Slijepi dječak sjedio je na stepeništu zgrade. Kraj svojih nogu je položio šešir.

Uz šešir je bio komad kartona na kojem je pisalo: „Slijep sam. Molim vas pomozite.“

U šeširu je bilo samo nekoliko kovanica.

Prolazio tuda čovjek , izvadi nekoliko kovanica iz svog džepa i ubaci ih u šešir. A onda uzme onaj karton s natpisom, okrene ga na drugu stranu, i tano nešto napiše. Vrati karton na pod do šešira kako bi svi koji prolaze mogli vidjeti novi natpis.

Uskoro se šešir počne puniti. Skoro je svaki prolaznik davao novac slijepom dječaku. Tog poslijepodneva, čovjek koji je promijenio natpis kraj šešira, navrati vidjeti kako stvari idu.

Dječak prepozna njegove korake i upita ga: „Jeste li vi bili onaj koji je jutros promijenio moj natpis na kartonu? Što ste napisali?“

Čovjek reče: „Samo sam napisao istinu. Rekao sam isto ono što si i ti rekao, ali na drugačiji način. Napisao sam: „Danas je lijep dan, ali ja ga ne mogu vidjeti.“

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Oba natpisa su govorila ljudima istu stvar – da je dječak slijep. Ali prvi natpis samo je tvrdio da je dječak slijep. Drugi natpis je govorio ljudima da su nevjerojatno sretni što nisu slijepi. Bismo li trebali biti iznenađeni da je drugi natpi bio daleko učinkovitiji?

Budimo zahvalni za ono što imamo.

Kada ti život udjeli razlog za suze, pokaži životu da imaš 100 razloga za osmjeh.

Gledaj na svoju prošlost bez žaljenja.

Nosi se sa svojom sadašnjošću s pouzdanjem.

Pripremaj se za buduđnost bez straha.

Zadrži vjeru i odbaci strah… i samo se sjeti… Bog je blizu!