Poštenje na način Bože Petrova: provodi praksu nad cijelom nacijom

A sve je počelo na početku, kako bi rekao neki alanfordovski lik. Mladi gospodin psihijatar, na početku izborne kampanje, ovjerio je izjavu kod javnog bilježnika! Odmah je zazvonilo

Autor: Katica Amidžić Peročević

A tko će o poštenju, tako profaniranoj kategoriji. To je pojam koji ne ide uz političare, jer davno je rečeno da su politika i noćne dame isto.

No, Božo Petrov navukao je masku križara, i kao izdigao se iznad toga. A, zapravo je  petljanac, iako ima i slikovitijih riječi, ali nisu za javnu objavu. Za nekog tko je tako kompliciran u komunikaciji, nejasn, nedefiniran u svojim izričajima, nerazumljiv, gomila riječi bez konkretnog značenja, bez ikakovog konkretnog stajališta o bilo čemu, ima dosta pridjeva i pridjevskih imenica. 

Kao prvo, sumnjivo je kada mladi psihijatar, taman na početku prave profesionalne karijere, umjesto da ograničeno u specijaliziranim bolnicama prakticira naučeno, on provodi praksu nad cijelom nacijom. Nakon toliko vremena, truda i novaca za stjecanje specijalističkih psihijatrijskih znanja i vještina, krene u posao koji Goran Maras (i ne samo on) odrađuje samo s gimnazijom. (Ima Maras i neki certifikat o tečaju iz ekonomije, ali nećemo cjepidlačiti, nije on tema). A naš psihić diplomirao je medicinu 2005. u Mostaru, i sve do 2013. na fakultetima i u bolnicama, stjecao specijalističke i znanstvene diplome i iskustvo. A onda, eto ga u politici, najprije lokalnoj, a dvije godine kasnije državnoj. Meni psiho laiku izgleda kao da si je umislio da je mesija ili ima neki drugi posebni interes. Jer, nije on izučavao i prakticirao pravo i ekonomiju, što bi čovjek pomislio kada samouvjereno govori o reformama i nacionalnim interesima, nego mozgove, i to, bez uvrede, problematične mozgove.

A sve je počelo na početku, kako bi rekao neki alanfordovski lik. Mladi gospodin psihijatar, na početku izborne kampanje, ovjerio je izjavu kod javnog bilježnika da neće koalirati prije izbora, ili tako nešto, ni sa kim! Odmah mi je zazvonilo. Pa što on to priča? Radio je iliti obnašao funkciju gradonačelnika, a ne zna što znači ovjeriti potpis kod javnog bilježnika!? Pa to spada u elementarno obrazovanje i kulturu, i tko to ne zna, kako će znati bilo što složenije iz ekonomskih ili pravnih odnosa koji čine glavninu poslova u politici, o čemu se svakodnevno odlučuje u državnoj administraciji. Onaj tko odlučuje mora znati o čemu odlučuje. Da imamo zrele i obrazovane saborske zastupnike, nebi bilo toliko problematičnih zakona i podzakonskih akata. A da je tome tako govore i vijesti na portalima prema kojima su zaposlenici kojima je grad Metković odnosno gradonačelnik Božo Petrov dao otkaz, dobili radne sporove, a to znači i odštetu za nezakoniti otkaz. Ovaj narod je već platio milijarde kuna odštete za radne sporove koje su dobili svi koji su ih vodili nakon „čistke“, koju je provela koalicijska vlast 2001.g., a i svakodnevno plaća za odluke „pametnih“ političara.

Ali u to predizborno  vrijeme nije mi se činilo da bi Božo mogao biti neki politički faktor. Kad ono, alfa i omega života u Hrvata. Iako ne zna što znači ovjeriti neki papir kod javnog bilježnika. A kada je već od toga radio političku predstavu za neupućeni puk, mogao se raspitati kod svojih kandidata za ministre uprave i pravosuđa. Jer, jednako je mogao ovjeriti i izjavu „Ja volim Karamarka“, ili „Ja ne podnosim Kramaraka“, „Ja sam pobožan“ ili „Ja sam bezbožnik“. Ovjera potpisa kod javnog bilježnika samo je potvrda da je potpis osobe koja je papir potpisala vjerodostojan, tj. njegov. Nije ga nitko krivotvorio, i niša više. Sam sadržaj papira, pri ovjeri, uopće nije bitan. I što bi bilo da je Božo koalirao (kao što je!)? Ništa. Jer nitko ništa ne bi poduzeo niti bi mogao poduzeti, niti bi imalo smisla. Potpisani papir kod javnog bilježnika ne vrijedi niša više nego i nepotpisani, osim kada netko osporava potpis. Ali potpis, ne sadržaj. Papir ne vrijed više od riječi. Ali to je imalo zvučati značajno i moralno, iako je obična predstava  i prevara. A Božo je, čini mi se rekao da je vjernik, i kao takav trebao bi znati da je riječ puno više od papira. Njegov ovjereni potpis na izjavi kod javnog bilježnika imao je obilježje zakletve (koju je prekršio), jer eto on javno obznanjuje i kune se da će tako biti, što je trebalo impresionirati nas „neuke glasače“. A Božo bi trebao znati Isusovu riječ, „Vaša riječ neka bude: ‘Da, da, – ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je“. (Mt.5.33).

I zato se pravi ljudi ne zaklinju, jer se zna da drže do riječi, i za riječ ih se drži.

Drugo, sjećate se one lijepe reakcije njegovog  mostovca iz Omiša, Kovačića, nakon izbora gradonačelnika toga grada iz redova koalicijskog partnera HDZ-a. To je bila prilika i Petrov ju je iskoristio i javno nam je priznao da on ne misli ono što govori. Priznao je to javno rekavši da zavidi Kovačiću koji može reći to što govori, a on eto, ne može. Ludnica! I bolje da je tako, jer ako misli to što govori, ima veliki problem. No, pitam se u koju vrstu „poštenja“ spada takova izjava? On misli isto što i Kovačić, ali ne smije reći! Tko je tu lud i koga se pravi ludim? Čovjek zbilja poželi biti u društvu i surađivati s osobom koja ti misli jedno, govori drugo a radi treće i to javno prizna. I on hoće urediti društvo po svojoj mjeri, on odlučuje o nama. To on s nama kao s pacijentima. Ne može nam reći što misli da nam se stanje ne pogorša.

Ima još. Od svega što je Božo izrekao u medijima, pokušala sam sažeti barem jednu misao. Božo od reformi ne odustaje, reformska vlada, stručnjaci, političari moraju shvatiti da se sve mijenja, reforme se moraju provesti, mi ćemo s onima koji.., pa nećemo s onima koji.., i sve tako. Od svega što je izrekao Božo Petrov, nisam pronašla niti jednu zaokruženu misao, izričaj, činidbu, namjeru, stav. Jedino razgovijetno je rekao da Karamarko mora otići. Tu nije vrludao, zamotavao u celofan, bio dvoznačan. To je prva i jedina razumljiva rečenica izrečena svih ovih mjeseci. I tako je Božo odagnao moj strah da uopće može nešto razumljivo reći. Zašto strah? Pa ipak je on jedan mladi čovjek, otac obitelji, a to je jako važna uloga. Da je barem ostao na tome. Jer sve drugo što priča može poslužiti kao predložak za politički seminar o tome kako govoriti, a ništa ne reći.

Nadalje, Božo ko’ papiga ponavlja „…nećemo dopustiti da se netko igra državom i nacionalnim interesima”. Koje li snažne i revolucionarne poruke! A što su to nacionalni interesi nitko nije pitao Božu. Zato Božo reci nam opću definiciju nacionalnih interesa, što su hrvatski nacionalni interesi, gdje su određeni, od koga i kada su određeni? Tko ih čuva i kako se štite? Jer tvoje ponašanje govori da nemaš pojma što to znači.

Dalje, što zanči izjava da neovisno o odluci Povjerenstva, Karamarko mora otići?! Zašto? Zato što se Božo puno trudio oko njegove difamacije i stvaranju afere, i što tu ima značiti mišljenje nekog povjerenstva, ako je Božo odlučio što je nacionalni interes!

Kojeg li demokratnskog stava! I to čovjeka koji ima najsramniji ugovor od svih koji se spominju, ugovor s Grizlijem! Kaže Božo jedan dan, ugovor nije ni potpisan, a drugi dan, jedan njegov, da su raskinuli ugovor. Kako možeš raskinuti ugovor ako ga nisi potpisao? A i da nije potpisan, sama ideja o takovoj političkoj korupciji kako je napisana u tom (potpisanom/nepotpisanom ugovoru?), strašna je. Samo da je netko imao takovu zamisao, strašno je, a nekmoli realizacija te ideje. I opet se Božo pravi lud (kao da je pacijent, a ne doktor), zajedno sa svim naklonjenim mu novinarima.

Ima Božo, očito, vlastitu definiciju poštenja iliti etičnosti, istinoljubivosti, vjerodostojnosti, grijeha i svega drugoga. Eto kako i takav samoproglašeni spasitelj može „zajašiti“ državu. I što je još poraznije, ima i glasače! Ne toliko kolko si on prava uzima, ali ipak ima.

Rekli bi stari, kad se mali zaigraju, nastaje tandrbal, i moraš si čuvati glavu da te ne pogode i noge da ti ne izgaze! Kako je samo umišljen! S nekoliko mandata popio svu pamet svijeta! Da nam je barem iz Metkovića došao neki pošteni seljak, a ne „prefrgani“ psihijatar. Sa seljakom uvijek znaš na čemu si. Sa zemljom, biljkama i stokom ne možeš igrati psihijatrijske igrice. Nego ili jesi ili nisi. Ni stoka ni biljke ne mogu podnijeti to što se ljudima radi.

I tako, samo se u politici sve smije, a političari si svašta dopuštaju. Crveni su obećali pakao i stvaraju ga, a pakao može stvoriti samo onaj koji ga nosi u sebi.

Božo pravi ludnicu od države, a narod mu služi za opite i sve to plaća. E, moj narode!