https://www.mixcloud.com/animaradio/težak-život/

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje, uvid, dobro rasuđivanje. Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr: filia – ljubav, sofia – mudrost). Onaj ko se okreće mudrosti, nalazi vremena za duhovno usavršavanje, ne dopuštajući da ga “progutaju” zahtjevi praktičnog života. Tradicionalna predstava mudraca, po pravilu, podrazumijeva stare ljude.

(Izvor Wikipedija)

Ako bi posljednju rečenicu gornje definicije mudrosti prihvatili kao relevantnu onda bi naša situacija bila i više nego dobra. Naime naše društvo prema svim pokazateljima sve više stari, demografski mi postajemo društvo starih ljudi.

Znači, trebali bi iz dana u dan biti sve mudriji. Pametniji.

Trebalo bi nam iz dana u dan biti sve bolje i bolje. Na svim područjima života.

A tako definitivno nije.

Daleko smo od pameti i mudrosti.

Kaže narod, a ja narodu puno više vjerujem nego Wikipediji, „Sidina u glavu, pamet u stranu.“

Međutim ni narodu nije baš sve za vjerovati.

Kaže taj isti narod: „Mudar zna pametno šutjeti.“

Količina šutnje u Hrvatskoj je zastrašujuća a od mudrost ni glasa čuti nije.

I sada ti budi pametan. Ili mudar.

U modi su različita testiranja. Ponajviše inteligencije. Mjeri se pamet.

Ali nečija mudrost ili nečija ludost ne može se mjeriti količinom nekakvog znanja. Ne može se povezivati s bogatstvom,  društvenim … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/pozor/

 
„Ne moli za kišu ako ćeš prigovarati zbog blata.“
 

 „A, to ti ništa ne valja.“

„A, kako bi ti to napravio?“

„A, pojma nemam. Ali znam da ti to ništa ne valja.“

Ovaj dijalog ste čuli bezbroj puta.

Možda ste u jednom takvom i sudjelovali.

Bilo kao onaj koji prigovara ili onaj koji sve to strpljivo podnosi.

Jesmo li mi ljudi kronična zanovijetala?

Je li nama najvažnije žaliti se, grintati, brontulavati, mrmljati, ronjati, gunđati, ronzati, zamjerati, žugati, kenjkati, u biti – prigovarati?

Zar mi uistinu nalazimo zadovoljstvo u svim tim negativnim emocijama, kada ih tako rado „dijelimo“ s drugima?

Jesmo li postali žrtve vlastitih negativnih razmišljanja i je li danas na sceni prije svega „duhovna recesija“, dok su ekonomska, a onda i ona financijska recesija samo logična posljedica našeg duhovnog stanja?

Kamo god otišli čini nam se da se svatko na svakoga i na sve žali. Prigovori su najomiljenija tema naših razgovora. A nema ničeg goreg za naše dobro raspoloženje, a onda posljedično i za naše mentalno zdravlje, od neprestanog prigovaranja.

U filmu „Groundhog Day“ sarkastični prognostičar vremena živi životom apsolutnog nezadovoljnika. On se na sve žali. Na sve ima prigovor. I zato mora svoj život živjeti iz početka, mora ponovno proživljavati jedan te isti  dan, sve dok … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/ured-za-žalbe/

Netko voli crni. Netko voli bijeli.

Netko voli vrući. Netko voli hladni.

Bolje pečen. Slabije pečen. Svjež. Jučerašnji.

Iz škrovade. Ispod peke. Na drva. Na struju. Ili na plin.

Raženi. Kukuruzni. Pšenični. Od prosa. Sa sjemenkama. I bez.

Može sam. Bez ičega. Može i namazan, umočen, udrobljen, natopljen.

Zapečen, prepečen. Pohan. Sa dodatcima. Iznutra i izvana.

Uskisnut i bezkvasan.

Tisućama godina putovao, preko Egipta, Grčke, Rima, pa sve do nas.

Kruh naš svagdanji.

Kada je čovjek gladan on ne bira. Svaka mu je mrva kruha tada dobra. Sit ili prejeden čovjek zanovijeta. Bira i prebire. Prigovara. Izmišlja.

Traži „kruha preko pogače“.

Kruh naš svagdanji.

Tako običan, a ipak poslovice ga pune.

Kažu da mornari jedu onaj koji ima „sedam kora“, veli se za nekoga „dobar je kao kruh“, tvrdi se da je netko krenuo „trbuhom za kruhom“.

Kruh naš svagdanji.

U svim kombinacijama. Nezaobilazna životna činjenica i hrana.

Tema romana, filmova i svetih knjiga. Velika većina želi ga na stolu svakog dana.

Svi ga vole, svi ga žele, ali svi ga nemaju. Jedni ga sanjaju, a drugu ga doslovno bacaju.

Kruh naš svagdanji.

Simbol sigurnosti i dobrodošlice.

Čovjekova temeljna hrana od zore čovječanstva. Poslastica za bogate i za sirotinju.

I za site i za gladne. Pokušali su ga zamijeniti, čak … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/kruha-i-igara/

Vidiš … sad kad se svi upiredu za te’ složit šta boji nekrolog (ajme koja gruba rič, a…?) i kad nabrajadu tvoje pisme… kada pribiru po svojin uspomenan kad i di ih je takla koja tvoja rič… kada te kuju u zvizde i govoridu o „kozmičkon dalmatincu“ (pravo da ti rečen pojma neman šta bi to tribalo bit’)… ja te se sićan i padaš mi na pamet… ne po pismama…
… nego po – ŠKINI!

Po rišpetu kojega si steka’ svojin karakteron i to tamo di mi u Split čovika najbo’je sinjamo… na mali balun…

Sićan se, neko te je doveja među nas koji smo, petkon popodne, igrali mali balun (o’ šponde) u onu dvoranu (a bi’ će je sorili) između „socijalnoga“ i ‘otela „Marjan“… rekli su „minjat’ će jednoga koji nije moga doć’“?!

… Oliver?
Mali balun?
Alo? … pa mi ne pivamo petkon popodne… MI SE CIPAMO!

Mi smo bili klapa koja je u tu dvoranu, u kraj šetemane, igrala „tuta forca“, do istrebljenja… došli bi izbacit iz sebe sve svoje muke i nevo’je, sve svoje komplekse i frustracije, došli bi se opotit, odigrat, ostat živ, popit biru, zapalit španjulet i razić’ se do idućega petka…

Brat kontra brata… rođak kontra rođaka… prijate’j kontra prijate’ja… brez milosti…

Mislija … Read More

Postoji sitan narod Liliputanaca.*

Liliputanaca koji nikad nisu sastavili zaredom „3 na nogu“ …

Liliputanaca koje ni’ko nije bira za „na male branke“…

Liliputanaca kojima je balun samo „šponda“…

… za izrugivanje, gađenje, sprdačinu onih kojima u biti, vireći z neke svoje mižer’jaste buže, očajnički zavide, na koje su do boli ljubomorni… na njihov status, na njihov novac i na njihovu slavu…

… ali kako im ne mogu osporit talent, znanje i slavu onda im „vade đigericu“ jer ne znaju dobro govorit … engleski…

Svi su ti (naravski) od reda „poligloti“ … sve oni jezike razumiju… oni parlaju ka veliki…  neka… ali su mali, malešni, mižerjasti… ljudi iz buže… čovuljci nahvao…

U’vatili su Luku Modrića „u đir“ … „u kolo“ … dočekali su svojih 5 minuta maksimalnog intelektualnog ushita jer oni su face, oni su arbitri, oni će presudit utakmicu u sudačkoj nadoknadi…

Jedni mu nož pod grlo stavljaju (klali bi ga), drugi mu omču oko vrata staviše (vješali bi ga), a ovi treći željeli bi ga poniziti kako bi sebe uzvisili… pod krinkom nekakve pravde i pravice, u državi gdje se za stotinjak kuna u pržun ide, a za milijune kumpiri gule, oni čovjeka koji ni po kojem, pa ni nakaradnom hrvatskom sudištu, osuđen nije … režu … Read More

Nepročitani govor mr. sc. Bože Medića, izaslanika na izvještajnom saboru HDZ-a
Na izvještajnom saboru HDZ-a nakon kojeg je predsjednik stranke Andrej Plenković smijenio Davora Ivu Stiera i Miru Kovača, govor je trebao održati mr. sc Božo Medić. Govore je trebalo održati više ljudi, ali se to nije dogodilo zbog tehničkih razloga. Govor mr. sc. Medića prenosi hkv.hr.

“Doveli smo i HDZ i hrvatski narod pred provaliju – vrijeme je zastati i vratiti se na izvorište! Mi smo predvodili hrvatski narod u stvaranju samostalne nezavisne hrvatske države, mi HDZ. Gdje smo danas doveli našu hrvatsku državu?

Gdje je zanos, ponos, spremnost, pobjednički duh, silina, kojoj svi mi ovdje u dvorani možemo posvjedočiti iz pobjedničkih i slavnih dana, za neprijatelje stranke i države, mračne godine, a za nas godine ponosa i slave, za naše koalicijske partnere danas – deset izgubljenih godina, kako je nedavno eksplicitno izrekao u Saboru naš partner Milorad Pupovac?

Bez jedne jedine riječi reakcije!
Kako vratiti taj zanos, to povjerenje, tu nadu hrvatskom narodu?
Treba nam riječ, ideja, vjera.
Na tome smo predvodili hrvatski narod u stvaranju hrvatske države.

Ispred hrvatskog naroda bila je riječ, a riječ je izgovarao čovjek, utemeljitelj HDZ-e i hrvatske države državnik i utemeljitelj naše stranke Franjo Tuđman.

Potrošili smo sve velike riječi, čak i one koje su pucale … Read More

Upravo sam pogledala dokumentarac

“Sve je bio dobar san“ …

Pa što smo to postali ovih zadnjih 23 godine???

Jeanov brat i majka.

Ne pomiruju se. Traže. Ne saginju glavu.

Koliko naše braće, sestara, majki???

I danas gamad razmišlja

hoće li nam ili ne će dozvoliti

da u opće postavimo pitanje

smiju li privilegirani odlučivati

o tome tko nama vlada i kome se dodjeljuju novci?!!!

Jesmo li mi zbilja takva pušiona od naroda??

Pa nitko na svijetu i u galaksiji si ne bi dozvolio

da se zaustavljaju potrage za nestalima,

da se smjenjuju ljudi koji previše propituju, da su pomilovani, abolirani i zaboravljeni ljudi za koje se zna što su radili na Ovčari imenom i prezimenom, da takvi isti šetaju slobodni i da im se 23 godine u lice ne smije reći tko su, što su i što su radili???

Da mi plaćamo novine čije uredništvo spominje svakoga tko ih je ikada prozvao?

Koje ismijavaju zemlju, vjeru, svece, svetinje koje su palili i rušili??

Jesmo li mi stvarno normalni

da dozvoljavamo ovakvo iživljavanje na sebi i uvjeravamo se da je kršćanski oprostiti, zaboraviti, trpjeti, ne miješati se

i okretati se budućnosti

bez obraza i ponosa???

Pa čemu onda učiti djecu

nego da pobjegnu od osramoćene generacije koja pušta da ju se šamara, pljuje … Read More

 
„Kada si dragocjen Bogu,
onda postaješ važan sotoni.“
(Ron Hall)
 

Susrela se dvojica nakon smrti. Jedan je vječnost provodio u raju, a drugi u paklu. Ovaj iz raja, onako kao usput, požali se kako je u raju sve idealno, ali pomalo i dosadno, bez uzbuđenja. Upita poznanika kako je u paklu. Ovaj, i ne baš nešto uznemiren, reče kako je osuđen vječno ležati na dasci prepunoj oštrih čavala, a k tomu jedan moćni valjak prelazi preko njega. Zgrozi se onaj prvi, ali ga ovaj iz pakla stade umirivati, te mu reče: „Nije to baš tako strašno kako ti se čini. Paklom ti upravljaju komunisti, poslušnici sotone, pa znaš kako to kod njih funkcionira, jedan dan je nestašica dasaka, drugi dan čavala, treći dan nema goriva za valjak, a i kad se dogodi da svega ima, onda ti je vozač valjka na bolovanju.“

Danas se pakao i sotona još jedino spominju u vicevima. Malo gdje će netko spomenuti „oca laži“ (Iv 8, 44), jer laž je danas postala službena istina ovoga svijeta i sotona je postigla svoj cilj. Rijetko tko danas o sotoni govori kao o stvarnosti. U psovkama se koristi na bezbroj načina, tu i tamo u vicevima, ali ni svećenici o njoj previše … Read More

Hrvati ne mogu bez bajki. Svako malo netko im ispriča poneku bajku koju oni prigrle k svome srcu. Je li to demokracija, NATO, Europska unija… nije bitno. Hrvati bajku prihvate kao istinu i žive u njoj. Sve do neke nove bajke to jest dok se u staru ne razočaraju.
Jedna od Hrvatima najomiljenijih bajki, od koje nikako ne odustaju, svakako je „Šareni frulaš iz Hamelina“.

Prema predaji čudni se svat obučen u smiješnu šarenu odjeću u gradu Hamelinu obreo 1284. godine i ponudio mještanima da će ih, uz određenu novčanu naknadu u srebrnjacima, osloboditi pošasti glodavaca, pa zasvirao u svoju frulicu, a štakori su ga slijedili u špaliru i svi do jednoga zauvijek napustili grad. A kada su građani odbili platiti mu, ljuti svirač iz Hamelina još je jednom zasvirao u frulicu, koju je ovoga puta uperio prema djeci i sve do jednog djeteta odveo u nepovrat.

Je li nakon toliko „šarenih frulaša“ koji Hrvate uredno odvode u „nepovrat“ došao red i na Stiera? Ne znam ali čujem zvuk frulice i vidim da već mnogi uredno staju u špalir kako bi ga slijedili.

Kamo nas to može odvesti političar Stier koji, kako neki njegovi apologeti kažu, „ruši Plenkovića iznutra“? Za sada on uredno nastavlja … Read More

I dok moja Hrvatska volontira na štandovima, i dok moja Hrvatska potpisuje za oba referenduma, očajnički nadajući se slobodi koju još uvijek nije dočekala, za to vrijeme stranka koja je nekada imala hrabrosti povesti moj narod prema toj istoj slobodi, slavi oktroiranog vođu koji je uspio na vlast dovesti likove koji ne u noćnoj mori ne mogu zastupati nacionalne interese Hrvatskog naroda…

I dok se kliče vođi koji poslušnicima osigurava redovita beriva za to vrijeme u Kumrovcu, pod krvavom petokakom, orgijaju titoistički zombiji i pod zaštitom te iste vlasti koja u Ciboni pleše i pjeva oko novih kumira koje su im odredili gospodari sjena iz Platonove špilje…

A domoljube se hapsi i zatvara, sudi im se što se drznuše „za Dom spremni biti“…

Gledam svoje FB profile, gledam koliko ljudi uopće zanima ono što im pokušavam prenijeti do njihovog srca, gledam koga sve (uz mene) imaju za „prijatelje“ i sve mi se po ne znam koji put smučilo…

Ovo je svijet licemjera…

Ne kažem, možda sam i ja jedan od njih, ne opravdavam sebe, ali idemo svi od reda pogledati sami sebe i konačno stati tamo gdje nas srce vuče… nije bitno na koju stranu… nije bitno uz koga… ali je bitno odrediti se… neka … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/težak-život/

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje, uvid, dobro rasuđivanje. Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr: filia – ljubav, sofia – mudrost). Onaj ko se okreće mudrosti, nalazi vremena za duhovno usavršavanje, ne dopuštajući da ga “progutaju” zahtjevi praktičnog života. Tradicionalna predstava mudraca, po pravilu, podrazumijeva stare ljude.

(Izvor Wikipedija)

Ako bi posljednju rečenicu gornje definicije mudrosti prihvatili kao relevantnu onda bi naša situacija bila i više nego dobra. Naime naše društvo prema svim pokazateljima sve više stari, demografski mi postajemo društvo starih ljudi.

Znači, trebali bi iz dana u dan biti sve mudriji. Pametniji.

Trebalo bi nam iz dana u dan biti sve bolje i bolje. Na svim područjima života.

A tako definitivno nije.

Daleko smo od pameti i mudrosti.

Kaže narod, a ja narodu puno više vjerujem nego Wikipediji, „Sidina u glavu, pamet u stranu.“

Međutim ni narodu nije baš sve za vjerovati.

Kaže taj isti narod: „Mudar zna pametno šutjeti.“

Količina šutnje u Hrvatskoj je zastrašujuća a od mudrost ni glasa čuti nije.

I sada ti budi pametan. Ili mudar.

U modi su različita testiranja. Ponajviše inteligencije. Mjeri se pamet.

Ali nečija mudrost ili nečija ludost ne može se mjeriti količinom nekakvog znanja. Ne može se povezivati s bogatstvom,  društvenim … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/pozor/

 
„Ne moli za kišu ako ćeš prigovarati zbog blata.“
 

 „A, to ti ništa ne valja.“

„A, kako bi ti to napravio?“

„A, pojma nemam. Ali znam da ti to ništa ne valja.“

Ovaj dijalog ste čuli bezbroj puta.

Možda ste u jednom takvom i sudjelovali.

Bilo kao onaj koji prigovara ili onaj koji sve to strpljivo podnosi.

Jesmo li mi ljudi kronična zanovijetala?

Je li nama najvažnije žaliti se, grintati, brontulavati, mrmljati, ronjati, gunđati, ronzati, zamjerati, žugati, kenjkati, u biti – prigovarati?

Zar mi uistinu nalazimo zadovoljstvo u svim tim negativnim emocijama, kada ih tako rado „dijelimo“ s drugima?

Jesmo li postali žrtve vlastitih negativnih razmišljanja i je li danas na sceni prije svega „duhovna recesija“, dok su ekonomska, a onda i ona financijska recesija samo logična posljedica našeg duhovnog stanja?

Kamo god otišli čini nam se da se svatko na svakoga i na sve žali. Prigovori su najomiljenija tema naših razgovora. A nema ničeg goreg za naše dobro raspoloženje, a onda posljedično i za naše mentalno zdravlje, od neprestanog prigovaranja.

U filmu „Groundhog Day“ sarkastični prognostičar vremena živi životom apsolutnog nezadovoljnika. On se na sve žali. Na sve ima prigovor. I zato mora svoj život živjeti iz početka, mora ponovno proživljavati jedan te isti  dan, sve dok … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/ured-za-žalbe/

Netko voli crni. Netko voli bijeli.

Netko voli vrući. Netko voli hladni.

Bolje pečen. Slabije pečen. Svjež. Jučerašnji.

Iz škrovade. Ispod peke. Na drva. Na struju. Ili na plin.

Raženi. Kukuruzni. Pšenični. Od prosa. Sa sjemenkama. I bez.

Može sam. Bez ičega. Može i namazan, umočen, udrobljen, natopljen.

Zapečen, prepečen. Pohan. Sa dodatcima. Iznutra i izvana.

Uskisnut i bezkvasan.

Tisućama godina putovao, preko Egipta, Grčke, Rima, pa sve do nas.

Kruh naš svagdanji.

Kada je čovjek gladan on ne bira. Svaka mu je mrva kruha tada dobra. Sit ili prejeden čovjek zanovijeta. Bira i prebire. Prigovara. Izmišlja.

Traži „kruha preko pogače“.

Kruh naš svagdanji.

Tako običan, a ipak poslovice ga pune.

Kažu da mornari jedu onaj koji ima „sedam kora“, veli se za nekoga „dobar je kao kruh“, tvrdi se da je netko krenuo „trbuhom za kruhom“.

Kruh naš svagdanji.

U svim kombinacijama. Nezaobilazna životna činjenica i hrana.

Tema romana, filmova i svetih knjiga. Velika većina želi ga na stolu svakog dana.

Svi ga vole, svi ga žele, ali svi ga nemaju. Jedni ga sanjaju, a drugu ga doslovno bacaju.

Kruh naš svagdanji.

Simbol sigurnosti i dobrodošlice.

Čovjekova temeljna hrana od zore čovječanstva. Poslastica za bogate i za sirotinju.

I za site i za gladne. Pokušali su ga zamijeniti, čak … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/kruha-i-igara/

Hrana i razdioba hrane snažna je priča na mnogo načina. Riječ je o hranjenju naših tijela, ali također, simbolički, i o hranjenju našeg duha. Nije li ponuda i dijeljenje hrane, ma o kakvoj se hrani radilo, u samom srcu gostoprimstva, baš kao i ponuda krova nad glavom? I zar se mi ne osjećamo sitima na više načina ako jedemo svoju hranu u društvu drugih ljudi?  

Čini se da su to bitne teme ovonedjeljnog čitanja (Ivan 6, 1-15) koje opisuje događaj, a kojeg možemo naći u sva četiri Evanđelja. To je jedino Isusovo čudo koje se spominje u sva četiri Evanđelja.

Isus rješava naše najosnovnije ljudske potrebe, našu najveću glad.

Hraniti gladne (gladni svijet) u samom je srcu Evanđelja.

Isus nam poručuje da će pitanje „Što ste učinili u odnosu prema svjetskoj gladi?“ biti na posljednjem sudu.

U ovoj priči Isus nam daje primjer.

U ono vrijeme kroz apostole, a danas kroz nas njegove sljedbenike.

Prvo, mi postavljamo scenu.

Stvari se ne odvijaju na najbolji mogući način, pa Isus mora poučavati kroz parabole. Tako će njegovi sljedbenici, koji imaju uši da bi čuli, znati što govori, a moćni “outsideri” ne će.

Ipak ljudi iz njegova grada bivaju sablažnjeni, a Isus čuje užasne vijesti da … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/kad-je-dovoljno/