Stigli su klaunovi u našu domovinu (zemaljsku, izmrcvarenu i umornu).

Prijete, plaše, vraćaju nas u stanje straha – što zbog manipulacije, što zbog odsutnosti Duha kojega smo zaustavili vrlim, obrambenim stavom usiljena ega.

Djeca hihoću – ne znaju je li to istina ili tek, računalna igrica. Možda je pohod sila tame ( sve se uskomešalo kao pred oluju).

Što kazati?

Valja biti oprezan.

 
One tri vještice iz Macbetha, kliktale su kao jedna: “Ružno je lijepo, lijepo je ružno”. Vještičiji zbor koji priziva zlo. Đavolsko načelo izvrtanja istine. Ubi Macbeth mnoge na nagovor žene.

Ususret nam stiže Noć vještica, američki kvazibundevački ritual, naizgled zabavno-prigodničarska veselica. Mami, traži preOBRAZbu i maskiranje (kao da nam nedostaje svakodnevnih maski), a štogod odjevnoga na spomen vještičarenja – ne bi bilo na odmet. 

Vremena nema, treba se odlučiti, opredijeliti. Ja se kao vjernik sigurno neću zabiti u kakvu rupu ne bih li gradila humanizam bez Boga (čovjek je mjera svih stvari) ili se mirila s tamom u ime “tolerancije”, već ću moliti za okrijepu Duhom Svetim.

Trojedini Bog, moj je štit i zaštita.

Blažena Djevica Marija koja je jača od Zmaja.

No, ima još nešto neodoljivo i istinito: Bog ne odustaje od spasenja svakoga svoga stvorenja……On neumorno zove.

Svatko, baš svatko, tko se odrekne grijeha, može upoznati LJUBAV i biti dionikom Kraljevstva Božjega u kojemu se ne “zrcali naopako”.

Bog je milosrdan.
O vještice iz Macbetha, lijepo je lijepo!
Da ljepše ne može biti………….kad je u Bogu.