-
Dva me dana nije bilo na Facebooku.
Dva dana nisam ništa objavio.
Dva dana nisam pratio što se zbiva u Africi…
… ispričavam se… u Hrvatskoj.
Otišao sam tamo gdje moja duša uvijek nađe mir.
Otišao sam među svoje sestre i braću svoju.
Otišao sam u svetu zemlju Hercegovinu.
Otišao sam Majci.
Jer ja drugačije ne znam.
Vidim neki su se usplahirili.
Šalju me neka idem vidiocima pa da ih pitam i ovo i ono.
Šta je Gospa rekla i šta je Gospa mislila. Prozivaju me osobe koje kažu da su „diplomirani teolozi“.
A ja teolog nisam. Ne znam ništa o teologiji.
Nikada nisam susreo ni jednog vidioca.
Ja sam najobičnije „Dite Božje“.
Putnik.
Hodočasnik.
Ja vam se samo penjem. Na Podbrdo. Na Križevac.
I onda silazim. U dolinu suza.
Ja vam samo molim. I plačem. I gutam svoju bol.
I krunicu nosim u ruci.
I susrećem svoje prijatelje. Svoje sestre i svoju braću.
Iz Mostara, Širokog, Čitluka, Kočerina…
Uz razgovor. Smijeh. Zagrljaj.
Uz molitvu.
Jer ja nisam teolog. Jer moja je vjera jednostavna.
Jer više ima teologije u vrelini hercegovačkog kamena nego u svim diplomama ovoga svijeta.
Jer tu zemlju Hercegovu natapali su krv, znoj i suze moga naroda.
I vapaj molitve prema nebu.
A danas je natapaju molitve ranjenih duša sa svih strana svijeta.
Duša koje čeznu za mirom.
A nigdje ljudi moji mira kao u Hercegovini.
Božjeg mira.
Mira kojim … Read MoreJel’ to ta nova gay duhovnost?
Ne mogu ne razmišljati o svetoj Misi koja je služena za Domovinu jučer (ponedjeljak 25. lipnja 2018.) u crkvi svetog Marka, na zagrebačkom Griču.
Bolje da nije. Uistinu ne trebamo takve svete Mise.
Mi trebamo misu kao Žrtvu. Mi trebamo Misu kao Uskrsnuće i proslavu Sina Čovječjega. No svete Misa za Domovinu pretvorila se u sramotni medijski događaj. Još kada nas je predsjednik Vlade poučio da trebamo biti sretni jer se u Africi uzdiše za hrvatskim standardom onda je stvarno dosta.
Na svetoj Misi svi bezakonici, lažljivci, ubojice, dodvorice, izdajice, zaštitnici svake nastranosti, bogohulnici i nepravednici bili su u redu za primiti Živog Gospodina. Upravo oni koji su izdali Domovinu i narod. Upravo oni kojiima je abortus “ljudsko pravo”, uprvo oni koji našoj djeci ovih dana ne dopuštaju da se u njihove svjedodže upiše ime njihovih ponosnih roditelje. Upravo oni koji su ocoubojice i domoubojice. Upravo oni koji hrane svaku vrstu klevete protiv Domovine.
Čemu takva sveta Misa? Čemu ponižavanje, javna sabazan i blasfemija? Zar to ne vide oni koji im propovijedaju? Zar ne vide da njih ne zanima ni Domovina, ni Isus Krist, ni narod? Pred očima naroda i svijeta događa se nešto strašno. Hoće li uskoro jandrokovićizam, … Read More
Jedan obožavatelj upita poznatog američkog skladatelja, pijanista i dirigenta, Leonarda Bernsteina: „Gospodine, koji je instrument najteže svirati?“.
Ne oklijevajući ovaj odgovori: „Ima jako puno „prvih violina“ ali danas je jako teško pronaći nekoga tko će biti „druga violina. I još da taj svira s entuzijazmom. Jer ako nitko ne svira kao drugi, onda nemamo harmoniju.“
Ovaj izraz „druga violina“ definitivno u sebi nosi negativne konotacije. Najveći broj nas jednostavno ne želi biti „druga violina“. Mnogi dopredsjednici sanjaju postati predsjednici, pričuvni golmani maštaju o svojoj prigodi među vratnicama, u biti svi oni koji su nekakva zamjena, pričuva, svi ti koji bi htjeli biti „kalif umjesto kalifa“, za naslov „druge violine“ ne žele ni čuti.
Svi se glazbeni stručnjaci slažu da je najteže, u jednom orkestru, svirati „drugu violinu“. Glazbenik koji svira „prvu violinu“ svira melodiju, a to je ono što mi koji slušamo izvedbu poznajemo od prije ili nam se ta melodija „zakači“ za uho.
Glazbenik koji svira „drugu violinu“ svira harmoniju, koja je za sviranje daleko teža od melodije, jer glazbenik mora znati kako harmonizirati glazbu i za to treba jako puno znanja i vježbe.
Uloga „druge violine“ jest potpora i nadopuna „prvoj violini“, a sve kako bi „prva violina“ zvučala što bolje. Publika ne … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/druga-violinamp31119mb/
Kada nekome idete govoriti o svijetu koji je postao skoro pa opsjednut veličinom, velikim iznosima, velikim količinama, općenito velikim, i to u skoro pa svemu, onda ljudi odmahnu rukom, jer danas je to postalo – normalno. Dosadni ste ako o tome pričate, pa podrazumijeva se da je to – u redu.
Opsesija veličinom polako ali sigurno iz svoje domovine SAD prelazi i na naše obale. Sjećam se mog prvog boravka u SAD u 80-tim kada sam ostao jednostavno šokiran. Za njihove pojmove mali automobil za mene je bio – prevelik. Obroci u restoranu bili su čak i za moj solidan apetit – preobilni. O dimenzijama ulica i o veličini trgovačkih centara nepotrebno je bilo što govoriti.
To su bile 80-te.
A danas?
Danas Amerika opsjednuta veličinom izvozi svoju opsjednutost koju mi tako rado prihvaćamo.
Hodočašća u šoping centre postala su ritual kojeg su prihvatili pa skoro svi na svijetu. Zamislite „Mall of America“ u Bloomingtonu, Minnesota. Najveći šoping centar u SAD (do 2015 kada ga je za 13,958 četvornih stopa pretekao King of Prussia Mall, u King of Prussia, Pennsylvania). Posjetite ga. Mislim, otiđite na njihove stranice.
Preko 520 prodavaonica koje zapošljavaju preko 12,000 ljudi i koje privlače više od 42 … Read More
Postoji sitan narod Liliputanaca.*
Liliputanaca koji nikad nisu sastavili zaredom „3 na nogu“ …
Liliputanaca koje ni’ko nije bira za „na male branke“…
Liliputanaca kojima je balun samo „šponda“…
… za izrugivanje, gađenje, sprdačinu onih kojima u biti, vireći z neke svoje mižer’jaste buže, očajnički zavide, na koje su do boli ljubomorni… na njihov status, na njihov novac i na njihovu slavu…
… ali kako im ne mogu osporit talent, znanje i slavu onda im „vade đigericu“ jer ne znaju dobro govorit … engleski…
Svi su ti (naravski) od reda „poligloti“ … sve oni jezike razumiju… oni parlaju ka veliki… neka… ali su mali, malešni, mižerjasti… ljudi iz buže… čovuljci nahvao…
U’vatili su Luku Modrića „u đir“ … „u kolo“ … dočekali su svojih 5 minuta maksimalnog intelektualnog ushita jer oni su face, oni su arbitri, oni će presudit utakmicu u sudačkoj nadoknadi…
Jedni mu nož pod grlo stavljaju (klali bi ga), drugi mu omču oko vrata staviše (vješali bi ga), a ovi treći željeli bi ga poniziti kako bi sebe uzvisili… pod krinkom nekakve pravde i pravice, u državi gdje se za stotinjak kuna u pržun ide, a za milijune kumpiri gule, oni čovjeka koji ni po kojem, pa ni nakaradnom hrvatskom sudištu, osuđen nije … režu … Read More
https://www.mixcloud.com/animaradio/snaga-sjemena/
Nepročitani govor mr. sc. Bože Medića, izaslanika na izvještajnom saboru HDZ-a
Na izvještajnom saboru HDZ-a nakon kojeg je predsjednik stranke Andrej Plenković smijenio Davora Ivu Stiera i Miru Kovača, govor je trebao održati mr. sc Božo Medić. Govore je trebalo održati više ljudi, ali se to nije dogodilo zbog tehničkih razloga. Govor mr. sc. Medića prenosi hkv.hr.“Doveli smo i HDZ i hrvatski narod pred provaliju – vrijeme je zastati i vratiti se na izvorište! Mi smo predvodili hrvatski narod u stvaranju samostalne nezavisne hrvatske države, mi HDZ. Gdje smo danas doveli našu hrvatsku državu?
Gdje je zanos, ponos, spremnost, pobjednički duh, silina, kojoj svi mi ovdje u dvorani možemo posvjedočiti iz pobjedničkih i slavnih dana, za neprijatelje stranke i države, mračne godine, a za nas godine ponosa i slave, za naše koalicijske partnere danas – deset izgubljenih godina, kako je nedavno eksplicitno izrekao u Saboru naš partner Milorad Pupovac?
Bez jedne jedine riječi reakcije!
Kako vratiti taj zanos, to povjerenje, tu nadu hrvatskom narodu?
Treba nam riječ, ideja, vjera.
Na tome smo predvodili hrvatski narod u stvaranju hrvatske države.Ispred hrvatskog naroda bila je riječ, a riječ je izgovarao čovjek, utemeljitelj HDZ-e i hrvatske države državnik i utemeljitelj naše stranke Franjo Tuđman.
Potrošili smo sve velike riječi, čak i one koje su pucale … Read More
Upravo sam pogledala dokumentarac
“Sve je bio dobar san“ …
Pa što smo to postali ovih zadnjih 23 godine???
Jeanov brat i majka.
Ne pomiruju se. Traže. Ne saginju glavu.
Koliko naše braće, sestara, majki???
I danas gamad razmišlja
hoće li nam ili ne će dozvoliti
da u opće postavimo pitanje
smiju li privilegirani odlučivati
o tome tko nama vlada i kome se dodjeljuju novci?!!!
Jesmo li mi zbilja takva pušiona od naroda??
Pa nitko na svijetu i u galaksiji si ne bi dozvolio
da se zaustavljaju potrage za nestalima,
da se smjenjuju ljudi koji previše propituju, da su pomilovani, abolirani i zaboravljeni ljudi za koje se zna što su radili na Ovčari imenom i prezimenom, da takvi isti šetaju slobodni i da im se 23 godine u lice ne smije reći tko su, što su i što su radili???
Da mi plaćamo novine čije uredništvo spominje svakoga tko ih je ikada prozvao?
Koje ismijavaju zemlju, vjeru, svece, svetinje koje su palili i rušili??
Jesmo li mi stvarno normalni
da dozvoljavamo ovakvo iživljavanje na sebi i uvjeravamo se da je kršćanski oprostiti, zaboraviti, trpjeti, ne miješati se
i okretati se budućnosti
bez obraza i ponosa???
Pa čemu onda učiti djecu
nego da pobjegnu od osramoćene generacije koja pušta da ju se šamara, pljuje … Read More
-
Kako se stvari, po pitanju rastakanja tradicionalnih vrijednosti, vjere, obitelji i domoljublja, u Hrvatskoj odvijaju nezamislivom brzinom, držim realnim da će jako brzo javno očitovanje kršćanstva biti kazneno djelo i onda ćemo od apsolutne većine postati apsolutna M A N J I N A… ali to je bilo za očekivati….
……………………………………………………………………………………
Čovjek po svojoj naravi ne želi biti u manjini.
U Knjizi Postanka (11, 1 – 9) vidimo da je čitav svijet imao „jedan jezik i riječi iste“. Zatim vidimo u četvrtom stihu da su ljudi odlučili izgraditi „grad i toranj s vrhom do neba!“.
„Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!“ rekoše. Nisu se željeli dijeliti. Željeli su biti u većini. Bog je odgovorio tako da im je pobrkao jezike, zbunio ih i raštrkao po svijetu.
Ljudi gravitiraju onima čiji je život sličan njihovom i čiji je način razmišljanja sličan njihovom. U kontekstu kršćanstva, Bog od nas želi jedinstvo u istoj vjeri.
„Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!“ (Efežanima 4, 4-6) „Da svi budu jedno.“ (Ivan 17, 21).
Živjeti u većini i nije … Read More
Uvijek sam se mučio s pričom u Bibliji u kojoj Isus opisuje Boga kao vinogradara koji „siječe“ svaku granu koja ne donosi roda. Kako smo mi grane u ovoj analogiji, to me je uvijek strašilo. Mislio sam, što ako ja donosim roda, ali tog roda nema dovoljno? Ili, što ako imam jednu sezonu slabog uroda … hoću li biti trajno odsječen? Te su me stvari dovodile u stanje stresa.
Grčka riječ prevedena kao „siječi“ u ovom stihu je „airo“. Ova riječ znači „kidati“, „oduzeti“, „ukloniti“ ali također može značiti „podignuti“ ili „vezati“. I zanimljivo je da Isus koristi riječ „airo“ također u drugim prigodama, poput one kada govori svojim sljedbenicima neka „uzmu“ svoj križ i ohrabruje ih neka „podignu“ svoje oči: „Gle, kažem vam, podignite oči svoje.“ (Ivan 4, 35).
Dakle što to znači? Na priloženoj fotografiji vidite kamenu formaciju pokraj ovog 2,000 godina starog stabla masline u Getsemanskom vrtu u Jeruzalemu i kamene stupove koji podupiru grane 1,000 godina stare masline u pokrajini Puglia u Italiji.
Eto tako izgleda „airo“. Kako bi osigurao da grana i dalje donosi ploda, vinogradar je podignuo palu granu iz prašine i blata, očistio ju je i „airos“/„podignuo“ ju je na kamenje koje će je poduprijeti i … Read More
Protuprirodni politički blud između HDZa i HNSa, ozakonjen političkim bračnim savezom, uz kojeg konzensualno živi višegodišnja HDZova priležnica (SDSS), rezultirao je rođenjem deformiranog djeteta.
Hibridno čedo, ovog „in vivo“ eksperimenta, koje se još samo po inerciji naziva Hrvatska, ni samo, u svojem jadu i bijedi, ne zna kojeg je spola, a o rodu kojem pripada tek će se doznati. Roditelji ovog frankensteinskog sparivanja, Buzin i Bruxelles, čine sve moguće kako bi plod ove veze dugoročno umrtvio i doveo na njihovu mjeru ovaj dio „regiona“.
Narod nije bio ni pozvan u svatove, jer su roditelji mladenaca znali da im nitko normalan ne bi ni došao. Zato su pokupili „s koca i konopca“ sve one udruge i pojedince koji su namirisali dovoljno masti kojom bi podmazali svoje poluge kojima pomiču inertne narode prema Novom Svjetskom Poretku.
A narod, zarobljen u svojoj ravnodušnosti, zaboravlja tko je i čiji je.
„Prekinuli ste s Kristom vi koji se u Zakonu mislite opravdati; iz milosti ste ispali.“ (Galaćanima 5, 4)
Tu i tamo, kada ostatke nekada hrabrog i ponosnog naroda, a danas raseljenog, pauperiziranog i umrtvljenog, uhvati nesanica ili slučajno pokaže nekakve znakove zainteresiranosti za svoju sudbinu, priredi mu se neka nova predstava, nekakav igrokaz kao sredstvo za … Read More
Predivan je dan kada mi prestanemo raditi za Boga i počnemo raditi s Bogom!
Godinama sam sagledavao Boga kao suosjećajnog šefa i sebe u ulozi odanog trgovačkog putnika. On je imao svoj ured, a ja sam imao svoj teritorij.
Mogao sam ga kontaktirati kad god sam to poželio. On me je ohrabrivao, stajao je uz mene, podržavao me je, ali nije išao sa mnom. Barem ja nisam mislio da ide.
I onda sam pročitao 2. poslanicu Korinćanima (6, 1) koja kaže: “Kao suradnici…”
Suradnici?
Bog i ja radimo zajedno?Umjesto da predajemo izvještaj Bogu, mi radimo s Bogom?
Umjesto da se prijavljujemo i zatim odlazimo, mi se prijavljujemo i zatim ga slijedimo.Mi smo uvijek u Božjoj prisutnosti.
Nema trenutka koji nije svet.
Njegova nazočnost nikada se ne umanjuje.Naša svjesnost njegove prisutnosti može se pokolebati, ali stvarnost njegove nazočnosti nikada se ne mijenja!
Hrvatsko društvenu scenu ovih dana drma novi potres zvan Istanbulska konvencija. Još se političko tlo nije ni primirilo od snažnih udara koje su izazvali mišljenje Vijeća za suočavanje s prošlošću i posjet srpskog premijera Hrvatskoj, a novi potres trese i same temelje političkog sustava, pa i države.
Jedni zazivaju referendum, drugi bi izišli na ulice, treći apeliraju na nekakav zdrav razum. Međumrežje vrvi objavama, od dešperatnih, preko koncilijantnih pa sve do sarkastičnih. Svatko ima nešto za reći. Od premijera koji se prometnuo čak i u teologa koji dijeli lekcije biskupima, pa sve do običnih prolaznika koji uvijek imaju odgovor na sve. Ako netko šuti onda su to baš biskupi, čast rijetkim iznimkama.
Bilo kako bilo nitko (osim Elvisa Duspare) ne upire prstom u genezu. Nitko ne govori o uzroku nego svi žele rješavati posljedice. Nitko ne želi istini pogledati u oči, jer nevinih među nama nema.
„Kao što je pisano: “Nema pravedna, nema nijednoga; Nema razumna; nema ga koji traži Boga. Svi zastraniše, svi se pokvariše; nema ga, koji čini dobro, nema nijednoga.“ (Rimljanima 3, 10-12)
Gdje danas Hrvat, kršćanin, može pronaći ohrabrenje suočen s nizom potresa koji prijete razoriti mu državu, budućnost njegove djece, njegovu obitelj?
Pa, ako nismo zaboravili, mi posjedujemo objavljenu Riječ … Read More
HDZ je s Plenkovićem na čelu dodirnuo dno. Ispod je provalija iz koje nema povratka, a iznad je mukotrpan put posut korizmenim trnjem, sa zajamčenim ranama za sve pripadnike te stranke, pogotovo za ljude koji u ime članstva moraju donositi odluke. Bez prihvaćanja rizika, teških rana i krvarenja nema povratka na poziciju pristojne stranke, niti koliko toliko pristojnoga statusa u hrvatskom narodu.
Iako se danas iz prizme Karamarkovih pristaša stalno ističe Karamarkovih pet pobjeda na raznim izborima nasuprot Plenkoviću i današnjoj poziciji stranke na vlasti, i posve očitom teškom stradanju u koje je zapala točno onoliko koliko su Plenkoviću praktično odriješene ruke za raditi što mu padne na pamet, valja istaći da HDZ nije upropastio sam Plenković, niti ljudi koji su prethodili pojavi Plenkovića mogu oprati ruku od ovoga stanja. Današnji totalni moralni i politički slom HDZ-a u hrvatskom narodu je posljedica dugogodišnjega strmoglavoga vrjednosnoga, moralnoga i političkoga posrnuća te nekada slavne stranke. Slavne manje više zbog predsjednika Tuđmana i svega što je s nekolicinom svojih najbližih suradnika uspio usprkos pogrješkama ostvariti i što je ostalo zabilježeno u nacionalnoj memoriji.
Jer, cijeli taj politički i povjesni put manje više je proizvodio i generirao pretežitost medikoriteta bez minimuma integriteta, tako da su i … Read More
-
„uvijek nedjeljom“
od 15. travanj 2018.
https://jumboiskon.tportal.hr/dl/cf5b422d-997c-415c-810b-63f1cbda6487
Nevjerojatna smo bića mi ljudi.
Između ostaloga jedina smo bića na svijetu koja su u stanju zadiviti se.
Znate ono kada zinemo i kažemo: „Čovječe, ajme šta je ovooooo lipoooo!“.
Nikada niste vidjeli medu gdje stoji zadivljen pod kruškom, nikada niste vidjeli svinju „bez teksta“ kako samo uzdiše i gleda u napoj, nikada niste vidjeli lisicu kako se, sa suzom u oku, divi ulovljenoj kokoši.
Ne, i medo i prase i lisica ne dive se ničemu.
Oni samo gledaju kako sve to što prije strpati u sebe.
Nikad se ne zna, kada može banuti konkurencija. Ili čovjek.
Jedino smo mi ljudi u stanju stati i zadivljeno se zagledati, „ostati bez teksta“ i suzu pustiti, čak i pred stablom kruške, pred punim tanjurom, pa i pred piletom, većim ili manjim. A da ne govorim kako nas znaju oduševiti slapovi planinske rijeke, zvijezdama osuto ljetno nebo ili cvijetak niknuo u nekoj ljutoj škrapi.
Sva druga bića takve pojave jednostavno ne primjećuju, ukoliko nisu na jelovniku. Dakle samo čovjek može ostati „inkantan“, zapanjen, začuđen.
Zadivljen.
Ali samo i jedino čovjek svu tu divotu oko sebe može, vidjevši je, u jednom jedinom trenu, mrtav hladan, zaboraviti. Kao da je nikada ni vidio nije. Veo zaborava, nebrige, ravnodušnosti … Read More
SUMNJA U IDENTITET
3. TRAVNJA 2016. IVICA URSICBaš taj „sumnjičavi i nevjerni“ Toma dao je odgovor na sva ova pitanja kao nitko prije i poslije njega. Odgovor za sva vremena.
“Gospodin moj i Bog moj!”
Tekst: Ivica Ursić
Noć je.Kiša ne prestaje.
Ceste su poplavljene.
Automobili su u kvaru.
Desetero putnika pronalazi sklonište, jedne olujno kišne noći, u oronulom i pustom motelu negdje u Nevadi.
Telefoni ne rade. Vrata škripe. Sama se otvaraju i zatvaraju.
I onda sve kreće po zlu. Ubojstvo za ubojstvom.
Uz užasan strah jedini osjećaj koji je ostao jest nepodnošljiva sumnja.
Svatko u nekoga sumnja. Svi sumnjaju u svakoga.
Ovako počinje film „Identitet“.
Ovaj film kao da zrcali stanje duha u ovom našem modernom svijetu u zori 21. stoljeća. Ovo je slika naše kulture, kulture straha i sveprisutne sumnje.
Sumnjičavi smo prema svemu i prema svakomu.
Sumnjamo u zrak koji udišemo, u hranu koju jedemo, u vodu koju pijemo. Sumnjamo u institucije domaće i međunarodne, u politiku našu i njihovu. Sumnjamo u njihove banke i medije, jer svojih već odavna nemamo. Sumnjamo u svoju Crkvu.
Sumnjamo u neznance, u susjede, u kolege, u članove vlastite obitelji. Sumnjamo u sebe same. Sumnji ni kraja ni konca. A naš strah biva sve veći i nepodnošljiviji. I stvorivši takav nemogući svijet, u očaju, konačno posumnjamo i u samoga Boga.
Pitamo … Read More
OŽILJCI NADE
„Ožiljci nas podsjećaju da je naša prošlost stvarna.“ (Cormack McCarthy)
Nema osobe bez ožiljaka. Svatko od nas ima nekakav ožiljak. Vidljiv ili nevidljiv. I iza svakog ožiljka stoji priča. Ponekad bolna, ponekad smiješna. Ponekad puna srama, a ponekad puna ponosa. Život nam je obilježen nekom od tih priča, dok se nekih više i ne prisjećamo. Ali svaki ožiljak vidljiv je podsjetnik rana koje su nam nanijete.
Ne možeš živjeti život, a ne biti ranjen. To dolazi u paketu. Ali ima nešto kod ožiljaka što ljude čini više ljudima. Mi smo ponekad (i to s pravom) sumnjičavi kada vidimo ljude koji, onako na prvi pogled, djeluju – savršeno. Djeca bez oderanih koljena, tinejđeri bez bubuljica, žene savršenih proporcija, starije osobe bez bora, svi oni izazivaju kod nas barem blagu nevjericu.
Ima nešto stvarnog, uvjerljivog, vjerodostojnog u ožiljcima.
Ali kako onda govoriti o „ožiljcima nade“ kada je u svakoj od tih priča prisutna bol?
„Sve što mi ovi ožiljci mogu dati jest – nada, ali sve što vidim u ovoj noći jesu brodovi koji tonu.“, jada se pjesnik.
Za nas kršćane nadu simbolizira smrt i uskrsnuće Isusa Krista. Križ, simbol okrutne smrti, postao je simbol nade, jer je Krist svojim uskrsnućem pobijedio smrt. Kristovi ožiljci nas podsjećaju … Read More
NIJE DOVOLJNO**
**slobodan prijevod i interpretacija teksta čiji je auktor Christoph Friedrich Blumhardt
Nije dovoljno slaviti Uskrs i reći: „Krist je uskrsnuo!“. Beskorisno je to izgovarati ukoliko u isto vrijeme nismo u stanju reći da smo i mi također uskrsnuli, da smo primili nešto s neba.
Mi bi se morali osjećati grozno kada se dogodi Uskrs, smrt i uskrsnuće Isusovo, kada se to navijesti čitavom svijetu, a s nama se u biti ništa ne dogodi. Kada na nas to nema nikakvog učinka.
Veliki protok vremena sa sobom je donio i napast da mi i dalje govorimo o Kristovoj smrti i njegovom uskrsnuću, a da to ostane na riječima, da nas ne dotakne i ne pomakne.
Mi čujemo za Kristovu smrt na križu i mi i dalje sjedimo i jednako nam je dosadno kao da čitamo lanjske novine. Dapače, možda bi nam te novine bile i zanimljivije.
Tu je neprijatelj stekao prednost i ako želimo stvari preokrenuti trebali bismo stati pred Boga, trebali bi se boriti i moliti, kako bi našli smisao Kristove smrti i uskrsnuća. Ali ljudi, neprestano, ulaze u velike rasprave o vjerskim pitanjima. Bog je za njih mrtav. I za njih je sasvim u redu da je Bog mrtav, jer onda mogu činiti što … Read More
“AKO TE JEDNOG DANA BOG POZOVE”
(“…si algún día Dios te llama…”)
Španjolska Legija (Legión Española, La Legión), neformalno poznata kao “Tercio” ili “Tercios”, postrojba je Španjolske vojske i čini njezinu elitnu postrojbu za brzo djelovanje.
Na Veliki četvrtak, svake godine, iskrcavši se u Malagi, legionari ulaze u zgradu bratovštine Casa Hermandad de la Cofradía del Cristo de la Buena Muerte (“Krist od dobre smrti”) y Ánimas y Nuestra Señora de la Soledad, u četvrti El Perchel, pjevajući pjesmu “El novio del muerte” (“Zaručnik smrti”) na svojim ramenima noseći raspelo sa Kristom – Cristo de Mena.
Uz zvukove legionarskih bubnjeva raspelo se postavlja na tron. Sve ostalo pogledajte /Uvijek Nedjeljom & Ivica Ursić/ u ovoj snimci… jedinstven doživljaj. Neopisiv.
Viva, Cristo El Rey!
https://youtu.be/oeuRoaFZolc
„I gle, s najkrotkijom gestom od svih,
počeo je rat za ovaj svijet.
Poljupcem.“NEDJELJA PALMI – CVJETNICA – NEDJELJA MUKE GOSPODNJE
Poprilično dug naziv, dat ovom danu, u sebi obuhvaća dualni aspekt liturgijske svečanosti. Procesija u kojoj se nose maslinove grane opisuje Isusov trijumfalni ulazak u Jeruzalem, ulazak u posljednji tjedan njegovog zemaljskog života, koji se razvija pred našim očima u čitanju Muke.
Liturgija je prepuna simbolike, obilna paradoksima.
Mahanje palminim/maslinovim granama evocira uspomene na blagdan Sjenica kada su ljudi mahali granama i pjevali Aleluja, te tako odavali počast oslobođenju iz Egipta, ili pobjedničkom ulasku Makabejaca u Jeruzalem i ponovnu izgradnju Hrama.
Ipak gomila, koja je Isusu klicala „Hosana!“ – „Spasi nas, mi te molimo!“ (riječ je izvorno aramejska, a u prijevodu znači “Pomozi!”), kroz pet dana glasno će tražiti njegovu smrt.
Lik Mesije, koji nije ratnički nego onaj koji donosi mir i koji sjedi na magaretu, uvodi nas u tjedan kada će Isus umrijeti razapet između dva razbojnika.
Nedjelja Palmi/Cvjetnica sažetak je Korizme. To je dan velike proslave i dan duboke žalosti. Na ovaj dan Isus ulazi u Jeruzalem kao kralj kojemu kliču tisuće. Do kraja tjedna će biti mrtav, a njegovi sljedbenici će se razbježati.
Evanđelist Marko započinje priču o Isusovoj Muci s tri priče. Jedna je … Read More
