Nedavno mi je jedna sporedna vijest privukla pozornost. Na jednom ovdašnjem portalu pročitao sam: ”Danska je iz zemlje izbacila odličnog studenta, 30-godišnjeg Kamerunca Mariusa Youbija, jer je prekršio zakon prema kojem strani studenti na svojim poslovima ne smiju provesti 15 sati tjedno.

Kako piše Guardian, Agencija za integraciju mu je u prosincu priopćila da mora napustiti zemlju do 8. siječnja, što je i učinio. Agencija je u istrazi otkrila da je Youbi u pojedinim tjednima na poslu čistača radio 90 minuta više od dopuštenog, odnosno po 16,5 sati.” Ukratko, Marius je nastradao jer je previše radio! Na sveučilištu na kojem je studirao rekli su da je Marius bio odličan student i da mu je učinjena velika nepravda.

S druge strane nekoliko dana poslije Nove godine u javnost se ipak uspjela probiti vijest da se u nekoliko europskih gradova u novogodišnjoj noći dogodilo nasilje razularenih skupina imigranata nad djevojkama koje su se zatekle na ulicama. Nasilje, pljačka i seksualno napastovanje posebno su eskalirali u Kölnu, gdje je prijavljeno oko 200 slučajeva nasilja, a uhićeno je tridesetak izgrednika, većinom novopridošlih imigranata, svih onih ”liječnika, stomatologa, inženjera” i druge intelektualne elite iz euforičnih promigrantskih propagandnih uradaka HTV-a i drugih naprednih televizija od jesenas.

Skandalozno je da su gradske vlasti i policija pokušali cijelu stvar zataškati pa je tako prvo policijske izvješće govorilo o tomu kako je novogodišnja noć protekla uobičajeno i u redu. Čak i kada je skandal dopro do javnosti, kölnska gradonačelnica Henriette Reker je pokušala opravdati imigrantsko nasilje nepažnjom njemačkih djevojaka koje bi trebale paziti da svojim ponašanjem ne izazivaju imigrante koji dolaze iz kulture u kojoj se žene drukčije tretira. Tako skončava politika neograničenih sloboda i sveopće jednakosti, u svojoj suprotnosti! Paradoks suvremene ljudskopravaške ideologije jest u tomu da, kao i svaka ideologija koja ideološke ”istine” pretpostavlja činjenicama iz stvarnosti, vodi u neslobodu i nasilje.

Europa je, na žalost, i danas ideologizirana, možda i više nego u prošlom stoljeću. Štoviše, riječ je o ideologiji koja ima još bezumnije postavke od onih na kojima su počivali fašizam i komunizam. Oni barem neke biološke datosti nisu dovodili u pitanje. Europa na ovakvim, antikršćanskim osnovama, bojim se, ne može opstati, a ne vidim nikakve naznake da bi se mogla vratiti kršćanskim korijenima. Marius, Kamerunac se početka ovog teksta, ogriješio se o dva načela koja su Europu krasila stoljećima i omogućili joj dominaciju nad cijelim svijetom – vrijedno je radio i marljivo učio. Zbog toga je morao biti kažnjen progonom jer suvremena Europa mrzi vlastitu povijest. U to se uklapa i činjenica da je Marius, sudeći po imenu, kršćanin. Da je Abdulah, možda bi mu progledali kroz prste.

S druge strane, za silovatelje iz košmarne kölnske noći Angela Merkel tek nakon pritiska javnosti stidljivo nagoviješta kako bi se mogla pojednostaviti procedura deportacije oni koji se ogriješe o zakon. Od toga, naravno, neće biti ništa. Stvari moraju još jedno vrijeme eskalirati da bi se počele rješavati. A bojim se da su oni koji iza kulisa vuku konce ove režirane drame predvidjeli malo dramatičniji rasplet od jednostavnog deportiranja neprilagodljivih i integracije prilagodljivih. Jer da Europi uistinu treba produktivna radna snaga, objeručke bi primila Mariusa, a zaustavila nabildane ”liječnike, stomatologe i inženjere” koji su u kaosu rata pogubili sve papire, ali su uredno sačuvali pametne mobitele.