Lijepa je, potpuno katolička i beskompromisna!

U nedavno objavljenom intervjuu, papa Franjo je rekao da je bio zbunjen mladim ljudima koje privlači tradicionalna latinska misa. “Uvijek pokušavam shvatiti što se krije iza ljudi koji su premladi da bi živjeli pred-koncilskih liturgiju, ali koji žele to “, rekao je papa. “Odkud takva krutost?”

Kao netko tko je rođen nakon liturgijske reforme, ali preferira Staru Misu, osjećam da mogu odgovoriti na to pitanje.

Prije svega, Stara Misa je jednostavno ljepša od moderne Mise, ljepša je odjeća svećenika, pjesme su uzvišenije, više je poštovanja. Ljepota je Božji atribut. Ako se ljepota smanjuje, postaje teško vidjeti Boga.

Drugo, Stari Misa omogućuje spoznaju dubljeg smisla katoličkog identiteta. Misa je u mnogim župama danas postala previše slična protestantskim proslavama, a ako smo htjeli postati protestanti mogli smo se lako u njih obratiti.

Umjesto toga, ja bih da se natrag vrati latinski. Latinski je bio jezik zapadnjačkih Katolika od samog početka. Ako stoji prigovor da je u prošlosti Latinski bio najrašireniji govorni jezik, a sada ljudi to ne koriste, onda neka sve mise budu na engleskom jeziku. Ili možda na kineskom. Latinski nije samo stari jezik; to je simbol našeg identiteta.

Treće, što se tiče krutosti, rekao bih da je Stara Misa “kruta” sama po sebi – i to je dobra stvar. Mi, mlađa generacija, trebamo nešto krutosti, okruženi kao što jesmo, slabim sustavima misli i “razvodnjenim društvima”. Ako mi percipiramo misu kao nešto kruto, beskompromisna i rigorozno, to može biti atraktivno. Ako je to samo nešto društveno, onda imamo bolje društvena mjesta za izaći.

Ako vas to ne uvjeri u trajnu vrijednost Stare Mise, što onda mislite o ovome? Razmislite o svim svetima koji su se oblikovali Starom Misom tijekom stoljeća. Ako je ona utjecala na njihovo formiranje onda ne mora biti toliko loša, zar ne?