-
https://www.mixcloud.com/animaradio/kucajte/
Marta i Marija postale su simboli za dva moguća stava prema životu, za dvije sile u čovjeku i u čovječanstvu kao cjelini, za dva oblika zabrinutosti.
Marta je zabrinuta.
Marta brine za “mnogo stvari” ali sve te stvari imaju svoj kraj.
One su preliminarne, prolazne i prijelazne.
Marija brine samo oko “jedne stvari” koja je beskonačna, krajnja i trajna.
Martin put, njezin način razmišljanja nije nam mrzak. Naprotiv, to je način, to je put kojim hodi ovaj naš svijet i po kojem i funkcionira. To je pokretačka snaga koja održava i obogaćuje društveni i gospodarski život.
Bezbroj je briga u našim životima koje zahtijevaju našu pozornost, predanost, našu strast. Ali one ne zahtijevaju od nas beskonačnu pozornost, bezuvjetnu predanost i krajnju strast. One jesu važne, često jako važne, i za vas i za mene i za čitavo čovječanstvo. Ali one nisu krajnje, ultimativno važne.
I zato Isus i hvali Mariju, a ne Martu.
Marija je izabrala “ono parvo”, izabrala je ono što čovjeku treba, jedinu stvar koja ima konačan značaj za čovjeka.
Što je to ili što to znači brinuti o nečemu?
To znači da smo u to uključeni, da je dio nas u tome, da mi u tome sudjelujemo sa svojim srcem. A znači čak i više … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/bolji-dio/
Današnje čitanje iz Evanđelja po Luki govori o milosrdnom ili o dobrom Samarijancu. Možda bi bilo bolje reći o „Samarijancu koji je bio voljan pomoći“, jer ustvari mi ne znamo je li on dobra osoba.
Čak ako čovjek nije upoznat s poviješću neprijateljstava između Židova i Samarijanaca, odmah shvati da ovaj čovjek čini nešto dobro, a pretpostavka je da bi trebao biti loš i onda dolazimo do zaključka da dobri ljudi nisu loši – oni samo ne čine dobre stvari.
Priču jako dobro znamo.
Čovjek putuje opasnom Jerihonskom cestom, koja je duga nešto manje od 30 kilometara i koja povezuje Jerihon i Jeruzalem. Zvali su je „cesta krvi“, jer je bila okupljalište brojnih pljačkaša, koji su koristili njezinu strminu, vijugavosti i grubost terena za svoje zasjede.
Na toj cesti čovjek je opljačkan, pretučen i bačen pokraj puta.
Neki dobri Židovi su tuda prolazili: svećenik, pa levit.
Obojica su brižni sljedbenici i poštovatelji židovskih zakona.
Ali oni su opljačkanog i na smrt pretučenog čovjeka zaobišli.
Jednostavno su s jedne prešli na drugu stranu ceste.
Samarijanac je treća osoba koja tu prolazi.
Samarijanci su u dugotrajnom i neprestanom sukobu sa Židovima.
Zato je Isusova priča za njegovu publiku u to vrijeme trebala biti šokantna.
Ta … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/čiji-sam-ja-bližnji/
Onima koji danas putuju izvan svoje zemlje najbolje je putovati sa što manje prtljage. Dugi redovi čekanja, mučne kontrole prtljage, povećane mjere sigurnosti, neprestani osjećaj straha ili barem zabrinutosti po pitanju sigurnosti, često današnja putovanja čine – neugodnima.
Današnje Evanđelje govori o Isusu koji na put šalje 72 svoja sljedbenika.
Šalje ih neka idu i dijele Evanđelje s onima koji nikada nisu čuli poruku spasenja.
Oni će utrti put za Isusa dok on putuje prema Jeruzalemu.
Isus im govori: „Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće.“ (10,4)
Govori im neka na put ne nose veliku prtljagu.
Nije to bio ugodan izlet, neko luksuzno putovanje.
Bila je to opasna misija.
Kako će preživjeti?
Trebali su se osloniti na Božju providnost i kao odgovor na njihovu poslušnost sve njihove potrebe biti će i uslišane.
I mi smo stavljeni pred izazov širenja Božje riječi ovim svijetom.
Kao i onoj 72-jici, koje je sam Isus poslao, i nama je potrebno svjetlo na našem putu. Često su naša osjetila otupljena kada je u pitanju naša kršćanska dužnost i često smo preopterećeni različitim ovo-svjetskim brigama i težnjama, pa za svoju životnu misiju ili nemamo volje ili nemamo snage.
Zato trebamo sa sebe zbaciti sav taj teret … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/što-to-nosimo/
Isus se približava Jeruzalemu.
Kralj se približava svojoj sudbini muke i smrti.
Život njegovih učenika je putovanje, neprestano hodočašće prema križu i svi oni koji slijede Isusa na tom putu mogu očekivati da ono što se dogodi njemu da se može dogoditi i njima.
Ali zar im Isus to već nije jasno najavio?
Prvo mjesto gdje bi na svom putu Isus trebao zastati jest neko samarijansko selo. Mržnja između Židova i Samarijanaca već traje preko 700 godina i Samarijanci ne žele imati ništa s onim koji ide u Jeruzalem.
Njihovo odbijanje gostoprimstva učenici bi „nagradili“ spaljivanjem, za što Isus nema ni malo razumijevanja.
Pojavljuju se i neki koji su zainteresirani poći s Nazarećaninom.
Međutim svi imaju nekog neodgodivog posla, za što Isus nema ni malo razumijevanja.
Budimo iskreni, prepoznali smo se i u jednima i u drugima, zar ne?
I vi i ja tako smo nalik Samarijancima.
Nema nikog među nama tko nije barem jednom u nekoj prigodi mirno i glatko odbio primiti Isusa.
A koliko smo tek nalik onima koji uvijek imaju neka preča posla od biti s Isusom.
I danas mi čujemo kako nas Isus zove i mi točno znamo što će nas priupitati, pa mi ipak ustrajavamo u svome odbijanju ili u … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/cijena-sljedbeništva/
-
30 studeni.
30 dana blokade.
Na Facebooku.
To je u redu. Otišao sam u neprijateljsko dvorište i radio sam ono što se njima ni najmanje ne sviđa.
Normalno da su me potjerali. Predugo su me i trpili.
Dobro da ovaj mjesec nema 60 dana. Možda bi me blokirali do veljače.
Nisam ni Nostradamus, a ponajmanje vidoviti Milan, ali sam ipak sa sigurnošću javio svima koji prate moje objave kako uskoro slijedi blokada mojih profila.
Bližio se je taj zloguki „29 novembar“ dan kada je general Slobodan Praljak, ispivši smrtonosni otrov, svih nas stavio na kušnju.
Mogli smo birati. Šutjeti ili govoriti. I ja sam imao pravo na izbor. Biti sluga, rob, pozemljar i prešutjeti taj dan i tako izbjeći „oganj i mač“ (blokadu profila) gospodara medija ili sam mogao ostati dosljedan sebi i poslušati svoje srce.
Jasno vam je što sam napravio. Ja drugačije niti znam niti mogu.
Za razliku od nekih koji su uredno preskočili taj dan na kalendaru i koji su „mrtvi hladni“ prešutjeli što se je toga dana, prije godinu dana, dogodilo u kolektivnoj svijesti i povijesti mog (i njihovog) naroda.
Ovo su gadna vremena. Svi smo odgovorni za ono što činimo ali i za ono što ne činimo. A mogli … Read More
Je li Krist možda postao nevidljiv svome vikaru?
Steve Skojec / OnePeter5
Nadbiskup Carlo Maria Viganò, čiji je svjedočenje na 11-stranica u kolovozu potreslo Crkvu sve do Apostolske Stolice, danas je objavio novu izjavu, izazivajući Papu Franju zbog njegove šutnje pred optužbama da je bio sudionik u pokriću počinitelja klerikalnog seksualnog zlostavljanja.
……………………………………………………………….
U svojoj novoj izjavi Viganò kaže kako je njegova odluka da otkrije “te teške činjenice” bila za njega “najbolnija i najozbiljnija odluka” koju je ikad napravio u svom životu.“Napravio sam to”, piše Viganò, “nakon dugog razmišljanja i molitve, tijekom mjeseci duboke patnje i tjeskobe, tijekom lavine neprestano nadolazećih vijesti o strašnim događajima, o tisućama uništenih nevinih žrtava i poremećenih zvanja i života mladih svećenika i vjernika.”
Viganò kaže da, iako je dio onoga što je otkrio bilo pokriveno papinskom tajnom, “svrha svake tajne, uključujući i papinsku tajnu, jest zaštititi Crkvu od njezinih neprijatelja, a ne prikrivati i tako postati sudionik u zločinima koje su počinili neki od njezinih članova.“
Nadalje, „kako kaže katekizam Katoličke crkve (čl. 2491), pečat tajnosti nije obvezujući kada se vrlo teška šteta može izbjeći samim otkrivanjem istine. Samo pečat ispovijedi mogao bi opravdati moju šutnju.”
Imajući u vidu činjenicu da ni papa ni kardinali nisu porekli bilo koju činjenicu danu … Read More
Vidiš … sad kad se svi upiredu za te’ složit šta boji nekrolog (ajme koja gruba rič, a…?) i kad nabrajadu tvoje pisme… kada pribiru po svojin uspomenan kad i di ih je takla koja tvoja rič… kada te kuju u zvizde i govoridu o „kozmičkon dalmatincu“ (pravo da ti rečen pojma neman šta bi to tribalo bit’)… ja te se sićan i padaš mi na pamet… ne po pismama…
… nego po – ŠKINI!Po rišpetu kojega si steka’ svojin karakteron i to tamo di mi u Split čovika najbo’je sinjamo… na mali balun…
Sićan se, neko te je doveja među nas koji smo, petkon popodne, igrali mali balun (o’ šponde) u onu dvoranu (a bi’ će je sorili) između „socijalnoga“ i ‘otela „Marjan“… rekli su „minjat’ će jednoga koji nije moga doć’“?!
… Oliver?
Mali balun?
Alo? … pa mi ne pivamo petkon popodne… MI SE CIPAMO!Mi smo bili klapa koja je u tu dvoranu, u kraj šetemane, igrala „tuta forca“, do istrebljenja… došli bi izbacit iz sebe sve svoje muke i nevo’je, sve svoje komplekse i frustracije, došli bi se opotit, odigrat, ostat živ, popit biru, zapalit španjulet i razić’ se do idućega petka…
Brat kontra brata… rođak kontra rođaka… prijate’j kontra prijate’ja… brez milosti…
Mislija … Read More
ŽELJEZNA MEDALJA
Znate li da je u određenom razdoblju ljudske povijesti željezo bilo vrednije od zlata? Koristilo se u početku isključivo u religijske svrhe kao dragocjeni višak u proizvodnji bronce. Kad su ga ljudi počeli taliti i taj je proces zahtijevao ogroman trud i vrlo visoke temperature.
Zlato se moglo taliti i oblikovati bez prevelike muke, a željezni mačevi predstavljali su najveću dragocjenost.
Nekako sam se spontano večeras sjetila te činjenice dok sam promatrala one pokisle pijetlove kako dižu uvis zlatni trofej.Pa naravno! Ionako su naši momci djelovali kao da su pali na ovo prvenstvo iz neke druge dimenzije, nekog drugog vremena, nekih drugih vrijednosti. Vitezovima na paše zlatni nakit nego željezni mačevi.
Njihova medalja izvana ima srebrni sjaj, no budite sigurni da je željezna. Željezan je u njoj trud, muka, srčanost,htijenje, znoj, radost i suze. Nismo tome svjedočili samo mi, njihovu posebnost uočio je i zavolio je cijeli svijet.
Brojevi kažu da je pobjednik bio netko drugi. Srca kažu da ipak nije.
Ne plači, Luka. Da se nisi usudio plakati.Mogu podnijeti svačije suze, samo ne tvoje.Ne želim gledati kremenog dečka s Velebita tužnog, ne dok stoji na vrhu svijeta, skupa sa svojim malenim ponosnim narodom.Zbog tebe smo tu,tebe i tvojih momaka.Direktno ste nastavili hodati cestom koju … Read More
Ne mi večeras nismo poraženi.
Mi večeras nismo izgubili.
Jer mi smo odavno poraženi.
Utakmicu, daleko važniju od večerašnje, mi smo izgubili i to predajom bez borbe još 2000. godine.A ovo danas je bila pobjeda.
Jer vratili smo zajedništvo. Vratili smo vjeru u sebe.
I ako pameti imamo shvatili smo kojim putem nam je ići.Današnje finale je tako zorno pokazalo što je to čovjekov život. Bio si bolji. Nadigrao si suparnika u svim elementima igre. Dominirao si. I na kraju si izgubio.
Zašto?
To pitanje će večeras biti na mnogim usnama.
Zašto smo izgubili?
Bože gdje si bio?
Pa mi smo se tebi tako žarko molili?
Zašto si nas ostavio?I naravno ljudi, koji tako razmišljaju, biti će frustrirani, razočarani… pa neki i očajni. Tolike molitve, a Bog ni prstom da mrdne. Pobjedu odnosi sretniji i spretniji.
A ja kažem da je to u redu. Jer to je igra. Igra koju je osmislio ovaj svijet i koja se igra po pravilima ovoga svijeta. A nama je biti u svijetu a ne biti od svijeta. Laže onaj koji kaže da mu je sve jedno poraz ili pobjeda. Nikom normalnom nije sve jedno. Ali pametan čovjek uvijek više nauči u porazu nego u pobjedi.
Pusti filozofiju, kažete vi.
Daj nam pobjedu.
Mi se želimo radovati. Plesati. Pjevati.Pa radujte … Read More
Malo manje od sata dijeli me od početka gledanja finalne utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva. Po svemu trebao bih biti nervozan, nabrijan, uzbuđen… ali ne… ja miran… najmirniji od svih 6 do sada odgledanih utakmica… kao da nije finale… borba za vrh nogometnog Olimpa… i jasno mi je… zašto me ne trese navijačka groznica…
…zato jer je nogomet postao sredstvo a ne cilj…
…moji „vatreni“ su pokorili svijet nogometa i sada je samo pitanje hoće li pokoriti svijet u kojem mi Hrvati živimo.
„Vatreni“ su učinili svoje. Dobili su misiju i ispunili su tu misiju. Igrali su za nas. Možda oni toga nisu ni svjesni ali doći će dan kada će sve biti jasno kao u podne.
Današnje čitanje iz evanđelja po Marku govori „Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.“ (Marko 6, 7-9)
„Vatreni“ su odbacili svu prtljagu ovoga svijeta. Prtljagu koja bi ih sputavala na putu koji je bio pred njima. Odbacili su oholost, samodovoljnost, odbacili su bahatost i samozaljubljenost. Odbacili su slavu ovog propalog svijeta … Read More
Ne dozvolite reverziju svoje vrijednosti…
Ne ovaj put!!
Psihološki se pripremite na ono što će se ponovo pokušati a već se jednom dogodilo.
Na vrijeme se pripremite.Da … da ne odudaraju puno i oni su obukli dresove…
Oni isti koji su kontra volje naroda izglasali IK.
Oni isti koji već dvadeset i nešto godina drže u rukama DORH i pravosuđe i njime selektivno
odstranjuju s ulice bakice koje prodaju sir.
Oni koji zapošljavaju podobne.
Oni kojima je petokraka OK.
Oni koji bi zabranili Referendume.
Oni koji useljavaju migrante a izbacuju ljude iz njihovih kuća i protjeruju ih van.
Oni koji su zatvorili arhive.
Uništili privredu.
Oni koji su u TV kuće i novine postavili provjerene čuvare njihovog elitizma.
Oni koji vas zovu marginalcima.Ovo nije njihova pobjeda.
Štoviše, učinili su sve da do nje ne dođe.
Onim slabima sada će naslovnice prodavati priče o navijačima iz “komšulika“
UZMP ce mirovati par dana.
A onda ce krenuti.
Isto kao i nakon Oluje.Labrador je i tekako živ i dobro je.
Samo malo manje laje ovih dana.
Gazda mu je brnjicu stavio da bijesan ne ugriza.
Lukavo i proračunato.Taj isti Labrador je uspio
da 23 godine kasnije
nema ni jednog heroja Domovinskog rata.
Da se o njemu u tri rečenice uči u školi.
I da narod pobijesni na spomen braniteljskih mirovina.To čeka i Dalića i nove heroje.
Oni su im nova … Read More -
https://www.mixcloud.com/animaradio/kucajte/
Marta i Marija postale su simboli za dva moguća stava prema životu, za dvije sile u čovjeku i u čovječanstvu kao cjelini, za dva oblika zabrinutosti.
Marta je zabrinuta.
Marta brine za “mnogo stvari” ali sve te stvari imaju svoj kraj.
One su preliminarne, prolazne i prijelazne.
Marija brine samo oko “jedne stvari” koja je beskonačna, krajnja i trajna.
Martin put, njezin način razmišljanja nije nam mrzak. Naprotiv, to je način, to je put kojim hodi ovaj naš svijet i po kojem i funkcionira. To je pokretačka snaga koja održava i obogaćuje društveni i gospodarski život.
Bezbroj je briga u našim životima koje zahtijevaju našu pozornost, predanost, našu strast. Ali one ne zahtijevaju od nas beskonačnu pozornost, bezuvjetnu predanost i krajnju strast. One jesu važne, često jako važne, i za vas i za mene i za čitavo čovječanstvo. Ali one nisu krajnje, ultimativno važne.
I zato Isus i hvali Mariju, a ne Martu.
Marija je izabrala “ono parvo”, izabrala je ono što čovjeku treba, jedinu stvar koja ima konačan značaj za čovjeka.
Što je to ili što to znači brinuti o nečemu?
To znači da smo u to uključeni, da je dio nas u tome, da mi u tome sudjelujemo sa svojim srcem. A znači čak i više … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/bolji-dio/
Današnje čitanje iz Evanđelja po Luki govori o milosrdnom ili o dobrom Samarijancu. Možda bi bilo bolje reći o „Samarijancu koji je bio voljan pomoći“, jer ustvari mi ne znamo je li on dobra osoba.
Čak ako čovjek nije upoznat s poviješću neprijateljstava između Židova i Samarijanaca, odmah shvati da ovaj čovjek čini nešto dobro, a pretpostavka je da bi trebao biti loš i onda dolazimo do zaključka da dobri ljudi nisu loši – oni samo ne čine dobre stvari.
Priču jako dobro znamo.
Čovjek putuje opasnom Jerihonskom cestom, koja je duga nešto manje od 30 kilometara i koja povezuje Jerihon i Jeruzalem. Zvali su je „cesta krvi“, jer je bila okupljalište brojnih pljačkaša, koji su koristili njezinu strminu, vijugavosti i grubost terena za svoje zasjede.
Na toj cesti čovjek je opljačkan, pretučen i bačen pokraj puta.
Neki dobri Židovi su tuda prolazili: svećenik, pa levit.
Obojica su brižni sljedbenici i poštovatelji židovskih zakona.
Ali oni su opljačkanog i na smrt pretučenog čovjeka zaobišli.
Jednostavno su s jedne prešli na drugu stranu ceste.
Samarijanac je treća osoba koja tu prolazi.
Samarijanci su u dugotrajnom i neprestanom sukobu sa Židovima.
Zato je Isusova priča za njegovu publiku u to vrijeme trebala biti šokantna.
Ta … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/čiji-sam-ja-bližnji/
Onima koji danas putuju izvan svoje zemlje najbolje je putovati sa što manje prtljage. Dugi redovi čekanja, mučne kontrole prtljage, povećane mjere sigurnosti, neprestani osjećaj straha ili barem zabrinutosti po pitanju sigurnosti, često današnja putovanja čine – neugodnima.
Današnje Evanđelje govori o Isusu koji na put šalje 72 svoja sljedbenika.
Šalje ih neka idu i dijele Evanđelje s onima koji nikada nisu čuli poruku spasenja.
Oni će utrti put za Isusa dok on putuje prema Jeruzalemu.
Isus im govori: „Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće.“ (10,4)
Govori im neka na put ne nose veliku prtljagu.
Nije to bio ugodan izlet, neko luksuzno putovanje.
Bila je to opasna misija.
Kako će preživjeti?
Trebali su se osloniti na Božju providnost i kao odgovor na njihovu poslušnost sve njihove potrebe biti će i uslišane.
I mi smo stavljeni pred izazov širenja Božje riječi ovim svijetom.
Kao i onoj 72-jici, koje je sam Isus poslao, i nama je potrebno svjetlo na našem putu. Često su naša osjetila otupljena kada je u pitanju naša kršćanska dužnost i često smo preopterećeni različitim ovo-svjetskim brigama i težnjama, pa za svoju životnu misiju ili nemamo volje ili nemamo snage.
Zato trebamo sa sebe zbaciti sav taj teret … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/što-to-nosimo/
Isus se približava Jeruzalemu.
Kralj se približava svojoj sudbini muke i smrti.
Život njegovih učenika je putovanje, neprestano hodočašće prema križu i svi oni koji slijede Isusa na tom putu mogu očekivati da ono što se dogodi njemu da se može dogoditi i njima.
Ali zar im Isus to već nije jasno najavio?
Prvo mjesto gdje bi na svom putu Isus trebao zastati jest neko samarijansko selo. Mržnja između Židova i Samarijanaca već traje preko 700 godina i Samarijanci ne žele imati ništa s onim koji ide u Jeruzalem.
Njihovo odbijanje gostoprimstva učenici bi „nagradili“ spaljivanjem, za što Isus nema ni malo razumijevanja.
Pojavljuju se i neki koji su zainteresirani poći s Nazarećaninom.
Međutim svi imaju nekog neodgodivog posla, za što Isus nema ni malo razumijevanja.
Budimo iskreni, prepoznali smo se i u jednima i u drugima, zar ne?
I vi i ja tako smo nalik Samarijancima.
Nema nikog među nama tko nije barem jednom u nekoj prigodi mirno i glatko odbio primiti Isusa.
A koliko smo tek nalik onima koji uvijek imaju neka preča posla od biti s Isusom.
I danas mi čujemo kako nas Isus zove i mi točno znamo što će nas priupitati, pa mi ipak ustrajavamo u svome odbijanju ili u … Read Morehttps://www.mixcloud.com/animaradio/cijena-sljedbeništva/
