Kada se suočimo s nekom novom realnošću onda imamo na raspolaganju najmanje tri opcije kako reagirati.

Skoro pa da je sigurno da ćemo i odabrati baš jednu od tih opcija.

Možemo ostati zbunjeni. Zatečeni.

Možemo dopustiti da nas taj događaj jednostavno obori s nogu i onda možemo nijemo stajati. Bez riječi. U tišini.

Možemo na sva usta poricati.

Možemo se suočiti sa činjenicama i jednostavno ih ignorirati.

Kao da ne postoje.

Možemo, možda polako, pripustiti u sebe tu novu informaciju.

Može nas ona oboriti s nogu, ali mi se možemo pridignuti.

Možemo prigrliti tu novu istinu i onda možemo krenuti kroz dug, ponekad jako bolan proces preispitivanja svojega života u svijetlu tih novih dokaza.

To je uskršnji izbor.

Kada se suočimo sa nevjerojatnom objavom da je Isus uskrsnuo od mrtvih onda čovjek može postupati poput agnostika i biti ciničan govoreći kako pojma nema što bi s tom informacijom.

Uostalom koga je uopće i briga?

Najlakše je sve poricati.

Tvrditi kako je čitava stvar obična fikcija, fantazija, pusta želja pobožnih ljudi koja se nikada nije ustvari ni dogodila.

Ili možemo nadvladati šok i tu činjenicu početi prihvaćati.

Međutim ovdje vas moram upozoriti.

Ukoliko mislite prihvatiti istinu Isusova uskrsnuća onda morate dopustiti da vas … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/pascha-2019/

Počelo je u pustinji.

Završiti će se u gradu.

Počelo je na mjestu gdje su sve moguće definicije stavljene u stranu.

Tu, u pustinji, on se je morao suočiti sa svojim napastima.

Sve će se završiti u gradu gdje su ljudi i institucije stvorili svoj vlastiti poredak i gdje su uspostavili svoje definicije.

Početak je obilježio glas s neba koji je rekao:

„Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina“.

Kraj će najaviti bijesna gomila uzvicima:

„Daj nam Barabu, razapni Isusa!“

I jesu ga razapeli.

Ono što čovjeka šokira jest kako su se brzo i lako pokliči: „Hosana!“ promijenili u uzvike: „Raspni ga!“

Ono što čovjeka šokira jest kako nešto što je započelo tako dobro, završi tako loše.

Slušajući čitanja na Cvjetnicu čovjeku se učini kao da gleda film koji nije završio onako kako je trebao završiti.

Nedavno je objavljena priča o osobi koja je kao dijete običavala vraćati se u kino i ponovno gledati filmove koji su loše završili. Dugo je to trajalo. Ta je osoba vjerovala da postoji neki drugačiji kraj za te filmove, neka druga, alternativna, završna rola filma koju operater, ako želi, može pokazati publici.

Čovjek i u svezi događaja na Cvjetnicu ima isti dojam.

Ali tu nema nikakvog drugačijeg završetka.

Svake godine mi dolazimo u crkvu i … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/sve-naše-izdaje/

„Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu.“
(Jakov 1, 19)
U Jakovljevoj poslanici, jezik se uspoređuje s kormilom broda. Kormilo je jedan od najmanjih dijelova na brodu, ali je nevjerojatno važno jer upravlja pravcem kojim se kreće plovilo. Isto tako, naš je jezik jedan od najmanjih dijelova našeg tijela, ali ima nevjerojatnu kontrolu nad pravcem kojim se kreće naš život. Iz tog razloga, Biblija ima mnogo toga za reći o tome kako bismo trebali koristiti naše riječi.
Naše riječi bi trebale podići, ohrabriti i izgrađivati. (Efežanima 4, 29)
Trebamo koristiti meke, a ne grube riječi. (Izreke 15, 1)
Trebali bismo biti spori u govoru. (Jakov 1, 19)
Zašto toliko uputa kako koristiti riječi koje izlaze iz naših usta?
Zato što su naše riječi moćnije nego što smo mi ponekad možemo njima vladati. Kao što moć može dovesti do života, ona također može dovesti i do smrti.
Napravite brzu inventuru, napravite popis, riječi koje ste govorili u posljednje vrijeme. Jeste li krivi za prigovaranje, sarkastične štetne primjedbe, ogovaranje, prigovaranje, prepiranje ili negativne riječi koje ruše, a ne grade?
Pozivam vas da danas učinite više svjesnog napora kako biste bili sigurni da koristite svoje riječi onako kako je to Bog … Read More

OVO JE SVIJETU NESHVATLJIVO:
Evo zašto obitelj Rončević nikad neće odustati od prodaje kuće!
Mediji izbjegavaju govoriti da je obitelj Rončević sve svoje predala Bogu!
Najveće čudo ove korizme svakako je Mila Rončević, djevojčica oboljela od leukemije a koja je cijeloj Hrvatskoj dala priliku za korizmenu ljubav, za dobro, za milost i milosrđe, za val ljudskosti koji je toliko bio potreban ne samo njoj nego i svim onim ljudima koji su sudjelovali svojim molitvama i milosrđem za taj jedan mali predivan život i poslužili Gospodinu da učini čudo!

Otac male Mile čak napominje da nam je svima bila potrebna Mila da se u ovoj korizmi očistimo svojih grijeha u izjavi prepunoj čudesne vjere koju samo Gospodin može dati srcu, a koju ovaj svijet teško razumije.

„Bog nam ne jamči da će Mila ozdraviti, ali znamo kamo će ona ako sve to za nas ne završi sretno. I zato se ne bojim za malenu, ali bi mi bilo jako teško da ode, pogotovo nakon što je ujedinila cijelu Hrvatsku, spasila neku drugu djecu i nama dala priliku da se očistimo od nekih svojih grijeha“ – rekao je Milin otac za Večernji list.

Dodali su i da je nemoguće nagovoriti ih da prodaju kuću jer nisu u pitanju oni, nego ZAVJET koji su dali … Read More

NIKOLINA NAKIĆ – U MEĐUGORJU SAM DOŽIVJELA ČUDO!

— Nikolina Nakić – Glasnik
Nedavno sam imala priliku razgovarati s jednom vjerskom skupinom koja me zdušno pokušala uvjeriti kako se čuda više ne događaju, kako je vrijeme rezervirano za čuda bilo ono za života našeg Gospodina Isusa Krista i njegovih apostola.

………………………………………………………………………………………………………………………….

Iako sam duboko osjećala prazninu i tugu tih njihovih uvjerenih riječi – znajući s jedne strane da ih tako njihovi „starješine“ drže u pokornosti jer na taj način prividno anuliraju razne pojave koje se ne mogu znanstveno objasniti, primjerice marijanska ukazanja, stigme ili pak euharistijska čuda. S druge strane, bilo mi je bolno jasno kako ograničavaju živoga Boga u njegovoj ljubavi i stalnom djelovanju prema čovjeku – jednom uspostavljena i vječna Božja prisutnost među nama, ono Božje „ja sam s vama do konca svijeta“ znači upravo to: da je žarka molitva Bogu draga i ugodna na jednaki način danas kao i prije dvadesetak stoljeća.

Tako sam odlučila tim ljudima pripovijedati o Međugorju, točnije o svojem doživljaju tog istovremeno i voljenog i osporavanog hercegovačkog svetišta. Ako su me mogli uvjeravati da čuda više ne postoje, mogla sam i ja barem pokušati ispričati svoju stranu priče.

Međugorje sam posjetila kao već potpuno obraćena i oblikovana vjernica – moje … Read More

Pismoznanci i farizeji dovedoše Isusu ženu koja je bila zatečena u preljubu i postaviše je u sredinu.

Htjedoše biti sigurni da optužba ne će biti „rekla-kazala“, pa rekoše Isusu da su je uhvatili „na djelu“.

I podsjetiše Isusa na Mojsijeve riječi da takvu ženu treba kamenovati.

“Što ti na to kažeš?”

Naravno nisu oni doveli ženu Isusu kako bi poštivali Mojsijev zakon, nego su je doveli kako bi uvukli Isusa u stupicu.

U biti Mojsije o ovome govori daleko više nego što su oni naveli.

„Ako se koji čovjek zateče gdje leži sa ženom udatom za drugoga, neka oboje – i čovjek koji je ležao sa ženom i sama žena – budu smaknuti. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz Izraela.“

(Ponovljeni zakon 22,22)

Farizeji su očito nešto iz ovoga zakona zaboravili.

Doveli su ženu ali gdje je čovjek?

Možda je pobjegao prije nego što su ga uspjeli uloviti.

Možda je bio neka „poznata faca“, pa su se bojali upetljati ga u svoje smicalice ili je i onda kao i danas vrijedilo nepisano pravilo da se za ove stvari uglavnom sva krivnja svaljuje na ženu?

“Što ti na to kažeš?”

Ako Isus kaže „Kamenujte je!“, doći će u sukob s Rimljanima zato što je uzeo zakon … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/jad-i-milosrđe/

30 studeni.

30 dana blokade.

Na Facebooku.

To je u redu. Otišao sam u neprijateljsko dvorište i radio sam ono što se njima ni najmanje ne sviđa.

Normalno da su me potjerali. Predugo su me i trpili.

Dobro da ovaj mjesec nema 60 dana. Možda bi me blokirali do veljače.

Nisam ni Nostradamus, a ponajmanje vidoviti Milan, ali sam ipak sa sigurnošću javio svima koji prate moje objave kako uskoro slijedi blokada mojih profila.

Bližio se je taj zloguki „29 novembar“ dan kada je general Slobodan Praljak, ispivši smrtonosni otrov, svih nas stavio na kušnju.

Mogli smo birati. Šutjeti ili govoriti. I ja sam imao pravo na izbor. Biti sluga, rob, pozemljar i prešutjeti taj dan i tako izbjeći „oganj i mač“ (blokadu profila) gospodara medija ili sam mogao ostati dosljedan sebi i poslušati svoje srce.

Jasno vam je što sam napravio. Ja drugačije niti znam niti mogu.

Za razliku od nekih koji su uredno preskočili taj dan na kalendaru i koji su „mrtvi hladni“ prešutjeli što se je toga dana, prije godinu dana, dogodilo u kolektivnoj svijesti i povijesti mog (i njihovog) naroda.

Ovo su gadna vremena. Svi smo odgovorni za ono što činimo ali i za ono što ne činimo. A mogli … Read More

Je li Krist možda postao nevidljiv svome vikaru?

Steve Skojec / OnePeter5

Nadbiskup Carlo Maria Viganò, čiji je svjedočenje na 11-stranica u kolovozu potreslo Crkvu sve do Apostolske Stolice, danas je objavio novu izjavu, izazivajući Papu Franju zbog njegove šutnje pred optužbama da je bio sudionik u pokriću počinitelja klerikalnog seksualnog zlostavljanja.

……………………………………………………………….
U svojoj novoj izjavi Viganò kaže kako je njegova odluka da otkrije “te teške činjenice” bila za njega “najbolnija i najozbiljnija odluka” koju je ikad napravio u svom životu.

“Napravio sam to”, piše Viganò, “nakon dugog razmišljanja i molitve, tijekom mjeseci duboke patnje i tjeskobe, tijekom lavine neprestano nadolazećih vijesti o strašnim događajima, o tisućama uništenih nevinih žrtava i poremećenih zvanja i života mladih svećenika i vjernika.”

Viganò kaže da, iako je dio onoga što je otkrio bilo pokriveno papinskom tajnom, “svrha svake tajne, uključujući i papinsku tajnu, jest zaštititi Crkvu od njezinih neprijatelja, a ne prikrivati i tako postati sudionik u zločinima koje su počinili neki od njezinih članova.“

Nadalje, „kako kaže katekizam Katoličke crkve (čl. 2491), pečat tajnosti nije obvezujući kada se vrlo teška šteta može izbjeći samim otkrivanjem istine. Samo pečat ispovijedi mogao bi opravdati moju šutnju.”

Imajući u vidu činjenicu da ni papa ni kardinali nisu porekli bilo koju činjenicu danu … Read More

Vidiš … sad kad se svi upiredu za te’ složit šta boji nekrolog (ajme koja gruba rič, a…?) i kad nabrajadu tvoje pisme… kada pribiru po svojin uspomenan kad i di ih je takla koja tvoja rič… kada te kuju u zvizde i govoridu o „kozmičkon dalmatincu“ (pravo da ti rečen pojma neman šta bi to tribalo bit’)… ja te se sićan i padaš mi na pamet… ne po pismama…
… nego po – ŠKINI!

Po rišpetu kojega si steka’ svojin karakteron i to tamo di mi u Split čovika najbo’je sinjamo… na mali balun…

Sićan se, neko te je doveja među nas koji smo, petkon popodne, igrali mali balun (o’ šponde) u onu dvoranu (a bi’ će je sorili) između „socijalnoga“ i ‘otela „Marjan“… rekli su „minjat’ će jednoga koji nije moga doć’“?!

… Oliver?
Mali balun?
Alo? … pa mi ne pivamo petkon popodne… MI SE CIPAMO!

Mi smo bili klapa koja je u tu dvoranu, u kraj šetemane, igrala „tuta forca“, do istrebljenja… došli bi izbacit iz sebe sve svoje muke i nevo’je, sve svoje komplekse i frustracije, došli bi se opotit, odigrat, ostat živ, popit biru, zapalit španjulet i razić’ se do idućega petka…

Brat kontra brata… rođak kontra rođaka… prijate’j kontra prijate’ja… brez milosti…

Mislija … Read More

ŽELJEZNA MEDALJA

Znate li da je u određenom razdoblju ljudske povijesti željezo bilo vrednije od zlata? Koristilo se u početku isključivo u religijske svrhe kao dragocjeni višak u proizvodnji bronce. Kad su ga ljudi počeli taliti i taj je proces zahtijevao ogroman trud i vrlo visoke temperature.

Zlato se moglo taliti i oblikovati bez prevelike muke, a željezni mačevi predstavljali su najveću dragocjenost.

Nekako sam se spontano večeras sjetila te činjenice dok sam promatrala one pokisle pijetlove kako dižu uvis zlatni trofej.Pa naravno! Ionako su naši momci djelovali kao da su pali na ovo prvenstvo iz neke druge dimenzije, nekog drugog vremena, nekih drugih vrijednosti. Vitezovima na paše zlatni nakit nego željezni mačevi.

Njihova medalja izvana ima srebrni sjaj, no budite sigurni da je željezna. Željezan je u njoj trud, muka, srčanost,htijenje, znoj, radost i suze. Nismo tome svjedočili samo mi, njihovu posebnost uočio je i zavolio je cijeli svijet.

Brojevi kažu da je pobjednik bio netko drugi. Srca kažu da ipak nije.

Ne plači, Luka. Da se nisi usudio plakati.Mogu podnijeti svačije suze, samo ne tvoje.Ne želim gledati kremenog dečka s Velebita tužnog, ne dok stoji na vrhu svijeta, skupa sa svojim malenim ponosnim narodom.Zbog tebe smo tu,tebe i tvojih momaka.Direktno ste nastavili hodati cestom koju … Read More

Ne mi večeras nismo poraženi.
Mi večeras nismo izgubili.
Jer mi smo odavno poraženi.
Utakmicu, daleko važniju od večerašnje, mi smo izgubili i to predajom bez borbe još 2000. godine.

A ovo danas je bila pobjeda.
Jer vratili smo zajedništvo. Vratili smo vjeru u sebe.
I ako pameti imamo shvatili smo kojim putem nam je ići.

Današnje finale je tako zorno pokazalo što je to čovjekov život. Bio si bolji. Nadigrao si suparnika u svim elementima igre. Dominirao si. I na kraju si izgubio.

Zašto?
To pitanje će večeras biti na mnogim usnama.
Zašto smo izgubili?
Bože gdje si bio?
Pa mi smo se tebi tako žarko molili?
Zašto si nas ostavio?

I naravno ljudi, koji tako razmišljaju, biti će frustrirani, razočarani… pa neki i očajni. Tolike molitve, a Bog ni prstom da mrdne. Pobjedu odnosi sretniji i spretniji.

A ja kažem da je to u redu. Jer to je igra. Igra koju je osmislio ovaj svijet i koja se igra po pravilima ovoga svijeta. A nama je biti u svijetu a ne biti od svijeta. Laže onaj koji kaže da mu je sve jedno poraz ili pobjeda. Nikom normalnom nije sve jedno. Ali pametan čovjek uvijek više nauči u porazu nego u pobjedi.

Pusti filozofiju, kažete vi.
Daj nam pobjedu.
Mi se želimo radovati. Plesati. Pjevati.

Pa radujte … Read More

Malo manje od sata dijeli me od početka gledanja finalne utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva. Po svemu trebao bih biti nervozan, nabrijan, uzbuđen… ali ne… ja miran… najmirniji od svih 6 do sada odgledanih utakmica… kao da nije finale… borba za vrh nogometnog Olimpa… i jasno mi je… zašto me ne trese navijačka groznica…

…zato jer je nogomet postao sredstvo a ne cilj…

…moji „vatreni“ su pokorili svijet nogometa i sada je samo pitanje hoće li pokoriti svijet u kojem mi Hrvati živimo.

„Vatreni“ su učinili svoje. Dobili su misiju i ispunili su tu misiju. Igrali su za nas. Možda oni toga nisu ni svjesni ali doći će dan kada će sve biti jasno kao u podne.

Današnje čitanje iz evanđelja po Marku govori „Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.“ (Marko 6, 7-9)

„Vatreni“ su odbacili svu prtljagu ovoga svijeta. Prtljagu koja bi ih sputavala na putu koji je bio pred njima. Odbacili su oholost, samodovoljnost, odbacili su bahatost i samozaljubljenost. Odbacili su slavu ovog propalog svijeta … Read More

Ne dozvolite reverziju svoje vrijednosti…
Ne ovaj put!!
Psihološki se pripremite na ono što će se ponovo pokušati a već se jednom dogodilo.
Na vrijeme se pripremite.

Da … da ne odudaraju puno i oni su obukli dresove…
Oni isti koji su kontra volje naroda izglasali IK.
Oni isti koji već dvadeset i nešto godina drže u rukama DORH i pravosuđe i njime selektivno
odstranjuju s ulice bakice koje prodaju sir.
Oni koji zapošljavaju podobne.
Oni kojima je petokraka OK.
Oni koji bi zabranili Referendume.
Oni koji useljavaju migrante a izbacuju ljude iz njihovih kuća i protjeruju ih van.
Oni koji su zatvorili arhive.
Uništili privredu.
Oni koji su u TV kuće i novine postavili provjerene čuvare njihovog elitizma.
Oni koji vas zovu marginalcima.

Ovo nije njihova pobjeda.
Štoviše, učinili su sve da do nje ne dođe.
Onim slabima sada će naslovnice prodavati priče o navijačima iz “komšulika“
UZMP ce mirovati par dana.
A onda ce krenuti.
Isto kao i nakon Oluje.

Labrador je i tekako živ i dobro je.
Samo malo manje laje ovih dana.
Gazda mu je brnjicu stavio da bijesan ne ugriza.
Lukavo i proračunato.

Taj isti Labrador je uspio
da 23 godine kasnije
nema ni jednog heroja Domovinskog rata.
Da se o njemu u tri rečenice uči u školi.
I da narod pobijesni na spomen braniteljskih mirovina.

To čeka i Dalića i nove heroje.
Oni su im nova … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/pascha-2019/

Počelo je u pustinji.

Završiti će se u gradu.

Počelo je na mjestu gdje su sve moguće definicije stavljene u stranu.

Tu, u pustinji, on se je morao suočiti sa svojim napastima.

Sve će se završiti u gradu gdje su ljudi i institucije stvorili svoj vlastiti poredak i gdje su uspostavili svoje definicije.

Početak je obilježio glas s neba koji je rekao:

„Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina“.

Kraj će najaviti bijesna gomila uzvicima:

„Daj nam Barabu, razapni Isusa!“

I jesu ga razapeli.

Ono što čovjeka šokira jest kako su se brzo i lako pokliči: „Hosana!“ promijenili u uzvike: „Raspni ga!“

Ono što čovjeka šokira jest kako nešto što je započelo tako dobro, završi tako loše.

Slušajući čitanja na Cvjetnicu čovjeku se učini kao da gleda film koji nije završio onako kako je trebao završiti.

Nedavno je objavljena priča o osobi koja je kao dijete običavala vraćati se u kino i ponovno gledati filmove koji su loše završili. Dugo je to trajalo. Ta je osoba vjerovala da postoji neki drugačiji kraj za te filmove, neka druga, alternativna, završna rola filma koju operater, ako želi, može pokazati publici.

Čovjek i u svezi događaja na Cvjetnicu ima isti dojam.

Ali tu nema nikakvog drugačijeg završetka.

Svake godine mi dolazimo u crkvu i … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/sve-naše-izdaje/

Pismoznanci i farizeji dovedoše Isusu ženu koja je bila zatečena u preljubu i postaviše je u sredinu.

Htjedoše biti sigurni da optužba ne će biti „rekla-kazala“, pa rekoše Isusu da su je uhvatili „na djelu“.

I podsjetiše Isusa na Mojsijeve riječi da takvu ženu treba kamenovati.

“Što ti na to kažeš?”

Naravno nisu oni doveli ženu Isusu kako bi poštivali Mojsijev zakon, nego su je doveli kako bi uvukli Isusa u stupicu.

U biti Mojsije o ovome govori daleko više nego što su oni naveli.

„Ako se koji čovjek zateče gdje leži sa ženom udatom za drugoga, neka oboje – i čovjek koji je ležao sa ženom i sama žena – budu smaknuti. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz Izraela.“

(Ponovljeni zakon 22,22)

Farizeji su očito nešto iz ovoga zakona zaboravili.

Doveli su ženu ali gdje je čovjek?

Možda je pobjegao prije nego što su ga uspjeli uloviti.

Možda je bio neka „poznata faca“, pa su se bojali upetljati ga u svoje smicalice ili je i onda kao i danas vrijedilo nepisano pravilo da se za ove stvari uglavnom sva krivnja svaljuje na ženu?

“Što ti na to kažeš?”

Ako Isus kaže „Kamenujte je!“, doći će u sukob s Rimljanima zato što je uzeo zakon … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/jad-i-milosrđe/

Ali još je netko tu. Netko tko viri iza ugla. To je stariji sin.

Stariji sin uvijek vrijedan i uvijek vjeran. Satima u polju. Svojim trudima pomaže održati domaćinstvo na životu. I ne želi se time hvaliti. Miran i povučen.

Stariji sin predstavlja one koji su u našim crkvama tisućama godina, one koji su uvijek podmetali leđa i koji su izgrađivali kršćansku zajednicu na zemlji. Uvijek Nedjeljom na misi, nikada ne izostaju s proslava, u tišini daju milodare, rado volontiraju kad god je to potrebito – čvrsti stupovi društva.

Što to prolazima njihovom glavom kada vide Isusa kako čavrlja s prostitutkama, varalicama, lopovima, gubitnicima?

Sin Božji vidi kako se oni osjećaju. On koji pozna srca čitavog čovječanstva zna kako oni razmišljaju. On razumije njihovo prirodno oklijevanje kada netko želi poremetiti ustaljeni višestoljetni red i način postupanja.

Baš zbog njih Isus govori o starijem sinu.

I evo ga – stariji sin. Ruke mu još uprljane od teška posla u polju. Otkriva da je fešta u tijeku. Netko ga upozori – brat ti se je vratio kući. Ljutit odbiva ući iako zna da je običaj da najstariji sin uvijek ulazi u kuću i asistira ocu kao domaćinu. Stariji sin uvijek pozdravlja goste na proslavama.

Drugačije razmišljanje … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/tvoja-ruka/

 „Ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.“
Nije lako slušati ove riječi.

I to još od Isusa.

Nismo očekivali da bi on to mogao izgovoriti.

Ivan Krstitelj da.

Ali Isus?

Ne.

Ali to jesu Isusove riječi. Izravno s njegovih usana.

Ne izgovara ih Isus samo jednom nego čak dva puta u ovom relativno kratkom ulomku iz Evanđelja po Luki. I taj poziv odzvanja čitavim Svetim Pismom.

Čak 55 puta, u različitim formama, u Novom Zavjetu.

Obratite se.

Pokajte se.

Ili propadnite.

Pogode čovjeka ove riječi. Tako kratke i tako lišene svakog dvosmisla.
„Ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.“
Pa pomisli čovjek: „A šta to ima veze danas sa mnom? Zar ovaj svijet ne trubi povazdan „Ne žali, nemoj se kajati, ako se budeš kajao sutra će ti biti žao?”

Možda je nešto drugo poveznica? Možda smokva?

Da, možda smokva?

Smokva koju manje više svi volimo? Tisućama godina?

Smokve su se u ono doba često sadile u voćnjacima i vinogradima radi svojeg predivnog ploda.  Ali s ovom smokvom veliki su problemi.

Ne rađa.

Ogoljela.

Neplodna.

Jalova.

I što je još gore, ona iz tog siromašnog tla crpi velike količine hranjivih tvari, pa loza u vinogradu ne može napredovati.

Što se radi u takvim situacijama?

Sjeci. I baci … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/nestrpljenje/