Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za solom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: “Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.” A Isus, da mu odgovori, reče: “Šimune, imam ti nešto reći.” A on će: “Učitelju, reci!” A on: “Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?” Šimun odgovori: “Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.” Reče mu Isus: “Pravo si prosudio.” I okrenut ženi reče Šimunu: “Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a … Read More

Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: “Ne plači!” Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: “Mladiću, kažem ti, ustani!” I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: “Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!” I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.(Luka 7,11-17) DVIJE POVORKE Dvije povorke. Jedna ide u grad Nain i predvodi je Isus gospodar života. Druga povorka ide iz grada Naina i na njezinom čelu je – smrt.Dvije povorke se tako kreću da je njihov sudar neizbježan. Prizor nalikuje već tolikim viđenim filmskim prizorima, kada dva vlaka nezaustavljivo jure jedan prema drugom ili kada dvije sukobljene vojske jurišaju jedna prema drugoj. Svakome tko promatra ovaj prizor je i više nego jasno da jedna od dvije povorke mora ustuknuti i da ukoliko dođe do njihovog sraza da će jedna biti pobijeđena.Većina … Read More

Rat svjetonazora Živimo u zemlji u kojoj nikada nije sazrela kultura javnog, argumentiranog dijaloga. Javno debatiranje bez isključivosti i „ad hominem” agresivnosti, u Hrvatskoj je gotovo bez tradicije. Drukčije mišljenje, suprotan stav i svjetonazor oglašava se kao neprijateljski – kad trublje zatrube, zbor porugljivaca krene na neistomišljenika da bi ga izrugao, ismijao, diskreditirao, bez obzira na argumente. Mediji, pogotovo virtualni sa tzv. društvenim mrežama nekima služe za rat svjetonazora, za čoporativnu, bespoštednu borbu različitih diskursa, kao da je mišljenje stvar jače reklame, buke i nadvikivanja, a ne pameti i činjenica. U ratnim uvjetima, to se još može shvatiti, no što kad mentalitet ratne propagande zavlada mirnodopskim medijima? Što kad nadvladaju ljudi koji sučeljavanje mišnjenja i svjetonazora doživljavaju kao vječnu borbu, rat i sukob svim sredstvima? Gdje su nestali duh, um i intelekt? Gdje je nestala sposobnost čovjeka da sasluša drugoga, da promisli i prihvati izazov da se samo svojom pameću nađe sučelice tuđem i drukčijem mišljenju?Ima nešto infantilno u toj potrebi da su mišljenje koje se ne može nadvladati pameću i argumentima, zatre porugom i zaobilaženjem teme, udarcima na osobu koja ga izriče. Tu vještinu je do dijaboličnih razmjera svojedobno razvio Feral Tribune i zagadio novinarstvo „na ovim prostorima”. … Read More

Konzervativna revolucija Hrvatskom, trube glasnici „svjetskoga duha“, hara konzervativna revolucija!Uzbuna je očito lažna. Stanje je, koliko se može vidjeti, redovno. Hrvati već cijelo desetljeće žive mirno i tiho, u gradu službouljudno i pristojno, na selu gostoljubivo i iskreno. Ni traga kakvu metežu, a kamoli prevratu. Eto, Haaški im je sud opet natovario krivnju za srpske osvajačke ratove. Hrvate to nije  uznemirilo. Oni su uredno proveli izbore za svoju kolonijalnu samoupravu. I svi su na izborima pobijedili. Državna vlast oduševljeno priprema paneuropski oproštaj s državnom samostalnošću i suverenošću. Svečanosti će, više nema sumnje, pribivati i Tomislav Nikolić. To je u redu. Čovjek je naslov četničkoga vojvode zaslužio u Slavoniji. Izbivat će samo dr. sc. Ivo Sanader, otac hrvatskoga europstva. No on će svoju izočnost, ako je vjerovati vijestima iz Remetinca, iskupiti knjigom Kako smo platili ulazak u Europsku uniju.Što je dakle tim trubačima? Da se nisu podnapili, pa ih spopadaju grozomorna viđenja? Ili ih je obuzeo bezrazložan strah, te čim šušne iz rujeva grma zeče, oni vide – vuka?Tako sam u prvi mah pomislio, no odmah sam se predomislio.  Prenula me nesumnjiva jeka Partijskoga bojovnog govora. „Konzervativna revolucija“ zazvonila je u mom uhu kao negdašnja „kontrarevolucija“. I bi mi žao … Read More

Kolonizatorske kolone Na ustaško-partizanski svibanj nastavlja se paraderski lipanj. Paradira se sve u šesnaest, a čeka nas i srpanj u znaku paradnih proslava ulaska u Eu. Sve u svemu, otužno ozračje kolonijalnih okapanja i kolonijalnih proslava. Ništa tu nije naše ni u našem interesu, čak ni famozne ustaše i partizani. Prvi su se prikrpili jednoj verziji europskog totalitarnog ludila, a drugi drugoj. Nema više ni jednih ni drugih, ali ih zahvalno potomstvo prigodno priziva za svibanjske maskenbale.Paraderi duginih boja novija su verzija ideoloških paketa uvezenih sa Zapada. Cijela ta stvar djeluje pomalo tragikomično. Uloge su podijeljene, a kolonijalni refleks obavlja sve ostalo. ”Naprednima” su puna usta ljudskih prava, jeftine patetike i nadmoći koja proistječe iz činjenice da su na strani ”21. stoljeća”, ”konzervativnima” su puna usta kršćanskih vrjednota, jeftine patetike i besmislenog opravdavanja da su i oni na strani 21. stoljeća, samo ne misle da je razložno nogom odgurnuti ljestve od prethodnih dvadeset stoljeća.Svako vrijeme ima svoje heroje, pa tako i ovo, paradersko. Junak je naoko dobroćudni lik po imenu i prezimenu Ivo Baldasar. Široko osmjehnut, krupan, pomalo nalik na pandu, da bi ga izmislio za potrebe splitskih lokalnih izbora, Milanović mora da je zatražio pomoć profesora Baltazara. I … Read More

Kad pendreci pjevaju Bila je godina 1968., kažu glasovita godina. Prosvjedovalo se za ljubav, a ako bismo to preveli onda bismo rekli za spolnu slobodu. Postojalo je tu i nekih drugih ciljeva i objašnjenja, ali to je srž. Drug Tito u tadanjoj Jugoslaviji, premda je volio po svemu sudeći i muško i žensko te nimalo nije cijenio ljudski život, na sve se namrgodio. Bojao se da mu se ne poljulja vlast pa su pendreci u dobroj maniri one stare Jugoslavije, žestoko propjevali, u Beogradu i Zagrebu, onako u stilu bratstva i jedinstva. A pjevali su i po europskim metropolama, samo nešto uglađenije, barem kako izvješćuju mediji, jer gospoda to znaju ljepše činiti. I nakon svega desetljećima kasnije ozbiljni ljudi zaključiše da su te godine zapravo ubile ljubav. Tko je pošao njihovim stazama on ljubav više jednostavno ne poznaje. Sve se pretvorilo u računicu, mehaniku i slično. Broj bračnih rastava stao je rasti, počeli su se pisati bračni ugovori, za ono vrijeme kad se više ne bude zajedno. Naravno, ne smijemo zaboraviti, čudesna pilula za pobačaj uzdignuta je na tron, a on je, podrazumijeva se, postao znakom oslobođenosti. Protagonisti to ne će reći, ali hoće drugi, muškarac i žena pretvoreni … Read More

„To je Tvoja zemlja“ „Gospodnja je zemlja i sve što je ispunja, svijet i njegovi stanovnici.“ (Psalam 24,1)Krenimo odmah od onog najvažnijeg. Jer ovdje je zabranjeno lutati. A lutati je lako, zalutati još lakše. Činjenice su zastrašujuće i u naravi je ljudskoj gurnuti ih pod tepih. Ako ih ne vidimo onda i ne postoje. Tako mi ljudi razmišljamo. Sjetimo se samih početaka. Bog je stvarajući svijet u više navrata izrazio svoje zadovoljstvo stvorenim. A danas? Kako Bog danas reagira? Danas kada smo njegovu kreaciju zagadili? Danas kada smo onečistili i nebo i zemlju? Strah me je i pomisliti. Čovječanstvo je suočeno s strahovitom krizom koju je samo prouzročilo. Upropastili smo velike dijelove našeg doma, ostali smo bez mnogih važnih resursa, a počeli smo i sustavno raditi na uništavanju i same atmosfere koja nas tako učinkovito štiti od štetnih zračenja. Prouzrokovali smo promjenu klime, a zemlja koja nas je hranila sve je više besplodna pustinja. Polako ali sigurno potkopavamo sposobnost ovog jedinstvenog planeta da nas održi na životu.I sada tražimo odgovore na sve strane. Od znanosti. Od kvazi znanosti. Od stručnjaka. Od šarlatana. Tražimo i rezervnu Zemlju negdje u svemiru. Po mogućnosti u blizini. I s lijepim pogledom.Sve pokušavamo. Otvoreni … Read More

HRVATSKI SINDROM„K svojima dođe, i njegovi ga ne primiše.“(Ivan 1,11)Patimo li od „štokholmskog sindroma“? Jesmo li njegovi taoci već nekoliko desetljeća? Volimo li i branimo li svoje otmičare i zlostavljače? Bojim se da su odgovori na sva ova pitanja pozitivni.23. kolovoza 1973. godine, Jan-Erik “Janne” Olsson i Clark Olofsson, pljačkaši banke u Štokholmu, uzimaju za taoce četvoro ljudi. Drže ih zarobljene šest dana tijekom kojih se je razvilo prijateljstvo između otetih i otmičara, koje se danas stručno naziva „štokholmski sindrom“.Riječ je o psihološkom stanju u kojem se žrtva i zlostavljač toliko zbliže da kasnije žrtva brani i opravdava svoje otmičare. Što talačka kriza duže traje to je veza između njih jača. Stručnjaci tvrde da je to u biti obrambeni mehanizam koji se javlja kod mnogih zarobljenika, kada je netko u nečijoj milosti ili nemilosti i kada žrtva želi preživjeti. Sindrom zna dovesti čak i do ljubavi između žrtve i otmičara.Hrvati skoro 70 godina pate od „štokholmskog sindroma“. Zloduh komunizma nas je uzeo za svoje taoce i taj dugi period je rezultirao ovom dijagnozom. Pogledajmo rezultate svih slobodnih izbora u Hrvatskoj i lako ćemo zaključiti tko je na vlasti čitavo to vrijeme. Nakon 50 godina talačke krize u bivšoj državi, … Read More

Kad Anđeo svoja krila slomije Možete li zamisliti anđela krila slomljenih?… Petra … Marko … Zlata … Jure …Mi ljudi anđele ne viđamo. Oni su tu, pokraj nas, ali našem oku nevidljivi.U šumi vjetra, u rominjanju kiše, u pjesmi cvrčka gubi se zvuk anđeoskih krila.Ali ponekad anđeli postanu vidljivi.Vidljivi nama ljudima. ” … a ja sam ti dao ime, i njime te htjedoh zvati …” stih je jedne pjesme.Ne biste vjerovali, ali anđeli nose nasa imena…. Marija … Ivan … Ana … Josip …Ti su trenuci jedinstvene prigode u našem životu, prigode koje se ušuljaju u nas život, dotaknu nas i nestanu. U tim trenucima blagoslovljeni smo jedinstvenom prigodom beskrajne Božje milosti.Putujući ovom dolinom suza, putujući od Jeruzalema do Jerihona, sva naša briga i sve naše misli prekrivene su naslagama kojima ovaj svijet obilaze naše srce.Naslagama sebeljublja, sebičnosti i bešćutnosti prekriveno je srce naše i otvrdlo je na tuđu bol, patnju i muku. Nakupilo se je toga toliko da do našeg srca ne prodire vapaj naših bližnjih i ne prodire glas našeg Boga.… Tereza … Jakov … Barbara … Luka … A negdje pokraj puta anđeo leži. Krila slomljenih. I to je trenutak kada su oči naše u stanju vidjeti anđela. Vidjeti … Read More