PORUKA BRANITELJA

• 
• 

Details

Category: Unutarnji glas

Published on Monday, 04 November 2013 17:35

Written by Super User

Hits: 501

Sanjate li prijatelji moji, ili možda priželjkujete neku drugu Hrvatsku, različitu od ove koju nam svakodnevno plasiraju mediji?

Vidite li je možda bez krize, recesije, bez nasilja na ulicama, sa socijalno zbrinutim starijim i bolesnim osobama, sa socijalno osjetljivim građanima koji pomažu svoje bližnje, administrativno uređena, bez korupcije? 

 

 

Vjerujte mi braćo moja i sestre, takva Hrvatska postoji, ona je u svakom od vas, ona je u vašim srcima, ali vi morate reći; Dosta!

Ja želim, Ja hoću, Ja mogu ostvariti neku drugu Hrvatsku.

Vjerovali ili ne takva Hrvatska već postoji!

Postoji u mnoštvo različitih udruga; braniteljskih, obiteljskih, molitvenih zajednica, pa i političkih stranaka koje su na strani dobra i žele mjenjati postojeće stanje.

'Ne bojte se' rekao je Ivan Pavao II. Sanjali ste domovinu, dobili ste je. Sada napravite tu domovinu po svojoj mjeri, odnosno po mjeri čovjeka, po mjeri Božjoj, po mjeri ljubavi i istine.

Izbori dolaze i prolaze, izlazimo na njih ili ne izlazimo, svejedno smo i dalje tamo gdje jesmo ?

Zar zbog toga odustati, prestati i ne tražiti više?

Pouka iz toga je samo ta da se stvari ne mjenjaju preko noći, jer nešto što se Cialis desetljećima razaralo, pa može se reći i čitavo stoljeće unatrag, zar da se to promjeni u par godina? Domovinski rat i domovina na njegovim temeljima stvorena, samo su osnovni preduvijet za nastavak oblikovanja naše zajednice onakvom kakvom je svi priželjkujemo i kakvu je vidimo u svojim vizijama, jer mi znamo i sigurni smo da ona može i treba biti drugačija, jer sve šta trebamo, tu je, u našim srcima, u našim glavama i u našim rukama.

Jeste li se ikada zapitali zašto je to tako, što je urađeno ili otišlo krivo, zašto se društvo ne kreće u smjeru prema kojemu svi tako zdušno težimo?

Možda je razlog u nemirnim i neokajanim dušama, koje nas podsjećaju na naš dug prema njima. U dušama u grobovima crnim i crvenim, koje konačno žele naći svoj spokoj i svoj put u vječnost. Naš mir biti će u molitvama za njih, kako za nevine, tako i za one koji su umrli pod teretom grijeha, da ih Gospodin sudi po našem oprostu i po svome milosrđu.

Nemojte prestati tražiti !

Nemojte prestati željeti !

Nemojte se prestati nadati !

Počmite i nemojte se prestati moliti !

 

Vaš

 

Branitelj !

http://branitelj.blog.hr/2009/04/index.html

KROACIJO IZ DUŠE TE LJUBIM

• 
• 

Details

Category: Unutarnji glas

Published on Monday, 22 July 2013 17:09

Written by Super User

Hits: 653

Mario Maks Slaviček   

www.dragovoljac.com

 

Kako su se očekivala čuda ulaskom u EU.ROPSKU uniju i kako je ova zatupljena nacija, koju svakim danom čini sve veća vojska siromaha koje nužda tjera po kantama i kontejnerima sakupljati boce, tone u sve dublju latargiju, i sam se počeo tako ponašati - nezainteresirano i dobro se osjećam, poput vas.

Ako bolje razmislim u svakodnevnom životu ništa se ne mijenja jer ga nema tko pokušati promijeniti. Politička peronospora se je uhvatila Hrvatskog „Državnog“ Sabora u kojem nad-hrvati svih političkih boja i opcija primaju deseterostruko veće plaće za sjedenje na guzici i dižući ruke za tuđe interese i ideale.

Treba li tako biti?

Treba, naravno!

Jer važnije je pogledati seriju i slušati ono što govore masmediji, koji su uzgred budi spomenuto, u rukama upravo onih kojima je i interes da budete pokorne ovce i da se hranite na kontejnerima, jer ste njima ostavili sav novac, jer će oni postati vlasnicima vaše imovine i vaših tijela, jer dušu su Vam već oduzeli.

No ostaje nada, a nada je....

Rekoh ništa se ne mijenja i kako bismo mi vojnici rekli ista meta isto odstojanje, generali se vratili uživaju u europskoj Hrvatskoj, ni riječi se od njih ne čuje za suborce koji su i dalje utamničeni, niti riječi na događaje i poteze onih koji su ih izdali i prodali i koji pred njihovim očima aboliraju i postavljaju dojučerašnje agresore na mjesta župana, ni riječi protiv onih koji su ubijali naše za UDB-u …

Tipično hrvatski.

Banke gule kožu s leđa naciji, tko je „jamio jamio je“ i njega se ne dira. Tvrtke propadaju progresivnom brzinom, vlada nas još više zadužuje da bi njima bilo bolje. Saborski zastupnici naplaćuju debele dnevnice, odvojeni život i putne troškove da bi pročitali novine u saborskim klupama, pojeli najjeftiniji ručak u državi i popili najjeftiniju kavu o vašem trošku.

HDZ se zabavlja SDP-om, a SDP HDZ-om, okupljaju svoje satelite da ojačaju unutarnje redove i osnaže moć i utjecaj onih koji ih vode na štetu nacije i u korist birokracije.

A što vi činite?

Skupljate kovanice po džepovima da biste djetetu dali za sendvič, švercate se u javnom prijevozu i poput kriminalaca se zabarkadirate u svoje ili tuđe stanove u kojima živite, isključujete zvono da izbjegnete nekoga da ne dođe na kavu jer je nemate ili pak čekate u tišini, sa grčem u želucu, da se inkasator elektre, vodovoda ili plinare udalji od vrata i da ne čuje vaše disanje .... živite poput plašljivih ovaca, koje svakodnevno bivaju šišane, izmužene i ostavljene da polu-gladne dočekaju novi dan i tako ispočetka.

Na omiljenim vam TV postajama u posljednje vrijeme iza spikera/ice viđam nekakvu čudni zastavu sa crveno-bijelo-plavim kockicama koja predstavlja valjda novu Hrvatsku i vidim da na to nitko ne reagira niti ikomu smeta .... ali eto opet mi branitelji vidimo nijanse koje nacija i njeno vodstvo previdi.

Za koju godinu bit će Vam bolje, kad budete opet glasovali za iste ove likove koji u klimatiziranom saboru, kroz polusan, jer drijemaju, budu krojili sudbinu vas i vaše djece.

Nikako da shvatite da bez vodstva onih koji su dali sve i ne traže ništa, onih koji su spremni provesti LUSTRACIJU, NACIONALIZACIJU i UKIDANJE ABOLICIJE AGRESORU ne će biti promjene.

Promjenu ne čine i ne pokreću političari nego domoljubi.  

Narod + državotvornost = nacija ... vi trebate biti pokretač.

SVAKE ČETIRI GODINE IMATE APSOLUTNU MOĆ POKRENUTI PROMJENE!!!!!!!!

Svake četiri godine imate kemijsku olovku u rukama kojom možete promijeniti budućnost i kojom možete sačuvati prošlost. 

I to je moja poruka svima vama koji čučite i čekate. Od čekanja nema ništa, mi smo vam puškama omogućili da svoj život možete mijenjati svake četiri godine kemijskom olovkom, pokažite barem malo poštovanja prema tome i izađite slijedeći put na glasovanje, glasujte po savjesti, ne kako mediji kažu, kako plakati i slike navode, ne dajte se obmanuti ....

Jer oni mijenjaju retoriku i stavove, kazuju što želite čuti da bi im dali glas, jer jedino to od vas trebaju, a onda nakon izborne noći, nakon šampanjca i pjesme, odlaze sjediti, drijemati i novine čitati pune četiri godine dok vi ližete izloge želja, vičete na djecu, jer žele nešto što im ne možete priuštiti i idete do najveće firme u državi, do ZAVODA ZA ZAPOŠLJAVANJE. 

Ako se ne probudite, ako ne uzmete stvar u svoje ruke i ne dadete nam priliku da uvedemo promjene na bolje, ako to ne učinite, na slijedećim izborima, ostat ćete bez svojih cesta, škola, posla, stana, zastave, države i nacije ....

Ako vi donesete odluku i pokažete da želite promjene na bolje, mi ćemo to provesti u djelo ....

Znajte, nas ne će dirati, jer nas se još uvijek boje.

Boje se ruke osvete. Boje se Hrvatske zastave koja je na našim ramenima.

Boje se onih koji su Vam omogućili da ih birate i da budu birani ...

Boje se Hrvatskih Branitelja, jer mi smo posljednji stup obrane, kojeg vi samo svake izborne godine zapišate ... a u međuvremenu od nas tražite prosvjede, promjene i reakciju.

Imamo snagu, imamo znanje, imamo volju, imamo želju.

Dajte nam naše oružje, dajte nam u ruke politiku i opet ćemo za Hrvatsku i Hrvate pobijediti ....

 

Mario Maks Slaviček

www.dragovoljac.com

 

 

 

 

 

 

Rat svjetonazora

• 
• 

Details

Category: Unutarnji glas

Published on Saturday, 22 June 2013 17:41

Written by Super User

Hits: 594

Rat svjetonazora

Živimo u zemlji u kojoj nikada nije sazrela kultura javnog, argumentiranog dijaloga. Javno debatiranje bez isključivosti i „ad hominem" agresivnosti, u Hrvatskoj je gotovo bez tradicije. Drukčije mišljenje, suprotan stav i svjetonazor oglašava se kao neprijateljski – kad trublje zatrube, zbor porugljivaca krene na neistomišljenika da bi ga izrugao, ismijao, diskreditirao, bez obzira na argumente. Mediji, pogotovo virtualni sa tzv. društvenim mrežama nekima služe za rat svjetonazora, za čoporativnu, bespoštednu borbu različitih diskursa, kao da je mišljenje stvar jače reklame, buke i nadvikivanja, a ne pameti i činjenica. U ratnim uvjetima, to se još može shvatiti, no što kad mentalitet ratne propagande zavlada mirnodopskim medijima? Što kad nadvladaju ljudi koji sučeljavanje mišnjenja i svjetonazora doživljavaju kao vječnu borbu, rat i sukob svim sredstvima? Gdje su nestali duh, um i intelekt? Gdje je nestala sposobnost čovjeka da sasluša drugoga, da promisli i prihvati izazov da se samo svojom pameću nađe sučelice tuđem i drukčijem mišljenju?

Ima nešto infantilno u toj potrebi da su mišljenje koje se ne može nadvladati pameću i argumentima, zatre porugom i zaobilaženjem teme, udarcima na osobu koja ga izriče. Tu vještinu je do dijaboličnih razmjera svojedobno razvio Feral Tribune i zagadio novinarstvo „na ovim prostorima". Kad bi analizirali koliko je ljudi koje su napadale takve novine dobilo uopće šansu da se brani, zaprepastili bi se mnogi koji su destrukciju zamijenili s demokracijom. Goebbels ima puno svoje duhovne djece u Hrvatskoj, psihologija propagandizma je vrlo opasna kad se uvuče u ljudsku zlobu, duhovnu inferiornost i intelektualnu oholost. Pobijati jedan promišljen i informiran stav, recimo, kao nazadan, nije nikakav racionalan ni kulturan argument. On je ultimativan i obojen predrasudom. Tko može reći što je progresivno a što nazadno u jednoj intelektualnoj i razboritoj debati, u kojoj sudjeluju kompetentni ljudi, a da ne bude ohol i drzak? Diskreditacija suprotnog mišljenja, bez da se razmotre njegovi razlozi, napadima na govornika i njegovu osobu, oblik su čistog, perfidnog nasilja koje se krije iza fasade satire i kritičnosti.

Rat svjetonazora može biti opasniji od svakog drugog rata, jer on je shvaćen kao rat za duše, u njemu je ulog istina koja se više ne može braniti civiliziranim sredstvima, kojoj agresivni i isključivi žele oduzeti duhovno i umno dostojanstvo, pravo da bude argumentirana i zastupana bez obzira na vrenje emocija, osobnih animoziteta ili želja. Ako netko iznosi svoje mišljenje i elaborira ga ozbiljno i utemeljeno sa svojih pozicija, onda je stvar kulture, dosega ljudskog društva i zrelosti čovječnosti, da se svako takvo mišljenje sasluša i pogleda kroz prizmu logike, razuma i iskustva. Ako se ne može iznijeti jedno takvo mišljenje bez javne histerije, bez javne rasprave ili normalne reakcije s protuargumentima, onda ljudsko društvo ne funkcionira zdravo, naginje verbalnom i psihičkom nasilju, a sutra i fizičkom. Smatram intelektualnom i ljudskom mizerijom svakoga tko na neistomišljenika nasrće s ciljem da ga izruga i ponizi, tko iz svoje virtualne busije iživljava vlastitu inferiornost na drugima i tko nije sposoban apsorbirati tuđe konkluzije i sagledati ih u svjetlu svoga stava i uma. Takvi um i nemaju, ali su došli do otkrića primata da kost može poslužiti kao toljaga. Dotle su već evoluirali.

Zoran Vukman

Konzervativna revolucija

• 
• 

Details

Category: Unutarnji glas

Published on Saturday, 22 June 2013 17:40

Written by Super User

Hits: 621

Konzervativna revolucija

Hrvatskom, trube glasnici „svjetskoga duha“, hara konzervativna revolucija!

Uzbuna je očito lažna. Stanje je, koliko se može vidjeti, redovno. Hrvati već cijelo desetljeće žive mirno i tiho, u gradu službouljudno i pristojno, na selu gostoljubivo i iskreno. Ni traga kakvu metežu, a kamoli prevratu. Eto, Haaški im je sud opet natovario krivnju za srpske osvajačke ratove. Hrvate to nije  uznemirilo. Oni su uredno proveli izbore za svoju kolonijalnu samoupravu. I svi su na izborima pobijedili. Državna vlast oduševljeno priprema paneuropski oproštaj s državnom samostalnošću i suverenošću. Svečanosti će, više nema sumnje, pribivati i Tomislav Nikolić. To je u redu. Čovjek je naslov četničkoga vojvode zaslužio u Slavoniji. Izbivat će samo dr. sc. Ivo Sanader, otac hrvatskoga europstva. No on će svoju izočnost, ako je vjerovati vijestima iz Remetinca, iskupiti knjigom Kako smo platili ulazak u Europsku uniju.

Što je dakle tim trubačima? Da se nisu podnapili, pa ih spopadaju grozomorna viđenja? Ili ih je obuzeo bezrazložan strah, te čim šušne iz rujeva grma zeče, oni vide – vuka?

Tako sam u prvi mah pomislio, no odmah sam se predomislio.  Prenula me nesumnjiva jeka Partijskoga bojovnog govora. „Konzervativna revolucija“ zazvonila je u mom uhu kao negdašnja „kontrarevolucija“. I bi mi žao što Hrvatima takav govor i u liberalnoj demokraciji zaglušuje zdravi razum. – Ma hajde – reći će tkogod – to su besmislice! Više nema „ljudi posebnoga kova“. Svi su oni davno dezertirali iz diktature proletarijata u socijalnu demokraciju. – Prigovor je naoko razložan, ali u biti vrlo klimav. Kada je Povijest abortirala „ljude posebnoga kova“, oni su našli toplo utočište u socijalnoj demokraciji. No, čim se povijesna bura slegla, ta je nedonoščad i odatle pobjegla, ovaj put u neoliberalizam. I evo ih opet: protiv demokracije, protiv prava, protiv reda i poretka! „Novi slobodari“ danas biju boj u korist stranog kapitala i iščašenih domaćih manjina koje poriču cjelokupni hrvatski sustav društvenih vrjednota. A to se ne može činiti bez bojovna javnog govora.

Hoćete primjere? Evo. Zacrvenit ćemo cijelu Hrvatsku! (Ivo Josipović). Ako Madžari žele rat, imat će ga! (Slavko Linić MOL-ovoj upravi u Ini).  Štrajk? To je rat, a ja sam opasan u ratu! (Slavko Linić sindikatima). Agresivne skupine vode kulturni rat (Zoran Milanović o porazu školskog Zdravstvenog odgoja na Ustavnom sudu). Rat. Rat. Rat. Što dakle? Rat je „novim slobodarima“ u politici ono što je Heraklitu bio u ontologiji – otac svih stvari.

A razumiju se oni u ratovanje. Napad je, vele, najbolja obrana. Stoga u školi promiču homoseksualnost, na ulici i trgu predvode pederske parade, u Splitu otvaraju LGBT-centar… –  Ej –  upadam sam sebi u riječ – pazi da ti samari ne budu brži od konjā! – Da, da, ponavljam, lako je zaglibiti u nepravdi. Možda „novi slobodari“ propederskom politikom okajavaju grijehe svojih ideoloških predaka?! Partija je, kao što svjedoči mučenički usud partizanskog kapetana Josipa Mardešića, nekoć pederastiju kažnjavala smrću… Dobro, velim, možda. Ali zar se grijeh grijehom okajava? Pa ovi sada spolnom nastranošću zlostavljaju cijelu naciju! A kakav grijeh okajavaju uvodeći Srbima ćirilicu u službenu uporabu u Vukovaru? Što iskupljuju suzbijanjem patriotizma, promicanjem kozmopolitizma? Zašto ljude koji mirno odolijevaju njihovu prevratničkom barbarstvu optužuju da su agresivni i da vode kulturni rat? Možda samo stoga što je napad najbolja obrana.

Trubači „svjetskoga duha“ obitavaju s onu stranu dobra i zla. Stoga ih ne treba pitati kako ih nije sram konzervativcima podmetati revoluciju. No dobro bi bilo znati što je nadahnulo izričaj „konzervativna revolucija“. Tu oksimoronsku mudrost zavrtio je Davor Butković u Morgenblattu kada ga je prenerazila građanska inicijativa „U ime obitelji“. Ta „agresivna skupina“ uspjela je u zakonskom roku od 15 dana prikupiti ne traženih 450.000, nego 710.000 biračkih potpisa! Ljudi k'o mutavi podupiru zahtjev da vlast raspiše ustavotvorni referendum na kojemu bi politički narod (demos), ako referendum uspije, dopunio Ustav odredbom: Brak je životna zajednica žene i muškarca! Butkovića je, kad je čuo tu strahotu, valjda udario Titov konj kopitom u glavu, pa je odmah shvatio da je izbila nekakva – revolucija! Shvatio i napisao: konzervativna.

I počelo je zanimljivo društveno gibanje. Drzoviti Zoran Šprajc u Dnevniku je Hrvatske (javno-privatne) televizije predloženu odredbu ocijenio homofobnom. LGBT-udruge pojačale su urnebesnu borbu za korjenitu jednakost muških, ženskih, muško-ženskih, žensko-muških i bespolnih osoba. Ideal je krasan, kao u poemi Velimira Chlebnikova: „ravnopravnost lijenosti i marljivosti, konja i krava“. I sve u „ovoj zemlji“ što je na sliku i priliku „ove vlade“, sve to, kao da je rođeno u „istospolnu braku“, ustade u potporu zastavi duginih boja žestoko se protiveći raspisivanju referenduma o braku.

Što im je tako mrsko u shvaćanju da je brak životna zajednica žene i muškarca? Što je tu revolucionarno? Ništa. To je banalno konzervativna definicija braka. Ona samo čuva postojeće stanje. Ako je tako, oko čega se svjetina gloži? Oko društvene vrijednosti nastranih spolnih igara. A što s time imaju Šprajc, Milanović, Nenad Stazić, Peđa Grbin? Uglavnom ništa. Oni se samo boje buđenja narodne volje. Ako inicijativa „U ime obitelji“ probije bedem odmetnute vlasti, zaredat će referendumi i o puno važnijim pitanjima. To je njezina prava vrijednost.

Toga su svjesni i ustavnopravni stručnjaci. Njima nije smetalo kada su HDZ i SDP mijenjali Ustav da bi frizirali narodnu volju. To je valjda bilo „nužno“ jer se „nedjeljivi“ i „neprenosivi“ hrvatski narodni suverenitet nije mogao drukčije prenijeti u Bruxelles i podijeliti sa svim narodima u Europskoj uniji. Čudno je da ljudi kojima takve stvari nisu smetale sada panično  opominju vlast: Raspišite referendum, inače ćete izazvati ustavno-političku krizu! Svašta je moguće, ali u Hrvatskoj ustavno-politička kriza?! To je neumjesna ustavnopravna šala.