Padaju maske ultraliberalnog lažnog milosrđa, i to upravo na područjima gdje brzo opada broj vjernih katolika.
Njemački biskupi, milosrđe i crkveni porez
“Većina njemačkih biskupa slaže se s prijedlogom kardinala Kaspera“, rekao je kardinal Reinhard Marx u ponedjeljak, pa je tako na Sinodi o obitelji dao veliku podršku struji koja zagovara pristup svetoj pričesti onih vjernika koji su ponovno civilno vjenčani nakon razvoda prvog braka. Austrijski kardinal Schönborn se također javno izjasnio o slaganju s Kasperom.
Čini se da su biskupi s njemačkog govornog područja odmah krenuli u ofenzivu na Sinodi u pokušaju da preuzmu vodstvo u raspravama koje se tamo vode. Nova postava rajnskog saveza u Rimu je dobro organizirana, a pod vodstvom kardinala Marxa imaju itekakav utjecaj.
Kardinal Marx, nadbiskup München-Freisinga, predsjednik je Njemačke biskupske konferencije, uskoro i predsjednik Konferencije europskih biskupskih konferencija, predstavnik Europe u grupi od devet kardinala koji savjetuju papu o reformama kurije i upravljanju sveopćom Crkvom, a i predsjednik novog Gospodarskog vijeća Svete Stolice. Čovjek s utjecajem i s puno svijesti o svojoj moći.
Kardinal Kasper i vodstvo Crkve u Njemačkoj su dakle puni sućuti i milosrđa za vjernike koji žive u grešnoj zajednici.
S druge strane, ako si uzoran vjernik, ali iz ne znam kojih razloga ne želiš platiti crkveni porez (recimo zato što biskupi u Njemačkoj primaju plaću i do 10.000 eura mjesečno, ili si sam odlučio dati još veći doprinos u humanitarne svrhe, ili si odlučio direktno financirati župu .. itd.) onda njemački biskupi baš i ne pokazuju neku sućut i milosrđe.
Ne, ne. Još su 2012.-e izdali priopćenje u kojem stoji da- ako si katolik i ne registriraš se kod države kako bi platio crkveni porez, onda si manje više ekskomuniciran.
“Svjesno odvajanje od Crkve javnim činom je teški grijeh protiv crkvene zajednice“, rečeno je u dekretu.
“Tko objavi svoje povlačenje iz bilo kojeg razloga pred odgovornim građanskim tijelom, uvijek krši svoju dužnost očuvanja veze s Crkvom, kao i svoju dužnost davanja financijskog doprinosa koji Crkvi omogućuje ispunjenje njenih zadaća.”
U dokumentu se dodaje da svojim izdvajanjem ti katolici više ne mogu primiti sakramente pokore, svete pričesti, krizme ili bolesničko pomazanje (osim na samrti), ili pristupiti bilo kojoj crkvenoj funkciji, uključujući pripadanje župnom vijeću ili djelujući kao kumovi.
Brakovi se mogu sklopiti samo na temelju nagodbe s biskupom, a neraskajanim katolicima će biti odbijen crkveni sprovod, stoji u dekretu.
Ovo pokazuje važnost izvora financija za njemačke biskupe dok im broj ‘službenih’ vjernika konstantno opada, i to iz x broj razloga. Važno im je dakako sačuvati svakog ‘službenog’ vjernika pa i ne čudi što pokazuju toliko ‘milosrđe’, ne bi li zadržali što veći broj vjernika na okupu.