www.hrsvijet 18 05 2016.

 

Je li Vlada stamena ili klimava? 
Teško je to reći. 

Prije mjesec dana čvrsto sam vjerovao da će potrajati do kraja mandata. Više nisam tako siguran. 
Zašto? Zar stoga što danas o tomu različito misle predsjednik Vlade Tihomir Orešković i potpredsjednik Vlade Božo Petrov?

Istina, Orešković veli, Vlada je stabilna, a Petrov namiguje novim izborima za koji mjesec. Neugodno je to slušati. Ali ne treba to ozbiljno shvaćati. Protuslovlja su temeljna odlika Oreškovićeve Vlade. Da nije preminuo marksizam, nesretnica bi se na Filozofskomu fakultetu u Zagrebu danas vjerojatno isticala kao sjajan primjer relativno dugo održiva dijalektičkog jedinstva i borbe suprotnosti.

No što je, tu je. Sunce je zašlo, a Oreškovićeva se Vlada u liberalnodemokratskom sumraku doimlje kao tužna preslika onoga u sebi protuslovnog kolektivnog bića koje je na prošlim izborima pod imenom „MOST nezavisnih lista“ osvojilo 19 zastupničkih mandata te Božjom milošću ili Vražjom pakošću, sa svojih 13 posto ruku u Hrvatskomu [državnom] saboru, izbilo na položaj apsolutnoga izbornog pobjednika.

Da je MOST raznorodno društvo, vidljivo je na prvi pogled. Što je, primjera radi, moglo povezati uglađenog zagrebačkog liberala Dragu Prgometa, primoštenskog prostaka Stipu Petrinu, omiškoga ljubitelja ljudotvornog glagola Ivana Kovačića i čednoga metkovskog psihijatra Božu Petrova? – Kako, što?! – vrisnut će odmah netko tko sve svodi na osjećaj. – Pa mržnja prema HDZ-u! – Tu jamačno ima nešto. Ali nije to sva istina. Nema dvojbe, Prgomet je otpadnik od HDZ-a, Petrina bolesno mrzi Franju Tuđmana, Kovačić je odstupio s dužnosti predsjednika MOST-ova zastupničkog kluba u Hrvatskomu [državnom] saboru stoga što je HDZ u Omišu sebi izabrao predsjednika koji njemu, mostovcu, nije po volji! A i Petrov je ušao u politiku pobijedivši na mjesnim izborima u Metkoviću izvorno HDZ-ova, a zatim HSS-ova gradonačelnika i gospodara Neretve Stipu Gabrića – Jamba. Sve to stoji, ali nešto nedostaje. Istina, mržnja može okupiti vrlo različite ljude i skupine i povesti ih u boj protiv – stranke na vlasti. Ali HDZ je tada bio u dubokoj oporbi.

Doista, što ih je moglo povezati? Vjerojatno ono što uporno poriču. Od početka tvrde da ih ne zanima „ideologija“. Ni „fotelje“. To je, kad se malo bolje pogleda, politološki smiješna, ali populistički posve solidna ideološka platforma. Na njoj su izgradili čudesno političko stajalište: Vlast treba podjednako dijeliti s izbornim gubitnicima i izbornim pobjednicima. To će reći: ne dati SDP-u s vlasti ni HDZ-u na vlast. Kada je HDZ na posljetku odbio taj projekt, MOST se je, jer ga ne zanimaju „fotelje“, priklonio SDP-u. No ljubav je – tobože zbog nevjere partnera, a zapravo zbog kletve biskupa Vlade Košića – pukla na samom početku romance. Tada nije bilo druge nego odustati od „fotelja“ ili ponuditi se HDZ-u. „Fotelje“ su, naravno, pretegnule. No MOST je tu nedužan, jer ga „fotelje“ ne zanimaju. Tako je, prividno usahnula „tripartitna vlada“, no zauzvrat je odnekud niknuo HDZ-ov – predsjednik Vlade Tihomir Orešković! On se idealno uklapa u profil MOST-a: ne zanima ga „ideologija“, nestranački je čovjek, nije izlazio na izbore, a povrh toga ne zna dobro ni svoj materinski jezik.

Genijalna zamisao o „tripartitnoj vladi“, naravno, nije stvarno umrla. Ideje su vječne. Osobito one genijalne. To jamačno znaju oba ideologa političke skupine bez ideologije – Ivica Relković i Nikola Grmoja. Ni ideja se konja ne vidi u živom konju, ali se konjstvo u konju i te kako rita. Zato se Orešković skrbi o ljudima Zorana Milanovića, a Petrov drži da mu je Vlaho Orepić pravi politički dragulj jer je u Pakracu na proslavi obljetnice Bljeska pripadnike Jugoslavenske narodne armije i četničke dragovoljce koji su ubijali i pustošili Hrvatsku taktično nazvao – „nekakvim nesretnicima“. A tko s takva stajališta gleda svijet, taj može, poput Oreškovića i Petrova, na Bleiburšku komemoraciju ići sam.

Sve u svemu, čini se da ćemo pod terorom nekompetentnosti izgubiti cijelu godinu i – što je još gore – doživjeti potpunu entropiju nacionalne politike. Da je bilo imalo političke pameti, ove smo godine mogli barem promijenili izborni zakon. A ovako, budemo li morali po dosadašnjim pravilima na izbore, bit će to put iz zla u gore.