„Budi vjeran u malim stvarima, jer u njima leži tvoja snaga.“

(Majka Terezija)

U filmu „Big“ Tom Hanks glumi mladića koji začaran postaje od malenog dječaka odrasli čovjek. Koliko nas je samo pomislilo u nekon trenutku svojega života: „Eh, da mi se je vratiti u djetinjstvo.“ Ali već nakon nekoliko trenutaka odbacili bismo tu svoju maštovitu želju i nastavili bi utrku u kojoj trče samo – veliki momci. I cure, naravno.

Jer mi se panično bojimo biti – „mali“.

Mi svim silama nastojimo preskočiti sve faze razvoja u svojem životu i što prije ući u „prvu ligu“. U ligu za velike igrače. Jer danas ne biti „veliki“ t.j. danas biti „mali“ znači ne uspjeti. A to se danas ne oprašta.

Kada upitate maleno dijete: „Koliko si mi velik?“, što dijete čini? Raširi ruke koliko god može i ne može i viče: „Ovooolikooo!“. Mi odrasli više ne širimo ruke ali mi i dalje želimo svima oko sebe pokazati koliko smo mi to „veliiikiii“ – i to ponajviše u tuđim očima.

Nevjerojatno je kako brzo život postane pitanje tko ima veću kuću, bolje plaćeni posao, veći i jači automobil, brod, stupanj naobrazbe, dragi kamen ili ured … Mi volimo privlačiti pozornost na svoja dostignuća i nastojimo svaki razgovor upraviti prema sebi i nije nam baš drago kada nismo u središtu pozornosti i kada smo malo gurnuti „sa strane“.

Za većinu nas život je sve ali nikako nije učiniti sebe malenim. Mi smo jedno veliko „ja“ usred svemira. I to je problem.

Je li moguće da smo skroz krivo razumjeli, ili čak ignorirali, vrijednost malenog u svojem životu? Isus je vidio nešto u malenkosti, a što smo mi najvjerojatnije previdjeli. Isus je vidio vrijednost u malenom. A mi? Mi težimo velikom, jer ovom našom kulturom definitivno vlada pravilo – „veće je bolje“.

Isus nije rekao da je veliko nužno loše. On nas je ohrabrivao da imamo dovoljno vjere kako bismo činili velike stvari. Govorio je o vjeri koja premješta planine, o vjeri koja hoda po vodi i govorio je da će vjera učenike osposobiti da čine veća djela od onih koje su vidjeli da ih on čini.

Ali mi ne smijemo zaboraviti da te velike stvari počinju s nečim malenim – s vjerom veličine gorušičinog zrna, s jednim korakom izvan lađe, služeći jedni drugima i perući noge jedni drugima.

Isus nam je za primjer ukazivao na djecu. Govorio je o tome da nam je biti posljednji u kraljevstvu. Podsjećao nas je na važnost jedne obične čaše vode koju smo nekome ponudili.

Možda je došlo vrijeme da iznova vrednujemo svoje planove i svoj pristup životu. Bilo bi dobro ne dopustiti da nas ljubav prema velikome natjera zaboraviti vrijednost malenog.

Običan razgovor. Riječ zahvale. Lijepa misao. Telefonski poziv. E – mail. Pismo. SmS. Nježni dodir. Riječ ohrabrenja. Mali darak. Sat tvog vremena. Zagrljaj. Stisak ruke. Poljubac.

Obratite pozornost na male stvari i pustite Bogu neka ih On pretvori u velike … ali samo ako On to želi.