Kruh naš svagdašnji 29 01 2017
»Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!«(Ivan 8,58)
Jeralean Talley je umro u lipnju 2015 kao najstarija osoba na svijetu – 116 godina star. 1995. godine Jeruzalem je proslavio 3,000-ti rođendan.
116 je starost za osobu, a 3,000 je starost za grad ali postoje stabla koja su još starija. Čekinjasti bor u White Mountains, u Kaliforniji, stariji je od 4,800 godina. To znači da je ispred patrijarha Abrahama za 800 godina!
Isus, izazvan od židovskih vjerskih vođa po pitanju svojega identiteta, također je tvrdio da prethodi Abrahamu. »Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!« (Ivan 8,58)
Njegova hrabra tvrdnja šokirala je one koji su mu se suprotstavili i koji su ga odlučili kamenovati. Oni su znali da se Isus ne poziva na kronološku dob nego da u biti tvrdi da je vječan, uzevši staro ime za Boga, "Ja jesam koji jesam" (Izlazak 3, 14).
On kao član Trojstva ima puni legitimitet za takvu tvrdnju.
Isus moli: "A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista." (Ivan 17,3).
Vječni Bog je ušao u vrijeme kako bismo mi mogli živjeti vječno. On je ostvario tu misiju umrijevši umjesto nas i uskrsnuvši iz mrtvih. Zbog Njegove žrtve mi iščekujemo budućnost nesputani vremenom, gdje ćemo provesti vječnost s Njim.
On je vječni Bog.
"Zemlja će se uskoro otopiti poput snijega, sunce će prestati sjajiti; ali Bog, koji me je pozvao ovamo dolje, zauvijek će biti moj." (John Newton)
"On je prije svega i sve stoji u njemu." (Kološanima 1,17)
Čovik
Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.), u suradnji s drugim Udrugama proizašlim iz Domovinskog rata, proglasila je Stipu Božića, alpinista, putopisca, redatelja, snimatelja, humanista, člana HGSS-a i sudionika borbe za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu – Junakom hrvatskog Domovinskoga rata!
Na taj način i branitelji se žele skromno i dostojanstveno odužiti ovom velikom čovjeku (1951.) koji je čitav svoj život posvetio i spašavanju brojnih ljudskih života.
U Domovinskome ratu sudjelovao je od prvih dana, baš kao i njegov sin Joško (pripadnik HOS-a). Tri godine bio je na prvim crtama obrane.
Iznimno je poznat njegov dugogodišnji angažman u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja (HGSS). Među ostalim, sudjelovao je i u spašavanju vatrogasaca tijekom Kornatske tragedije.
Kao planinar i alpinista, obišao je brojne europske i svjetske planine (najviše vrhove). O tome je objavio niz fotografija, televizijskih i inih emisija, ali i nezaboravnih reportaža.
Poglavito su zapažene i njegove knjige.
Takvih svestranih ličnosti, slobodno možemo reći, malo je u Hrvata.
UVIJEK NEDJELJOM 29 01 2017
Mt 5, 1-12a
Blago siromasima duhom!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Prije nekoliko godina časopis „North Carolina News & Observer“ je objavio članak pod naslovom: „How Do You Measure Up As A Man?“
Dakle, kako vi kao čovjek danas kotirate?
Koliko ste na cijeni?
Odgovor bi vam mogao dati i spoznaju koliko ste vi kao osoba i sretni. Jer uspješni ljudi su sretni, zar ne? Tako danas tvrde mass-mediji. A tko to može medijima ne vjerovati?
U ovom članku se tvrdi, temeljem velikog istraživanja, da postoje tzv. standardi koji određuju uspješnost ljudi. Standardi koji mjere, kriteriji koji određuju kakvi smo, odnosno „koliko pizamo“, koliko smo, po mjerilima ovoga svijeta, teški.
Kriteriji su slijedeći:
1) Sposobnost kako zarađujemo i kako štedimo novac.
2) Cijena, stil i starost automobila kojeg vozimo.
3) Koliko kose na glavi imamo.
4) Kolikosmo snažni i visoki.
5) Kakav je posao kojeg obavljamo i koliko smo uspješni u tome.
6) Koje športove volimo.
7) U kojem klubu ili u koliko klubova smo članovi.
8) Koliko smo agresivni i pouzdani.
Puno prije nego što su sklepali ovih 8 principa Isus je također postavio svojih 8 principa kojima se može mjeriti uspješnost svakoga od nas. Isusovi standardi i dan danas stoje i to u potpunoj suprotnosti u odnosu na standarde koji su gore navedeni.
Dakle očito je da postoji ogroman ponor između popularnog imiđa uspješne osobe našeg vremena i onoga kako Bog vidi uspješnu osobu.
Evo nas danas na jednoj idiličnoj lokaciji. Nalazimo se u miru, u tišini šumovitih brežuljaka sjevernog Izraela, pokraj Galilejskog jezera. Nalazimo se u društvu mnogih koji su došli poslušati Nazarećanina. Isus je u društvu svojih netom izabranih učenika i pred njim su mnoga lica. Masa u kojoj se nalazimo u biti predstavlja presjek čovječanstva. Ima nas svake vele. Tu su jedni pored drugih i bogati i sirotinja, mladi i stari, djeca i roditelji, muškarci i žene, uspješni poslovni ljudi i propali poduzetnici, u biti mi smo svijet u malom.
Ali ma koliko je sav taj svijet među sobom različit Isus shvaća da svi, ali baš svi, žele i traže jedno te isto. Svi traže istu stvar.
Svi žele biti sretni.
Svi traže sreću u životu.
Pa koliko se mi razlikujemo od njih?
Nakon 2 milenija?
Ni malo!
I mi tražimo sreću. I mi želimo biti sretni.
Ali problem je, kako onda tako i danas, u tome što mi nismo shvatili pravu prirodu sreće. I to je razlog zašto današnji čovjek ima neprestani osjećaj da mu sreća bježi iz ruku. Da ga je sreća napustila.
Jer mi smo uvjereni da je sreća stvar izvanjskih čimbenika u našem životu.
Mi smo uvjereni, ili su nas uvjerili, da je uistinu sretan čovjek koji je postigao uspjeh po mjerilima ovoga svijeta, a ta mjerila se znaju.
1) Blaženi koji su se obogatili.
2) Blaženi koji posjeduju stan u gradu i vikendicu na selu.
3) Blaženi koji su se dočepali visokog položaja.
4) Blaženi koji dobivaju pljesak na javnoj sceni.
5) Blaženi o kojima se govori na svakom koraku.
6) Blaženi na koje su svi ljubomorni.
7) Blaženi koji znaju kako uspjeti preko noći.
8) Blaženi koji nemaju osjećaj grižnje svajesti.
Ali ovog dana, na šumovitim brežuljcima sjevernog Izraela, Isus govori svojim učenicima, Isus govori okupljenom mnoštvu, Isus govori nama danas, da je taj koncept sreće položen na temeljima od pijeska.
Sreća se uopće ne temelji na onom što posjedujemo.
Istinska sreća se temelji na onom tko mi jesmo.
Sreća se ne temelji na tome kakvu kuću posjedujemo, u kakvoj kući živimo, nego se temelji na tome s kakvim ljudima mi u toj kući živimo.
Nije sreća u odjeći koju nosimo, nego je stvarna sreća u osobi koja tu odjeću nosi.
Tome nas Isus uči od prvog dana kada je održao Besjedu na Gori.
Međutim mi jednu stvar neprestano moramo imati na pameti, a to je da je Krist najprije Spasitelj, pa tek onda Učitelj. Ukoliko mi nismo uspostavili odnos s Bogom nego smo i dalje sebe vezali uz kriterije ovoga svijeta, onda su Blaženstva besmislena, jer su u kontradikciji s onim što ovaj svijet zagovara i promovira i čemu nas, na koncu, uči.
Mi često griješimo kada proučavamo Isusova učenja, i kada se nadamo da će nas ona promijeniti. Ne, bit nije u učenjima, bit je u Kristu.
Nas samo Krist može promijeniti.
I tek kada se promijenimo, tek onda mi možemo u potpunosti prigriliti Kristovo učenje. Besjeda na Gori je uzorak, model življenja za one koji su prihvatili Isusa Krista kao Spasitelja.
Sreća kako je Bog vidi definirana je Blaženstvima i predstavlja radikalan otklon od svega što su nas ikada učili kada je riječ o sreći u ljudskom životu.
„Blaženi siromašni u duhu!“
Ma kakvo siromaštvo, govori nam ovaj svijet, pa nas su uvijek učili da je biti siromah, pa i u duhu, nešto jako loše. Siromasi su gubitnici.
„Blaženi žalosni!“
Učili su nas da biti sretan znači nikada iskusiti nešto što uzrokuje patnju i žalost.
„Blaženi krotki!“
Danas se sreća definira kroz termine agresivnosti i sindroma moraš biti prvi, ispred svih.
„Blaženi koji gladuju i žeđaju pravde!“
Dovoljno je osvrnuti se oko sebe i vidjeti ćemo koliko je nepravde na ovome svijetu i biti će nam jasno da je pravda isključivo stvar privilegija.
„Blaženi milosrdni!“
Danas pokazati milosrđe znači priznati da si slab, a to je danas opasno, jer će te ovaj svijet ili odbaciti na marginu ili će te eliminirati iz javnog života. Naša kultura ne priznaje slabe.
„Blaženi koji su čista srca!“
Pa danas su licemjerje, laž, prevara i izdaja atributi s kojima se sigurno dobivaju izbori.
„Blaženi mirotvorci!“
Danas su na cijeni oni koji na bilo koji način unose nemir u ljudska srca.
„Blaženi koji trpe progonstvo zbog pravde!“
Biti danas hrvatski branitelj, a poglavito general, znači da si budala, jer trpiš za nešto što je nadiđeno, a to je vjera tvojih otaca, tvoja Domovina i tvoja obitelj.
„Blaženi ste kada vas ljudi zbog mene grde i progone i o vama lažno govore sve zlo!“
Biti Kristov svjedok znači izvrgnuti se poruzi, progonu, znači slušati da te zovu zaostalim i fanatikom, znači nemati mogućnost uspjeha u društvu osim ako se ne odrekneš Boga.
Sve što Krist tvrdi da je sreća ovaj svijet izokreće. Ovaj svijet neprestano pred našim očima vrti "kolo sreće" i na njemu nam nudi svoje "nagrade". Bog ništa ne vrti. Bog nam je dao svoju Riječ. Dao nam je svoj Put i Istinu i Život. Dakle i Sreću.
Ali ako netko nije u pravu – ili svijet ili Bog – budite sigurni da to nije – Bog!
Link za preuzimanje emisije od 29 01 2017
„uvijek nedjeljom“
od 29. siječanj 2017.
https://jumboiskon.tportal.hr/dl/671affb3-c8e2-4dde-8701-cfa0c43902ed
Domovina
RATNICE POSLALE OPAKO PISMO HRT-U: ’13 minuta za Maslenicu? Vi bolujete od domoljubnog autizma!’
Hrvatska televizija obilježavanju ove akcije posvetila je u svom programu nezamislivih 13 minuta i 40 sekundi, dok je primjerice inauguraciji novog predsjednika SAD-a posvetila punih 13 sati programa.
Članice Udruge Žene u Domovinskom ratu-Zadar sve teže podnose “domoljubni autizam” urednika i novinara HRT-a. Evo što su im poručile:
“Možda je potrebno svaki mjesec upozoravati sve djelatnike, urednike i vodstvo HRT- a, kako je HRT javna televizija i u vlasništvu hrvatskog naroda.
Tijekom proteklog vikenda u Zadarskoj županiji (jedinoj u Hrvatskoj) obilježavala se 24. obljetnica VRA „Gusar“, koju su branitelji naknadno nazvali „Maslenica 93“. Hrvatska televizija obilježavanju ove akcije posvetila je u svom programu nezamislivih 13 minuta i 40 sekundi, dok je primjerice inauguraciji novog predsjednika SAD-a posvetila punih 13 sati programa. Danas, kada se autocestom od Zagreba do Zadra, vozimo svega tri sata, malo se tko sjeti, da se tada u ratnoj zimi 1992./1993., do Zadra putovalo više od 10 sati, a ponekad, zbog granatiranja i cijeli dan. Putovalo se od Zagreba preko Gorskog Kotara ili starom cestom preko Brinja na Senj, Karlobag, potom trajektom iz Žigljena na Pag, otočkom cestom preko oštećenog Paškog mosta u Nin,onda makadamskom cestom do Zadra. U gospodarskom smislu Hrvatska je pucala, osobito jer su bile blokirane i ostale komunikacijske žile kucavice; autocesta prema Slavoniji te sve glavne pruge. Odvojenost sjevera i juga zemlje bila je potpuna, a gradovi poput Zadra i većina mjesta u Zadarskoj i Šibenskoj županiji živjeli su bez osnovnih uvjeta za život, struje i vode. Dakle, čitav promet otežano se odvijao preko otoka Paga, Paški most je bio jedina spojna cesta Hrvatske.
Hrvatski narod u Dalmaciji, ali i onaj u Herceg Bosni, kojem se u to vrijeme jedino tim putem mogla dostavljati hrana i bilo kakva pomoć, bio je doveden u gotovo nemoguću situaciju. Hrvatski državni vrh, suočen s posljedicama blokade, odlučio se na vojnu akciju kojom se jednostavno moralo ponovno povezati sjever i jug zemlje. Politički, to je bilo gotovo nemoguće poduzeti jer je vladalo primirje pod pokroviteljstvom UN-a, a zadatak “plavaca” bio je održati postojeće stanje bez većih sukoba zaraćenih strana. Odlučiti se u tim uvjetima na vojnu akciju, značilo je suprotstaviti se međunarodnoj zajednici, jer bilo je jasno da će njihove političke reakcije biti pogubne za Hrvatsku. Promislimo, da se toga jutra u siječnju 1993. godine Hrvatska nije održala na nogama, da Hrvatska nije uspješno provela ovu akciju, pokušajte zamisliti kako bi Hrvatska danas izgledala. To bi bila okamenjena zemlja, imali bi situaciju kao na Cipru, bili bi podijeljeni, a Zadrani bi svako jutro mogli sebi nazdraviti za novi dan, upućujući pogled prema Crnom, gdje bi se vijorila četnička zastava. U to vrijeme, malo je bilo onih koji su vjerovali da su hrvatske oružane snage uopće sposobne izvesti napadnu akciju i osloboditi zadarsko zaleđe, taj teško pristupačni, utvrđeni i minirani teren. Omjer snaga HV i četnika bio je kao odnos Davida i Golijata, ali Hrvatska je tada imala svoj „dream tim“, koji je za 72 sata riješio problem i spojio razdvojenu zemlju. Bilo je krvavo, tukli su se prsa u prsa, ginuli po četvornom metru te kotarske zemlje i zamislite, niti jedan nije pao na ovu našu crljenicu bez osmjeha i bez zagrljaja sa zemljom, jer je znao da ono što pokriva njegovo tijelo znači komad slobodne zemlje.
Ali što to za vas znači, vi skrabanti, mislioci hrvatski, mješine naslijeđene, što vi znate kako se ćuti ponos, kako se strasno ljubi Domovina, kako se daje za nju. Vi bolujete od domoljubnog autizma, lišeni ste svake emocije ne samo prema onima kojih nema, nego prema svima nama, koji vas nažalost plaćamo da nas sramotite. Pa zar nemate sposobnosti napraviti 72 minute programa, u kojem bi govorili stručnjaci, vojni stratezi, povjesničari, branitelji? Zar nije moguće napraviti priču o našim „Kunama„? U Kašiću, najtežoj koti akcije Maslenica samo u jednom jutru stradalo je 27 mladića , svi iz Slavonskog Broda. Što to nije dovoljno televizično ili se možda sa Prisavlja ne vidi raspucali križ slavonski zariven u kamen dalmatinski? Možda bi bilo previše da majka jednog od njih vidi na Hrvatskoj televiziji kako netko spominje njezinog sina.
Nema mjesta za „Maslenicu“ u programu HRT-a, nema, tamo ima mjesta za priloge o pjevačima koji umru zbog predoziranja, o Žuži Jelinek, o haljini Melanije ili o silini bure na kojoj se vrli novinar Edi Škovrlj vrti oko Masleničkog mosta… Sramite se, vi ste crvi koji rastaču ovu zemlju, vi ste obične neznalice i nedostojni nazivati se Hrvatskim novinarom, urednikom ili članom programskog vijeća HRT-a. Jedno zaboravljate, ništa nije vrjednije od žrtve onih koji su se darovali za Domovinu, njih narod nikad neće zaboraviti. Sve ove dane ljudi su dolazili iz cijele Hrvatske i klanjali se žrtvi branitelja, mladi su čitali imena poginulih, žene su plakale i oni nastavljaju živjeti u nama i s nama.
A vi gospodo, nestanete iz našeg vidokruga, samo pritiskom na jedan gumb daljinskog upravljača, eto toliko vrijedite, svega 72 djelića sekunde,u kojem nastane mrak na ekranu. Sretno vam bilo, zarađujte od onih na križu i to nepodnošljivo lako. Od imena na križu gradite svoje karijere. Mi na ovom vidljivom svijetu možda nemamo rješenje, protuotrov za vaš otrov, ali jednom ćete doći pred ta imena, tamo na onom svijetu ne vlada pravo, tamo vlada pravednost, tamo će vas čekati naši gralovi, naši gorostasi,tamo nema javnog mijenja i gledanosti tamo je samo suha, gola, krvava i teška istina …Ne vjerujete ??!!!”
Članice Udruge Žene u Domovinskom ratu-Zadar