Predivan je dan kada mi prestanemo raditi za Boga i počnemo raditi s Bogom!

Godinama sam sagledavao Boga kao suosjećajnog šefa i sebe u ulozi odanog trgovačkog putnika. On je imao svoj ured, a ja sam imao svoj teritorij.

Mogao sam ga kontaktirati kad god sam to poželio. On me je ohrabrivao, stajao je uz mene, podržavao me je, ali nije išao sa mnom. Barem ja nisam mislio da ide.

I onda sam pročitao 2. poslanicu Korinćanima (6, 1) koja kaže: “Kao suradnici…”

Suradnici? 
Bog i ja radimo zajedno?

Umjesto da predajemo izvještaj Bogu, mi radimo s Bogom? 
Umjesto da se prijavljujemo i zatim odlazimo, mi se prijavljujemo i zatim ga slijedimo.

Mi smo uvijek u Božjoj prisutnosti. 
Nema trenutka koji nije svet. 
Njegova nazočnost nikada se ne umanjuje.

Naša svjesnost njegove prisutnosti može se pokolebati, ali stvarnost njegove nazočnosti nikada se ne mijenja!