Evo nas na terenu koji nam je jako dobro poznat.

Od davnina na ovim se je prostorima nevjerojatno cijenila – snalažljivost.

Kao rijetko koja osobina snalažljivost je na visokoj cijeni.

Bila i ostala.

Parola: „Snađi se druže!“ bila je i ostala velikom broju ljudi više od zakona.

Koliko ste samo puta čuli ili rekli:

„On ti je jedan nevjerojatno snalažljiv tip. Čudo jedno.“

I danas ako vam priljepe takvu etiketu to vam je – kompliment.

Mentalitet opisan ovom parolom jedan je od ponajvećih krivaca za stanje u kojem se danas nalazimo. Mi živimo u atmosferi u kojoj se slave oni „koji su se snašli“ dok najveći broj ljudi pokušava osigurati svojim obiteljima normalan i dostojanstven život bez tog i takvog snalaženja.

Dakle zaključak bi bio – snalažljivost je nešto negativno.

A je li to baš tako?

Kao ocjeniti čovjeka koji se zna snaći u teškim situacijama – pozitivno ili negativno?

Mislim da uvijek i prije svega treba voditi računa koje su i kakve su posljedice nečijeg snalaženja.

U svojoj knjizi „How to Preach a parable“ („Kako propovijedati parabolu“) Eugene Lowry kaže da ako želimo razumjeti parabolu da moramo potražiti mjesto uboda prije nego što se počnemo češati.

Moramo osjetiti napetost prije nego što osjetimo olakšanje. Moramo ući u … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/snađi-se/

„Sve dok se ne izgubimo ne počinjemo shvaćati.“
(Henry David Thoreau)
 
Svi smo mi ponešto izgubili u životu. Govorim o materijalnim stvarima. O stvarima koje su možda sentimentalno vrijedne, ali i bez kojih, naš život teče dalje i njegova bit i smisao nisu uzdrmani.
Ali što je sa gubitkom kojeg je nemoguće nadomjestiti?
Pitam se što je s našim izgubljenim ljubavima? Prijateljstvima? Nadanjima? Što je s našim izgubljenim vremenom?
Što kada izgubimo dostojanstvo?
Slobodu?
Jesmo li barem kod takvih vrijednosti oprezniji?
Sumnjam. Životno iskustvo i recentni događaji dovode me u sumnju.
Mi ljudi gubimo sve prije navedeno, ali preko nas ljudi, sve to gube i čitavi narodi. Gube sve ono što je presudno za njihov opstanak. Događaji s početka rujna, u Hrvatskoj, svjedoče koliko je točna ova prethodna tvrdnja.
Obljetnica smrti Zvonka Bušića, simbola i heroja napaćene Hrvatske, koja je izravna posljedica naše nesloge i konformizma, nagovještaj ponovnog uvođenja ćiriličnih natpisa u grad mučenik Vukovar, ruganje sa žrtvama ove Hrvatske, izbacivanje slike Jean-Michel Nicolier-a s izložbe HVIDRE u Zaprešiću, jer na sebi nosi znakovlje HOS-a, a sve to od strane onih koji su izabrani ovom narodu služiti, uz našu već poslovičnu „hrvatsku šutnju“, zorno potvrđuju da smo i kao pojedinci i kao narod izgubili svako dostojanstvo i da smo na … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/loosers/

Mnogi među nama vjernicima imaju poteškoća u osobnom razumijevanju Boga. Za nadići te poteškoće potrebno je razmišljati o Bogu na način kako nas je Isus tome učio.

Onako kako je on živio, onako kako je on zborio, tako i mi možemo živjeti svoje vjerovanje u Boga. Najbolji (i jedini pravi način) za shvatiti Boga jest kroz Krista.

Ako je tome tako, a definitivno jest, slika koju čovjek dobije, čitajući ovonedjeljno Evanđelje po Luki, slika je izuzetno zahtjevnog Boga.

Današnji tekst nije teško razumjeti ali ga je skoro pa nemoguće prihvatiti.  

“Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!“

Možda Isus želi smanjiti broj onih koji se okupljaju oko njega, jer evanđelist Luka govori o „silnom mnoštvu“ koje je s njim putovalo?

U prethodnom poglavlju čitamo da je Isus „izgonio đavle i liječio“. To je bila, mora se priznati, za te ljude velika predstava. Onda nije nikakvo čudo što je „silno mnoštvo“ željelo biti u blizini i sve to svojim očima promatrati. Isus nije pozivao te ljude da idu za njim, kao što je pozvao svoje učenike, ti su ljudi išli za njim … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/križ-svoj-uzmi/

Ovonedjeljno Evanđelje po Luki ističe dva komplementarna ali i dva različita stajališta.
Prvo, važnost poniznosti (naravno da se to odnosi na svakoga od nas) i drugo, pravilno sastavljanje popisa gostiju kada priređujemo neku svečanost.
Poveznica između ove dvije komplementarne ali i različite stvari jest proslava nekog posebnog događaja.
U ovonedjeljnom čitanju riječ je o svadbi, a u nastavku riječ je o „objedu ili večeri“ – ali i u jednom i u drugom, riječ je o hrani, o proslavi i onima koji su pozvani.
Isus izrazito naglašava kada nekoga pozivamo na „objed ili večeru“, dakle „za naš stol“, trebamo biti sigurni da to budu oni koji nam ne mogu to otplatiti, uzvratiti, nadoknaditi.
Isus tu samo još jednom ponavlja svoj radikalan stav iz Evanđelja po Luki (6,35) „Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro i pozajmljujte, a da ništa ne očekujete natrag!“
Isus ovdje ponavlja to nevjerojatno učenje (rekli bismo mi danas „nerealno učenje“) kako bismo vidjeli da je on smrtno ozbiljan kada je u pitanju njegova etika i konačno da bismo vidjeli koliko je radikalan u svojim stavovima.
Ako bismo mi počeli živjeti sukladno ovoj Isusovoj etici naši životi i naše društvo dramatično bi se promijenili.
A mi to, iskreno govoreći, ne želimo.
Pokušajmo malo analizirati ovo čitanje (Luka 14,1, 7-14).
Koliko je … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/bon-ton/

Isus putuje zemljom poučavajući o Kraljevstvu Božjem.

Netko iz mase ga pita: “Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?”

I kao mnogo puta do tada Isus ne odgovara na postavljeno pitanje (barem ne izravno) nego uči ljude o Kraljevstvu Božjem.

Kraljevstvo Božje nije za Isusa tema za teološku diskusiju. Kraljevstvo Božje je za Isusa – stvarnost. I to stvarnost koja je dostupna. Isusa ne brine pitanje koliko će njih, odnosno nas, biti u Kraljevstvu. Isus je zabrinut da mi tamo – budemo.

I Isus odgovara: “Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.”

I u Evanđelju po Mateju pronalazimo istu ovu temu – temu ulaska kroz uska vrata.

„Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. o kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život i malo ih je koji ga nalaze!“ (Matej 7,13-14)

Isus sve ovo govori Židovima koji su jako dobro upoznati sa Starim Zavjetom. Oni sebe drže pravednicima, jer čine sve onako kako to zakon od njih zahtjeva. Oni su, kao i mi, ljudi koji redovito nazoče službi Božjoj, koji slijede svoje vjerske poglavare i … Read More

30 studeni.

30 dana blokade.

Na Facebooku.

To je u redu. Otišao sam u neprijateljsko dvorište i radio sam ono što se njima ni najmanje ne sviđa.

Normalno da su me potjerali. Predugo su me i trpili.

Dobro da ovaj mjesec nema 60 dana. Možda bi me blokirali do veljače.

Nisam ni Nostradamus, a ponajmanje vidoviti Milan, ali sam ipak sa sigurnošću javio svima koji prate moje objave kako uskoro slijedi blokada mojih profila.

Bližio se je taj zloguki „29 novembar“ dan kada je general Slobodan Praljak, ispivši smrtonosni otrov, svih nas stavio na kušnju.

Mogli smo birati. Šutjeti ili govoriti. I ja sam imao pravo na izbor. Biti sluga, rob, pozemljar i prešutjeti taj dan i tako izbjeći „oganj i mač“ (blokadu profila) gospodara medija ili sam mogao ostati dosljedan sebi i poslušati svoje srce.

Jasno vam je što sam napravio. Ja drugačije niti znam niti mogu.

Za razliku od nekih koji su uredno preskočili taj dan na kalendaru i koji su „mrtvi hladni“ prešutjeli što se je toga dana, prije godinu dana, dogodilo u kolektivnoj svijesti i povijesti mog (i njihovog) naroda.

Ovo su gadna vremena. Svi smo odgovorni za ono što činimo ali i za ono što ne činimo. A mogli … Read More

Je li Krist možda postao nevidljiv svome vikaru?

Steve Skojec / OnePeter5

Nadbiskup Carlo Maria Viganò, čiji je svjedočenje na 11-stranica u kolovozu potreslo Crkvu sve do Apostolske Stolice, danas je objavio novu izjavu, izazivajući Papu Franju zbog njegove šutnje pred optužbama da je bio sudionik u pokriću počinitelja klerikalnog seksualnog zlostavljanja.

……………………………………………………………….
U svojoj novoj izjavi Viganò kaže kako je njegova odluka da otkrije “te teške činjenice” bila za njega “najbolnija i najozbiljnija odluka” koju je ikad napravio u svom životu.

“Napravio sam to”, piše Viganò, “nakon dugog razmišljanja i molitve, tijekom mjeseci duboke patnje i tjeskobe, tijekom lavine neprestano nadolazećih vijesti o strašnim događajima, o tisućama uništenih nevinih žrtava i poremećenih zvanja i života mladih svećenika i vjernika.”

Viganò kaže da, iako je dio onoga što je otkrio bilo pokriveno papinskom tajnom, “svrha svake tajne, uključujući i papinsku tajnu, jest zaštititi Crkvu od njezinih neprijatelja, a ne prikrivati i tako postati sudionik u zločinima koje su počinili neki od njezinih članova.“

Nadalje, „kako kaže katekizam Katoličke crkve (čl. 2491), pečat tajnosti nije obvezujući kada se vrlo teška šteta može izbjeći samim otkrivanjem istine. Samo pečat ispovijedi mogao bi opravdati moju šutnju.”

Imajući u vidu činjenicu da ni papa ni kardinali nisu porekli bilo koju činjenicu danu … Read More

Vidiš … sad kad se svi upiredu za te’ složit šta boji nekrolog (ajme koja gruba rič, a…?) i kad nabrajadu tvoje pisme… kada pribiru po svojin uspomenan kad i di ih je takla koja tvoja rič… kada te kuju u zvizde i govoridu o „kozmičkon dalmatincu“ (pravo da ti rečen pojma neman šta bi to tribalo bit’)… ja te se sićan i padaš mi na pamet… ne po pismama…
… nego po – ŠKINI!

Po rišpetu kojega si steka’ svojin karakteron i to tamo di mi u Split čovika najbo’je sinjamo… na mali balun…

Sićan se, neko te je doveja među nas koji smo, petkon popodne, igrali mali balun (o’ šponde) u onu dvoranu (a bi’ će je sorili) između „socijalnoga“ i ‘otela „Marjan“… rekli su „minjat’ će jednoga koji nije moga doć’“?!

… Oliver?
Mali balun?
Alo? … pa mi ne pivamo petkon popodne… MI SE CIPAMO!

Mi smo bili klapa koja je u tu dvoranu, u kraj šetemane, igrala „tuta forca“, do istrebljenja… došli bi izbacit iz sebe sve svoje muke i nevo’je, sve svoje komplekse i frustracije, došli bi se opotit, odigrat, ostat živ, popit biru, zapalit španjulet i razić’ se do idućega petka…

Brat kontra brata… rođak kontra rođaka… prijate’j kontra prijate’ja… brez milosti…

Mislija … Read More

ŽELJEZNA MEDALJA

Znate li da je u određenom razdoblju ljudske povijesti željezo bilo vrednije od zlata? Koristilo se u početku isključivo u religijske svrhe kao dragocjeni višak u proizvodnji bronce. Kad su ga ljudi počeli taliti i taj je proces zahtijevao ogroman trud i vrlo visoke temperature.

Zlato se moglo taliti i oblikovati bez prevelike muke, a željezni mačevi predstavljali su najveću dragocjenost.

Nekako sam se spontano večeras sjetila te činjenice dok sam promatrala one pokisle pijetlove kako dižu uvis zlatni trofej.Pa naravno! Ionako su naši momci djelovali kao da su pali na ovo prvenstvo iz neke druge dimenzije, nekog drugog vremena, nekih drugih vrijednosti. Vitezovima na paše zlatni nakit nego željezni mačevi.

Njihova medalja izvana ima srebrni sjaj, no budite sigurni da je željezna. Željezan je u njoj trud, muka, srčanost,htijenje, znoj, radost i suze. Nismo tome svjedočili samo mi, njihovu posebnost uočio je i zavolio je cijeli svijet.

Brojevi kažu da je pobjednik bio netko drugi. Srca kažu da ipak nije.

Ne plači, Luka. Da se nisi usudio plakati.Mogu podnijeti svačije suze, samo ne tvoje.Ne želim gledati kremenog dečka s Velebita tužnog, ne dok stoji na vrhu svijeta, skupa sa svojim malenim ponosnim narodom.Zbog tebe smo tu,tebe i tvojih momaka.Direktno ste nastavili hodati cestom koju … Read More

Ne mi večeras nismo poraženi.
Mi večeras nismo izgubili.
Jer mi smo odavno poraženi.
Utakmicu, daleko važniju od večerašnje, mi smo izgubili i to predajom bez borbe još 2000. godine.

A ovo danas je bila pobjeda.
Jer vratili smo zajedništvo. Vratili smo vjeru u sebe.
I ako pameti imamo shvatili smo kojim putem nam je ići.

Današnje finale je tako zorno pokazalo što je to čovjekov život. Bio si bolji. Nadigrao si suparnika u svim elementima igre. Dominirao si. I na kraju si izgubio.

Zašto?
To pitanje će večeras biti na mnogim usnama.
Zašto smo izgubili?
Bože gdje si bio?
Pa mi smo se tebi tako žarko molili?
Zašto si nas ostavio?

I naravno ljudi, koji tako razmišljaju, biti će frustrirani, razočarani… pa neki i očajni. Tolike molitve, a Bog ni prstom da mrdne. Pobjedu odnosi sretniji i spretniji.

A ja kažem da je to u redu. Jer to je igra. Igra koju je osmislio ovaj svijet i koja se igra po pravilima ovoga svijeta. A nama je biti u svijetu a ne biti od svijeta. Laže onaj koji kaže da mu je sve jedno poraz ili pobjeda. Nikom normalnom nije sve jedno. Ali pametan čovjek uvijek više nauči u porazu nego u pobjedi.

Pusti filozofiju, kažete vi.
Daj nam pobjedu.
Mi se želimo radovati. Plesati. Pjevati.

Pa radujte … Read More

Malo manje od sata dijeli me od početka gledanja finalne utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva. Po svemu trebao bih biti nervozan, nabrijan, uzbuđen… ali ne… ja miran… najmirniji od svih 6 do sada odgledanih utakmica… kao da nije finale… borba za vrh nogometnog Olimpa… i jasno mi je… zašto me ne trese navijačka groznica…

…zato jer je nogomet postao sredstvo a ne cilj…

…moji „vatreni“ su pokorili svijet nogometa i sada je samo pitanje hoće li pokoriti svijet u kojem mi Hrvati živimo.

„Vatreni“ su učinili svoje. Dobili su misiju i ispunili su tu misiju. Igrali su za nas. Možda oni toga nisu ni svjesni ali doći će dan kada će sve biti jasno kao u podne.

Današnje čitanje iz evanđelja po Marku govori „Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.“ (Marko 6, 7-9)

„Vatreni“ su odbacili svu prtljagu ovoga svijeta. Prtljagu koja bi ih sputavala na putu koji je bio pred njima. Odbacili su oholost, samodovoljnost, odbacili su bahatost i samozaljubljenost. Odbacili su slavu ovog propalog svijeta … Read More

Ne dozvolite reverziju svoje vrijednosti…
Ne ovaj put!!
Psihološki se pripremite na ono što će se ponovo pokušati a već se jednom dogodilo.
Na vrijeme se pripremite.

Da … da ne odudaraju puno i oni su obukli dresove…
Oni isti koji su kontra volje naroda izglasali IK.
Oni isti koji već dvadeset i nešto godina drže u rukama DORH i pravosuđe i njime selektivno
odstranjuju s ulice bakice koje prodaju sir.
Oni koji zapošljavaju podobne.
Oni kojima je petokraka OK.
Oni koji bi zabranili Referendume.
Oni koji useljavaju migrante a izbacuju ljude iz njihovih kuća i protjeruju ih van.
Oni koji su zatvorili arhive.
Uništili privredu.
Oni koji su u TV kuće i novine postavili provjerene čuvare njihovog elitizma.
Oni koji vas zovu marginalcima.

Ovo nije njihova pobjeda.
Štoviše, učinili su sve da do nje ne dođe.
Onim slabima sada će naslovnice prodavati priče o navijačima iz “komšulika“
UZMP ce mirovati par dana.
A onda ce krenuti.
Isto kao i nakon Oluje.

Labrador je i tekako živ i dobro je.
Samo malo manje laje ovih dana.
Gazda mu je brnjicu stavio da bijesan ne ugriza.
Lukavo i proračunato.

Taj isti Labrador je uspio
da 23 godine kasnije
nema ni jednog heroja Domovinskog rata.
Da se o njemu u tri rečenice uči u školi.
I da narod pobijesni na spomen braniteljskih mirovina.

To čeka i Dalića i nove heroje.
Oni su im nova … Read More

Evo nas na terenu koji nam je jako dobro poznat.

Od davnina na ovim se je prostorima nevjerojatno cijenila – snalažljivost.

Kao rijetko koja osobina snalažljivost je na visokoj cijeni.

Bila i ostala.

Parola: „Snađi se druže!“ bila je i ostala velikom broju ljudi više od zakona.

Koliko ste samo puta čuli ili rekli:

„On ti je jedan nevjerojatno snalažljiv tip. Čudo jedno.“

I danas ako vam priljepe takvu etiketu to vam je – kompliment.

Mentalitet opisan ovom parolom jedan je od ponajvećih krivaca za stanje u kojem se danas nalazimo. Mi živimo u atmosferi u kojoj se slave oni „koji su se snašli“ dok najveći broj ljudi pokušava osigurati svojim obiteljima normalan i dostojanstven život bez tog i takvog snalaženja.

Dakle zaključak bi bio – snalažljivost je nešto negativno.

A je li to baš tako?

Kao ocjeniti čovjeka koji se zna snaći u teškim situacijama – pozitivno ili negativno?

Mislim da uvijek i prije svega treba voditi računa koje su i kakve su posljedice nečijeg snalaženja.

U svojoj knjizi „How to Preach a parable“ („Kako propovijedati parabolu“) Eugene Lowry kaže da ako želimo razumjeti parabolu da moramo potražiti mjesto uboda prije nego što se počnemo češati.

Moramo osjetiti napetost prije nego što osjetimo olakšanje. Moramo ući u … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/snađi-se/

„Sve dok se ne izgubimo ne počinjemo shvaćati.“
(Henry David Thoreau)
 
Svi smo mi ponešto izgubili u životu. Govorim o materijalnim stvarima. O stvarima koje su možda sentimentalno vrijedne, ali i bez kojih, naš život teče dalje i njegova bit i smisao nisu uzdrmani.
Ali što je sa gubitkom kojeg je nemoguće nadomjestiti?
Pitam se što je s našim izgubljenim ljubavima? Prijateljstvima? Nadanjima? Što je s našim izgubljenim vremenom?
Što kada izgubimo dostojanstvo?
Slobodu?
Jesmo li barem kod takvih vrijednosti oprezniji?
Sumnjam. Životno iskustvo i recentni događaji dovode me u sumnju.
Mi ljudi gubimo sve prije navedeno, ali preko nas ljudi, sve to gube i čitavi narodi. Gube sve ono što je presudno za njihov opstanak. Događaji s početka rujna, u Hrvatskoj, svjedoče koliko je točna ova prethodna tvrdnja.
Obljetnica smrti Zvonka Bušića, simbola i heroja napaćene Hrvatske, koja je izravna posljedica naše nesloge i konformizma, nagovještaj ponovnog uvođenja ćiriličnih natpisa u grad mučenik Vukovar, ruganje sa žrtvama ove Hrvatske, izbacivanje slike Jean-Michel Nicolier-a s izložbe HVIDRE u Zaprešiću, jer na sebi nosi znakovlje HOS-a, a sve to od strane onih koji su izabrani ovom narodu služiti, uz našu već poslovičnu „hrvatsku šutnju“, zorno potvrđuju da smo i kao pojedinci i kao narod izgubili svako dostojanstvo i da smo na … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/loosers/

Mnogi među nama vjernicima imaju poteškoća u osobnom razumijevanju Boga. Za nadići te poteškoće potrebno je razmišljati o Bogu na način kako nas je Isus tome učio.

Onako kako je on živio, onako kako je on zborio, tako i mi možemo živjeti svoje vjerovanje u Boga. Najbolji (i jedini pravi način) za shvatiti Boga jest kroz Krista.

Ako je tome tako, a definitivno jest, slika koju čovjek dobije, čitajući ovonedjeljno Evanđelje po Luki, slika je izuzetno zahtjevnog Boga.

Današnji tekst nije teško razumjeti ali ga je skoro pa nemoguće prihvatiti.  

“Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!“

Možda Isus želi smanjiti broj onih koji se okupljaju oko njega, jer evanđelist Luka govori o „silnom mnoštvu“ koje je s njim putovalo?

U prethodnom poglavlju čitamo da je Isus „izgonio đavle i liječio“. To je bila, mora se priznati, za te ljude velika predstava. Onda nije nikakvo čudo što je „silno mnoštvo“ željelo biti u blizini i sve to svojim očima promatrati. Isus nije pozivao te ljude da idu za njim, kao što je pozvao svoje učenike, ti su ljudi išli za njim … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/križ-svoj-uzmi/

Ovonedjeljno Evanđelje po Luki ističe dva komplementarna ali i dva različita stajališta.
Prvo, važnost poniznosti (naravno da se to odnosi na svakoga od nas) i drugo, pravilno sastavljanje popisa gostiju kada priređujemo neku svečanost.
Poveznica između ove dvije komplementarne ali i različite stvari jest proslava nekog posebnog događaja.
U ovonedjeljnom čitanju riječ je o svadbi, a u nastavku riječ je o „objedu ili večeri“ – ali i u jednom i u drugom, riječ je o hrani, o proslavi i onima koji su pozvani.
Isus izrazito naglašava kada nekoga pozivamo na „objed ili večeru“, dakle „za naš stol“, trebamo biti sigurni da to budu oni koji nam ne mogu to otplatiti, uzvratiti, nadoknaditi.
Isus tu samo još jednom ponavlja svoj radikalan stav iz Evanđelja po Luki (6,35) „Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro i pozajmljujte, a da ništa ne očekujete natrag!“
Isus ovdje ponavlja to nevjerojatno učenje (rekli bismo mi danas „nerealno učenje“) kako bismo vidjeli da je on smrtno ozbiljan kada je u pitanju njegova etika i konačno da bismo vidjeli koliko je radikalan u svojim stavovima.
Ako bismo mi počeli živjeti sukladno ovoj Isusovoj etici naši životi i naše društvo dramatično bi se promijenili.
A mi to, iskreno govoreći, ne želimo.
Pokušajmo malo analizirati ovo čitanje (Luka 14,1, 7-14).
Koliko je … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/bon-ton/

Isus putuje zemljom poučavajući o Kraljevstvu Božjem.

Netko iz mase ga pita: “Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?”

I kao mnogo puta do tada Isus ne odgovara na postavljeno pitanje (barem ne izravno) nego uči ljude o Kraljevstvu Božjem.

Kraljevstvo Božje nije za Isusa tema za teološku diskusiju. Kraljevstvo Božje je za Isusa – stvarnost. I to stvarnost koja je dostupna. Isusa ne brine pitanje koliko će njih, odnosno nas, biti u Kraljevstvu. Isus je zabrinut da mi tamo – budemo.

I Isus odgovara: “Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.”

I u Evanđelju po Mateju pronalazimo istu ovu temu – temu ulaska kroz uska vrata.

„Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. o kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život i malo ih je koji ga nalaze!“ (Matej 7,13-14)

Isus sve ovo govori Židovima koji su jako dobro upoznati sa Starim Zavjetom. Oni sebe drže pravednicima, jer čine sve onako kako to zakon od njih zahtjeva. Oni su, kao i mi, ljudi koji redovito nazoče službi Božjoj, koji slijede svoje vjerske poglavare i … Read More