https://www.mixcloud.com/animaradio/kad-dođe-vrijeme/

Najdraže mi je sresti savršeno odjevene mrtvace. To su oni smrknuti kojima je uvijek nešto. Ili imaju puno nekakvog posla, a ukočilo ih za vratom pa ne stignu, ili imaju puno nekakvih svojih i tuđih briga koje ne znaju kako riješiti.

To su oni koji misle da tamo gdje njih nema sve tone, pa zabrinuti za sva ta mjesta na koja ne stignu, objese i lice i ogrlice o vrat i živčano traže nekoga kako bi mu dokazali da su u pravu.

Jedino što na njima blješti je ogrlica, a lica im se podignu jedino kad tračaju nekoga, rade spletke i pomutnje.

Živnu kad tuže ljude, kako bi se ulizali pojedincima.

Za mene su ovo mrtvi ljudi koje samo živci održavaju na životu.
I kad god i sama obješene face idem prema nekome ili kad me ispuni nemir kad sretnem takvog, spomenem se ovog groblja i pomolim se, kako se ne bi i ja pridružila redu živih mrtvaca, jer svi su ljudi skloni ovom jadu.

Opasno je to stanje kad se ne liječi, kad ojača i prijeđe u trajno.
Jednom smo kao djeca našli pod kamenom guštericu bez glave, mlatila je repom živčano i bez reda. Čudili smo se kako uopće živi i koliko se dugo može … Read More

Ove teme još uvijek nekako prolaze na društvenim mrežama ali vjerujte mi i samo spominjanje ovih tema kroz prizmu Božjeg moralnog zakona biti će uskoro žestoko sankcionirano. Ovaj osvrt Jim Denisona donosim u tri nastavka.

…………………………………………………………………..

Miss Španjolske stvara povijest natjecanja za Miss Universe!

Filipinka Catriona Gray osvojila je ovogodišnji naslov Miss Universe. Sudjelovale su natjecateljice iz devedeset i četiri zemlje.

Među njima bilo je Španjolka Angela Ponce. Dobila je titulu Miss Španjolske u lipnju, pobijedivši dvadeset i dvije konkurentice.

Ona je također prva transrodna žena koja je sudjelovala na ovom natjecanju.

Shvaćam da Isusova izjava, “Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih.” (Matej 19, 4), danas nije popularna. Naša kultura slavi “hrabrost” onih koji “prelaze” od muškog do ženskog spola ili obratno.

Danas sugerirati da operacija promjene spola (poznata danas kao “gender affirmation surgery”) ne može biti u najboljem interesu pacijenta dovodi vas u situaciju u kojoj riskirate biti obilježeni netolerantnom osobom s predrasudama.

I to unatoč ocjeni više od stotinu međunarodnih medicinskih studija o post operativnom stanju transseksualaca koje tvrde da “nisu pronašle nikakav snažniji znanstveni dokaz da je kirurgija promjene spolova klinički učinkovita”.

Direktor studije je izjavio: “Postoji velika neizvjesnost oko toga je li promjena nečijeg spola dobra ili loša stvar”. Moguće je ukazati na … Read More

Iz godine u godinu gubim živce pred činjenicom da nas ova nesretna EU sustavno dekristijanizira. Trgovački centri, te suvremene bogomolje polupanih katolika, već dan nakon Dušnog dana rese i kite svoje “oltare” i pokušavaju stvoriti božićni ugođaj – naravno bez Božića.

Kada ste zadnji put u nekom trgovačkom centru vidjeli betlehemski prizor? Isusa, Mariju i Josipa? Svega tu ima, od snjegovića, preko medvjeda pa do vilenjaka i ludih gljiva.

Svete Obitelji nema. 
Deložirana je.
Odavno.
A Hrvati?
Katolici?
Niti vide, niti čuju, niti ih je briga.
Odavno.

I grad Split, kojim navodno upravlja demokršćanska politička opcija, odglumi nekakvo paljenje adventske svijeće i onda zasjedne na rivu uz kobasice i kuvano vino. Toliko o vjerodostojnosti.

Čitam “Denison Forum” Jima Denisona koji prepričava zgodu o kojoj je govorio njegov radio-domaćin Chris Brooks u svojem radijskom programu. Pričao je o svojem dobrom prijatelju koji je prolazio njegovim susjedstvom i prošao pokraj betlehemskog prizora postavljenog ispred jedne obiteljska kuće.

Marija, Josip, pastiri i Sv. Tri kralja, svi su bili prisutni.

Ali Isusa nije bilo.

Kao što je Chris primijetio, neke tradicije ne dodaju Isusa u jaslice do Badnjaka. Možda je to i ovaj susjed namjeravao učiniti. Ili je možda ovaj betlehemski prizor znak našeg doba.

Čini mi se da bi “Božić bez Krista” mogao biti stalna tema naših … Read More

„Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda.“ 
(Matej 2, 7)

Kralj Herod bio je čovjek koji je pokušao zaustaviti Božić.

Uz sve svoje bogatstvo i moć, skončao je kao ljudska ruševina. Povijesni spisi govore da je u posljednjoj godini svojega života njegovo tijelo bilo zaraženo brojnim bolestima.

Ironično, Herod se pretvarao da je vjernik.
Rekao je mudracima:

„Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.« (Matej 2, 8).

Herod je bio lažni vjernik.

Danas postoje ljudi poput njega.
Kažu da vjeruju u Boga, ali žive život koji proturječi onome što Sveto Pismo podučava.

Legalizairano čedomorstvo, protuprirodni zakoni, protubožja politika… svo ovo prenaglašeno isticanje “adventa” a potiskivanje Božića na istom je tragu… zaustavljanja Božića.

Herod je htio biti kralj vlastitog života, ali u biti on je bio rob. Na kraju nije bio kralj Židova, nego kralj bezumnika. Herod je završio na smetlištu povijesti poput brojnih političara prije i poslije njega, podsjećajući nas da oni koji žive izopačenim životom na kraju će žeti što sijaju.

Svi koji vrijeđaju Boga, koji se bore protiv Boga ili pokušavaju zaustaviti Božji plan, u konačnici će propasti. Ipak će Božja riječ na kraju … Read More

“ŠTO NAM JE DAKLE ČINITI?”

(Luka 3,10-18)

Ovo pitanje sve češće čujemo i sve ga češće postavljamo.

Sve do jučer ono je jako teško prelazilo preko naših usana, jer smo bili duboko uvjereni kako znamo „sve“ i kako znamo „što nam je činiti“. Sada, kada se je voda konačno približila grlu, iz tog istog grla, čuje se pitanje, koje će se uskoro pretvoriti u povik, a povik će konačno prijeći u vapaj.

I dok se demos zabavlja valjajući se u jeftinim iluzijama, od kalendara Maya pa do Nostradamusovih kvartina, ova kultura (i mi u njoj) već živi svoju apokalipsu.

Hoće li se ona poklopiti s onom iz jedine proročke knjige Novog zavjeta ostaje Bogu na volju.

Stravične vijesti pretječu jedna drugu.

Najnoviji teroristički čin u Francuskoj okupirao je nekoliko dana naslovna mjesta svih medija. Već sutra će ga zamijeniti neka nova tragedija, neki novi užas. Već sutra to će biti prošlost pokraj koje će ova kultura proći ne pitajući se: „Što nam je činiti?“

Hrvatski gospodarski rejting postao je „zadnje smeće“ u EU a novi porezi i nameti se rađaju iz dana u dan, broj iseljenih vrtoglavo raste, a ugledni ekonomski stručnjak komentira našu situaciju riječima: „Država treba dijeliti sudbinu građana u krizi, a … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/što-nam-je-činiti/

Prva nedjelja Adventa počela je apokaliptičkim prizorima koji odudaraju od uobičajenih Božićnih prizora.

Što nas čeka ove druge nedjelje Adventa?

Druga nedjelja Adventa suočava nas s Ivanom Krstiteljem, koji je neizbježan karakter kada je riječ o razumijevanju Adventa.

Ali velika većina nas kršćana ne želi Ivana ovih dana pred Božić.

Jeste li ikada vidjeli Božićnu čestitku na kojoj je lik Ivana Krstitelja?

Sumnjam.

Jeste li ikada vidjeli figuricu Ivana Krstitelja koju stavljamo kada ukrašavamo svoje domove prizorom rođenja Isusa u štalici?

Ne, niste.

Ivana Krstitelja nema ni u božićnim predstavama, ni u dječjim igrokazima, ni u pjesmama. Nema ga ni za vidjeti ni za čuti.  

Ivan je previše „neuredan“, pa mogli bismo čak reći i previše „opasan“ za ovu našu predbožićnu idilu.

Kada biste pozvali Ivana Krstitelja na predbožićnu zabavu (to vam je sada moderno po tvrtkama) on bi vjerojatno prolio kavu ili neko drugo piće po namještaju ili po tepihu dok bi mahao rukama unaokolo pozivajući nazočne na pokajanje.

Prebučan je Ivan za nas.

Ako bismo ga pustili blizu jaslica vjerojatno bi probudio dijete koje spava u njima.

Ali opet, ako ga ne bismo pripustili u našu blizinu, u naše domove, ukoliko ne bismo bili u stanju prihvatiti njegovu beskompromisnu poruku … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/bez-kompromisa/

Vidiš … sad kad se svi upiredu za te’ složit šta boji nekrolog (ajme koja gruba rič, a…?) i kad nabrajadu tvoje pisme… kada pribiru po svojin uspomenan kad i di ih je takla koja tvoja rič… kada te kuju u zvizde i govoridu o „kozmičkon dalmatincu“ (pravo da ti rečen pojma neman šta bi to tribalo bit’)… ja te se sićan i padaš mi na pamet… ne po pismama…
… nego po – ŠKINI!

Po rišpetu kojega si steka’ svojin karakteron i to tamo di mi u Split čovika najbo’je sinjamo… na mali balun…

Sićan se, neko te je doveja među nas koji smo, petkon popodne, igrali mali balun (o’ šponde) u onu dvoranu (a bi’ će je sorili) između „socijalnoga“ i ‘otela „Marjan“… rekli su „minjat’ će jednoga koji nije moga doć’“?!

… Oliver?
Mali balun?
Alo? … pa mi ne pivamo petkon popodne… MI SE CIPAMO!

Mi smo bili klapa koja je u tu dvoranu, u kraj šetemane, igrala „tuta forca“, do istrebljenja… došli bi izbacit iz sebe sve svoje muke i nevo’je, sve svoje komplekse i frustracije, došli bi se opotit, odigrat, ostat živ, popit biru, zapalit španjulet i razić’ se do idućega petka…

Brat kontra brata… rođak kontra rođaka… prijate’j kontra prijate’ja… brez milosti…

Mislija … Read More

ŽELJEZNA MEDALJA

Znate li da je u određenom razdoblju ljudske povijesti željezo bilo vrednije od zlata? Koristilo se u početku isključivo u religijske svrhe kao dragocjeni višak u proizvodnji bronce. Kad su ga ljudi počeli taliti i taj je proces zahtijevao ogroman trud i vrlo visoke temperature.

Zlato se moglo taliti i oblikovati bez prevelike muke, a željezni mačevi predstavljali su najveću dragocjenost.

Nekako sam se spontano večeras sjetila te činjenice dok sam promatrala one pokisle pijetlove kako dižu uvis zlatni trofej.Pa naravno! Ionako su naši momci djelovali kao da su pali na ovo prvenstvo iz neke druge dimenzije, nekog drugog vremena, nekih drugih vrijednosti. Vitezovima na paše zlatni nakit nego željezni mačevi.

Njihova medalja izvana ima srebrni sjaj, no budite sigurni da je željezna. Željezan je u njoj trud, muka, srčanost,htijenje, znoj, radost i suze. Nismo tome svjedočili samo mi, njihovu posebnost uočio je i zavolio je cijeli svijet.

Brojevi kažu da je pobjednik bio netko drugi. Srca kažu da ipak nije.

Ne plači, Luka. Da se nisi usudio plakati.Mogu podnijeti svačije suze, samo ne tvoje.Ne želim gledati kremenog dečka s Velebita tužnog, ne dok stoji na vrhu svijeta, skupa sa svojim malenim ponosnim narodom.Zbog tebe smo tu,tebe i tvojih momaka.Direktno ste nastavili hodati cestom koju … Read More

Ne mi večeras nismo poraženi.
Mi večeras nismo izgubili.
Jer mi smo odavno poraženi.
Utakmicu, daleko važniju od večerašnje, mi smo izgubili i to predajom bez borbe još 2000. godine.

A ovo danas je bila pobjeda.
Jer vratili smo zajedništvo. Vratili smo vjeru u sebe.
I ako pameti imamo shvatili smo kojim putem nam je ići.

Današnje finale je tako zorno pokazalo što je to čovjekov život. Bio si bolji. Nadigrao si suparnika u svim elementima igre. Dominirao si. I na kraju si izgubio.

Zašto?
To pitanje će večeras biti na mnogim usnama.
Zašto smo izgubili?
Bože gdje si bio?
Pa mi smo se tebi tako žarko molili?
Zašto si nas ostavio?

I naravno ljudi, koji tako razmišljaju, biti će frustrirani, razočarani… pa neki i očajni. Tolike molitve, a Bog ni prstom da mrdne. Pobjedu odnosi sretniji i spretniji.

A ja kažem da je to u redu. Jer to je igra. Igra koju je osmislio ovaj svijet i koja se igra po pravilima ovoga svijeta. A nama je biti u svijetu a ne biti od svijeta. Laže onaj koji kaže da mu je sve jedno poraz ili pobjeda. Nikom normalnom nije sve jedno. Ali pametan čovjek uvijek više nauči u porazu nego u pobjedi.

Pusti filozofiju, kažete vi.
Daj nam pobjedu.
Mi se želimo radovati. Plesati. Pjevati.

Pa radujte … Read More

Malo manje od sata dijeli me od početka gledanja finalne utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva. Po svemu trebao bih biti nervozan, nabrijan, uzbuđen… ali ne… ja miran… najmirniji od svih 6 do sada odgledanih utakmica… kao da nije finale… borba za vrh nogometnog Olimpa… i jasno mi je… zašto me ne trese navijačka groznica…

…zato jer je nogomet postao sredstvo a ne cilj…

…moji „vatreni“ su pokorili svijet nogometa i sada je samo pitanje hoće li pokoriti svijet u kojem mi Hrvati živimo.

„Vatreni“ su učinili svoje. Dobili su misiju i ispunili su tu misiju. Igrali su za nas. Možda oni toga nisu ni svjesni ali doći će dan kada će sve biti jasno kao u podne.

Današnje čitanje iz evanđelja po Marku govori „Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.“ (Marko 6, 7-9)

„Vatreni“ su odbacili svu prtljagu ovoga svijeta. Prtljagu koja bi ih sputavala na putu koji je bio pred njima. Odbacili su oholost, samodovoljnost, odbacili su bahatost i samozaljubljenost. Odbacili su slavu ovog propalog svijeta … Read More

Ne dozvolite reverziju svoje vrijednosti…
Ne ovaj put!!
Psihološki se pripremite na ono što će se ponovo pokušati a već se jednom dogodilo.
Na vrijeme se pripremite.

Da … da ne odudaraju puno i oni su obukli dresove…
Oni isti koji su kontra volje naroda izglasali IK.
Oni isti koji već dvadeset i nešto godina drže u rukama DORH i pravosuđe i njime selektivno
odstranjuju s ulice bakice koje prodaju sir.
Oni koji zapošljavaju podobne.
Oni kojima je petokraka OK.
Oni koji bi zabranili Referendume.
Oni koji useljavaju migrante a izbacuju ljude iz njihovih kuća i protjeruju ih van.
Oni koji su zatvorili arhive.
Uništili privredu.
Oni koji su u TV kuće i novine postavili provjerene čuvare njihovog elitizma.
Oni koji vas zovu marginalcima.

Ovo nije njihova pobjeda.
Štoviše, učinili su sve da do nje ne dođe.
Onim slabima sada će naslovnice prodavati priče o navijačima iz “komšulika“
UZMP ce mirovati par dana.
A onda ce krenuti.
Isto kao i nakon Oluje.

Labrador je i tekako živ i dobro je.
Samo malo manje laje ovih dana.
Gazda mu je brnjicu stavio da bijesan ne ugriza.
Lukavo i proračunato.

Taj isti Labrador je uspio
da 23 godine kasnije
nema ni jednog heroja Domovinskog rata.
Da se o njemu u tri rečenice uči u školi.
I da narod pobijesni na spomen braniteljskih mirovina.

To čeka i Dalića i nove heroje.
Oni su im nova … Read More

I dok snažne emocije doslovno tresu pojedince, nacionalne vrste i čitave nacije, nakupina činovnika, administratora, žbira i jedinstvenog ljudskog taloga, snima i brižno prati postupke aktera najvećeg športskog događaja… svjetskog nogometnog prvenstva.

Oboružani opremom za snimanje i reproduciranje, nahranjeni informacijama zlobnih trolova i denuncijanata… analiziraju svaki postupak, svaki potez aktera ne bi li svojim očima punim zlobe i zavisti „in flagranti“ zatekli neke od njih kako čine ono što ovaj svijet prezire, zabranjuje i mrzi… a to su očitovanja nesebične ljubavi, odanosti, prijateljstva….

Danijel Subašić nosi na svakoj utakmici majicu s likom njegova prijatelja, prerano preminulog zadarskog nogometaša – Hrvoja Ćustića. Nakon velikih obrana pogleda prema nebu, odakle ga čuva njegov pokojni prijatelj. Tako je bilo i nakon pobjede nad Dancima. Pogled u nebo… A to je, naravno, posebna veza. Neraskidiva.

„Zarekao sam se da ću majicu s Hrvojevim likom ispod dresa nositi sve do kraja karijere. Tako je bilo do sada, a tako će biti i ubuduće. Nosio sam je i kasnije u Hajduku, i sad u Monacu, i u Ligi prvaka, i na Europskom prvenstvu, i na Svjetskom prvenstvu. Moj Hrvoje će zauvijek biti uz mene, ne samo na majici, nego i u srcu. Počivaj u miru, prijatelju…’, poslao je … Read More

Dva me dana nije bilo na Facebooku.
Dva dana nisam ništa objavio.
Dva dana nisam pratio što se zbiva u Africi…
… ispričavam se… u Hrvatskoj.
Otišao sam tamo gdje moja duša uvijek nađe mir. 
Otišao sam među svoje sestre i braću svoju.
Otišao sam u svetu zemlju Hercegovinu.
Otišao sam Majci.
Jer ja drugačije ne znam.
Vidim neki su se usplahirili.
Šalju me neka idem vidiocima pa da ih pitam i ovo i ono.
Šta je Gospa rekla i šta je Gospa mislila. Prozivaju me osobe koje kažu da su „diplomirani teolozi“.
A ja teolog nisam. Ne znam ništa o teologiji.
Nikada nisam susreo ni jednog vidioca.
Ja sam najobičnije „Dite Božje“.
Putnik.
Hodočasnik.
Ja vam se samo penjem. Na Podbrdo. Na Križevac.
I onda silazim. U dolinu suza.
Ja vam samo molim. I plačem. I gutam svoju bol.
I krunicu nosim u ruci.
I susrećem svoje prijatelje. Svoje sestre i svoju braću.
Iz Mostara, Širokog, Čitluka, Kočerina…
Uz razgovor. Smijeh. Zagrljaj.
Uz molitvu.
Jer ja nisam teolog. Jer moja je vjera jednostavna.
Jer više ima teologije u vrelini hercegovačkog kamena nego u svim diplomama ovoga svijeta.
Jer tu zemlju Hercegovu natapali su krv, znoj i suze moga naroda.
I vapaj molitve prema nebu.
A danas je natapaju molitve ranjenih duša sa svih strana svijeta.
Duša koje čeznu za mirom.
A nigdje ljudi moji mira kao u Hercegovini.
Božjeg mira.
Mira kojim … Read More

Jel’ to ta nova gay duhovnost?

Ne mogu ne razmišljati o svetoj Misi koja je služena za Domovinu jučer (ponedjeljak 25. lipnja 2018.) u crkvi svetog Marka, na zagrebačkom Griču.

Bolje da nije. Uistinu ne trebamo takve svete Mise.

Mi trebamo misu kao Žrtvu. Mi trebamo Misu kao Uskrsnuće i proslavu Sina Čovječjega. No svete Misa za Domovinu pretvorila se u sramotni medijski događaj. Još kada nas je predsjednik Vlade poučio da trebamo biti sretni jer se u Africi uzdiše za hrvatskim standardom onda je stvarno dosta.

Na svetoj Misi svi bezakonici, lažljivci, ubojice, dodvorice, izdajice, zaštitnici svake nastranosti, bogohulnici i nepravednici bili su u redu za primiti Živog Gospodina. Upravo oni koji su izdali Domovinu i narod. Upravo oni kojiima je abortus “ljudsko pravo”, uprvo oni koji našoj djeci ovih dana ne dopuštaju da se u njihove svjedodže upiše ime njihovih ponosnih roditelje. Upravo oni koji su ocoubojice i domoubojice. Upravo oni koji hrane svaku vrstu klevete protiv Domovine.

Čemu takva sveta Misa? Čemu ponižavanje, javna sabazan i blasfemija? Zar to ne vide oni koji im propovijedaju? Zar ne vide da njih ne zanima ni Domovina, ni Isus Krist, ni narod? Pred očima naroda i svijeta događa se nešto strašno. Hoće li uskoro jandrokovićizam, … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/što-nam-je-činiti/

Prva nedjelja Adventa počela je apokaliptičkim prizorima koji odudaraju od uobičajenih Božićnih prizora.

Što nas čeka ove druge nedjelje Adventa?

Druga nedjelja Adventa suočava nas s Ivanom Krstiteljem, koji je neizbježan karakter kada je riječ o razumijevanju Adventa.

Ali velika većina nas kršćana ne želi Ivana ovih dana pred Božić.

Jeste li ikada vidjeli Božićnu čestitku na kojoj je lik Ivana Krstitelja?

Sumnjam.

Jeste li ikada vidjeli figuricu Ivana Krstitelja koju stavljamo kada ukrašavamo svoje domove prizorom rođenja Isusa u štalici?

Ne, niste.

Ivana Krstitelja nema ni u božićnim predstavama, ni u dječjim igrokazima, ni u pjesmama. Nema ga ni za vidjeti ni za čuti.  

Ivan je previše „neuredan“, pa mogli bismo čak reći i previše „opasan“ za ovu našu predbožićnu idilu.

Kada biste pozvali Ivana Krstitelja na predbožićnu zabavu (to vam je sada moderno po tvrtkama) on bi vjerojatno prolio kavu ili neko drugo piće po namještaju ili po tepihu dok bi mahao rukama unaokolo pozivajući nazočne na pokajanje.

Prebučan je Ivan za nas.

Ako bismo ga pustili blizu jaslica vjerojatno bi probudio dijete koje spava u njima.

Ali opet, ako ga ne bismo pripustili u našu blizinu, u naše domove, ukoliko ne bismo bili u stanju prihvatiti njegovu beskompromisnu poruku … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/bez-kompromisa/

https://youtu.be/8EaAmXwituc

Dobrodošli u Advent!

Očekivali ste prve, rane, friške vijesti o Božiću, a kad ono uletjeli ste neočekivano među ljude koji „izdišu od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu.“

Očekivali ste prve blagdanske glazbene zvukove, a umjesto toga dobili ste „bezizlaznu tjeskobu naroda zbog huke mora i valovlja“.

Ali ne brinite.

Bit će i gore.U narednim tjednima zvati će nas zmijama, gujama, stablima bez roda koja se u oganj bacaju.

Dobrodošli u Advent!

Ali s druge strane Advent donosi i neke ugodnije poruke i prizore.

Božićne dekoracije uveliko već krase sve javne prostore, uskoro će blagdanska glazba odzvanjati sa svih strana, a djeca će s nestrpljenjem iščekivati dolazak maloga Isusa (kod mene samo Mali Isus ima pristup).

Još malo i pjevat ćemo „U sve vrime godišta“ i „Narodi nam se“.

Vidite da će Advent pokazati i svoje drugo lice.

Dobrodošli u Advent.

Advent je vrijeme miješanih poruka. Kao u priči o „dobroj i lošoj vijesti“ ako čujemo samo dio priče onda ne ćemo shvatiti bit priče.

Ako čujemo samo dobre vijesti „Mir na zemlji!“ i „Krist se rodi!“ onda ćemo propustiti poziv na buđenje koji nas upozorava na Sudnji dan koji će jednog dana osvanuti.

Ali ako čujemo samo loše vijesti onda ćemo propustiti utjehu i sigurnost koji … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/neočekivani-bog/

Jeste li vidjeli sumanutost puka koji je u petak jurišao na konzumerističke utvrde (prodajne centre) ne bi li pod cijenu totalnog samoponiženja prigrabio nekakve precijenjene krpice jer su mu mediji rekli da je sve na popustu?

Još prošle godine o tome smo samo čitali a sada to živimo.

Ne postoji ništa učinkovitije za izvesti Hrvata na ulicu (ajde nije baš na ulicu ali iz kuće) nego popust pa makar i lažan bio.

Do ove godine smo se pitali koliko je šoping dana ostalo do Božića a od ove godine smo izravno s groblja, nakon Dušnog dana, jurili pokloniti se Merkuru, bogu trgovine. I dobrih cijena.

Promijenili smo paradigmu.

Nema boljeg primjera od ovogodišnjeg.

Nešto do sada ustaljeno se mijenja i dolazi do nečeg novog.

Jedna potrošačka paradigma mijenja drugu potrošačku paradigmu.

Ali kakva bila da bila naša konzumeristička paradigma, Advent nam je pred vratima. Danas je blagdan Krista Kralja i to je posljednja nedjelja u crkvenoj godini. Od iduće nedjelje smo u Adventu i počinje nova crkvena godina.

Ne bi se reklo, zar ne?!

A kako i bi kad su nam temperature sličnije rujnu nego kalendaru koji kaže da smo na pragu prosinca. Kasna jesen, rana zima, a mi u kratkim rukavima.

Sve je nekako neobično, pa rekli bismo … Read More

https://www.mixcloud.com/animaradio/svjedok-istine/

Trinaesto poglavlje Evanđelja po Marku može biti poprilično zastrašujuće. Sve počinje uništenjem Hrama u Jeruzalemu. Nastavlja se s prizorima rata, zemljotresa i gladi.

Članovi obitelji međusobno izdaju jedni druge, na sceni je velika patnja.

Ali nikako ne smijemo zaboraviti da u stihovima 30-31 jasno stoji da te stvari nisu proročanstva propasti u nekoj dalekoj budućnosti. „Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude.“ I sve je to popraćeno izuzetno snažnim jamstvom. „Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti.”

Ali što je s nama koji čekamo Kristovo drugo Došašće?

Je li i nama čitati znakove vremena? Ili se ni na što ne trebamo obazirati?

Trebamo li pogledavati na smokvu i od nje se učiti?

Hoćemo li prepoznati znakove posljednjih vremena?

Pitanja su to koja golicaju ljudsku maštu i znatiželju više od 2,000 godina. Ljude je oduvijek fascinirala apokaliptička literatura, pa dovoljno je u Google upisati „the end of the world“ i pojaviti će se 669.000.000 adresa na kojima netko ima nešto kazati po tom pitanju.

Internet, ostali mediji, literatura, filmska industrija … tu kriza ne postoji kada je ova tematika na dnevnom redu. Prava je pomama na svijetu u predviđanju dana kada će sve završiti. Dovoljno se je sjetiti … Read More