-
https://www.mixcloud.com/animaradio/ne-sustaj/
Je li stvarno istina da je veće čudo izliječiti ljudsko srce od nezahvalnosti nego izlječiti ljudsko tijelo od najteže bolesti?
Je li to stvarno istina?
Gdje su bila ona dvetorica nakon izliječenja?
Zašto se nisu vratili?
I zahvalili?
Kako se uopće izliječiti od nezahvalnosti?
Pogledajmo ponajprije malo ovu devetoricu, pa onda onog desetog gubavca.
Devetorica.
Bili su to jako religiozni ljudi – sve dok su trebali Boga.
Vapili su: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!”
Ali nakon što su se izliječili zaključili su da im Bog više ne treba.
Pa, zar tako nije i danas?
Ljudi vape, plaču od boli zbog razvoda, raka, srčanih udara, poslovnih propasti: „Trebam te Bože! Život mi je u rasulu! Bože, pomozi mi!“
Ali kratko nakon toga, kada kriza prođe, kada se život vrati u normalu – Boga više ne zazivaju.
Ljudi vape, traže Boga u krizama, onda kada su očajni.
Paradoks ovog čuda je bio u tome da je čudo udaljilo gubavce od Boga.
Kada su trebali Boga bili su blizu Bogu ali kada ga više „nisu trebali“ onda su bili prezauzeti svojim dobrim životom.
To donekle možemo i razumjeti. Radi svoje bolesti bili su odvojeni od svojih obitelji i prijatelja, od svojega posla. Bili su u karanteni. Izolirani.
A sada su bili slobodni vratiti se svojem prijašnjem životu.
I bili … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/zahvalnost/
Živimo u vremenima kada svi žele privući našu pozornost.
Zato nam putem različitih medija uporno obećavaju nešto novo, nešto posebno i naravno nešto istinito i stvarno.
Ali tako je teško u ovom moru laži, falsifikata i imitacija pronaći nešto originalno, autentično. Sve se kopira, klonira, imitira i čovjek pojma nema je li nešto isinito ili je lažno.
Tako je to s materijalnim svijetom ali što je s vjerom?
Postoji li „lažna vjera“ ako već postoji lažna odjeća, obuća, nakit, parfemi …
I ako postoji koje nam probleme može stvoriti?
Imitacija nekog komada odjeće pokazati će svoje pravo lice u prvom pranju i šteta će biti financijska i ne baš velika ali što je s vjerom?
I vjera, baš kao i sve prije nabrojeno, kada je lažna ,u biti na prvi pogled djeluje tako stvarno i uvjerljivo.
Skoro da je identična stvarnoj vjeri.
Skoro.
Lažna vjera pretvara naša vjerovanja, naše osjećaje, naša nadanja i naše snove u nešto što je krivo, pogrešno i lažno. Posljedice su užasne.
Kako to lažna vjera guši istinsku vjeru?
Svi smo mi obasuti Božjim blagoslovima. Svakog dana Bog nam šalje nove blagoslove. Sveto Pismo je puno obećavajućih Božjih blagoslova koji će doći do nas djece Božje.
Ali što mi radimo?
Mi malo po malo, … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/snaga-vjere/
Argentinski pisac Julio Cortazar napisa: „Ljudska povijest tužan je rezultat činjenice da je svatko gledao samo svoja posla.“
Ja bih još samo nešto tu dodao – „poglavito Hrvatska povijest“ – i odmah bi to potpisao.
Naravno da iz tog konteksta, s dužnim respektom, izdvajam sve one blistave, ali na žalost, tako rijetke trenutke naše povijesti kada smo gledali ponajprije interes domovine i svojih bližnjih, a tek onda, ako i tada, svoj osobni interes.
Ali to su samo iskre, bljeskovi, munje koje su proparale ovo oblačno nebo nad nama.
Čitavo ostalo vrijeme čovjek gleda i ne vidi, sluša i ne čuje, živi i ne doživljava, ništa osim svojih golih osobnih interesa.
Što to mi danas propuštamo? Prema čemu ili komu očitujemo svoj nemar?
Nekada smo vodili računa kako ne bismo propustili neki dobar film ili utakmicu. Danas nas to više ne brine, jer se uglavnom sve snima.
I reprizira. Pritisneš dugme i vratiš prošlost u sadašnjost.
Ali još uvijek, usprkos svoj toj silnoj tehnologiji, postoje stvari koje ne smiješ propustiti, jer su jednostavno neponovljive. Nečiji rođendan, obljetnica, trenutak kada si nekome mogao, a nisi, uputiti lijepu riječ, stisnuti ruku, obrisati suzu, reći „oprosti“ ili „volim te“.
Niti jedna tehnika, niti jedna elektronika, niti jedna informatika, nije, i nikada ne će ni biti, u stanju nadoknaditi sve ono … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/tko-je-moj-lazar/
Evo nas na terenu koji nam je jako dobro poznat.
Od davnina na ovim se je prostorima nevjerojatno cijenila – snalažljivost.
Kao rijetko koja osobina snalažljivost je na visokoj cijeni.
Bila i ostala.
Parola: „Snađi se druže!“ bila je i ostala velikom broju ljudi više od zakona.
Koliko ste samo puta čuli ili rekli:
„On ti je jedan nevjerojatno snalažljiv tip. Čudo jedno.“
I danas ako vam priljepe takvu etiketu to vam je – kompliment.
Mentalitet opisan ovom parolom jedan je od ponajvećih krivaca za stanje u kojem se danas nalazimo. Mi živimo u atmosferi u kojoj se slave oni „koji su se snašli“ dok najveći broj ljudi pokušava osigurati svojim obiteljima normalan i dostojanstven život bez tog i takvog snalaženja.
Dakle zaključak bi bio – snalažljivost je nešto negativno.
A je li to baš tako?
Kao ocjeniti čovjeka koji se zna snaći u teškim situacijama – pozitivno ili negativno?
Mislim da uvijek i prije svega treba voditi računa koje su i kakve su posljedice nečijeg snalaženja.
U svojoj knjizi „How to Preach a parable“ („Kako propovijedati parabolu“) Eugene Lowry kaže da ako želimo razumjeti parabolu da moramo potražiti mjesto uboda prije nego što se počnemo češati.
Moramo osjetiti napetost prije nego što osjetimo olakšanje. Moramo ući u … Read More
-
30 studeni.
30 dana blokade.
Na Facebooku.
To je u redu. Otišao sam u neprijateljsko dvorište i radio sam ono što se njima ni najmanje ne sviđa.
Normalno da su me potjerali. Predugo su me i trpili.
Dobro da ovaj mjesec nema 60 dana. Možda bi me blokirali do veljače.
Nisam ni Nostradamus, a ponajmanje vidoviti Milan, ali sam ipak sa sigurnošću javio svima koji prate moje objave kako uskoro slijedi blokada mojih profila.
Bližio se je taj zloguki „29 novembar“ dan kada je general Slobodan Praljak, ispivši smrtonosni otrov, svih nas stavio na kušnju.
Mogli smo birati. Šutjeti ili govoriti. I ja sam imao pravo na izbor. Biti sluga, rob, pozemljar i prešutjeti taj dan i tako izbjeći „oganj i mač“ (blokadu profila) gospodara medija ili sam mogao ostati dosljedan sebi i poslušati svoje srce.
Jasno vam je što sam napravio. Ja drugačije niti znam niti mogu.
Za razliku od nekih koji su uredno preskočili taj dan na kalendaru i koji su „mrtvi hladni“ prešutjeli što se je toga dana, prije godinu dana, dogodilo u kolektivnoj svijesti i povijesti mog (i njihovog) naroda.
Ovo su gadna vremena. Svi smo odgovorni za ono što činimo ali i za ono što ne činimo. A mogli … Read More
Je li Krist možda postao nevidljiv svome vikaru?
Steve Skojec / OnePeter5
Nadbiskup Carlo Maria Viganò, čiji je svjedočenje na 11-stranica u kolovozu potreslo Crkvu sve do Apostolske Stolice, danas je objavio novu izjavu, izazivajući Papu Franju zbog njegove šutnje pred optužbama da je bio sudionik u pokriću počinitelja klerikalnog seksualnog zlostavljanja.
……………………………………………………………….
U svojoj novoj izjavi Viganò kaže kako je njegova odluka da otkrije “te teške činjenice” bila za njega “najbolnija i najozbiljnija odluka” koju je ikad napravio u svom životu.“Napravio sam to”, piše Viganò, “nakon dugog razmišljanja i molitve, tijekom mjeseci duboke patnje i tjeskobe, tijekom lavine neprestano nadolazećih vijesti o strašnim događajima, o tisućama uništenih nevinih žrtava i poremećenih zvanja i života mladih svećenika i vjernika.”
Viganò kaže da, iako je dio onoga što je otkrio bilo pokriveno papinskom tajnom, “svrha svake tajne, uključujući i papinsku tajnu, jest zaštititi Crkvu od njezinih neprijatelja, a ne prikrivati i tako postati sudionik u zločinima koje su počinili neki od njezinih članova.“
Nadalje, „kako kaže katekizam Katoličke crkve (čl. 2491), pečat tajnosti nije obvezujući kada se vrlo teška šteta može izbjeći samim otkrivanjem istine. Samo pečat ispovijedi mogao bi opravdati moju šutnju.”
Imajući u vidu činjenicu da ni papa ni kardinali nisu porekli bilo koju činjenicu danu … Read More
Vidiš … sad kad se svi upiredu za te’ složit šta boji nekrolog (ajme koja gruba rič, a…?) i kad nabrajadu tvoje pisme… kada pribiru po svojin uspomenan kad i di ih je takla koja tvoja rič… kada te kuju u zvizde i govoridu o „kozmičkon dalmatincu“ (pravo da ti rečen pojma neman šta bi to tribalo bit’)… ja te se sićan i padaš mi na pamet… ne po pismama…
… nego po – ŠKINI!Po rišpetu kojega si steka’ svojin karakteron i to tamo di mi u Split čovika najbo’je sinjamo… na mali balun…
Sićan se, neko te je doveja među nas koji smo, petkon popodne, igrali mali balun (o’ šponde) u onu dvoranu (a bi’ će je sorili) između „socijalnoga“ i ‘otela „Marjan“… rekli su „minjat’ će jednoga koji nije moga doć’“?!
… Oliver?
Mali balun?
Alo? … pa mi ne pivamo petkon popodne… MI SE CIPAMO!Mi smo bili klapa koja je u tu dvoranu, u kraj šetemane, igrala „tuta forca“, do istrebljenja… došli bi izbacit iz sebe sve svoje muke i nevo’je, sve svoje komplekse i frustracije, došli bi se opotit, odigrat, ostat živ, popit biru, zapalit španjulet i razić’ se do idućega petka…
Brat kontra brata… rođak kontra rođaka… prijate’j kontra prijate’ja… brez milosti…
Mislija … Read More
ŽELJEZNA MEDALJA
Znate li da je u određenom razdoblju ljudske povijesti željezo bilo vrednije od zlata? Koristilo se u početku isključivo u religijske svrhe kao dragocjeni višak u proizvodnji bronce. Kad su ga ljudi počeli taliti i taj je proces zahtijevao ogroman trud i vrlo visoke temperature.
Zlato se moglo taliti i oblikovati bez prevelike muke, a željezni mačevi predstavljali su najveću dragocjenost.
Nekako sam se spontano večeras sjetila te činjenice dok sam promatrala one pokisle pijetlove kako dižu uvis zlatni trofej.Pa naravno! Ionako su naši momci djelovali kao da su pali na ovo prvenstvo iz neke druge dimenzije, nekog drugog vremena, nekih drugih vrijednosti. Vitezovima na paše zlatni nakit nego željezni mačevi.
Njihova medalja izvana ima srebrni sjaj, no budite sigurni da je željezna. Željezan je u njoj trud, muka, srčanost,htijenje, znoj, radost i suze. Nismo tome svjedočili samo mi, njihovu posebnost uočio je i zavolio je cijeli svijet.
Brojevi kažu da je pobjednik bio netko drugi. Srca kažu da ipak nije.
Ne plači, Luka. Da se nisi usudio plakati.Mogu podnijeti svačije suze, samo ne tvoje.Ne želim gledati kremenog dečka s Velebita tužnog, ne dok stoji na vrhu svijeta, skupa sa svojim malenim ponosnim narodom.Zbog tebe smo tu,tebe i tvojih momaka.Direktno ste nastavili hodati cestom koju … Read More
Ne mi večeras nismo poraženi.
Mi večeras nismo izgubili.
Jer mi smo odavno poraženi.
Utakmicu, daleko važniju od večerašnje, mi smo izgubili i to predajom bez borbe još 2000. godine.A ovo danas je bila pobjeda.
Jer vratili smo zajedništvo. Vratili smo vjeru u sebe.
I ako pameti imamo shvatili smo kojim putem nam je ići.Današnje finale je tako zorno pokazalo što je to čovjekov život. Bio si bolji. Nadigrao si suparnika u svim elementima igre. Dominirao si. I na kraju si izgubio.
Zašto?
To pitanje će večeras biti na mnogim usnama.
Zašto smo izgubili?
Bože gdje si bio?
Pa mi smo se tebi tako žarko molili?
Zašto si nas ostavio?I naravno ljudi, koji tako razmišljaju, biti će frustrirani, razočarani… pa neki i očajni. Tolike molitve, a Bog ni prstom da mrdne. Pobjedu odnosi sretniji i spretniji.
A ja kažem da je to u redu. Jer to je igra. Igra koju je osmislio ovaj svijet i koja se igra po pravilima ovoga svijeta. A nama je biti u svijetu a ne biti od svijeta. Laže onaj koji kaže da mu je sve jedno poraz ili pobjeda. Nikom normalnom nije sve jedno. Ali pametan čovjek uvijek više nauči u porazu nego u pobjedi.
Pusti filozofiju, kažete vi.
Daj nam pobjedu.
Mi se želimo radovati. Plesati. Pjevati.Pa radujte … Read More
Malo manje od sata dijeli me od početka gledanja finalne utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva. Po svemu trebao bih biti nervozan, nabrijan, uzbuđen… ali ne… ja miran… najmirniji od svih 6 do sada odgledanih utakmica… kao da nije finale… borba za vrh nogometnog Olimpa… i jasno mi je… zašto me ne trese navijačka groznica…
…zato jer je nogomet postao sredstvo a ne cilj…
…moji „vatreni“ su pokorili svijet nogometa i sada je samo pitanje hoće li pokoriti svijet u kojem mi Hrvati živimo.
„Vatreni“ su učinili svoje. Dobili su misiju i ispunili su tu misiju. Igrali su za nas. Možda oni toga nisu ni svjesni ali doći će dan kada će sve biti jasno kao u podne.
Današnje čitanje iz evanđelja po Marku govori „Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.“ (Marko 6, 7-9)
„Vatreni“ su odbacili svu prtljagu ovoga svijeta. Prtljagu koja bi ih sputavala na putu koji je bio pred njima. Odbacili su oholost, samodovoljnost, odbacili su bahatost i samozaljubljenost. Odbacili su slavu ovog propalog svijeta … Read More
Ne dozvolite reverziju svoje vrijednosti…
Ne ovaj put!!
Psihološki se pripremite na ono što će se ponovo pokušati a već se jednom dogodilo.
Na vrijeme se pripremite.Da … da ne odudaraju puno i oni su obukli dresove…
Oni isti koji su kontra volje naroda izglasali IK.
Oni isti koji već dvadeset i nešto godina drže u rukama DORH i pravosuđe i njime selektivno
odstranjuju s ulice bakice koje prodaju sir.
Oni koji zapošljavaju podobne.
Oni kojima je petokraka OK.
Oni koji bi zabranili Referendume.
Oni koji useljavaju migrante a izbacuju ljude iz njihovih kuća i protjeruju ih van.
Oni koji su zatvorili arhive.
Uništili privredu.
Oni koji su u TV kuće i novine postavili provjerene čuvare njihovog elitizma.
Oni koji vas zovu marginalcima.Ovo nije njihova pobjeda.
Štoviše, učinili su sve da do nje ne dođe.
Onim slabima sada će naslovnice prodavati priče o navijačima iz “komšulika“
UZMP ce mirovati par dana.
A onda ce krenuti.
Isto kao i nakon Oluje.Labrador je i tekako živ i dobro je.
Samo malo manje laje ovih dana.
Gazda mu je brnjicu stavio da bijesan ne ugriza.
Lukavo i proračunato.Taj isti Labrador je uspio
da 23 godine kasnije
nema ni jednog heroja Domovinskog rata.
Da se o njemu u tri rečenice uči u školi.
I da narod pobijesni na spomen braniteljskih mirovina.To čeka i Dalića i nove heroje.
Oni su im nova … Read More -
https://www.mixcloud.com/animaradio/ne-sustaj/
Je li stvarno istina da je veće čudo izliječiti ljudsko srce od nezahvalnosti nego izlječiti ljudsko tijelo od najteže bolesti?
Je li to stvarno istina?
Gdje su bila ona dvetorica nakon izliječenja?
Zašto se nisu vratili?
I zahvalili?
Kako se uopće izliječiti od nezahvalnosti?
Pogledajmo ponajprije malo ovu devetoricu, pa onda onog desetog gubavca.
Devetorica.
Bili su to jako religiozni ljudi – sve dok su trebali Boga.
Vapili su: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!”
Ali nakon što su se izliječili zaključili su da im Bog više ne treba.
Pa, zar tako nije i danas?
Ljudi vape, plaču od boli zbog razvoda, raka, srčanih udara, poslovnih propasti: „Trebam te Bože! Život mi je u rasulu! Bože, pomozi mi!“
Ali kratko nakon toga, kada kriza prođe, kada se život vrati u normalu – Boga više ne zazivaju.
Ljudi vape, traže Boga u krizama, onda kada su očajni.
Paradoks ovog čuda je bio u tome da je čudo udaljilo gubavce od Boga.
Kada su trebali Boga bili su blizu Bogu ali kada ga više „nisu trebali“ onda su bili prezauzeti svojim dobrim životom.
To donekle možemo i razumjeti. Radi svoje bolesti bili su odvojeni od svojih obitelji i prijatelja, od svojega posla. Bili su u karanteni. Izolirani.
A sada su bili slobodni vratiti se svojem prijašnjem životu.
I bili … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/zahvalnost/
Živimo u vremenima kada svi žele privući našu pozornost.
Zato nam putem različitih medija uporno obećavaju nešto novo, nešto posebno i naravno nešto istinito i stvarno.
Ali tako je teško u ovom moru laži, falsifikata i imitacija pronaći nešto originalno, autentično. Sve se kopira, klonira, imitira i čovjek pojma nema je li nešto isinito ili je lažno.
Tako je to s materijalnim svijetom ali što je s vjerom?
Postoji li „lažna vjera“ ako već postoji lažna odjeća, obuća, nakit, parfemi …
I ako postoji koje nam probleme može stvoriti?
Imitacija nekog komada odjeće pokazati će svoje pravo lice u prvom pranju i šteta će biti financijska i ne baš velika ali što je s vjerom?
I vjera, baš kao i sve prije nabrojeno, kada je lažna ,u biti na prvi pogled djeluje tako stvarno i uvjerljivo.
Skoro da je identična stvarnoj vjeri.
Skoro.
Lažna vjera pretvara naša vjerovanja, naše osjećaje, naša nadanja i naše snove u nešto što je krivo, pogrešno i lažno. Posljedice su užasne.
Kako to lažna vjera guši istinsku vjeru?
Svi smo mi obasuti Božjim blagoslovima. Svakog dana Bog nam šalje nove blagoslove. Sveto Pismo je puno obećavajućih Božjih blagoslova koji će doći do nas djece Božje.
Ali što mi radimo?
Mi malo po malo, … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/snaga-vjere/
Argentinski pisac Julio Cortazar napisa: „Ljudska povijest tužan je rezultat činjenice da je svatko gledao samo svoja posla.“
Ja bih još samo nešto tu dodao – „poglavito Hrvatska povijest“ – i odmah bi to potpisao.
Naravno da iz tog konteksta, s dužnim respektom, izdvajam sve one blistave, ali na žalost, tako rijetke trenutke naše povijesti kada smo gledali ponajprije interes domovine i svojih bližnjih, a tek onda, ako i tada, svoj osobni interes.
Ali to su samo iskre, bljeskovi, munje koje su proparale ovo oblačno nebo nad nama.
Čitavo ostalo vrijeme čovjek gleda i ne vidi, sluša i ne čuje, živi i ne doživljava, ništa osim svojih golih osobnih interesa.
Što to mi danas propuštamo? Prema čemu ili komu očitujemo svoj nemar?
Nekada smo vodili računa kako ne bismo propustili neki dobar film ili utakmicu. Danas nas to više ne brine, jer se uglavnom sve snima.
I reprizira. Pritisneš dugme i vratiš prošlost u sadašnjost.
Ali još uvijek, usprkos svoj toj silnoj tehnologiji, postoje stvari koje ne smiješ propustiti, jer su jednostavno neponovljive. Nečiji rođendan, obljetnica, trenutak kada si nekome mogao, a nisi, uputiti lijepu riječ, stisnuti ruku, obrisati suzu, reći „oprosti“ ili „volim te“.
Niti jedna tehnika, niti jedna elektronika, niti jedna informatika, nije, i nikada ne će ni biti, u stanju nadoknaditi sve ono … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/tko-je-moj-lazar/
Evo nas na terenu koji nam je jako dobro poznat.
Od davnina na ovim se je prostorima nevjerojatno cijenila – snalažljivost.
Kao rijetko koja osobina snalažljivost je na visokoj cijeni.
Bila i ostala.
Parola: „Snađi se druže!“ bila je i ostala velikom broju ljudi više od zakona.
Koliko ste samo puta čuli ili rekli:
„On ti je jedan nevjerojatno snalažljiv tip. Čudo jedno.“
I danas ako vam priljepe takvu etiketu to vam je – kompliment.
Mentalitet opisan ovom parolom jedan je od ponajvećih krivaca za stanje u kojem se danas nalazimo. Mi živimo u atmosferi u kojoj se slave oni „koji su se snašli“ dok najveći broj ljudi pokušava osigurati svojim obiteljima normalan i dostojanstven život bez tog i takvog snalaženja.
Dakle zaključak bi bio – snalažljivost je nešto negativno.
A je li to baš tako?
Kao ocjeniti čovjeka koji se zna snaći u teškim situacijama – pozitivno ili negativno?
Mislim da uvijek i prije svega treba voditi računa koje su i kakve su posljedice nečijeg snalaženja.
U svojoj knjizi „How to Preach a parable“ („Kako propovijedati parabolu“) Eugene Lowry kaže da ako želimo razumjeti parabolu da moramo potražiti mjesto uboda prije nego što se počnemo češati.
Moramo osjetiti napetost prije nego što osjetimo olakšanje. Moramo ući u … Read More
