Na 40 stupnjeva u hladu…

 

Nema mira među maslinama.

Europa se kuha na ekstremno visokim temperaturama. Ekonomski potresi tresu Grčku, Italiju, Hrvatsku. Jug EU gori na vatri koja s lakoćom može zahvatiti trenutačno hladniji sjever Unije. Rusija zvecka oružjem i dodatno podgrijava i onako uzavrelu atmosferu. SAD potpisuje pakt s Iranom. Izrael je u šoku. Bliski istok se kupa u krvi. Kineski lonac ključa.

Čitam naslove ovih dana.

·         SLOVENCIMA DVIJE TREĆINE PIRANSKOG ZALJEVA?

·         Izvještaj Svjetskog Ekonomskog Foruma: Hrvatska je birokracija 6. najgora na svijetu

·         DEMOGRAFSKA KATASTROFA: U pet posljednjih godina iz Hrvatske iselilo 150 tisuća građana

·         Jug Hrvatske i dalje u plamenu – požari na Pelješcu i Korčuli.

·         Policija i nakon 40 dana „nije u stanju“ identificirati autore svastike na Poljudu

·         Hrvatsko pravosuđe dopustilo bijeg člana kriminalnog miljea Srbije

·         Strahovlada na HRT-u se nastavlja, novinarki Heleni Krmpotić, inače kćeri svjedoka protiv udbaša kojima se sudi u Muenchenu, danas je uručen otkaz

Živimo u „zanimljivim vremenima“. U vremenima „velike globalne krize“. Neki kažu i u „posljednjim vremenima“. Preočiti su znakovi oko nas da bi se tek tako odmahnulo rukom i ignoriralo ih. Ljudi u ovakvim situacijama svoje oči uvijek upiru u one koji bi im mogli i morali pomoći.

I sada dolazimo do pojma  – vođa. Lider. Dolazimo do politike i političara. Njihova je zadaća (jedna i jedina), bila i ostala, osigurati narodu sigurnost i skrbiti o njegovim potrebama.

Lideri su se pokazali nesposobnima.

Politika je bankrotirala.

Vođe – nisu uspjele.

Jedino što su uspjele jest sebi i svojima osigurati dobar život.

Rezultat svega toga jest poraz naroda i njegovo ropstvo. Ropstvo dugo 70 godina. Vođe su izdale povjerenje svog naroda i onih koji su im dopustli biti liderima. Očiti neuspjeh onih koji su preuzeli na sebe odgovornost voditi narod, taj njihov poraz i grijeh, razglašen je posvuda i svakomu, kao i kazna koja sada vođama slijedi.

Ovo je priča koja se nalazi u 34. poglavlju knjige proroka Ezekiela. Prorok izgovara Božju osudu koja jasno krivi pastire (vođe, lidere) Izraela radi svega krivo učinjenog što će u konačnici odvesti židovski narod u babilonsko ropstvo.

Što je Bog rekao Ezekielu neka kaže narodu?

„Sine čovječji, prorokuj protiv Izraelovih pastira, prorokuj im i reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Jao pastirima Izraelovim koji napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado? Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada ne pasete. Nemoćnih ne krijepite, bolesnih ne liječite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite.

Ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me na pastire! Ovce svoje tražit ću iz ruku njihovih i neću im dati da mi više stado pasu ni da sami sebe pasu: istrgnut ću ovce iz usta njihovih, neće im više biti hrana.“

(Ezekiel 34, 2-4; 34, 10)

Sve ovo, iako tisućama godina staro, među nama je – danas.

Bili vi vođa, lider, političar… vi ste odgovorni za svoj narod.

Ako ne vodite računa o njemu, ako ga ne hranite, ako ga ne liječite, ako ne vodite računa o njegovom dobru, ako ne brinete o njegovoj sigurnosti, vaš narod će završiti u ropstvu i vi ćete biti odgovorni za njegovo uzništvo i patnju.

A Bog će zapamtiti vaš neuspjeh.

„A ja se, Gospodine, u tebe uzdam;

govorim: Ti si Bog moj!“

(Psalam 31, 15)