U jednoj od svojih knjiga Henri Nouwen priča o lekciji povjerenja koju je naučio od jednog velikog umjetnika na trapezu. Taj mu je akrobat rekao: „Letač ništa ne čini, a hvatač čini sve. Ja jednostavno moram ispružiti svoje ruke i čekati da me on uhvati i povuče sigurno preko mreže. Letač mora vjerovati, ispruženih ruku, da će njegov hvatač biti tamo za njega.“

U velikoj trapeznom činu spašavanja, Bog je hvatač, a mi smo letači.

Mi vjerujemo.

Točka.

Mi se oslanjamo isključivo na Božju sposobnost da nas uhvati. I vjerujući mu, događa se predivna stvar – mi letimo!

Vaš Otac nikada nikoga nije ispustio. 
On ne će ni vas ispustiti. 
Njegov stisak je čvrst i njegove šake su otvorene. 
Prepustite se u cijelosti njegovoj brizi.

Dok to činite, vidjeti ćete da je moguće – da, moguće! – ni zbog čega biti tjeskobnim.