„Nebo će i zemlja uminuti,

ali riječi moje ne, neće uminuti.“ 

(Matej 24,35)

Početkom II. Svjetskog rata, zračna bombardiranja razorila su najveći dio Varšave.Cementni blokovi, raspukle cijevi i krhotine stakla ležali su posvuda unaokolo po ulicama velikog grada. U samom središtu grada najveći dio jedne oštećene zgrade i dalje je tvrdoglavo stajo. Bilo je to Poljsko sjedište Britanskog bibličarskog društva.

Još uvijek čitljive, na ne urušenom zidu, bile su slijedeće riječi: „Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, ne će uminuti.“ (Matej 24,35)

Isus je dao tu izjavu kako bi ohrabrio svoje učenike kada su ga oni pitali o „svršetku svijeta“. Ali Njegove riječi i nama danas daju ohrabrenje, usred naših današnjih napetih situacija. Stojeći u ruševinama naših razbijenih snova mi smo i dalje u stanju pronaći povjerenje u Božjem neuništivom karakteru, suverenosti i obećanjima.

Psalmist piše: „Dovijeka, o Gospodine, riječ tvoja ostaje, stalna poput nebesa.“ (Ps 119,89).

Ali to je puno više od same Božje riječi, to je Božji karakter.

Zato psalmist također može reći, „Od koljena do koljena tvoja je vjernost.“ (90).

Dok smo mi suočeni sa razornim iskustvima, u stanju smo definirati ih bilo u terminima očaja ili nade. Budući nas Bog ne će napustiti u našim okolnostima, mi možemo s povjerenjem izabrati nadu. Njegova trajna Riječ naše je osiguranje Njegove neiscrpne ljubavi.

Hvala Ti, Gospodine, za dar Tvoje Riječi. 
Hvala ti za njezinu istinu, njezinu svevremenost i za vodstvo, koje nam po Riječi daješ. Pomozi nam vjerovati u sve što nam ona kaže.

Možemo vjerovati u Božju nepromjenjivu riječ.