Htjeli to ili ne mjesec lipanj obilježio je dolazak Darija Kordića iz tamnice, kamo je nevin dospio, i naša nogometna izabrana vrsta na svjetskom prvenstvu u Brazilu, kamo je zasluženo dospjela.

Kordića dočekaše tisuće ljudi, oni rekoše nekoliko stotina i obrušiše se na njega.

Naša nogometna izabrana vrsta nastojala je igrati dobro, ali oni joj se rugaše pa neke od njezinih članova uslikaše gole i objaviše to u medijima.

Za razliku od svega ovoga nisu prosvjedovali kad su iz tamnice izlazili zaista ratni zločinci koji su stajali nasuprot Darija Kordića i naših te se nisu rugali nogometnoj izabranoj vrsti države koja se zove Bosna i Hercegovina.

Zapravo, odnosili su se i prema jednima i prema drugima s poštovanjem. Kad to primijetimo, lako ćemo shvatiti zbog čega je jedan komentator na HRT-u u prigodi utakmice BiH s nekim, ne sjećam se više s kim, uporno vikao »Bosna«. Veliki neki profesionalac, nema što. Preskačem mu ime jer nije jedini u toj javnoj kući.

Kordić je svečano i s poštovanjem dočekan u Hrvatskoj, ali i u Herceg Bosni. Nije pritom govorio o politici što je određene zbunilo. A baš su se bili spremili »očitati mu lekciju«. O onome, pak, o čemu je govorio oni ne znaju ništa pa su se itekako smeli. Zbog toga je puno lakše na vidjelo isplivala njihova mržnja prema svakome tko drukčije misli. Ne mogu to prikriti ni pričom o svojoj demokratičnosti, o ljudskim pravima i slično tome. Da su drukčiji, pustili bi Kordića na miru pa makar i da je bio kriv. Odslužio je svoju kaznu i nitko ga više nema pravo prozivati. Međutim, oni su zapravo u procijepu. Moraju tući po Kordiću jer njegova pojava neprestano priziva njihovu nečistu savjest. Učinili su sve da završi tamo kamo je završio, iako i sami znaju da je nevin. Prodali su ga za »Judine škude« i sad bi da se pospe pepelom i konačno kaže da je kriv. Kako bi samo odahnuli i kako bi samo Kordić tada pogriješio!

Jedna od podrobnosti koja mi se usjekla u pamet dok sam ga slušao jest zgoda sa slikom Gospe Lurdske i slikom đavla. Kordić je Gospinu sliku, kao i još neka druga vjerska obilježja, držao iznad svoga uzglavlja ili bolje rečeno u onih nekoliko desetaka centimetara koji su mu pripadala u skupnoj sobi u kojoj je boravio. Došao jedan uhićenik iz države »u regionu«, kako bi rekli određeni naši političari, i u sklopu svojih centimetara objesio đavlovu sliku. Kordić ga ni u što nije uvjeravao. Ali se molio za njega. Iznenada, nakon dvije godine, dotični mu pristupa govoreći mu da je došlo vrijeme da đavao ode u koš za smeće i da je vrijeme da na njegovo mjesto dođe slika Gospe Lurdske, ako mu je dadne. Ne treba objašnjavati što je Kordić učinio.

Međutim, treba se osvrnuti na ono što je učinio neki nadrinovinar na portalu index.hr. Ne mogavši se zakvačiti za neki Kordićev politički govor morao se zakvačiti za onaj religiozni. I ništa nije razumio. Zbog toga je izvalio da je Kordić opet trabunjao o Bogu i vjeri. Nasmijao sam se od srca kada sam to pročitao. Kako da jadni čovjek razumi Kordića kada on govori o pravom iskustvu Boga, onome iskustvu kojeg imamo priliku doseći, ako mu se prepustimo, u graničnim stanjima dok se sve ruši u našemu životu. K tomu, Kordić još progovori i o Duhu Svetomu Tko je taj? Čitava zbrka u jadnoj novinarovoj glavi. Nije čudno da iz čitavog teksta probija čežnja da Kordić konačno počne govoriti uobičajenim jezikom, onim jezikom koji odiše političarenjem, jezikom koji odiše osvetom, jezikom koji odiše gorčinom… Oni to dobro razumiju. Iskoriste te i odbace kao bezvrijednu krpu.

Ali ne trabunjaju samo na spomenutom portalu, trabunjaju dobro i u Slobodnoj Dalmaciji. Tamo se razbacio onaj što se zove Ante Tomić i što ga nedavno čitatelji zališe ljudskom nečišću. On svojoj kolumni stavi veliki naslov »Dario, pa s kim ti večeraješ«. Jadnik površno pročitao kolumnu Davora Butkovića, svoje slike i prilike, u kojoj dotični ugledao dva prazna stolca u Okrugljaku kraj Miroslava Tuđmana pa počeo umišljati da je to ostavljeno za Kordića i njegovu suprugu te na kraju priznao da od toga nema ništa. Ali Tomić brzopleto sve uze zdravo za gotovo. Ma zapravo, sva ta trabunjanja o nepostojećem i jednome i drugome poslužila su da bi se mogli obrušiti i na Tuđmana, i na Herceg Bosnu, i na našu domovinu, i na… Njima je svejedno, samo neka se dobro plaća. Šteta da se nisu ovako razbacivali dok im je bio živ Drug Tito. Što bi ga zapamtili!

Teško je reći što je zapamtio, ako je išta, Slavo Kukić. U njegovu životopisu ne može se pročitati naslov doktorske mu disertacije, kamo li negdje ona sama, ali se može pročitati kakve je sve titule do sada pridodao svome imenu. Nije loše. Počeo je kao profesor marksizma i dogurao do »fašizma« na radnom mjestu, kako sam kaže ovih dana. Hrvatski branitelj nezadovoljan njegovim trabunjanjem o Dariju Kordiću izmlatio ga je vješalicom. Nije da to branitelju odobravam, ali nije i da Kukiću odobravam da svojim riječima mlati po mnogima, ne samo po Dariju Kordiću. Istina, tako ne misle razna veleposlanstva, čime se hvali i sam Kukić. Ona su spremno skočila u njegovu obranu. A nisu se čula u raznim prigodama kada su hrvatski domoljubni pojedinci bili na meti, pa i sa smrtnim učincima, kao što je nedavno bio slučaj s Jozom Kafadarom. Očekivao sam od Kukića da će osuditi napade i na sebe i na druge, ali on je trabunjao o nečem stotom. Bi mi ga žao, i zbog batina i zbog toga.

Volio bih da hrvatski političari ne trabunjaju pred predstojeće izbore u BiH. Herceg Bosnu su udavili pa tu izbora nema. Dario Kordić ih u Busovači pozva da sastave jednu listu, da se okupe i zajedno nastupaju. Nešto mi se čini da tako ne će biti. Ne daju voditelji igre. Budu li se Hrvati ujedinili, mogli bi postati politički čimbenik puno jači nego što su sada, a to sa sobom nosi pravedniju raspodjelu vlasti u ovoj nesretnoj državi BiH. Kako god bude nadam se da se Dario Kordić ne će razočarati i zažaliti što je tamnovao vjerujući u poštenje, u krik za slobodom.

Kako je krenulo ovo s Kordićem, upitati mi je se što će biti s ovim mojim tekstom? Nastojao sam da bude blag, odmjeren, jesam li uspio čitatelji će prosuditi. Biskup Košić bio je uz Kordića pa ga vrli branitelji ljudskih prava napadoše svom snagom.

Jer, uz Kordića se ne smije biti. Ma dajte!

Ako je on mogao godinama tamnovati za naše ideale, onda i mi možemo odvojiti mrvicu vremena i biti uz njega.

Barem tako nalaže ljudska čast i Božji govor u nama.

Pa, opredijelimo se!

preuzeto sa www.hrsvijet.net