-
„Svaki kršćanin treba biti i konzervativan i radikalan.
Konzervativan u očuvanju vjere i radikalan u njezinoj primjeni.“
(John R.W. Stott)
Ukoliko niste „političar u usponu“ i ukoliko nije u tijeku predizborna kampanja onda nemojte puno spominjati riječ – radikalan. Ta je riječ, u ovoj našoj lažnoj demokraciji i toliko proklamiranoj toleranciji, strogo zabranjena.
Zašto?
Zato što radikalne promjene zahtijevaju povratak korijenima, povratak temeljnim vrijednostima. Radikalni zahvati i mjere koriste se za eliminaciju devijantnih pojava, a sve kako bi se situacija dovela u stanje prije njihovog nastanka.
Najbolji primjer jest radikalna kirurgija koja, pod cijenu odstranjivanja pojedinih dijelova ljudskog organizma, nastoji povratiti taj isti organizam u stanje prije nastanka bolesti.
Današnja kultura, današnji centri moći, zaziru od radikalnih zahvata. Njihov cilj je postupno „skuhati žabu“. Ništa naglo. Ništa radikalno. Radikalni zahvati ako se i provode onda se provode što je brže moguće. Najbolji primjer su suvremeni ratovi. Što brži i što kraći.
Jedini koji bez ozbiljnijih posljedica smiju koristiti riječ „radikalan“svakako su, rekoh prije, političari. Oni u predizbornim kampanjama biračima obećavaju radikalne promjene (naravno uvijek na bolje od onoga što je bilo prije njih) kako bi, dobivši povjerenje birača, jedino radikalno popravili svoju poziciju i poziciju onih koji su im odani.
Ako je nešto danas zabranjena priča onda je to svakako vjerski radikalizam. Njega ovaj svijet … Read More
Je li Krist možda postao nevidljiv svome vikaru?
Steve Skojec / OnePeter5
Nadbiskup Carlo Maria Viganò, čiji je svjedočenje na 11-stranica u kolovozu potreslo Crkvu sve do Apostolske Stolice, danas je objavio novu izjavu, izazivajući Papu Franju zbog njegove šutnje pred optužbama da je bio sudionik u pokriću počinitelja klerikalnog seksualnog zlostavljanja.
……………………………………………………………….
U svojoj novoj izjavi Viganò kaže kako je njegova odluka da otkrije “te teške činjenice” bila za njega “najbolnija i najozbiljnija odluka” koju je ikad napravio u svom životu.“Napravio sam to”, piše Viganò, “nakon dugog razmišljanja i molitve, tijekom mjeseci duboke patnje i tjeskobe, tijekom lavine neprestano nadolazećih vijesti o strašnim događajima, o tisućama uništenih nevinih žrtava i poremećenih zvanja i života mladih svećenika i vjernika.”
Viganò kaže da, iako je dio onoga što je otkrio bilo pokriveno papinskom tajnom, “svrha svake tajne, uključujući i papinsku tajnu, jest zaštititi Crkvu od njezinih neprijatelja, a ne prikrivati i tako postati sudionik u zločinima koje su počinili neki od njezinih članova.“
Nadalje, „kako kaže katekizam Katoličke crkve (čl. 2491), pečat tajnosti nije obvezujući kada se vrlo teška šteta može izbjeći samim otkrivanjem istine. Samo pečat ispovijedi mogao bi opravdati moju šutnju.”
Imajući u vidu činjenicu da ni papa ni kardinali nisu porekli bilo koju činjenicu danu … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/radikalna-vjera/
„Svatko želi biti netko, ali nitko se ne želi potruditi oko toga.“
(Goethe)
Koliko danas vrijedi ova Goetheova?
Malo. Skoro ništa.
Danas se skoro svi trude, na sve moguće načine, poštene i nepoštene, dopuštene i nedopuštene, ovakve i onakve, biti netko (ili nešto).
Ali to se uglavnom svodi – biti ispred ili iznad drugoga.
Uzrečica „Neka se o meni govori, pa makar i dobro.“, postala je nažalost općeprihvaćena filozofija življenja i recept za uspjeh.
„Fama volant“, a ako ona leti onda letimo i mi. Visoko. Što više.
Postali smo sudionici „velike utrke“ u kojoj nas zanimaju samo prva mjesta. Ništa drugo „ne igra“. Tako barem kaže ovaj naš svijet. Ambicioznost se danas podrazumijeva.
Jeste li primijetili koliko je danas ambicioznih ljudi oko nas?
Ili je to samo medijski isforsirana slika?
Ne znam, ali ih ima. Jako puno. Ako nisi ambiciozan sumnjiv si.
Upitali jednom George Bernard Showa u kojoj bi generaciji najradije živio. Duhoviti Irac odgovori: „Za vrijeme Napoleona, jer tada je bio samo jedan čovjek koji je mislio da je Napoleon.“
Da, svi mi želimo biti netko. Ili nešto. Od zore čovječanstva ljudi neprestano teže popeti se što više na skali važnosti. Počelo je sve onom poznatom rečenicom koju je izgovorila zmija dovodeći u … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/kada-budem-velik-ja/
Ima već dugi niz godina da nam se neprestano serviraju sve noviji tzv. TV reality show programi. Temeljni koncept ovih programa jest kako navesti ljude da se ponašaju sukladno želji organizatora u različitim životnim situacijama. U svakom od tih programa postoje određene prepreke ili napasti ili izazovi kojima su sudionici izloženi. I naravno, na kraju, postoji velika nagrada, obično je to novac ali i prestiž, odnosno velika popularnost koja se lako može unovčiti, naravno nešto kasnije.
Manje više svi ti programi imaju isti scenarij, a taj je ostati posljednji, jer taj dobiva nagradu. U međuvremenu treba sklapati saveze, razvrgavati saveze, treba sebe prikazati vrijednim (više nego što to jesi) u očima drugih, te je potrebno znati kako glasovati, odnosno koga i kada nominirati (druge konkurente) kada za to dođe vrijeme, jer to je preduvjet opstanka u programu.
Neki još uvijek, naivno, tvrde kako ovakve situacije iz ljudi izvlače ono najbolje.
To nije točno.
One iz ljudi izvlače na površinu ono – najgore.
Razlog je taj što je svaki natjecatelj tu isključivo radi osobne promocije, popularnosti i slave, odnosno novčanog dobitka. Svaki sudionik duboko u sebi ne želi izgubiti nagradu i želi biti onaj koji će je na kraju i osvojiti. … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/promjena-igre/
Često na svojim javnim nastpima spominjem zgodu o susretu dvojice poznanika u kojoj se oni susreću nakon podužeg vremena. Obojica mladi, poslovni i njihov kratak ali znakovit susret teče otprilike ovako.
Prvi muškarac:
„Ej, Bog! Pa dugo se ne vidjesmo. Kako si mi? Što mi je s tobom?“
Drugi muškarac (uz duboki uzdah):
„Ej … nisam ti baš najbolje … u posljednje vrijeme … teško sam ti bolestan …“
Prvi muškarac (pogledavajući na sat):
„Ajde neka. Baš me raduje. Znaš … žurim … i … javi se …“
Zaboravili smo slušati ili bolje reći čujemo ali ne slušamo.
Obavljamo to uglavnom površno, kao puno toga drugog u životu.
Kažu cinici da zato i imamo dva uha, jedno gdje će nam nešto ući, a drugo gdje će to isto izaći.
Nemamo ni volje, ni želje, ni strpljenja slušati tuđe priče, ali svoje tako strasno želimo ispričati svakome s kojim stupimo u nekakav kontakt.
Mi smo duhovno gluhe osobe, a uzrok te naše duhovne gluhoće u biti je naša sebičnost.
Ova naša kultura u tome nam jako temeljito ide na ruku. Oko nas vlada carstvo buke. Okruženi smo nevjerojatnom količinom različitih zvukova koji nam ne daju mira i koji nam slušanje čine napornim.
Baš kao što enormna … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/slušajući-tišinu/
-
Branko Širić
Ovo su oni koji kliču ;
Hosana Sinu Davidovu.Dok povorka predvođena Plenkovićem HDZ.HNS.SDP: kliču raspni Ga…Raspni
Dobar uvod u Veliki tjedan.
Vrjeme je za važne odluke.Nino Raspudić: Plenkovićev nadrealizam ili ‘ovo nije lula’
Sjednica Vlade na kojoj je Istanbulska konvencija definitivno prihvaćena i poslana u saborsku proceduru bila je školski primjer tragikomedije. Nakon što je otvorio sastanak, premijer Plenković je kao velikodušni patrijarhalac dao riječ ministricama da se jedna po jedna izjasne o Konvenciji. Rodno stereotipno je, dakle, na čistac prvo izveo žene, piše Nino Raspudić za Večernji list.
U kratkim obraćanjima one su se natjecale u iskazivanju lojalnosti Šefu i isticanju kod koje ima više nasilja, tako je ministrica Obuljen ustvrdila kako su teme nasilja prisutne i u kulturi. Ministrica Žalac je napravila frojdovsku omašku, rekavši kako “ne dovodimo u pitanje brak, obitelj ili rodnu ideologiju”. Nakon što se izredale žene, Plenković je upitao želi li netko od kolega kazati nešto na tu temu, “da ne bi ispala diskriminacija”, pa su štafetu preuzeli ministri. Dok su na vjernost Konvenciji prisezali Božinović i Krstičević, ministar Medved je duboko pognute glave radio neke bilješke, kao djeca u školi kad strepe – o ne, zar ću morati i ja. Ministar pravosuđa Bošnjaković rekao je kako su određeni zakoni koje već imamo “poprilično snažni”, dakle, de facto je uvijeno potvrdio kako pravno-formalno nema potrebe za Konvencijom, ali je on podržava … Read More
Kako se stvari, po pitanju rastakanja tradicionalnih vrijednosti, vjere, obitelji i domoljublja, u Hrvatskoj odvijaju nezamislivom brzinom, držim realnim da će jako brzo javno očitovanje kršćanstva biti kazneno djelo i onda ćemo od apsolutne većine postati apsolutna M A N J I N A… ali to je bilo za očekivati….
……………………………………………………………………………………
Čovjek po svojoj naravi ne želi biti u manjini.
U Knjizi Postanka (11, 1 – 9) vidimo da je čitav svijet imao „jedan jezik i riječi iste“. Zatim vidimo u četvrtom stihu da su ljudi odlučili izgraditi „grad i toranj s vrhom do neba!“.
„Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!“ rekoše. Nisu se željeli dijeliti. Željeli su biti u većini. Bog je odgovorio tako da im je pobrkao jezike, zbunio ih i raštrkao po svijetu.
Ljudi gravitiraju onima čiji je život sličan njihovom i čiji je način razmišljanja sličan njihovom. U kontekstu kršćanstva, Bog od nas želi jedinstvo u istoj vjeri.
„Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!“ (Efežanima 4, 4-6) „Da svi budu jedno.“ (Ivan 17, 21).
Živjeti u većini i nije … Read More
Uvijek sam se mučio s pričom u Bibliji u kojoj Isus opisuje Boga kao vinogradara koji „siječe“ svaku granu koja ne donosi roda. Kako smo mi grane u ovoj analogiji, to me je uvijek strašilo. Mislio sam, što ako ja donosim roda, ali tog roda nema dovoljno? Ili, što ako imam jednu sezonu slabog uroda … hoću li biti trajno odsječen? Te su me stvari dovodile u stanje stresa.
Grčka riječ prevedena kao „siječi“ u ovom stihu je „airo“. Ova riječ znači „kidati“, „oduzeti“, „ukloniti“ ali također može značiti „podignuti“ ili „vezati“. I zanimljivo je da Isus koristi riječ „airo“ također u drugim prigodama, poput one kada govori svojim sljedbenicima neka „uzmu“ svoj križ i ohrabruje ih neka „podignu“ svoje oči: „Gle, kažem vam, podignite oči svoje.“ (Ivan 4, 35).
Dakle što to znači? Na priloženoj fotografiji vidite kamenu formaciju pokraj ovog 2,000 godina starog stabla masline u Getsemanskom vrtu u Jeruzalemu i kamene stupove koji podupiru grane 1,000 godina stare masline u pokrajini Puglia u Italiji.
Eto tako izgleda „airo“. Kako bi osigurao da grana i dalje donosi ploda, vinogradar je podignuo palu granu iz prašine i blata, očistio ju je i „airos“/„podignuo“ ju je na kamenje koje će je poduprijeti i … Read More
Protuprirodni politički blud između HDZa i HNSa, ozakonjen političkim bračnim savezom, uz kojeg konzensualno živi višegodišnja HDZova priležnica (SDSS), rezultirao je rođenjem deformiranog djeteta.
Hibridno čedo, ovog „in vivo“ eksperimenta, koje se još samo po inerciji naziva Hrvatska, ni samo, u svojem jadu i bijedi, ne zna kojeg je spola, a o rodu kojem pripada tek će se doznati. Roditelji ovog frankensteinskog sparivanja, Buzin i Bruxelles, čine sve moguće kako bi plod ove veze dugoročno umrtvio i doveo na njihovu mjeru ovaj dio „regiona“.
Narod nije bio ni pozvan u svatove, jer su roditelji mladenaca znali da im nitko normalan ne bi ni došao. Zato su pokupili „s koca i konopca“ sve one udruge i pojedince koji su namirisali dovoljno masti kojom bi podmazali svoje poluge kojima pomiču inertne narode prema Novom Svjetskom Poretku.
A narod, zarobljen u svojoj ravnodušnosti, zaboravlja tko je i čiji je.
„Prekinuli ste s Kristom vi koji se u Zakonu mislite opravdati; iz milosti ste ispali.“ (Galaćanima 5, 4)
Tu i tamo, kada ostatke nekada hrabrog i ponosnog naroda, a danas raseljenog, pauperiziranog i umrtvljenog, uhvati nesanica ili slučajno pokaže nekakve znakove zainteresiranosti za svoju sudbinu, priredi mu se neka nova predstava, nekakav igrokaz kao sredstvo za … Read More
Predivan je dan kada mi prestanemo raditi za Boga i počnemo raditi s Bogom!
Godinama sam sagledavao Boga kao suosjećajnog šefa i sebe u ulozi odanog trgovačkog putnika. On je imao svoj ured, a ja sam imao svoj teritorij.
Mogao sam ga kontaktirati kad god sam to poželio. On me je ohrabrivao, stajao je uz mene, podržavao me je, ali nije išao sa mnom. Barem ja nisam mislio da ide.
I onda sam pročitao 2. poslanicu Korinćanima (6, 1) koja kaže: “Kao suradnici…”
Suradnici?
Bog i ja radimo zajedno?Umjesto da predajemo izvještaj Bogu, mi radimo s Bogom?
Umjesto da se prijavljujemo i zatim odlazimo, mi se prijavljujemo i zatim ga slijedimo.Mi smo uvijek u Božjoj prisutnosti.
Nema trenutka koji nije svet.
Njegova nazočnost nikada se ne umanjuje.Naša svjesnost njegove prisutnosti može se pokolebati, ali stvarnost njegove nazočnosti nikada se ne mijenja!
-
Netko voli crni. Netko voli bijeli.
Netko voli vrući. Netko voli hladni.
Bolje pečen. Slabije pečen. Svjež. Jučerašnji.
Iz škrovade. Ispod peke. Na drva. Na struju. Ili na plin.
Raženi. Kukuruzni. Pšenični. Od prosa. Sa sjemenkama. I bez.
Može sam. Bez ičega. Može i namazan, umočen, udrobljen, natopljen.
Zapečen, prepečen. Pohan. Sa dodatcima. Iznutra i izvana.
Uskisnut i bezkvasan.
Tisućama godina putovao, preko Egipta, Grčke, Rima, pa sve do nas.
Kruh naš svagdanji.
Kada je čovjek gladan on ne bira. Svaka mu je mrva kruha tada dobra. Sit ili prejeden čovjek zanovijeta. Bira i prebire. Prigovara. Izmišlja.
Traži „kruha preko pogače“.
Kruh naš svagdanji.
Tako običan, a ipak poslovice ga pune.
Kažu da mornari jedu onaj koji ima „sedam kora“, veli se za nekoga „dobar je kao kruh“, tvrdi se da je netko krenuo „trbuhom za kruhom“.
Kruh naš svagdanji.
U svim kombinacijama. Nezaobilazna životna činjenica i hrana.
Tema romana, filmova i svetih knjiga. Velika većina želi ga na stolu svakog dana.
Svi ga vole, svi ga žele, ali svi ga nemaju. Jedni ga sanjaju, a drugu ga doslovno bacaju.
Kruh naš svagdanji.
Simbol sigurnosti i dobrodošlice.
Čovjekova temeljna hrana od zore čovječanstva. Poslastica za bogate i za sirotinju.
I za site i za gladne. Pokušali su ga zamijeniti, čak … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/kruha-i-igara/
Hrana i razdioba hrane snažna je priča na mnogo načina. Riječ je o hranjenju naših tijela, ali također, simbolički, i o hranjenju našeg duha. Nije li ponuda i dijeljenje hrane, ma o kakvoj se hrani radilo, u samom srcu gostoprimstva, baš kao i ponuda krova nad glavom? I zar se mi ne osjećamo sitima na više načina ako jedemo svoju hranu u društvu drugih ljudi?
Čini se da su to bitne teme ovonedjeljnog čitanja (Ivan 6, 1-15) koje opisuje događaj, a kojeg možemo naći u sva četiri Evanđelja. To je jedino Isusovo čudo koje se spominje u sva četiri Evanđelja.
Isus rješava naše najosnovnije ljudske potrebe, našu najveću glad.
Hraniti gladne (gladni svijet) u samom je srcu Evanđelja.
Isus nam poručuje da će pitanje „Što ste učinili u odnosu prema svjetskoj gladi?“ biti na posljednjem sudu.
U ovoj priči Isus nam daje primjer.
U ono vrijeme kroz apostole, a danas kroz nas njegove sljedbenike.
Prvo, mi postavljamo scenu.
Stvari se ne odvijaju na najbolji mogući način, pa Isus mora poučavati kroz parabole. Tako će njegovi sljedbenici, koji imaju uši da bi čuli, znati što govori, a moćni “outsideri” ne će.
Ipak ljudi iz njegova grada bivaju sablažnjeni, a Isus čuje užasne vijesti da … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/kad-je-dovoljno/
U ovom našem umreženom i ožičenom svijetu, one kompanije koje žele izbiti u prvi plan, oglašavaju se pod mottom „mi smo vam na usluzi 24 x 7 x 365“.
„Nema odmora dok traje prodaja“ bila bi parafraza onog poznatog slogana poslije II svjetskog rata.
Novi slogani – stara logika.
Samo oni koji ne posustaju uspijevaju.
„You snooze – you loose!“ kažu Ameri.
„Ako zakunjaš – gubiš“.
Na čelu modrenih kompanija su manageri.
Ljudi koji su dobro opremljeni modernim čudima tehnologije i komunikacije, jer ako nisi „on-line“ 24 sata na dan – pregaziti ćete konkurencija.
Zato „top executives“ sa sobom nose laptope, I-pode, barem dva mobitela i obvezatno – pager.
Vidjeli ste ih, zar ne? Ako nigdje drugdje onda u filmovima.
Iziđe čovjek navečer u restoran na večeru kako bi se malo opustio i kako mu supruga ne bi po vazdan kužinavala, a kad ono zvoni telefon. Netko za susjednim stolom vadi svoj „Blackberry“ i započinje razgovor koji jednostavno ne smije čekati.
I svi vrhunski manageri, ali i ne samo oni, danas obvezatno trebaju – pager. Pageri koji su nastali prije mobitela danas se reklamiraju kao nešto – bez čega se jednostavno – ne može. Pager je postao nužnost, a ne luksuz. Pager je daleko pouzdaniji od mobitela … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/otpočinite-malo/
“Ako želiš putovati daleko i brzo, putuj s malo prtljage.
Odbaci sve svoje zavisti, ljubomore, nepomirljivosti, sebičnosti i strahove.”
(Glenn Clark)
Uvijek sam se divio ljudima koji su na put kretali s malo prtljage. Zavidio sam im, jer ja imam običaj, naviku, nositi sa sobom, i to neovisno o dužini putovanja, sve živo i neživo. A to nije dobro.
Ponajprije, dok vi čekate, recimo u zračnoj luci, pokraj pokretne trake za prtljagu, kada će se konačno pojaviti vaši koferi, i hoće li uopće svi biti na broju, drugi neki putnici već su krenuli dalje. Ne želim ni spominjati kolika je cijena dodatnih kilograma po cjeniku zrakoplovnih kompanija.
I što je najgore, pretvaraš se u nosača, u nervoznog patnika koji gura, vuče, i koji više brige vodi o svojoj prtljazi nego o samome sebi. Postaješ rob prtljage i nemaš slobodu ustati i krenuti, naglo promijeniti odluku i pravac svoga putovanja.
Koncentracija se rasipa na sve strane i umjesto da upoznaš nove ljude, otkriješ neke zanimljivosti, ti se baviš jako dobro poznatim koferima i stvarima koje si u njih utrpao prije polaska. Što je manje nepotrebne prtljage to je lakše opažati svijet oko sebe. I ne samo vidjeti nego i pružiti nekome ruku gdje je to potrebno.
Postoji … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/putnik-i-svjedok/
Nitko ne voli pametnjakoviće.
Poglavito ako je riječ o osobi koja je jedna od nas.
I još ako nam se učini da se ta osoba ponaša kao da je bolja od nas ostalih.
Čak ako je ta osoba uistinu i bolja od nas mi očekujemo neka to ne pokazuje.
Ovonedjeljna čitanja čitanja skiciraju profil Božjeg glasnika. Glasnika kojeg Bog šalje neka svijetu govori Božju riječ. Ali tu se opisuje i odbacivanje koje Božji glasnik mora podnijeti. One koje Bog bira tjera snaga njihovog poziva, ali oni kojima su ti glasnici poslani govore: „Ma šta on misli, ‘ko je on?“
Prorok nije onaj koji gleda u budućnost. Prorok je onaj koji ima uvid u sadašnjost. Prorok upozorava na one izvorne, temeljne vrijednosti koje su ljudi zaboravili ili zanemarili. Upozorava na zlo koje je zavladalo. Govori u ime Boga i u ime onih za koje nema nikog tko bi u njihovo ime govorio, a to su slabi, bolesni, ostavljeni, marginalizirani.
Biblijski proroci uvijek su bili članovi zajednice koje je Bog pozvao neka govore toj zajednici. I zajednica ih je bez problema prihvaćala ukoliko su oni govorili afirmativno. Ali kada su kritizirali i kada su pozivali na pokajanje i na promjenu ponašanja onda ih je … Read More
