Skupina Occupy Croatia, ili kako bismo ih već mogli nazvati, doživi prošle subote težak poraz. Mislili krenuti prema hrvatskim braniteljima, prosvjednicima u Savskoj 66 u Zagrebu, ali ih na Trg bana Jelačića dođe samo 6, neki kažu da je i to mrvicu prenapuhano. Novinara i redarstva bi puno više, pripremili se za najavljeni povijesni događaj. Tako ti je to s poviješću. Nikako da krene željenim pravcem i dotični odlepršaše u zaborav.

U Francuskoj postupaju drukčije. Tuku silom zakona. Smislili su da iz društvene sredine uklone spomen na blažene i svete. Radi se o nazivima oko 5.000 općina. To je ta laicizirana Francuska koja je ne tako davno vikala »Je suis Charlie«, podrazumijevajući pod tim toleranciju i multikulturalnost. Pobijeni novinari dotičnog lista nisu je izgleda toliko zanimali. Pitanje je sada hoće li se ova giljotina proširiti i na imena gradskih ulica, četvrti, mostova, uzletišta, željezničkih postaja…, mjesta koja pripadaju ne samo njima, nego i onima koji vjeruju i kojih je puno više?

Pričekajmo malo pa ćemo vidjeti što će biti sa svime tim. Takva Francuska brani se da je to u ime svetog »suživota« s muslimanima. Ne bih rekao. Više to sliči na otrovni miris Francuske revolucije o kojoj nam stalno lažu. A krv se tih dana prolijevala potocima i ta revolucija postala je izvorom mnogih drugih krvavih i nepotrebnih revolucija sve do dana današnjega. Pokušajmo to malo istražiti pod tim vidikom, stavljajući dosadašnja uvjeravanja po strani, pa ćemo vidjeti kako istina izbija poput gejzira.

Kad već govorimo o ovome, ne zaboravimo spomenuti cenzuru o progonu kršćana na Bliskom istoku. Sada već gotovo da nema zemlje u kojoj ih ne progone, saveznici ovih i onih na Zapadu. Ali o svemu se tome uredno šuti, iako sve sliči na Treći svjetski rat. Neprestano je, naime, sve više i više zemalja u sukobu. Kada će to i gdje završiti? Ne bih znao, znam samo da zapadni trgovci oružjem zadovoljno trljaju ruke. Posao ide odlično, samo da se sukobi nastave. Kad se sve smiri, opet će jedno vrijeme prodaja rasti. Iste države naoružavat će se da se opet nešto slično ne bi dogodilo. I tako u nedogled. Dobro se nastoji držati u škripcu. Ipak, uvijek ima neka upaljena svijeća.

U Jemenu su to sada salezijanci. Gotovo su jedini svećenici u toj muslimanskoj zemlji. Nije potrebno govoriti da im je teško. Ipak, oni ostaju jer ne žele uzmaknuti pred rugobom zla. Bilo bi dobro da se pomolimo za njih, kao i za sve progonjene kršćane, tamo od Bliskog istoka do Zapada. Zapravo, na Zapadu je sve i počelo, tu je sve smišljeno. Jedino griješe, ako nije namjerno, kada u ratnim područjima, boreći se protiv Zapada, kažu da se bore protiv kršćana. Kakvi! Davno su ti zapadnjaci prodali svoju kršćansku dušu za šaku novca, za zavodljivi zveket Judinih zlatnika. I sad smo tu gdje jesmo. Ratovi na sve strane, umiranje Zapada, slika Titanika koji se veseli dok sve tone.

Zna to Kustodija Svete zemlje pa nastoji očuvati kršćane u Jeruzalemu i na svim okolnim područjima. Između ostaloga gradi stanove i daje ih besplatno u najam mjesnim kršćanima. Dogodi se da to hodočasnici uopće ne znaju ili ne razumiju, pa se posjećujući sveta mjesta sa svakim više druže nego s progonjenom kršćanskom zajednicom. Opet prijevara tzv. laicizirane misli na djelu. Kako može biti sramota voljeti svoje?

Razmišljajući o svemu ovome, o utjecaju laicizacije na kršćanstvo, kardinal Gerhard Ludwig Müller je rekao da put u budućnost nije sekularizacija Crkve, nego kristijanizacija društva. Jednostavno i jasno, proizišlo iz toga da ima onih kojih je stid ako nisu u suglasju s društvom oko sebe. Takvi će malo kada spomenuti misao nekoga sveca, o papi, kardinalima, biskupima ili nekome iz crkve da i ne govorimo, ali će rado spomenuti neku zvjezdicu iz društvenih događanja, nekog mislioca što su nam ga nametnuli ili kroz školu ili kroz medije. Bit će to sve zavijeno u naoko učene riječi. Ustvari sve će biti isprazna jeka cimbala. Primijetit će je onaj tko je istinski slobodan, tko se ne boji ustati protiv struje, tko ima hrabrosti razmišljati svojom glavom.

Jedan od takvih izgleda da je Nikša Džanko, kažem izgleda jer sam tek danas nešto o njemu pročitao. Medij gdje sam to našao donio sve zbog senzacije, ne shvaćajući uopće da radi dobru stvar. Dotični je, kako sam kaže, bio teški grješnik i bolesnik. Kao mlad odao se drogi i život je krenuo pogrješnim smjerom. Da bi se mogao drogirati, prodavao je drogu i drugima. Ostao je sam u svom svijetu ispunjenom drogom. I onda se dogodilo čudo u njegovu životu. Otišao je u zajednicu za liječenje ovisnika. Doživio je susret s Bogom i vratio se sa svoga zlog puta. Danas svjedoči i želi svjedočiti o svemu još više. Ne samo u našim krajevima, nego i po cijelom svijetu. Tamo je nekada odlazio zbog droge, sada bi htio odlaziti zbog Boga. Napisao je i knjigu »Od dilera do obraćenika«. Hvala mu na hrabrosti.

Drukčije od Nikše Džanko zacijelo misli Barack Obama, trenutni predsjednik SAD-a. Osudio je one koji pokušavaju pomoći homoseksualcima, odnosno onima koji imaju poremećaj spola. Čovjek se očito razumi u sve. Nije važno što ozbiljna znanost misli, važno je što misle oni koji su ga doveli na položaj predsjednika. Uložili su u njega svoj novac i on im ga treba vratiti, pa i pomoću guranja njihovih namisli u društvu. Nije demokratski, samo tko što pita narod? Njegovo je održavati privid slobode, ostalo je na eliti.

Ponaša se slično i trenutna francuska vlast. Silom žele slomiti Vatikan da kao njihova veleposlanika prihvati deklariranog homoseksualca. Vatikan se opire jer bi time otvorio vrata sasvim drukčijem gledanju na spolnost i brak. Neki talijanski političari gnjevno uzvikuju da je Vatikan poput Ugande gdje fanatična Crkva progoni gej i lezbijke. Zaboraviše dotični da talijanski narod, koji ih je birao i kojega bi trebali predstavljati, misli drukčije.

Zazebe čovjeka u srcu kad spozna sve ovo. Međutim, prisjeti li se da je Krist pobijedio smrt nastavit će dalje s osmijehom na licu. Nas nitko ne može pobijediti, ako to sami ne dopustimo. Zbog toga, zatvorimo sve medije, uzmimo krunicu u ruke, bar ponekad, ili se pomolimo na neki drugi nama blizak način i vidjet ćemo kako nestaje crnila.

Ukazat će se ljepota pod zrakama zdravog, ljekovitog sunca.