“… uziđe na goru, nasamo, da se pomoli …” (Matej 14,23)

Tijekom koncerta, kantautor David Wilcox odgovori na pitanje iz publike o tome kako on sklada pjesme. Reče da postoje tri aspekta u tom procesu: tiha soba, prazan list papira i pitanje: “Postoji li nešto što bih trebao znati?”

Njegov odgovor mi se čini kao predivan pristup Isusovih sljedbenika dok tragaju svakog dana za Božjim planom za svoj život.

Kroz svoje javno djelovanje Isus je odvajao određeno vrijeme za biti sam u molitvi. Nakon što je nahranio 5,000 ljudi sa pet kruhova i dvije ribe, poslao je svoje učenike neka se prebace lađom na drugu obalu Galilejskog mora, dok je On otpustio mnoštvo (Matej 14,22).

“A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.” (Matej 14,23)

Ako je naš Gospodin Isus Krist uvidio potrebu biti sam sa svojim Ocem, koliko tek nama dnevno treba vrijeme samoće da bismo predali Bogu ono što je u našim srcima, da bismo stali i razmislili nad Njegovom Riječi i pripravili se slijediti Njegove naputke?

Tiha soba – svugdje gdje se možemo usredotočiti na Gospodina bez da nam nešto odvlači pozornost.

Prazan list papira – um koji je spreman prihvatiti, volja potrebna za poslušati.

Postoji li nešto što bih ja trebala/trebao znati?

“Bože, govori mi po Duhu Svetomu, po svojoj napisanoj Riječi i po sigurnosti u Tvoj put.”

Sa mirnih padina gore Isus je sišao u silinu oluje, točno znajući što Njegov Otac želi da On učini (24-27).

Kada odvojimo vrijeme za biti s Bogom onda smo na najboljem mjestu gdje ćemo pronaći snagu.