Lk 6, 39-45

„Ne sudite i ne ćete biti suđeni.“ (Luka 6,37)

Mnogima su to poznate riječi – riječi koje je izgovorio naš Gospodin Isus tijekom Propovijedi na gori.

Nedavno je netko komentirao da Ivan 3,16  („Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“) više nije najčešće citirani stih u Bibliji. Zamijenjen je sa Luka 6,37. („Ne sudite i ne ćete biti suđeni.“)

Ne znam je li ta izjava doista istinita, ali ima mnogo kršćana koji stvarno tako misle.  

Tolerancija je jedna riječ koja, snažnije od mnogih drugih, obilježava našu današnju kulturu. Tolerancija religija (naravno osim kršćanstva), različitih stilova života, mišljenja i ljudi, da spomenemo samo neke. Čuo sam dobre kršćane koji su rekli da me ne mogu suditi! Ne mogu me ocijeniti kao kršćanina! „Ne sudi!“ njihov je motto. Ne sudi, ništa i nikoga!

Je li to ono što je Isus mislio kada je rekao:

„Ne sudite i ne ćete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.“ (Luka 6,37-38)

Znači li ovaj stih da ne ocjenjujemo ​​druge i da ne donosimo zaključke o njima? Znači li to da ljudi mogu činiti što god žele jer je to između njih i Gospodina? Jesmo li odgovorni samo Gospodinu i nikome drugome?

Danas ima mnogo onih koji vjeruju da je ovo pravo značenje ovog stiha. Zvuči kao odnos pun ljubavi prema drugima. Tako ga karakterizira i ovaj svijet i njegova kultura. I sami kršćani sve više slijede takav stav svjetske kulture.

Govori se da su kršćani prijetnja društvu jer su netolerantni prema drugima. Kršćane se optužuje za netolerantnost prema homoseksualcima, preljubu, pobačaju i uvjerenjima drugih. Neki kršćane vide kao najveću prijetnju društvu.

Nažalost, neki kršćani su prihvatili ovaj pogled na svijet i postaju sve tolerantniji prema svemu i svakomu (i svačemu) pa naravno i prema grijehu! Danas postoje kršćanski pokreti koji nas potiču da ne ocjenjujemo uvjerenja “drugih kršćana” i da naglašavamo ljubav. Kažu: “Prilagodite doktrinu.”

Ali to nije ono o čemu Isus govori.

Nažalost, crkva sve više liči na svijet. Usvajamo pogled na svijet kakav propisuje njegova kultura. „Diversity and inclusivity in football and beyond“, („različitost i uključivost u nogometu i šire“). Kršćani kompromitiraju istinu Božje Riječi kako na na ovom tako i na drugim područjima životra.

„Ne sudite … !“

Ali što znači ne osuđivati ​​druge? Ne suditi?

Kako bismo utvrdili što Isus misli, pogledat ćemo druge odlomke Novog zavjeta, a zatim i ostatak ovog odlomka.

Budući da je Bog autor cijele Biblije, možemo pogledati ostatak Novog zavjeta kako bismo razumjeli potpuno Božje razmišljanje o tom pitanju. Postoje odlomci koji nam govore da ne osuđujemo druge, a postoje odlomci koji nas potiču da osuđujemo druge. Više volim riječ ocijeniti od riječi osuditi.

Jedan od najzanimljivijih odlomaka o neosuđivanju drugih dolazi izravno od samog Isusa. Nalazi se u Ivanu 7,24. Slušaj Isusa.

„Ne sudite po vanjštini, nego sudite sudom pravednim!“ (Ivan 7,24)

Isus kaže: “Ne sudite”, a zatim nam govori kako suditi – “pravednim sudom”.

Što je pravedni sud? Odgovor je dat u psalmima.

„ … sam (Jahve) po pravdi sudi krug zemaljski, izreče pucima osudu pravednu.“ (Ps 9,8)

Psalam 9,8 kaže da je pravedna presuda objektivna, uravnotežena, poštena – pravedna! Nije pristrana i ne iskrivljuje istinu. Zatim kasnije (Ivan 7,51) Nikodem daje smjernice za procjenu drugih prema starozavjetnom zakonu.

»Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?« (Ivan 7, 51)

Pojedinac mora imati pravo na obranu kako bismo mogli razumjeti što je radio. Isus govori o pravednoj presudi. Primijetite da Isus nije zabranio osudu.

Morate suditi drugima!

Većina odlomaka iz Svetog pisma, koji se bave pr/o/suđivanjem govori nam da “sudimo” ili “procjenjujemo druge”. Naređeno nam je da ocjenjujemo lažne učitelje. Inače ne biste znali da su lažni učitelji.

Danas su mnogi kršćani spremni vjerovati osobi koja ima karizmatičnu osobnost, koja je simpatična ili elokventna. Ali to nije kriterij istine. Da bismo utvrdili je li netko lažni učitelj, moramo procijeniti ono što on ili ona govori (Matej 7,15-20; 2. Ivanova 9-11).

Također nam je rečeno da ozbiljno procijenimo način života naših duhovnih vođa (1. Timoteju 3,1-12; Titu 1,5-9). Potaknuti smo odbaciti osobu koja se svađa (Titu 3,10) i lijenu osobu (2. Solunjanima 3,6-13). Naređeno nam je pomoći drugim kršćanima koji griješe da prestanu griješiti (Matej 18,15-20; Galaćanima 6,1; 2. Timoteju 2,16-18). Od nas se zahtijeva da jedni druge procjenjujemo objektivno, pošteno i uravnoteženo.

Isus ne govori o neprosuđivanju drugih, već o nepravednoj kritici.

»Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.« (Luka 6, 41-42)

Ova ilustracija zahtijeva od nas da “procijenimo” drugu osobu. Kako drugačije možemo utvrditi da netko ima trun u oku?

Ali Isus nas upozorava da budemo oprezni kada ocjenjujemo lažne učitelje, crkvene vođe, lijene ljude, ljude od javnog autoriteta i grješne kršćane. Prije nego što procijenimo drugu osobu, prvo moramo provjeriti sebe. Drugi može imati samo trun u oku dok vi imate drvenu gredu u oku. Isus nas nije upozorio da ne ocjenjujemo druge. Pozvao nas je da pravedno procjenjujemo druge.

Pa poslušajmo ga!