Domoljubna koalicija i Most zatvorili su „pipu“, dotok informacija o pregovorima za sastavljanje nove, bolje, hrvatske vlade prema „kmerskim“ medijima sveden je na minimum, a proizvodnja pogromaških tema naglo je presahla kao što su presahle i investicije i ulaganja u hrvatsku ekonomiju u 2015. godini.

Istina polako ali sigurno izlazi na vidjelo, a najnovije, istinite statistike govore kako je investiranje u Hrvatsku 2015. god palo za 50% u odnosu na 2014. godinu. „Hrvatska raste“, nezaustavljivo prema ekonomskom slomu, a SDP se raspada zajedno s veleizdajničkom politikom koju su vodili protekle četiri godine. Posljedice „Lex Perković“ , narušen ugled Hrvatske u svijetu, ekonomske štete su nemjerljive, ravne su najvećoj pljački stoljeća, a svi kokošari zajedno, u pretvorbi i privatizaciji pa sve do Sanadera su „pikzibneri“ u usporedbi s ovom štetočinskom hrvatsko-srpskom Vladom na odlasku.

Kad se netko usudi reći kako nije normalno da u hrvatskoj neuspješnoj Vladi participira 40% Srba koji kao manjina čine tek 4% od ukupnog stanovništva, goebelsovski mediji ga pod hitno optuže za prebrojavanje krvnih zrnaca, za ksenofobiju, mržnju i fašizam. Bilo bi normalno za očekivati da nam netko objasni zbog čega je takav nacionalni ključ primjenjen, trebao bi nam netko reći i uvjeriti nas kako nema dovoljno sposobnih Hrvata i Hrvatica za voditi zemlju, i trebali bi nas uvjeriti kako „sposobniji“ Srbi mogu uspješno upravljati Hrvatskom na dobrobit cijele nacije. Kad vidimo ovu katastrofu, našu spaljenu zemlju koju ova kombinacija hrvatsko-srpske Vlade ostavlja iza sebe onda je potpuno bjelodano kako se ne radi o prebrojavanju krvnih zrnaca, već se radi o zbroju loših i dobrih poteza učinjenih u posljednjem mandatu na štetu ili dobrobit naše Domovine.

Svjedoci proteklog vremena, analitičari, ekonomski stručnjaci i mi obični ljudi s pravom se pitamo radi li se tu o pukom neznanju koje nas je odvelo do ruba ponora ili je možda u pitanju namjera, namjerna unutarnja agresija na Hrvatsku kao dio plana iz Memoranduma Sanu2 koji jasno govori kako poraziti Hrvatsku poslije izgubljenog rata.

Sve silnice u protekle četiri godine koje su bile uperene protiv svih institucija i simbola hrvatske državnosti nesumljivo govore da je na djelu bilo neznanje i namjera u političkom koktelu koji nas bez ikakve sumnje vraća u neku treću Jugoslaviju ili kolokvijalni region.

Hrvatski Titoisti, mentalni komunisti, ne znaju drugačije razmišljati, jer njihov zadani politički okvir u kojemu su stasali je okvir propale Jugoslavije. Oni ne znaju razmišljati s pogledom na zapad, oni ne znaju razmišljati tržišno, njima je u glavi „kliring“, dogovorna ekonomija na korist regiona, a na štetu Hrvatskoj. Njihov politički temelj nastao je u Titovoj glavi i ne mogu si pomoći htjeli to ili ne.

Srbi u Hrvatskoj vole Tita iz sasvim drugih pragmatičnih razloga. Tito je za njih simbol koji je držao jednu državu na okupu, a u toj državi, Jugoslaviji, Srbi su imali dominantan utjecaj u svim bivšim republikama. Imali su dominantan utjecaj u svim područjima kulturno-političkog života u svim aspektima gospodarstva i ekonomske politike. I nije važno što se ta tvorevina zvala Jugoslavija a ne Srboslavija, važno je da su oni vladali i ovladali svim resursima. Tito je bio samo lutak na koncu velikosrpskih interesa. Njemu su dali „u se, na se i poda se“, dozvolili su mu privid apsolutne vladavine, a preko generalštaba, KOS-ovih i obaještajnih struktura, preko UDBE bili su stvarni gospodari u „dražesnoj“ im Jugi.

I tako u ovoj jednostavnoj i razumljivoj jednadžbi imamo činjenicu koja nam otkriva tajnu sastava bivše vlade RH. I jedni idrugi Titoisti, jedni iz mentalnokomunističkih, ideoloških i neizlječivih razloga, a drugi radi isključivo velikosrpskih ekspanzionističkih težnji, planova i namjera. Ta ljubav prema Titu, ne priznavanje komunističkih zločina, „Lex Perković“, stajalo je našu dragu Domovinu glave u zadnje četiri godine i sam Bog nam je pomogao to prekinuti, jer Hrvatske vrlo brzo ne bi bilo.

U ovoj istinitoj, jednostavnoj i razumljivoj jednadžbi razvidno je zbog čega je Tito i od jednih i od drugih zaštićen kao lički medvjed. Ako bi došlo do osude Tita zbog dokazanih i strašnih zločina cijela ta konstrukcija na komunističko-ideološkoj razini i na razini velikosrpskih interesa srušila bi se kao kula od karata. Tito je simbol regiona, Jugoslavije, komunističke ideologije, socijalizma s ljudskim licem i njegovim rušenjem srušili bi se okviri te monstruozne države koja je u glavama partnera u bivšoj „hrvatskoj“ Vladi, jedini mogući okvir u kojemu nominalno vladaju Hrvati, a stvarni vladari su ideolozi velike Srbije, kao što su bili desetljećima. Hrvatske „veleizdajnike“ ne zanima tko stvarno vlada, njih zanima vlast pa makar i prividna, samo neka je vlast u kojoj imaju sve kao što je imao Tito: „u se, na se i poda se“. Zar nas Milanović i njegov bahati hedonizam neodoljivo ne podsjećaju upravo na ove iznešene činjenice?

Taj eksplozivni koktel hrvatsko-srpske politike u zadnje četiri godine namjerno je sprječavao potpunu integraciju Hrvatske u europsku kulturološko-političku filozofiju, namjerno je zaustavljao Hrvatsku na putu konačanog „bijega“ u Europu kojoj prirodno pripadamo i svojim namjernim, štetnim politikama vraćali su nas u Jugoslaviju, u veliku Srbiju, jer jedino to im pragmatično i ideološki odgovara. Za njih Hrvatska jest nominalno dio Europe, ali stvarno Hrvatska ne postoji, Hrvatska može biti samo integralni dio bivše Jugoslavije pa makar i u EU. Jer Jugoslavija je uvijek rezerva, ako se EU raspadne što oni silno žele!?

Toj hrvatsko-srpskoj politici uvijek su bili potrebni neprijatelji i uvijek su ih pronalazili u NDH i ustašama. I kad je potpuno jasno svima na Svijetu da NDH više nema, fašizam je osuđen, neme ustaša, oni su ih proizvodili, proizvode ih i danas, a u toj proizvodnji ustaša, nacista i fašista vješto koriste navodnu hrvatsku ultradesnicu koja je se za inačicu „Za dom spremni“ lijepi kao da je to sudbonosno pitanje opstojnosti Hrvatske. Ti nerazumni hlebinci, koji u svojim redovima uvijek imaju znatan broj provokatora, naivno misle istjerivati neku pravdu, a zapravo koriste neprijateljima koji dominiraju u svim medijima i pomažu im od svih demokršćana stvoriti neprijatelje, stvoriti ustaše, koji im nasušno trebaju kao dokaz opravdanosti postojanja njihovih mentalnih ideja, opravdanost postojanja Jugoslavije ili velike Srbije.

Ni Tito im ne može pomoći ako ga srušimo!!! Ako srušimo taj mit srušit ćemo sve mitove. Rušenjem Tita, rušenjem mita o Jasenovcu, otkrivanje istine o Bleiburgu i Hudim jamama jedini je put prema lustraciji, prema potpunom oslobođenju hrvatskog duha. Ako srušimo Tita, povijesni i lijepi hrvatski pozdrav „Za dom spremni“ postat će potpuno marginalna činjenica, nevažna za opstojnost Hrvatske, postat će samo uspomena na vrijeme kad je Hrvatska s pravom željela postati nezavisna država. Nezavisna i od fašizma ali i od komunizma, nezavisna od velikosrpske ekspanzionističke politike!

Hrvatska demokršćanska politika ne smije i ne mora stvarati nove mitove, proizvoditi neprijatelje zbog dnevo-političkih potrjeba ni u vlastitim ni u tuđim redovima. Hrvatska politika mora biti politika istine, politika utemeljena na istini i domoljublju, politika bez revanšizma, politika koja će istinom i ljevici otvoriti oči pomažući im u katarzi koju moraju proći. Na ljevici se upravo lome koplja, na razvalinama ideologija opisanih u ovom tekstu, ali Tito im sigurno više ne može pomoći! Ako ga opravdano srušimo? Svu energiju i pamet moramo usmjeriti prema tom cilju!

Čini mi se, s Predsjednicom i Timom, i vlašću na obadva brda – na pravom smo putu!