Čini mi se da već živimo u totalitarnoj distopiji samo se ne usudimo sami sebi to priznati. Mnoštvo je elemenata na osnovu kojih se razložno može zaključiti da je narav suvremenih društava totalitarna.

Ne radi se tu o diktaturi nekog suludog diktatora, beskrupuloznoj vladavini korumpirane oligarhije, pukom manjku demokracije ili nekoj drugoj partikularnoj aberaciji političkog sustava, već je riječ upravo o totalitarizmu. Osnovna značajka totalitarizma jest da zahvaća sve segmente društva i ne ostavlja pojedincu nikakav prostor privatnosti, ništa što ne bi bilo pod okom Velikog Brata. Otud onaj propis o dopuštenoj zakrivljenosti krastavca! Pobjedonosni hod suvremenog totalitarizma počeo je, kako to uvijek i biva, pod barjakom Slobode. Kako u demokracijama zapadnog tipa nije bilo nedosegnutih klasičnih ljudskih prava i sloboda – jednakost pred zakonom, pravo glasa, radnička prava, ravnopravnost spolova itd. – krenulo se politiziranje intimne sfere, ekologije i zaštite životinja.

Na toj podlozi ideologije ”novih prava” stvoren je cijeli jedan novogovor tzv. političke korektnosti, koji nije samo nasilje nad jezikom nego i politički mehanizam pomoću kojega se eliminiraju nepoćudni iz javnog života. Kako ludilo nove ideologije više raste, tako raste i kazna za iskorak izvan dopuštenoga. Ona sve češće nije samo isključenje nego se sve više tretira i kao kazneni prekršaj. Kamo to vodi zorno je ovih dana pokazala Njemačka. Njemačka se policija ovih dana pokazalo vrlo agilnom u pronalaženju onih koji na društvenim mrežama zucnu štogod protiv imigranata, što se automatski tumači kao ”govor mržnje’, dok se s druge strane pokazala krajnje neučinkovitom u sprječavanju ubilačkih napada na nedužno stanovništvo. Prva su tri napada, koju su redom počinili ljudi islamske vjeroispovijesti, redom tretirana kao djela koja nemaju veze s terorizmom nego kao incidenti koje su izazvale psihički neuračunljive osobe. U četvrtom slučaju, onome gdje se 27-godišnji azilant iz Sirije raznio u restoranu i ozlijedio dvanaest osoba, ministar unutrašnjih poslova Bavarske dopušta da je možda riječ o nekoj vrsti terorizma. Ipak, ministar je, čini se, skloniji verziji da se mladi Sirijac raznio zato što ga nisu prije toga pustili na obližnji glazbeni festival. Inače, uobičajeno je da se pasionirani ljubitelji glazbe šeću okolo s ruksakom punim eksploziva i odmah se raznesu ako ih se ne pusti na neki koncert. Njemačka domišljatost u zataškavanju islamističke pozadine brojnih napada zadobiva već minhauzenovske obrise.

O tomu kako nije dopušteno misliti ni djelovati izvan određenih unaprijed zadanih gabarita svjedoči i trenutna politička situacija u Hrvatskoj. Nakon što je kažnjen zbog ”desnog skretanja” detroniziranjem bivšeg predsjednika Karamarka i gubitkom kakve-takve vlasti u zemlji, HDZ se izgleda odriče nezgodnih desnih partnera i primiče ”centru”. Gdje ga čeka Milorad Pupovac uvijek spreman na suradnju s uškopljenim HDZ-om. To što u Hrvatskoj nema iole respektabilne stranke koja bi zastupala tvrđe tradicionalne stavove i suverenizam dokaz je naše političke inertnosti i podložničkog mentaliteta, ali i beskrupuloznog miješanja stranih čimbenika u hrvatski politički život. Jer ne treba zaboraviti: ono što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu. A Hrvatska u tom kontekstu nije čak ni vol nego, u najboljem slučaju, tek mali, preplašeni zeko. Tako se na europskoj i hrvatskoj političkoj sceni kroji javno mnijenje po želji lutkara iz sjene, a na štetu običnog svijeta. I što čovjeku preostaje nego matoševski zavapiti: O, taj puk što dnevno veći slijepac biva.

No, nemojmo se zavaravati – to će sljepilo uskoro doći na naplatu, već dolazi. I u Europi, i u Hrvatskoj.