“Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvi sami želimo i nećemo nikome dopuštati sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude.“(Franjo Tuđman)

Danas se prisjećamo čovjeka koji je odlučno odgovorio povijesnom izazovu i koji je politički najzaslužniji što Hrvatska postoji kao država. Nikada kao za njegovog života na čelu Hrvatske nisam osjećao takav ponos.

Hrvatska nacija, sustavno zatirana ali i politički nepismena konačno je dobila čovjeka koji je znao artikulirati sve ono što je vjekovima bilo zapreteno u duši naših ljudi.

Smrću Franje Tuđmana, prepušteni titoistima, yugoslovenima, orjunašima i anacionalnim kozmopolitima, dovedeni smo u situaciju u kojoj poput zadnjih bezumnika poklanjamo slobodu i domovinu za još jednu dozu potrošenih iluzija.

Marcelije Vrsanić danas piše, a ja od srca potpisujem:

“Dragi naš pokojni predsjedniče, nikada ti ne ćemo moći dovoljno zahvaliti na tvojem oživotvorenju sna tolikih generacija naših predaka – državnoj neovisnosti naše Hrvatske. 

Što vrijeme više prolazi to je čudesniji taj tvoj podvig, pogotovo u svjetlu današnjih spoznaja s kim si bio u većini slučajeva okružen.
Tvoja žrtva, zajedno sa žrtvom svih tebi i Hrvatskoj odanih poginulih branitelja, neka nam uz Božju pomoć bude trajni zalog naše opstojnosti i brana od svih unutarnjih i vanjskih neprijatelja.”

Počivao nam u miru Božjem dragi Franjo!

“Draga hrvatska braćo i sestre, imamo na čemu graditi svoju povijest, imamo zašto biti povijesni i čuvajmo to što smo stvorili. Znajmo da je naša sudbina samo u našim rukama. Neka nam živi jedina i vječna Hrvatska!”

(govor na trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu)