“… Egipat da više ne bude uzdanje domu Izraelovu. Nek’ mu u pamet doziva grijehe koje bijaše počinio okrećući se za njima. I oni će spoznati da sam ja Jahve.« (Ezekiel 29,16)

Ljudi su stvoreni da se nadaju. Bila to osoba, mjesto, stvar, status ili odredište – svatko se nada u nešto ili u nekoga. Božji narod, Izraelci, trebali su se nadati u Boga, ali oni bi često nastojeći to činiti umjesto toga položili su svoju sigurnost u savezništva sa stranim narodima.

Bog je obećao da će srušiti susjedni narod u Egiptu i onda Juda više ne će gledati u njih kao u izvor svoje nade i pomoći. Bog je ozbiljno shvatio težnje svojeg naroda da svoje povjerenje i svoja nadanja položi na krivo mjesto. Isus kori one koji vjeruju u bilo koga drugog osim u Boga – one koji vjeruju bogatstvima (Matej 6,19-21) u religijsku baštinu (Matej 3,9) ili u svoje religijske aktivnosti (Marko 13,1-2). Povjerenje u bilo koga ili bilo što umjesto u Boga jest stvar krivo položene nade. Kao Izraelci prije, svi narodi Božji moraju se naučiti vjerovati mu danas.

Isuse, vidim tolike svoje prijatelje i drage moje kako polažu svoja nadanja u ludorije. Pomozi mi vjerovati samo tebi – i pomozi mi povesti druge da učine to isto. Amen.