Dokle će zemlja tugovati, dokle će trava na svem polju sahnuti? Zbog opačine njezinih stanovnika ugiba stoka i ptice! Jer govore: »Bog ne vidi naših putova.« Ako s pješacima trčeći sustaješ, kako ćeš se s konjima utrkivati? Kad ni u mirnoj zemlji nemaš uzdanja, kako ćeš onda kroz guštare jordanske? (Jeremija 12, 4-5)

Jeremija vapi Bogu s nekim problematičnim pitanjima u glavi. To su standardna pitanja koja ljudi postavljaju kada stvari počmu ići krivo u osobnom životu, ili u životu zajednice ili nacije.

Nedavno sam čuo da je vrlo dobro poznata i jako omiljena djevojka tajanstveno nestala i nitko nije znao gdje je. Svi njezini prijatelji srednjoškolci su molili za nju. Bila je kršćanka, a oni su bili sigurni da će je Bog zaštititi. No, došle su vijesti da je pronađeno njezino mrtvo tijelo. Bila je zlostavljana i na koncu ubijena.

Ovi mladi ljudi su bili zapanjeni i neprestano su postavljali isto pitanje: Zašto? Ako postoji Bog ljubavi i moći, zbog čega ništa nije učinio u svezi toga? Ako je on moćan i silan Bog, mogao je djelovati. Ako je on Bog ljubavi, on bi želio djelovati. Zašto samo sjedi i pušta da se stvari, kao što je ova, događaju? To je jedno od velikih pitanja s kojima se suočava naša vjera. To je upravo jedan od razloga zašto je Jeremija vapio Bogu.

Božji odgovor je vrlo zanimljiv. U biti, Bog kaže: Jeremija, što ćeš ti učiniti kad stvari postane gore? Ako te ovakve stvari ruše, ako su ovakve stvari izazov tvojoj vjeri i ako se ti uzrujavaš i kukaš i vapiješ meni i postavljaš ovakva pitanja zbog njih, što ćeš onda ti učiniti kada stvari postanu daleko gore?

Kamo ćeš se onda okrenuti? Na što ćeš se onda osloniti? Ako si se utrkivao s pješacima i umorio se, što ćeš onda učiniti kada se budeš utrkivao s konjima? I ako trečeći otvorenim poljem padaš, što ćeš učiniti kada se suočiš s vrelom, vlažnom đunglom gdje guštara sputava svaki tvoj korak?

To su prava pitanja, zar ne?

Mi znamo da je Isus rekao kako se budemo približavali kraju, javljat će se potresi i glad i ratovi, a narodi će se dizati protiv naroda; zastrašujuće stvari će se zbivati na moru – rika valova – ljudi će biti u strahu. I on je sve to nazva početkom tuge – samo početak tuge.

Božje pitanje Jeremiji glasi, a i nama danas, sada, ako vjera naša biva hladna i blijeda i slaba uslijed svih današnjih pritisaka, što ćete učiniti kad se stvari pogoršaju? Kako ćete se natjecati s konjima, kada ste se predali u utrci protiv pješaka?

Pa, Jeremija očekuje da Bog ponese njegov teret. Mislim da je većina nas doživjela šok u svojem kršćanskom životu, kad smo došli do tog stupnja u kršćanskom razvoju u kojem smo očekivali da Bog stalno, s lakoćom, rješava naše probleme.

I onda jednog dana on to nije učinio!

To je uvijek šokantno za nas, ali tu se sada nalazi i Jeremija. Bog ne govori: “Ne brini, Jeremija, ja ću riješiti tvoje probleme. Ja ću se pobrinuti za sve. Nećeš imati više brige. Idi, vrati se natrag na posao.” On kaže: “Jeremija, biti će gore, puno gore; i što ćeš onda?”

Gospodine, podari mi snagu potrebnu za da budem spreman za sve što mi se može naći na putu. Ja znam da u sebi nemam snage za izdržati, ali ti me možeš osnažiti da moraju biti spremni za sve što može doći na moj način. Znam da nemam snage u sebi da izdržim, ali ti me možeš ojačati da čak uspijem proći šikarom pokraj Jordana.