-
„Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda.“
(Matej 2, 7)Kralj Herod bio je čovjek koji je pokušao zaustaviti Božić.
Uz sve svoje bogatstvo i moć, skončao je kao ljudska ruševina. Povijesni spisi govore da je u posljednjoj godini svojega života njegovo tijelo bilo zaraženo brojnim bolestima.
Ironično, Herod se pretvarao da je vjernik.
Rekao je mudracima:„Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.« (Matej 2, 8).
Herod je bio lažni vjernik.
Danas postoje ljudi poput njega.
Kažu da vjeruju u Boga, ali žive život koji proturječi onome što Sveto Pismo podučava.Legalizairano čedomorstvo, protuprirodni zakoni, protubožja politika… svo ovo prenaglašeno isticanje “adventa” a potiskivanje Božića na istom je tragu… zaustavljanja Božića.
Herod je htio biti kralj vlastitog života, ali u biti on je bio rob. Na kraju nije bio kralj Židova, nego kralj bezumnika. Herod je završio na smetlištu povijesti poput brojnih političara prije i poslije njega, podsjećajući nas da oni koji žive izopačenim životom na kraju će žeti što sijaju.
Svi koji vrijeđaju Boga, koji se bore protiv Boga ili pokušavaju zaustaviti Božji plan, u konačnici će propasti. Ipak će Božja riječ na kraju … Read More
“ŠTO NAM JE DAKLE ČINITI?”
(Luka 3,10-18)
Ovo pitanje sve češće čujemo i sve ga češće postavljamo.
Sve do jučer ono je jako teško prelazilo preko naših usana, jer smo bili duboko uvjereni kako znamo „sve“ i kako znamo „što nam je činiti“. Sada, kada se je voda konačno približila grlu, iz tog istog grla, čuje se pitanje, koje će se uskoro pretvoriti u povik, a povik će konačno prijeći u vapaj.
I dok se demos zabavlja valjajući se u jeftinim iluzijama, od kalendara Maya pa do Nostradamusovih kvartina, ova kultura (i mi u njoj) već živi svoju apokalipsu.
Hoće li se ona poklopiti s onom iz jedine proročke knjige Novog zavjeta ostaje Bogu na volju.
Stravične vijesti pretječu jedna drugu.
Najnoviji teroristički čin u Francuskoj okupirao je nekoliko dana naslovna mjesta svih medija. Već sutra će ga zamijeniti neka nova tragedija, neki novi užas. Već sutra to će biti prošlost pokraj koje će ova kultura proći ne pitajući se: „Što nam je činiti?“
Hrvatski gospodarski rejting postao je „zadnje smeće“ u EU a novi porezi i nameti se rađaju iz dana u dan, broj iseljenih vrtoglavo raste, a ugledni ekonomski stručnjak komentira našu situaciju riječima: „Država treba dijeliti sudbinu građana u krizi, a … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/što-nam-je-činiti/
Prva nedjelja Adventa počela je apokaliptičkim prizorima koji odudaraju od uobičajenih Božićnih prizora.
Što nas čeka ove druge nedjelje Adventa?
Druga nedjelja Adventa suočava nas s Ivanom Krstiteljem, koji je neizbježan karakter kada je riječ o razumijevanju Adventa.
Ali velika većina nas kršćana ne želi Ivana ovih dana pred Božić.
Jeste li ikada vidjeli Božićnu čestitku na kojoj je lik Ivana Krstitelja?
Sumnjam.
Jeste li ikada vidjeli figuricu Ivana Krstitelja koju stavljamo kada ukrašavamo svoje domove prizorom rođenja Isusa u štalici?
Ne, niste.
Ivana Krstitelja nema ni u božićnim predstavama, ni u dječjim igrokazima, ni u pjesmama. Nema ga ni za vidjeti ni za čuti.
Ivan je previše „neuredan“, pa mogli bismo čak reći i previše „opasan“ za ovu našu predbožićnu idilu.
Kada biste pozvali Ivana Krstitelja na predbožićnu zabavu (to vam je sada moderno po tvrtkama) on bi vjerojatno prolio kavu ili neko drugo piće po namještaju ili po tepihu dok bi mahao rukama unaokolo pozivajući nazočne na pokajanje.
Prebučan je Ivan za nas.
Ako bismo ga pustili blizu jaslica vjerojatno bi probudio dijete koje spava u njima.
Ali opet, ako ga ne bismo pripustili u našu blizinu, u naše domove, ukoliko ne bismo bili u stanju prihvatiti njegovu beskompromisnu poruku … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/bez-kompromisa/
Tko je Joker? Ne postoji jedan, niti dva, već čak tri Jokera!
Ovim naslovom, na adresi geek.hr, započinje priča o “jednom od najpoznatijih zlikovaca svemira, ako ne i jednom od najpoznatijih zlikovaca uopće.”
Joker je obavijen velom tajne. I dalje se fanovi pitaju: tko je zapravo Joker?
Tko se krije iza tog ubojitog, psihopatskog šaljivca?
Ja nemam odgovor na ovo „dramatično“ pitanje ali znam da je popularni Joker došao i do Splita gdje je ostvario jedan od svojih zlih nauma. Naime već nekoliko godina, od kada je poznati splitski trgovački centar „Joker“ prešao iz ruku notornog Ž. K. u ruke nekog (navodno) njemačkog mirovinskog fonda, Split je izgubio jedan od zadnjih vidljivih betlehemskih prizora na nekom javnom mjestu, koji se postavljaju kao simbol dolaska najradosnijeg kršćanskog blagdana – Božića.
Ove je godine TC Joker promijenio svoj vizualni identitet (logotip) ali onaj duhovni je ostao isti. I ove je godine Isus, zajedno sa svojom obitelji, i svim pratećim akterima događaja u Betlehemu Judinu jednostavno deložiran iz ovog trgovačkog centra. Točnije rečeno, deložiran je odavno, a sada mu je izrečena mjera zabrane pristupa.
„No, space for you, Jesus!“
Ma ne bi to bila nikakva vijest, jer tomu svjedočimo već poduži niz godina, ali bode u oči „politička nekorektnost“ vlasnika. … Read More
https://youtu.be/8EaAmXwituc
Ne govori mi – ZAUVIJEK!
Dosta je da mi kažeš – VIDIMO SE SUTRA!
Svakog dana!Dobrodošli u Advent!
Očekivali ste prve, rane, friške vijesti o Božiću, a kad ono uletjeli ste neočekivano među ljude koji „izdišu od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu.“
Očekivali ste prve blagdanske glazbene zvukove, a umjesto toga dobili ste „bezizlaznu tjeskobu naroda zbog huke mora i valovlja“.
Ali ne brinite.
Bit će i gore.U narednim tjednima zvati će nas zmijama, gujama, stablima bez roda koja se u oganj bacaju.
Dobrodošli u Advent!
Ali s druge strane Advent donosi i neke ugodnije poruke i prizore.
Božićne dekoracije uveliko već krase sve javne prostore, uskoro će blagdanska glazba odzvanjati sa svih strana, a djeca će s nestrpljenjem iščekivati dolazak maloga Isusa (kod mene samo Mali Isus ima pristup).
Još malo i pjevat ćemo „U sve vrime godišta“ i „Narodi nam se“.
Vidite da će Advent pokazati i svoje drugo lice.
Dobrodošli u Advent.
Advent je vrijeme miješanih poruka. Kao u priči o „dobroj i lošoj vijesti“ ako čujemo samo dio priče onda ne ćemo shvatiti bit priče.
Ako čujemo samo dobre vijesti „Mir na zemlji!“ i „Krist se rodi!“ onda ćemo propustiti poziv na buđenje koji nas upozorava na Sudnji dan koji će jednog dana osvanuti.
Ali ako čujemo samo loše vijesti onda ćemo propustiti utjehu i sigurnost koji … Read More
-
Branko Širić
Ovo su oni koji kliču ;
Hosana Sinu Davidovu.Dok povorka predvođena Plenkovićem HDZ.HNS.SDP: kliču raspni Ga…Raspni
Dobar uvod u Veliki tjedan.
Vrjeme je za važne odluke.Nino Raspudić: Plenkovićev nadrealizam ili ‘ovo nije lula’
Sjednica Vlade na kojoj je Istanbulska konvencija definitivno prihvaćena i poslana u saborsku proceduru bila je školski primjer tragikomedije. Nakon što je otvorio sastanak, premijer Plenković je kao velikodušni patrijarhalac dao riječ ministricama da se jedna po jedna izjasne o Konvenciji. Rodno stereotipno je, dakle, na čistac prvo izveo žene, piše Nino Raspudić za Večernji list.
U kratkim obraćanjima one su se natjecale u iskazivanju lojalnosti Šefu i isticanju kod koje ima više nasilja, tako je ministrica Obuljen ustvrdila kako su teme nasilja prisutne i u kulturi. Ministrica Žalac je napravila frojdovsku omašku, rekavši kako “ne dovodimo u pitanje brak, obitelj ili rodnu ideologiju”. Nakon što se izredale žene, Plenković je upitao želi li netko od kolega kazati nešto na tu temu, “da ne bi ispala diskriminacija”, pa su štafetu preuzeli ministri. Dok su na vjernost Konvenciji prisezali Božinović i Krstičević, ministar Medved je duboko pognute glave radio neke bilješke, kao djeca u školi kad strepe – o ne, zar ću morati i ja. Ministar pravosuđa Bošnjaković rekao je kako su određeni zakoni koje već imamo “poprilično snažni”, dakle, de facto je uvijeno potvrdio kako pravno-formalno nema potrebe za Konvencijom, ali je on podržava … Read More
Kako se stvari, po pitanju rastakanja tradicionalnih vrijednosti, vjere, obitelji i domoljublja, u Hrvatskoj odvijaju nezamislivom brzinom, držim realnim da će jako brzo javno očitovanje kršćanstva biti kazneno djelo i onda ćemo od apsolutne većine postati apsolutna M A N J I N A… ali to je bilo za očekivati….
……………………………………………………………………………………
Čovjek po svojoj naravi ne želi biti u manjini.
U Knjizi Postanka (11, 1 – 9) vidimo da je čitav svijet imao „jedan jezik i riječi iste“. Zatim vidimo u četvrtom stihu da su ljudi odlučili izgraditi „grad i toranj s vrhom do neba!“.
„Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!“ rekoše. Nisu se željeli dijeliti. Željeli su biti u većini. Bog je odgovorio tako da im je pobrkao jezike, zbunio ih i raštrkao po svijetu.
Ljudi gravitiraju onima čiji je život sličan njihovom i čiji je način razmišljanja sličan njihovom. U kontekstu kršćanstva, Bog od nas želi jedinstvo u istoj vjeri.
„Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!“ (Efežanima 4, 4-6) „Da svi budu jedno.“ (Ivan 17, 21).
Živjeti u većini i nije … Read More
Uvijek sam se mučio s pričom u Bibliji u kojoj Isus opisuje Boga kao vinogradara koji „siječe“ svaku granu koja ne donosi roda. Kako smo mi grane u ovoj analogiji, to me je uvijek strašilo. Mislio sam, što ako ja donosim roda, ali tog roda nema dovoljno? Ili, što ako imam jednu sezonu slabog uroda … hoću li biti trajno odsječen? Te su me stvari dovodile u stanje stresa.
Grčka riječ prevedena kao „siječi“ u ovom stihu je „airo“. Ova riječ znači „kidati“, „oduzeti“, „ukloniti“ ali također može značiti „podignuti“ ili „vezati“. I zanimljivo je da Isus koristi riječ „airo“ također u drugim prigodama, poput one kada govori svojim sljedbenicima neka „uzmu“ svoj križ i ohrabruje ih neka „podignu“ svoje oči: „Gle, kažem vam, podignite oči svoje.“ (Ivan 4, 35).
Dakle što to znači? Na priloženoj fotografiji vidite kamenu formaciju pokraj ovog 2,000 godina starog stabla masline u Getsemanskom vrtu u Jeruzalemu i kamene stupove koji podupiru grane 1,000 godina stare masline u pokrajini Puglia u Italiji.
Eto tako izgleda „airo“. Kako bi osigurao da grana i dalje donosi ploda, vinogradar je podignuo palu granu iz prašine i blata, očistio ju je i „airos“/„podignuo“ ju je na kamenje koje će je poduprijeti i … Read More
Protuprirodni politički blud između HDZa i HNSa, ozakonjen političkim bračnim savezom, uz kojeg konzensualno živi višegodišnja HDZova priležnica (SDSS), rezultirao je rođenjem deformiranog djeteta.
Hibridno čedo, ovog „in vivo“ eksperimenta, koje se još samo po inerciji naziva Hrvatska, ni samo, u svojem jadu i bijedi, ne zna kojeg je spola, a o rodu kojem pripada tek će se doznati. Roditelji ovog frankensteinskog sparivanja, Buzin i Bruxelles, čine sve moguće kako bi plod ove veze dugoročno umrtvio i doveo na njihovu mjeru ovaj dio „regiona“.
Narod nije bio ni pozvan u svatove, jer su roditelji mladenaca znali da im nitko normalan ne bi ni došao. Zato su pokupili „s koca i konopca“ sve one udruge i pojedince koji su namirisali dovoljno masti kojom bi podmazali svoje poluge kojima pomiču inertne narode prema Novom Svjetskom Poretku.
A narod, zarobljen u svojoj ravnodušnosti, zaboravlja tko je i čiji je.
„Prekinuli ste s Kristom vi koji se u Zakonu mislite opravdati; iz milosti ste ispali.“ (Galaćanima 5, 4)
Tu i tamo, kada ostatke nekada hrabrog i ponosnog naroda, a danas raseljenog, pauperiziranog i umrtvljenog, uhvati nesanica ili slučajno pokaže nekakve znakove zainteresiranosti za svoju sudbinu, priredi mu se neka nova predstava, nekakav igrokaz kao sredstvo za … Read More
Predivan je dan kada mi prestanemo raditi za Boga i počnemo raditi s Bogom!
Godinama sam sagledavao Boga kao suosjećajnog šefa i sebe u ulozi odanog trgovačkog putnika. On je imao svoj ured, a ja sam imao svoj teritorij.
Mogao sam ga kontaktirati kad god sam to poželio. On me je ohrabrivao, stajao je uz mene, podržavao me je, ali nije išao sa mnom. Barem ja nisam mislio da ide.
I onda sam pročitao 2. poslanicu Korinćanima (6, 1) koja kaže: “Kao suradnici…”
Suradnici?
Bog i ja radimo zajedno?Umjesto da predajemo izvještaj Bogu, mi radimo s Bogom?
Umjesto da se prijavljujemo i zatim odlazimo, mi se prijavljujemo i zatim ga slijedimo.Mi smo uvijek u Božjoj prisutnosti.
Nema trenutka koji nije svet.
Njegova nazočnost nikada se ne umanjuje.Naša svjesnost njegove prisutnosti može se pokolebati, ali stvarnost njegove nazočnosti nikada se ne mijenja!
-
https://www.mixcloud.com/animaradio/u-one-dane/
Jedna od najljepših Kierkegardovih parabola zove se „Čovjek koji je hodao natraške“. Kada čovjek okrene leđa nekome i otiđe od njega, izuzetno je lako primijetiti da je otišao, ali kada čovjek okrene svoje lice prema onome od kojeg odlazi, hodajući natraške, a u isto vrijeme pozdravlja tu osobu, uvjeravajući je neprestano da se odmah, istog trena, vraća i stalnoj joj govori: „Tu sam … ne brini.“, iako je svakog trena od nje sve dalje i dalje – onda nije lako toga biti svjestan.
Ista je stvar s onima koji, prepuni „dobrih namjera“ i lakih obećanja, uzmiču natraške i sve se više i više udaljavaju od – dobra.
Ova parabola, velikog danskog filozofa, nevjerojatno se podudara s pismoznancima, iz ovo nedjeljnog čitanja Evanđelja po Marku (12, 38-44), koji hodaju u dugim haljinama i koji vole pozdrave na trgovima, a podudara se također nevjerojatno i s nama – danas.
S nama i s našom društvenom situacijom.
S našom političkom situacijom.
Situacijom koja će eskalirati u svoj svojoj zloćudnoj dimenziji baš kada to bude najvažnije, kada se nađemo pred biračkom kutijom.I mi obožavamo prve redove, najbolja mjesta, ma gdje god išli. Ne bi li ispali što bolji, pametniji i pravedniji govorimo biranim riječima i izgovaramo duge govore.
To je … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/malo-puno-sve/
Kao malo kada u povijesti danas se u važnim pregovorima, razgovorima, nastupima koristi izraz „glasno i jasno“. Ako želite dobru zaključnu frazu u svojem govoru, ako želite ostaviti dojam odlučne i dosljedne osobe, negdje pri samom kraju „lupit’ ćete ovom frazom o stol“.
To čine roditelji u obraćanju djeci, profesori učenicima, časnici vojnicima, nadređeni podređenima, političari narodu. Svi žele naglasiti kako njihove riječi treba shvatiti ozbiljno i kako ovo nisu vremena za šalu i nonšalantnost.
Jer kada sve krene „nizbrdo“ neka se nitko ne vadi kako nije čuo ili kako nije razumio, jer evo, mi vam to sada govorimo i to ne bilo kako, nego „glasno i jasno“. Dovoljno smo glasni, a i razumljivi smo, zar ne?!
Ovo sve zvuči i lijepo i pošteno, ali pitanje je koliko je istinito.
Uvjeren sam da danas niti oni koji govore, a niti oni koji slušaju, ne žele do kraja čista posla. I jedni i drugi špekuliraju, pa ili jedni ne kažu sve do kraja dovoljno glasno, a kamo li jasno, ili oni drugi neke stvari namjerno prečuju i usput se prave nevješti, odnosno blesavi.
Među ljudima vlada neiskrenost, prijetvornost, nedosljednost, svatko najprije o sebi računa vodi, pa onda i nije nikakvo čudo što je danas sve što … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/glasno-jasno/
U ovonedjeljnom čitanju iz evanđelja po Marku (10, 46-52) čitamo o čovjeku koji je bio slijep i koji je progledao, a onda je krenuo za Isusom.
Farizeji su ostali nepomični, nesposobni vidjeti Isusa i ono što on govori.
Ovog slijepca, Bartimeja, gomila, svijet, društvo odbacuje i ne drži ga za dio sebe, nego ga baca na marginu gdje sjedi sam.
Čim je progovorio pokušali su ga ušutkati.
Milijuni ljudi, u različitim fazama svojega života, sjede „slijepi“ uz neku cestu i ne vide kamo idu.
“Sine Davidov, smiluj mi se!” vikao je Bartimej Isusu.
Iskati milost, prositi milost ili bilo što drugo – teško je.
Jeste li ikada morali nešto prositi od nekoga? Vapiti za nečijom milošću?
Ako jeste onda znate da su često oni od kojih ste nešto prosili okretali svoju glavu, a mnogi su vas i ušutkivali. Nije se od onih vremena puno toga promijenilo.
Ni danas svijet ne želi čuti glas onoga koji moli, koji vapi, koji prosi.
Ti nas glasovi uznemiravaju.
Ne daju nam mirno spavati.
Stvaraju nam neugodu.
Ma koliko god mi željeli da bude drugačije naša kršćanska vjera ne pruža nam imunitet od teških trenutaka u životu. Naše crkve pune su vjernika koji pate i koji prolaze kroz najteže … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/oči-u-oči/
„Svatko želi biti netko, ali nitko se ne želi potruditi oko toga.“
(Goethe)
Koliko danas vrijedi ova Goetheova?
Malo. Skoro ništa.
Danas se skoro svi trude, na sve moguće načine, poštene i nepoštene, dopuštene i nedopuštene, ovakve i onakve, biti netko (ili nešto).
Ali to se uglavnom svodi – biti ispred ili iznad drugoga.
Uzrečica „Neka se o meni govori, pa makar i dobro.“, postala je nažalost općeprihvaćena filozofija življenja i recept za uspjeh.
„Fama volant“, a ako ona leti onda letimo i mi. Visoko. Što više.
Postali smo sudionici „velike utrke“ u kojoj nas zanimaju samo prva mjesta. Ništa drugo „ne igra“. Tako barem kaže ovaj naš svijet. Ambicioznost se danas podrazumijeva.
Jeste li primijetili koliko je danas ambicioznih ljudi oko nas?
Ili je to samo medijski isforsirana slika?
Ne znam, ali ih ima. Jako puno. Ako nisi ambiciozan sumnjiv si.
Upitali jednom George Bernard Showa u kojoj bi generaciji najradije živio. Duhoviti Irac odgovori: „Za vrijeme Napoleona, jer tada je bio samo jedan čovjek koji je mislio da je Napoleon.“
Da, svi mi želimo biti netko. Ili nešto. Od zore čovječanstva ljudi neprestano teže popeti se što više na skali važnosti. Počelo je sve onom poznatom rečenicom koju je izgovorila zmija dovodeći u … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/do-vrha/
