što brži i što kraći.
Jedini koji bez ozbiljnijih posljedica smiju koristiti riječ „radikalan“svakako su, rekoh prije, političari. Oni u predizbornim kampanjama biračima obećavaju radikalne promjene (naravno uvijek na bolje od onoga što je bilo prije njih) kako bi, dobivši povjerenje birača, jedino radikalno popravili svoju poziciju i poziciju onih koji su im odani.
Ako je nešto danas zabranjena priča onda je to svakako vjerski radikalizam. Njega ovaj svijet … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/radikalna-vjera/
„Svatko želi biti netko, ali nitko se ne želi potruditi oko toga.“
(Goethe)
Koliko danas vrijedi ova Goetheova?
Malo. Skoro ništa.
Danas se skoro svi trude, na sve moguće načine, poštene i nepoštene, dopuštene i nedopuštene, ovakve i onakve, biti netko (ili nešto).
Ali to se uglavnom svodi – biti ispred ili iznad drugoga.
Uzrečica „Neka se o meni govori, pa makar i dobro.“, postala je nažalost općeprihvaćena filozofija življenja i recept za uspjeh.
„Fama volant“, a ako ona leti onda letimo i mi. Visoko. Što više.
Postali smo sudionici „velike utrke“ u kojoj nas zanimaju samo prva mjesta. Ništa drugo „ne igra“. Tako barem kaže ovaj naš svijet. Ambicioznost se danas podrazumijeva.
Jeste li primijetili koliko je danas ambicioznih ljudi oko nas?
Ili je to samo medijski isforsirana slika?
Ne znam, ali ih ima. Jako puno. Ako nisi ambiciozan sumnjiv si.
Upitali jednom George Bernard Showa u kojoj bi generaciji najradije živio. Duhoviti Irac odgovori: „Za vrijeme Napoleona, jer tada je bio samo jedan čovjek koji je mislio da je Napoleon.“
Da, svi mi želimo biti netko. Ili nešto. Od zore čovječanstva ljudi neprestano teže popeti se što više na skali važnosti. Počelo je sve onom poznatom rečenicom koju je izgovorila zmija dovodeći u … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/kada-budem-velik-ja/
Ima već dugi niz godina da nam se neprestano serviraju sve noviji tzv. TV reality show programi. Temeljni koncept ovih programa jest kako navesti ljude da se ponašaju sukladno želji organizatora u različitim životnim situacijama. U svakom od tih programa postoje određene prepreke ili napasti ili izazovi kojima su sudionici izloženi. I naravno, na kraju, postoji velika nagrada, obično je to novac ali i prestiž, odnosno velika popularnost koja se lako može unovčiti, naravno nešto kasnije.
Manje više svi ti programi imaju isti scenarij, a taj je ostati posljednji, jer taj dobiva nagradu. U međuvremenu treba sklapati saveze, razvrgavati saveze, treba sebe prikazati vrijednim (više nego što to jesi) u očima drugih, te je potrebno znati kako glasovati, odnosno koga i kada nominirati (druge konkurente) kada za to dođe vrijeme, jer to je preduvjet opstanka u programu.
Neki još uvijek, naivno, tvrde kako ovakve situacije iz ljudi izvlače ono najbolje.
To nije točno.
One iz ljudi izvlače na površinu ono – najgore.
Razlog je taj što je svaki natjecatelj tu isključivo radi osobne promocije, popularnosti i slave, odnosno novčanog dobitka. Svaki sudionik duboko u sebi ne želi izgubiti nagradu i želi biti onaj koji će je na kraju i osvojiti. … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/promjena-igre/
