Obećao sam još nešto napisati o “Kolibi” (knjigu sam pročitao u izvorniku i hrvatski prijevod) jer je dosta vas to tražilo od mene. Ne uzbuđuje me što sam od nekih portala izvrgnut poruzi i optužbama, pa i od nekih svećenika, kao ultra konzervativac (ovo su najblaži oblici napadaja mene, a ne mojih stavova), što su me se neki FB prijatelji odrekli, jer meni ne treba priznanje ovoga svijeta za miran san.

Čitatelj lako biva obmanut i pomisli, u svojoj naivnosti, kako je Bog u “Kolibi” isti Bog kao i u Svetom pismu.

A nije. Ni blizu.

Zanima me samo kakvi smo mi to kršćani (“bog u Kolibi” tvrdi da nije baš nešto lud za tim nazivom), kakvi smo mi to vjernici kojima Sveto pismo nije dovoljno nego će im Boga pojasniti knjiga koja nije ništa drugo nego, kako Zoran Vukman kaže, “newageovski pseudoduhovni “trash”.

U “Kolibi” se tvrdi da Bog nikada ne će suditi ljude zbog njihovih grijeha, jer ga njegova ljubav u tome ograničava, a ne će odbaciti u pakao čak ni one koji su njega odbacili. Pita se vjernik zašto je Isus podnio užasnu muku i skončao na križu, između dva razbojnika, ako nije postojao razlog da bi se nas ljude spasilo od nečega? Mi smo zaslužili da na nas padne Božji gnjev, a Isus je zbog opačina naših na sebe primio kaznu namijenjenu nama.

Bog u “Kolibi” tvrdi: “Ja ne kažnjavam grijeh, grijeh je sam sebi dovoljna kazna.” Dakle nema vječnog suda, nema vječne presude koja čeka ljude koji se ne obrate i pokaju.

Pa tko onda ne bi ušao u takvu “Kolibu”?

Ma koliko god se danas neki upinjali izbaciti Božji gnjev iz Svetog pisma on ostaje dijelom Božjeg karaktera. Baš kao i njegova ljubav i njegovo milosrđe. Samo ne brkajmo naš ljudski gnjev s Božjim gnjevom. Božji gnjev nije rezultat (kao kod nas ljudi) povrijeđenog ponosa ili zavisti. Božji gnjev je nužna reakcija na moralne opačine koje ovaj svijet čini i na zlo kojega nanosimo sebi i drugima.

Sam Isus na više mjesta u Novom Zavjetu govori i upozorava na sud koji dolazi. Mi imamo pravo na izbor. Ili ćemo izabrati spasenje po nevino prolivenoj krvi Kristovoj ili gnjev pravednoga Boga.

O Univerzalizmu sam već nešto govorio. Po njemu Bog oprašta po svome milosrđu, SVIMA, bez obzira hoće li se ili ne pokajati i uzvjerovati u otkupiteljsku misiju Isusa Krista. Ta hereza navlači lakovjerne da svi putevi vode do Boga i da Isus hoda sa svima u njihovim putovanjima do Oca, kojega mogu zvati i Buda i Alah, kako god oni to žele. U “Kolibi” jasno stoji da nema potrebe vjerovati u pomirenje s Bogom, jer i onako svi ćemo se mi na kraju naći “gore”.

Sveto pismo je i više nego jasno da nema spasenja mimo Krista. “I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.« (Djela 4, 12)

“Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus.” (1. Timoteju 2, 5)

Univerzalizam, na čijim je temeljima i podignuta “Koliba”, je opasna laž. Ljudi uvijek traže lakši put, a univezalizam im ga širokogrudno nudi. Nije važno što ti vjeruješ, nije problem grijeh i zato nam Spasitelj i ne treba. Ova blasfemija je dobrim dijelom i ispraznila crkve u zapadnoj Europi.

A grijeh je tu među nama. I on je jasna i glasna pobuna protiv Boga. I posljedica grijeha jesu sud i kazna ako se ne pokajemo i ne obratimo Kristu. Isus govori o “uskim vratima” kroz koja nam je ući u Kraljevstvo Nebesko, a “Koliba” je svoja “široka vrata” raskrilila i svi oni koji misle da ona ne vode u propast ljuto se varaju.

Autor “Kolibe” implicira da je čovjek autor Biblije, a to je također hereza.

Bog u “Kolibi” je nekakav bog kojega baš puno ne brine svetost. To je čisto izrugivanje s Božjom Riječi, jer se svačija osobna promišljanja o Bogu stavljaju na istu razinu sa Biblijom.

Uvjeren sam da se “Koliba” otvoreno suprotstavlja i 2. Božjoj zapovijedi. Bog govori Mojsiju: “A ti«, doda, »moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati.” (Izlazak 33, 20). U “Kolibi” je sve to banalizirano i Bog postaje čista trivijalnost.

Svi možebitni pozitivni elementiknjige, koji postoje, jer se na taj način najbolje i plasira laž, ovdje su u službi obmane i služe kao čista “navlakuša”. Čudi me naivnost (?) nekih svećenika koji apologetski pišu o knjizi i filmu koji imaju za cilj odvesti vjernike s Kristova puta.

Osoba koja se (a to je danas postala ultima moda) oslanja na vlastiti osjećaj i osobno iskustvo pri određivanju Istine, “Koliba” će biti jako zanimljiva i ta osoba možda ne će više ni otvoriti Sveto pismo, jer će dobiti niz primamljivih i laganih rješenja kako s Bogom, vjerom, grijehom. Ako ste osoba koja temeljite svoju spoznaju Istine na Riječi Božjoj ulazak u “Kolibu” za vas će biti traumatičan. I mučan.

“Koliba” je puna opasnih teza, kada je riječ o spasu ljudskih duša, upakiranih u neke zgodne new age sličice razvodnjene teologije (danas je u modi kontekstualiziranje Isusovih riječi i sve češće pozivanje na ljudsku reinterpretaciju istih). Za one kolebljive ovo je opasna “hrana” dok za one koji opažaju moderne trendove u koje se danas Crkva nastoji ugurati ne će ni pasti na pamet to pogledati.

Ima toga još ali ja nisam dovoljno stručan za te analize međutim jedno mi je jasno i ja od toga ne odustajem … najbolje mjesto za susret s Bogom nije u “Kolibi” nego je na – križu.