DRAGI MOJ, ZATO SI ROĐEN

Ulice su pune smrtno ozbiljnih ljudi.

Ljudi koji nemaju vremena

ni za što, ni za koga.

Iscrpljenih i duboko žalosnih ljudi.

Dragi čovječe, gdje ti je hrabrost?

Zašto ti glas postade tako umoran?

Gdje je svjetlo u tvojim očima?

Je li kriza zamračila tvoju dušu

i tvoj osmjeh iscerila u grimasu?

Poslušaj!

Sumorni ljudi koče život.

Umorni od života guše radost.

Tužni pokapaju nadu.

Ljudi bez nade siju očaj.

Strah troši silnu energiju

I rastače ljude.

Umrtvljuje danas snage

koje će nam trebati sutra

da bismo svladali nesreću koja prijeti.

Phil Bosmans „Životu reći DA“

Nedavno je PBS Channel prikazao emisiju o tri obitelji koje su živjele u preriji. Bio je to eksperiment koji je trebao pokazati mogu li (ili ne mogu) obitelji 21. stoljeća živjeti na način kako su živjele obitelji u 19. stoljeću.

Njihova je zadaća bila sijati žitarice, saditi voće i povrće, uzgajati stoku i pripremiti se za zimu. Nakon nekog vremena različiti bi stručnjaci obavili analizu, temeljem koje bi donijeli procjenu i onda bi se ove tri obitelji mogle vratiti svom uobičajenom načinu življenja.

Tijekom eksperimenta s njima su vođeni mnogi razgovori i zanimljivo je bilo to da su svi sudionici ovog eksperimenta posebno naglašavali koliko vremena provode zajedno.

Kako nisu imali televiziju, radio, telefon, automobile i sva ostala tehnička pomagala, svi su rekli da su neprestano bili zajedno. Ta, za njih nova situacija, stvorila je u njima potrebu naučiti kako uistinu živjeti u zajedništvu.

Bio je to pravi izazov za njih, jer su do sada uglavnom živjeli na potpuno drugačiji način. Kod nekih je takav način života izazvao pravi stres, jer se nikako nisu mogli naviknuti na ovu novinu u njihovom životu.

U današnjem svijetu, skoro pa je postalo nemoguće okupiti sve članove obitelji na jednom mjestu, pa čak i kada su u obitelji vjenčanja … Read More

link za preuzimanje radijske emisije

„uvijek nedjeljom“

od 20. svibanj 2018.

https://jumboiskon.tportal.hr/dl/fc50e26f-9238-4f6b-8a8e-7d35adcdeac0

Sunce.

Ne ono na nebu nego ono na radijskim valovima. Radio Sunce.

Svo svoje znanje, entuzijazam, snove i ljubav ugradio sam u temelje toga radija.

Moja ideja. Moj koncept. Moji temelji.

Isključivo.

Drugi su pratili, pomagali. Netko manje, netko više.

I ništa više.

Pokrenuo sam jedinstveni medijski projekt u Europi. Prvi radio koji emitira iz bolničke zgrade, a nije namijenjen isključivo bolesnicima koji leže na odjelu.

Radio koji će se boriti za zdravlje.

Za Život!

Otišao sam. Kako? Zašto?

Nije bitno.

Ali je bitno da je mojim odlaskom stavljen veto na moje ime i moj rad. Ostavio sam besplatno na raspolaganju svoju emisiju koja je čim sam otišao pod hitno izbačena iz programa.

Povodom 50. obljetnice Županijske lige protiv raka ja sam vjerojatno jedini volonter, koji je aktivno sudjelovao od samog početka u obnovi onkološkog odjela KBC Split, koji nije dobio niti onaj simbolični komad papira kojeg ljudi uokvire i objese negdje na vidljivo mjesto u svojem domu.

Komad papira. Bez okvira.

I sve to me ni malo ne dira. Uistinu. Jer ja imam svoj mir.

Mir u duši.

Kada bi me diralo onda bih već pisao o svemu tome. Na dugo i široko. Ne, ne zanima me više ni taj izvitopereni projekt, ni ljudi okupljeni oko njega. Svima njima … Read More

Kako se stvari, po pitanju rastakanja tradicionalnih vrijednosti, vjere, obitelji i domoljublja, u Hrvatskoj odvijaju nezamislivom brzinom, držim realnim da će jako brzo javno očitovanje kršćanstva biti kazneno djelo i onda ćemo od apsolutne većine postati apsolutna M A N J I N A… ali to je bilo za očekivati….

……………………………………………………………………………………

Čovjek po svojoj naravi ne želi biti u manjini.

U Knjizi Postanka (11, 1 – 9) vidimo da je čitav svijet imao „jedan jezik i riječi iste“. Zatim vidimo u četvrtom stihu da su ljudi odlučili izgraditi „grad i toranj s vrhom do neba!“.

„Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!“ rekoše. Nisu se željeli dijeliti. Željeli su biti u većini. Bog je odgovorio tako da im je pobrkao jezike, zbunio ih i raštrkao po svijetu.

Ljudi gravitiraju onima čiji je život sličan njihovom i čiji je način razmišljanja sličan njihovom. U kontekstu kršćanstva, Bog od nas želi jedinstvo u istoj vjeri.

„Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!“ (Efežanima 4, 4-6) „Da svi budu jedno.“ (Ivan 17, 21).

Živjeti u većini i nije … Read More

Uvijek sam se mučio s pričom u Bibliji u kojoj Isus opisuje Boga kao vinogradara koji „siječe“ svaku granu koja ne donosi roda. Kako smo mi grane u ovoj analogiji, to me je uvijek strašilo. Mislio sam, što ako ja donosim roda, ali tog roda nema dovoljno? Ili, što ako imam jednu sezonu slabog uroda … hoću li biti trajno odsječen? Te su me stvari dovodile u stanje stresa.

Grčka riječ prevedena kao „siječi“ u ovom stihu je „airo“. Ova riječ znači „kidati“, „oduzeti“, „ukloniti“ ali također može značiti „podignuti“ ili „vezati“. I zanimljivo je da Isus koristi riječ „airo“ također u drugim prigodama, poput one kada govori svojim sljedbenicima neka „uzmu“ svoj križ i ohrabruje ih neka „podignu“ svoje oči: „Gle, kažem vam, podignite oči svoje.“ (Ivan 4, 35).

Dakle što to znači? Na priloženoj fotografiji vidite kamenu formaciju pokraj ovog 2,000 godina starog stabla masline u Getsemanskom vrtu u Jeruzalemu i kamene stupove koji podupiru grane 1,000 godina stare masline u pokrajini Puglia u Italiji.

Eto tako izgleda „airo“. Kako bi osigurao da grana i dalje donosi ploda, vinogradar je podignuo palu granu iz prašine i blata, očistio ju je i „airos“/„podignuo“ ju je na kamenje koje će je poduprijeti i … Read More

Protuprirodni politički blud između HDZa i HNSa, ozakonjen političkim bračnim savezom, uz kojeg konzensualno živi višegodišnja HDZova priležnica (SDSS), rezultirao je rođenjem deformiranog djeteta.

Hibridno čedo, ovog „in vivo“ eksperimenta, koje se još samo po inerciji naziva Hrvatska, ni samo, u svojem jadu i bijedi, ne zna kojeg je spola, a o rodu kojem pripada tek će se doznati. Roditelji ovog frankensteinskog sparivanja, Buzin i Bruxelles, čine sve moguće kako bi plod ove veze dugoročno umrtvio i doveo na njihovu mjeru ovaj dio „regiona“.

Narod nije bio ni pozvan u svatove, jer su roditelji mladenaca znali da im nitko normalan ne bi ni došao. Zato su pokupili „s koca i konopca“ sve one udruge i pojedince koji su namirisali dovoljno masti kojom bi podmazali svoje poluge kojima pomiču inertne narode prema Novom Svjetskom Poretku.

A narod, zarobljen u svojoj ravnodušnosti, zaboravlja tko je i čiji je.

„Prekinuli ste s Kristom vi koji se u Zakonu mislite opravdati; iz milosti ste ispali.“ (Galaćanima 5, 4)

Tu i tamo, kada ostatke nekada hrabrog i ponosnog naroda, a danas raseljenog, pauperiziranog i umrtvljenog, uhvati nesanica ili slučajno pokaže nekakve znakove zainteresiranosti za svoju sudbinu, priredi mu se neka nova predstava, nekakav igrokaz kao sredstvo za … Read More

Predivan je dan kada mi prestanemo raditi za Boga i počnemo raditi s Bogom!

Godinama sam sagledavao Boga kao suosjećajnog šefa i sebe u ulozi odanog trgovačkog putnika. On je imao svoj ured, a ja sam imao svoj teritorij.

Mogao sam ga kontaktirati kad god sam to poželio. On me je ohrabrivao, stajao je uz mene, podržavao me je, ali nije išao sa mnom. Barem ja nisam mislio da ide.

I onda sam pročitao 2. poslanicu Korinćanima (6, 1) koja kaže: “Kao suradnici…”

Suradnici?
Bog i ja radimo zajedno?

Umjesto da predajemo izvještaj Bogu, mi radimo s Bogom?
Umjesto da se prijavljujemo i zatim odlazimo, mi se prijavljujemo i zatim ga slijedimo.

Mi smo uvijek u Božjoj prisutnosti.
Nema trenutka koji nije svet.
Njegova nazočnost nikada se ne umanjuje.

Naša svjesnost njegove prisutnosti može se pokolebati, ali stvarnost njegove nazočnosti nikada se ne mijenja!

Hrvatsko društvenu scenu ovih dana drma novi potres zvan Istanbulska konvencija. Još se političko tlo nije ni primirilo od snažnih udara koje su izazvali mišljenje Vijeća za suočavanje s prošlošću i posjet srpskog premijera Hrvatskoj, a novi potres trese i same temelje političkog sustava, pa i države.

Jedni zazivaju referendum, drugi bi izišli na ulice, treći apeliraju na nekakav zdrav razum. Međumrežje vrvi objavama, od dešperatnih, preko koncilijantnih pa sve do sarkastičnih. Svatko ima nešto za reći. Od premijera koji se prometnuo čak i u teologa koji dijeli lekcije biskupima, pa sve do običnih prolaznika koji uvijek imaju odgovor na sve. Ako netko šuti onda su to baš biskupi, čast rijetkim iznimkama.

Bilo kako bilo nitko (osim Elvisa Duspare) ne upire prstom u genezu. Nitko ne govori o uzroku nego svi žele rješavati posljedice. Nitko ne želi istini pogledati u oči, jer nevinih među nama nema.

„Kao što je pisano: “Nema pravedna, nema nijednoga; Nema razumna; nema ga koji traži Boga. Svi zastraniše, svi se pokvariše; nema ga, koji čini dobro, nema nijednoga.“ (Rimljanima 3, 10-12)

Gdje danas Hrvat, kršćanin, može pronaći ohrabrenje suočen s nizom potresa koji prijete razoriti mu državu, budućnost njegove djece, njegovu obitelj?

Pa, ako nismo zaboravili, mi posjedujemo objavljenu Riječ … Read More

HDZ je s Plenkovićem na čelu dodirnuo dno. Ispod je provalija iz koje nema povratka, a iznad je mukotrpan put posut korizmenim trnjem, sa zajamčenim ranama za sve pripadnike te stranke, pogotovo za ljude koji u ime članstva moraju donositi odluke. Bez prihvaćanja rizika, teških rana i krvarenja nema povratka na poziciju pristojne stranke, niti koliko toliko pristojnoga statusa u hrvatskom narodu.

Iako se danas iz prizme Karamarkovih pristaša stalno ističe Karamarkovih pet pobjeda na raznim izborima nasuprot Plenkoviću i današnjoj poziciji stranke na vlasti, i posve očitom teškom stradanju u koje je zapala točno onoliko koliko su Plenkoviću praktično odriješene ruke za raditi što mu padne na pamet, valja istaći da HDZ nije upropastio sam Plenković, niti ljudi koji su prethodili pojavi Plenkovića mogu oprati ruku od ovoga stanja. Današnji totalni moralni i politički slom HDZ-a u hrvatskom narodu je posljedica dugogodišnjega strmoglavoga vrjednosnoga, moralnoga i političkoga posrnuća te nekada slavne stranke. Slavne manje više zbog predsjednika Tuđmana i svega što je s nekolicinom svojih najbližih suradnika uspio usprkos pogrješkama  ostvariti i što je ostalo zabilježeno u nacionalnoj memoriji.

Jer, cijeli taj politički i povjesni put manje više je proizvodio i generirao pretežitost medikoriteta bez minimuma integriteta, tako da su i … Read More

    Sretan i blagoslovljen Božić!    

  Ako ste ovih dana zaboravili kupiti božićni poklon za nekoga tko vam je bitan u životu … imam rješenje za vas.   Bijaše jednom jedan čovjek koji je radio jako naporno kako bi osigurao hranu za svoju obitelj. Te posebne godine, nekoliko dana pred Božić, kazni on svoju malenu petogodišnju djevojčicu kada je doznao da je potrošila jedinu obiteljsku rolu skupocjenog zlatnog papira za umotavanje. Kako su financijski slabo stajali, on se je još više uzrujao kada je na Badnjak vidio da je njegova kćerka iskoristila čitav skupi zlatni papir za umotavanje kako bi dekorirala jednu kutiju za cipele, koju je stavila ispod božićnog drvca. Također je bio zabrinut jer nije znao odakle joj novac za kupovinu onoga što je bilo u toj kutiji. Štoviše, slijedećeg jutra, djevojčica puna uzbuđenja donese taj poklon svojem ocu i reče: „Tata, ovo je za tebe!“ Dok je otvarao kutiju osjetio se je posramljen svojom prijašnjom reakcijom, žaleći što je kaznio svoju kćerkicu. Ali kada je otvorio kutiju, otkrije da je prazna i njegova ljutnja opet se razbukta: „Zar ti ne znaš, mlada damo,“ reče on grubo, „kada nekome daješ poklon, pretpostavlja se da bi nešto trebalo i biti u paketu!“ Djevojčica … Read More

  „Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!“ (2. Korinćanima 5, 17)   Puno prije nego su Joseph Mohr i Franz Gruber stvorili poznatu pjesmu „Tiha noć“, Angelus Silesius je napisao:   “U tihoj noći rodi se dijete Božje, I sve se ponovo okupi izgubljeno i samo. Može li tvoja duša, čovječe, postati tiha noć? Bog će se roditi u tebi i sve postaviti kako treba.”   Poljski redovnik Silesius objavio je pjesmu 1657. godine u „Kerubinskom hodočasniku“. Tijekom Božića u našoj crkvi zbor pjeva predivnu pjesmu pod nazivom “Može li ti duša postati tiha noć?”. Dvostruki je misterij Božića da je Bog postao jedan od nas kako bismo mi postali jedno s Njim. Isus je trpio sve što je bilo pogrešno kako bismo mogli biti ispravni. Zato je apostol Pavao mogao napisati: „Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. (2 Kor 5, 17-18). Bio naš Božić ispunjen s obitelji i prijateljima ili prazan od svega za čim čeznemo, mi znamo da je Isus došao da … Read More

Lk 1, 26-38   Evo, začet ćeš i roditi sina.   U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije … Read More

  „uvijek nedjeljom“ od 24. prosinac 2017.  https://jumboiskon.tportal.hr/dl/206dadc2-3816-49e2-a10a-b3e727c61c0d  

  Gledah te, na križu, Domovino, majko, i vidjeh. Znah. Osudit’su te htjeli. Objesiti. Ali ne, ti nisi tat! Ti imaš svoje ime. I povijest svoju. I čast. I sinke svoje. I kćeri. I glas. Ne, Domovino majko, na galge ja te nedam. Ti nisi tat! Ja, maleni tvoj sin, majko, u tvoje ime, ja biram križ. Časno je, i teško, znam, uspinjati se na Golgotu. Ali ja biram taj put. Trinaest godina majko, trinaest hladnih zima, trinaest proljeća bez života, trinaest ljeta bez sunca, trinaest jeseni bez plodova, trinaest postaja do Golgote, bez Veronike, Šimuna. A četrnaestu? Četrnaestu postaju majko, četrnaestu izabrah sam. A petnaestu? Petnaestu ostavljam braći, sestrama svojim. Narodu, koji Barabe bira, a istom žeđi žeđa! Znam. Ne, ne tražite tijelo moje. Ono uskrsnuti neće. Neka uskrsne sloboda. Neka vas grije u zime hladne. Neka proljeća vaša, života budu puna. Neka vam ljeta, obiluju suncem. Neka vas jeseni, plodovima darivaju. Umoran sam ti majko, ali mi se ne sniva. Gladan sam majko, slobode, istine žedan. Idem sad majko. Idem živjeti… I da, želim još reći. Svakim damarom svojim, ja ćutim, tvoju bol. I sinke tvoje ja braćom zovem, sjednimo za isti stol. Ja kćeri … Read More

Iv 1, 6-8.19-28   Među vama stoji koga vi ne poznate.   Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu   Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo. A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« Upitaše ga nato: »Što dakle? ­Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li prorok?« Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori:   »Ja sam glas koji viče u pustinji: ’Poravnite put Gospodnji!’   – kako reče prorok Izaija.«   A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji, … Read More

  „uvijek nedjeljom“ od 17. prosinac 2017.  https://jumboiskon.tportal.hr/dl/03b241fd-27b8-4ec6-83bd-5a63ad4ca680    

   Osamnaesta godišnjica Tuđmanove smrti protječe u turobnoj sjeni haaške tragedije. Slobodan Praljak posljednji je Tuđmanov borac koji je poginuo na položaju. U obrani Hrvatske. To što nam krojači javnog mnijenja pokušavaju njegovu smrt prezentirati kao obično ubojstvo, besramna je podvala. U četvrtak generala sahraniše skoro potajice. Krišom, dragi čitaoče, krišom – rekao bi veliki Matoš. O Tuđmanu se pak zbori uglavnom biranim riječima, ali bez žara. Više je žara u invektivama njegovih neprijatelja nego u laudama njegovih navodnih sljedbenika. Završila je, čini se i detuđmanizacija i retuđmanizacija, nastupilo je posttuđmanovsko vrijeme.    Iskreno, i sam se ponekad osjećam beznadno zastarjelim, anakronim. Ono u čemu je moj naraštaj definitivno podbacio jest prijenos pozitivne hrvatske priče iz junačkih devedesetih u cinična prva desetljeća trećeg tisućljeća. Podcijenili smo destruktivni potencijal onih kojima se s raspadom Jugoslavije raspao njihov svijet. Danas oni uspješno nameću svoju priču kao hrvatsku priču, a lajtmotiv je te njihove priče da je samo stvaranje hrvatske države bila velika pogrješka. Koja se može ispraviti samo tako da se Hrvati pospu pepelom i vrate se pod okrilje Regiona.    No, to je samo jedan aspekt cijele tranzicijske priče. Drugi aspekt čine krupne promjene na globalnom planu. Sve oni što smo … Read More