«MISAO NA GOSPODINA»

Kad opet sretnem jeku Tvojih koračaja,
da li ćeš osjetit, da mi je u dušu ušla jesen,
hoće li gnjevan biti lik Tvoj nada me nadnesen,
kad u meni vidiš grijeh?
Tvoga kruha nisam tako dugo kušao
i ruke Tvoje, koje mi – čudno! – ni sada nisi skrio
zaboravljam poljubit, uveče prije sna.
Davno je bilo, kada sam Te s čežnjom slušao
kad bih pun vjere ušao
u Tvoj hram….

Kad nasluti duša žamor Tvojih stopa,
hoće li suze, iz očiju što mi kanu,
izmoliti smirenje uma?
Hoćeš li dati, da slast večernjeg šuma
opet zatitra radošću u snima, koji se Tebi vraćaju?

Hoću li morati dugo moliti,
da stope Tvoje uza me stanu,
i u slatkom ritmu opet uza me koračaju?

Dr. Zvonimir Remeta
(Pjesma – «Hrvatska prosvjeta» – br. 10 god. XIX, 1932.)

https://hr.wikipedia.org/wiki/Zvonimir_Remeta