Vrstan film za one koji su odrasli na westernima i koji vole akcione filmove. STRONG 12 priča istinitu priču o 12-orici pripadnika US Army Special Forces ODA595 koji su ubačeni u Afganistan nakon rušenja „blizanaca“ u NYC. Filmu je prethodila knjiga „Horse Soldiers“ (Doug Stanton).
Cilj je bio razbiti Al Qaedu i zauzeti, zajedno s lokalnim „gospodarima rata“ mjesto Mazar – i – Sharif. Procijenjeno je da bi za to trebalo dvije godine. „Horse Soldiers“ su to učinili za tri tjedna.
Na stranu američka politika ovaj film prije svega govori o običnom vojniku i vojničkom bratstvu i meni je zato fascinantan.
Izdvajam scenu u kojoj general Dostum, zapovjednik lokalnih snaga, koje su u savezu s Amerikancima govori zapovjedniku operacije „Dagger“ Mitch Nelsonu:
„Ne ćete pobijediti ovdje jer niste iskreni prema sebi. Očekujete pobjedu bez krvi. Vaš bijes dolazi iz vašeg straha jer živite na mjestu gdje je život bolji nego zagrobni život. Takvo nije ovo mjesto. Ovdje Talibani ubijaju sve za što vi živite. Vaša misija će propasti jer se plašite smrti. Ljudi mule Razana, Talibani, oni je prigrljuju. Jer vjeruju da ih čeka bogatstvo u raju.“
Kada mu Mitch Nelson ponudi pomoć najmodernijeg naoružanja kojeg povijest poznaje, general Dostum kaže:
„Najbolje oružje u povijesti je ovo (pokazujući na svoje srce).
Ja nemam vojnike u svojoj vojsci.
Samo ratnike.
Prestanite biti vojnik.
Počnite koristiti ovo (dodiruje Nelsona u grudi).
I vi možete biti ratnik, također.”
Pitam se, nakon pogledanog filma, Bože moj kada smo mi to Hrvati prestali biti ratnici?
Kada smo postali samo obični vojnici?
Ljudi puni straha?