UVIJEK NEDJELJOM 05 02 2017

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

 

»Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.«

 

»Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.«

 

Riječ Gospodnja.

 

 

Jer ti si isti Bog

Jučer, danas i zauvijek.

Pomozi mi sol biti, onima koji trebaju kušati

I svjetlost onima koji su izgubljeni

U svojoj vlastitoj tami.

I natjeraj me da djelujem, danas.

David Andrews

(„Sol i svjetlost“)

 

Ne postoji osoba koja ne koristi sol i svjetlost ili koja barem ne zna što su karakteristike soli i svjetlosti. Riječ je o dva univerzalna i nenadomjestiva životna elementa.

Poput mora, naša tijela sadrže sol. U suzi. U kapi znoja. U kapi krvi. Bez soli naša bi srca prestala kucati, naša krv ne bi tekla, a mišići bi prestali uredno funkcionirati.

Prije nego što smo ugledali svjetlost ovoga svijeta, dok bijasmo u majčinoj utrobi, razvijali smo se u slanoj fiziološkoj otopini. Kod teških nesreća unesrećenima se, kao prva pomoć, daje intravenozna otopina koja u sebi obavezno sadrži sol.

A nekada?

Nekada, u vrijeme Rimskog Carstva, sol je bila tako dragocjena da se je koristila i kao sredstvo plaćanja. Osoba koja nije bila vrijedna soli, nije bila vrijedna ni svoje plaće. Sol se je prinosila za žrtvu bogovima, kao najčišća od svih stvari, kao produkt najčišćih izvora, sunca i mora.

A što je sa svjetlom?

Čini se, nama ljudima, nikada dovoljno svjetlosti. Ležeći na svojoj samrtnoj postelji Johann Wolfgang von Goethe će zavapiti: „Mehr Licht!“ („Više svjetla!“), a Ernie Pyle, poznati ratni dopisnik u II svjetskom ratu, ovako piše svome prijatelju: „Ako imaš ikakvu svjetlost, učini da svijetli u mome pravcu. Sam Bog zna da mi je ponestalo svjetla.“

Kada je Robert Louis Stevenson, još kao dječak, ugledao starca kako hoda ulicom i pali ulične svjetiljke, rekao je:„Gledam čovjeka kako pravi rupe u tami.“ I John Ruskin je promatrao isti prizor i tada je rekao: „To je ono što ja mislim da kršćanin jest. U stanju si vidjeti gdje je bio po svjetlima koja je iza sebe ostavio upaljenima.“

Nisu stari Rimljani uzalud govorili: „Sole et sale nihil utilius.“ – „Nema ničeg korisnijeg od sunca i soli.“

Je li vas ikada itko nazvao i rekao da ste „sol zemlje“?

Taj vam je dao nevjerojatno velik kompliment.  U biti rekao je da ste vi osoba na koju se čovjek može pouzdati, da ste pravedni i pošteni. To znači da vaša dobrota nije predstava, nije gluma, nego da vi dobra djela činite samozatajno, iz sjene, i da nikada namjerno ne privlačite pozornost na sebe.

Sol je uvijek na stolu, ali nikada nije u središtu pozornosti. Ukoliko nedostaje soli svi se uskomešaju i traže sol, ali inače ona zna biti tijekom čitavog ručka na stolu, a da nitko ni ne pomisli na nju.

Bezbojna je, pomalo i blijeda, ali predaje se u cijelosti i želi u prvi plan staviti hranu koja se blaguje, a nikako samu sebe. Na tisuće je situacija u kojima je sol nezaobilazna, ali ona se time nikada ne bahati. Sve što čini, čini ponizno i samozatajno. Služeći drugima.

Ako vas netko nazove „sol zemlje“, a Isus nas tako naziva, budite ponosni.

Je li vas ikada itko nazvao i rekao da ste „svjetlost svijeta“?

E, za razliku od soli svjetlost je jako primjetna. Živi show-program. Light-show. Predstava. Biti pod svjetlima pozornice znači biti u samom središtu zbivanja. Dakle, ako ste već „sol zemlje“, zadnja stvar koja biste željeli biti, vjerojatno je „svjetlost svijeta“, zar ne?!

Pa ipak ... svjetlost  je sama po sebi nevidljiva. Ona čini vidljivim sve ono na što padne, ali je sama po sebi nevidljiva. To je velika prirodna misterija. U vanjskom svemiru, kojeg probada svjetlost iz svih mogućih pravaca, vlada mrkli mrak.

Zašto? Zato što ta svjetlost nema na što pasti.

I sol i svjetlost imaju jednu snažnu zajedničku karakteristiku – nisu tu za sebe, nego su tu za druge.

Kršćani bi trebali biti ljudi koji u sebi sjedinjuju karakteristike soli i svjetlosti. Ako želimo učiniti neko dobro u ovome svijetu moramo biti voljni i spremni – nestati. Žrtvovati se za druge.

„Vi ste sol zemlje.“

Jedna od dominantnih karakteristika svijeta u kojem živimo jest snižavanje svekolikih standarda. Svi se standardu snižavaju. Standardi poštenja, marljivosti na radu, savjesti, etike, morala, pravde i poštenja.

Mi kao kršćani trebali bismo držati visoke standarde apsolutne čistoće kako u svome govoru, tako u svome radu i ponašanju, a tako i u svome promišljanju. Kršćani nikada ne bi smjeli odustati od visokih standarda poštenja i pravednosti. Kršćani se ne smiju povući iz svijeta, nego moraju, kako Evanđelje nalaže, „čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.“ (Jakovljeva 1, 27)

U starom svijetu sol je bila najčešći konzervans. Čuvala je namirnice od pokvarljivosti. Od korupcije. Ako mi kao kršćani želimo biti „sol zemlje“ onda naš utjecaj na život oko nas mora biti – antiseptički. Moramo biti oni koji čija je nazočnost brana svakoj vrsti korupcije.

No, najveća kvaliteta soli jest da sol daje okus drugoj hrani. Neslana hrana je bljutava. Nejestiva. Mi kršćani moramo biti u životu ono što je sol u hrani. Trebamo davati okus životu.

Nažalost današnji prosječni kršćanin je izgubio tu karakteristiku. Sve nas je više koji smo definitivno – obljutavili. Trebali bismo iznova otkriti kršćanski zanos u sebi. Zanos vjere. Zanos Kristovih sljedbenika. U ovom bljutavom svijetu, bremenitom brigama i problemima,  mi bismo trebali biti donositelji radosti u Kristu.

Nažalost mi prečesto bivamo depresivni, ukočeni, dosadni i bljutavi.

Ako želimo biti „sol zemlje“ trebali bismo pronositi Evanđelje.

A Evanđelje je Radosna vijest.

„Vi ste svjetlost svijeta.“

Isus nam govori da smo ono za što on govori da je on sam.

„Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.“ (Ivan 9, 5)

Isus traži da budemo kao on. Ali mi ne trebamo (i ne možemo) svijetliti sami po sebi, svijetliti svojom svjetlosti. Mi moramo reflektirati Isusovo svjetlo. Sjaj kojim zrači autentični kršćanin dolazi od Kristove prisutnosti u njegovom srcu.

Primarna zadaća svjetlosti je da bude viđena. Kršćanstvo je nešto što treba biti viđeno.

Današnje čitanje neoboriv je dokaz da naša vjera ne smije biti „privatna stvar“ i da kršćanstvo ne smije ostati unutar zidova crkve, kako nas ovaj svijet uvjerava.

Kršćanstvo koje se zaustavlja na vratima crkve od male je koristi. Ono mora biti viđeno u svim našim svakodnevnim životnim aktivnostima.

Isus nije rekao: „Vi ste svjetlost Crkve.“

Nego je rekao: „Vi ste svjetlost svijeta.“

 

 

Link za preuzimanje emisije od 05 02 2017

„uvijek nedjeljom“

od 05. veljača 2017.

https://jumboiskon.tportal.hr/dl/ea7850c1-e7b6-40f3-84ec-2b3698f4513b

U ovo vrijeme 019

Ovaj tekst je za one idiote i budale koji ne shvaćaju zašto vojni rok!!!
A pljuju po Hrvatskoj, i onima koji žele dobro svojoj Domovini.

Dakle, rat!!!
Zar stvarno mislite budale, da sam išao u rat zato da se zabavljam, ratujem i igram se rata???! Zar stvarno mislite da sam izlagao svoj život, svoju mladost, svoje zdravlje (ranjen sam bez noge 80% HRVI!), zato jer sam želio ratovati i zajebavati se.

Pa dajte budale malo razmislite, prije nego otvorite prljava usta!!!!

Išao sam u rat sa svoje 24 godine, ostavio jako, jako dobro plaćeni posao, odbio posao Direktora u Švicarskoj, ostavio svoju obitelj, prijatelje i curu, zato jer sam htio ratovati???!!!

Ne, gadovi...išao sam braniti vaše guzice, vaše usrane živote, vaše sinove koji su kao kukavice pobjegli iz ove države KOJA JE BILA NAPADNUTA!
Nisam išao u rat jer sam nekoga mrzio, nego zato jer su mrzili mene!

Išao sam U RAT, BRANITI !!!!! A ne ratovati!!!!
Išao sam u rat, kada sam vidio poklane, ubijene, silovane, uništene. Da zaštitim!!!

Da, nije bilo branitelja, danas bi Zagreb bio kao Vukovar i Srebrenica, niti biste danas imali uopće gdje živjeti, niti biste imali posla, niti što jesti, niti bi vas uopće bilo!!!
Gledate idiote koji su pokrali državu i kažete da ne biste ratovali??!! Pa ratujete zato da spasite svoju obitelj, svoj život, svoje radno mjesto, svoju Domovinu, da uopće imate gdje živjeti!!! A ne zbog idiota!

Gledate njih koji su pokrali ovu Državu???!!! TO STE VI SAMI KRIVI!!! Mi smo vam ostavili Domovinu obranjenu!!! Što ste vi napravili od nje??!!

Jer ste to sami dozvolili, mi branitelji smo vas obranili da vas ne pokolju i ne poubijaju, da vam ne unište domove i dali Vam državu da je napravite onakvu kakva bi trebala biti i kakvu biste željeli, a vi ste dozvolili da je unište!!! VI!!!

Što mislite zašto sada živite u miru???!! Ne zato, jer ste vi tako prekrasni, predobri, "volite svoju državu", sve je bajno i krasno!!!
NE, nego zato, jer imate ljude koji vole svoju Domovinu, koji su dali svoje živote i zdravlje za nju, i koji su ponovo spremni dati svoje zdravlje i živote za nju, ne zato jer im se ratuje, gadovi, nego zato jer cijene i poštuju ono što imaju, zato jer vole svoju obitelj, i zato jer ne dozvoljavaju da ih se gazi, i da idu živjeti u inozemstvo kao svi vi koji ste pobjegli pa se vratili i sada pljujete po Domovini, a niste prstom mrdnuli za nju!

Živite u miru, jer imate ratnike koji su izvojevali tisućljetnu pobjedu, i kojih se neprijatelj itekako boji, jer ćemo uvijek i uvijek jesmo kroz stoljeća branili svoje a ne napadali. Nismo mi branili na tuđoj zemlji, nego na svojoj.

Živite u miru, jer imate vojsku koja vas čuva, vas i vaše guzice u toplim domovima. Jer imate ljude koji su svakoga trenutka spremni poginuti za vas!!!

I sada kada žele ponovo napraviti vojni rok, da bude ljudi, koji će srcem i dušom braniti vas i vaše domove, vama je to problem???!!!
Slijedeći puta, vas koji želite bježati, i koji se žalite, treba vas staviti u prve redove, da vidite što i kako će biti. Pa vi vičite, da se ne želite boriti i braniti.

Vojni rok smeta i problem je onima, kojima smeta Hrvatska država, koji žele da Hrvatska Država oslabi, kako bi je ponovo napali. Smeta onim gadovima, koji su se vratili iz inozemstva ili tada sakrivali u rupe i sada kradu, varaju i lažu. Smeta onima kojima je cilj uništiti ovu državu. Smeta razmažencima, maminim i tatinom sinovima, koji se za ništa u životu ne trebaju potruditi. Smeta četnicima, koji stolječima žele uništiti Hrvatsku Državu i koji su vas napali. Mućnite svojom glupom glavom, išli smo u rat jer su nas napali i natjerali da se branimo, i to bez oružja, a ne zato što smo htjeli.

Da, treba vojni rok, ne mjesec dana, več šest mjeseci najmanje!!! Treba vas gaziti da znate što imate i da cijenite to što imate, da naučite što su ljudske vrijednosti, i što vam znači Domovina i sloboda. 
Mislite da vam je vani ljepše, pa gospodo izvolite, slobodno otiđite iz ove države i nikada se više nemojte vračati, jer takvi nam ne trebaju. Takvi, niti što pridonose ovoj državi, niti žele, dozvolili ste da vas otjeraju ili mislite da vam je vani bolje, Pa izvolite. Ostat će samo oni, istinski ljudi koji cijene i vole svoju Domovinu, i koji nešto žele napraviti za nju, za boljitak svih.

Danas svi znaju samo pljuvati i pričati, a nitko ništa ne bi napravio. Svi vi koji pljujete po Hrvatskoj, pa što ste vi danas napravili za svoju Domovinu???!!!

I nemojte mi srati o strankama, jer ja nisam niti u jednoj stranci, niti ću ikada biti, moja "stranka" je Hrvatska Domovina i Hrvatski građani. I mi nismo išli u rat zbog stranaka, niti ih je onda bilo, vi ste ih napravili poslije.

Zato ne kenjajte, ako nemate ništa pametno reći ili pisati, ušutite! Ako vam smeta gonite se iz ove države i začepite prljavu gubicu!

Nadam se da će admin, imati malo razumjevanja i neće me zblokati, jer ovo je od srca, srca čovjeka koji je dao sve za ovu Domovinu, i koji i dalje daje, i to besplatno!

Ponosan sam sam što sam branio svoju Domovinu, što sam branio kukavice, ljigavce, muljatore, lažljivce, gadove, licemjerne lopove...Jer to sam ja, branit ću i takve,...a vi i dalje pljujte sve oko sebe, i bježite iz ove države, jer takvi nam ne trebaju...!!!

Da, branit ću je ponovo, ne zbog Vas idiota, kukavica, ljigavaca, nego zbog sebe i ljudi koje volim, i ljudi koji zaslužuju!

Kruh naš svagdašnji 01 02 2017

"De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti! Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane! Evo: plaća kosaca vaših njiva – koju im uskratiste – viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad Vojskama. Raskošno ste na zemlji i razvratno živjeli, utoviste srca svoja za dan klanja!" (Jakovljeva 5, 1-5)

Ponekad se čini bolje ostaviti svete tekstove na Latinskom i Grčkom, udaljen i lijepe, i potpuno odmaknute od naše današnje stvarnosti. Teško je slušati beskompromisne Jakovljeve riječi, danas u 21. stoljeću, jer većina nas ne može ne osjećati se osuđenima tim riječima.

Uostalom, svijet do danas nije vidio takva bogatstva kakva mnogi od nas uživaju. Ako imate tekuću vodu, struju, više od dvije preobuke odjeće i meso na jelovniku, vi živite doslovno, kao većina kraljeva, koje je ovaj svijet poznavao.

Zagonetka: ma koliko god da smo postali bogati naše bogatstvo nije iskorijenilo siromaštvo. Nejednakost u prihodima je veća nego što je bila u vrijeme kada su beskrupulozni bogataši pili šampanjac u svojim luksuznim apartmanima, dok su očajnici prekapali po smeću u uličnim kontejnerima za vrijeme velikog financijskog sloma Wall Streeta 1929. godine.

Tražim rupu, kako bismo mogli pronaći svoj put iz ove slijepe ulice: povedite računa da Jakov osuđuje "arogantne" bogataše. Znači li to da su bogataši koji su skrušeni, ponizni i oni s osjećajem krivnje, oslobođeni od kazne? Ili je svako bogatstvo nepošteno u očima Gospodnjim?

Možda Jakov samo koristi hiperbolu kako bi nas šokirao i razbudio nas. No, u skladu s konzistentnom porukom Biblije, kad je riječ o bogatsvu, čini se da bogatstvo ne da nije dobro za siromašne, nego nije dobro ni za bogate.

Tu postoji i ljudska i osobna duhovna cijena koju treba platiti kada si bogat, a oko tebe siromaštvo i dalje postoji.

Kako je James Forbes rekao: "Nitko ne dolazi u nebo bez pisma preporuke nekog siromaha."

Bože, probuditi me, pod cijenu mojih udobnosti, i pokaži mi kako što mi je raditi da bi sva tvoja djeca sretna bila. Amen.