Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: “Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.” “Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ‘I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.” Vratiše se … Read More

  Dobrodošli prijatelji moji,  hvala Bogu opet smo se sreli,  čisto srce nikog’ se ne boji,  makar su nas ušutkati htjeli.   („Dobrodošli“, M. P. Thompson)   Bešćutan smo svijet. Sebičan. Društvo koje nije solidarno. Prepuno pojedinaca koji nikada nisu ni čuli za empatiju, a kamo li za milosrđe. Rijetko, skoro nikad, vodimo računa o tuđim mukama i jadima. Imamo mi i svojih problema. Što nas se tiču tuđi? Ali ipak, tu i tamo, iz ovog mulja izrone pojedinci kojima je stalo. Oni brinu. Žao im je drugih ljudi. Vide njihove jade i nevolje. I zlu kob. Htjeli bi im pomoći, izvesti ih na pravi put. Pod svaku cijenu. Pod cijenu da širom rastvore svoje ranjeno srce i da tako javno priznaju koliko im je do tih ljudi stalo.  Danas su rijetki takvi altruisti. Jako rijetki. Ali ih ima. Na svu našu sreću. I veselje naše. Jedan od njih je i naš Jurica. Pavičić. Čovjek meka srca. Brižne naravi. Osjećajan. I suosjećajan. Rekli bi – moderni Samarijanac. Ne će taj proći pokraj nekog jarka a da se ne osvrne brižnim pogledom. Jer možda u tom jarku, pokraj puta leži netko potreban. Netko kome … Read More

Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: “Što govori svijet, tko sam ja?” Oni odgovoriše: “Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.” A on im reče: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” Petar prihvati i reče: “Krist – Pomazanik Božji!” A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. Reče: “Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.” A govoraše svima: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.(Luka 9,18-24) JEDINI PRAVI ODGOVOR Kada bi vas netko zaustavio na ulici, stavio vam mikrofon pred lice i upitao vas: „Tko je za vas Isus Krist?“ biste li dali odgovor bez razmišljanja ili biste počeli zamuckivati? Ili biste šutjeli?Puno nas danas na ovo pitanje odgovara zamuckivanjem. Nažalost mnogi kršćani šute. Ni da „beknu“. Kao da im je maca pojela jezik. Ili ako odgovaraju onda se služe arsenalom … Read More

Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za solom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: “Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.” A Isus, da mu odgovori, reče: “Šimune, imam ti nešto reći.” A on će: “Učitelju, reci!” A on: “Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?” Šimun odgovori: “Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.” Reče mu Isus: “Pravo si prosudio.” I okrenut ženi reče Šimunu: “Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a … Read More

Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: “Ne plači!” Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: “Mladiću, kažem ti, ustani!” I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: “Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!” I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.(Luka 7,11-17) DVIJE POVORKE Dvije povorke. Jedna ide u grad Nain i predvodi je Isus gospodar života. Druga povorka ide iz grada Naina i na njezinom čelu je – smrt.Dvije povorke se tako kreću da je njihov sudar neizbježan. Prizor nalikuje već tolikim viđenim filmskim prizorima, kada dva vlaka nezaustavljivo jure jedan prema drugom ili kada dvije sukobljene vojske jurišaju jedna prema drugoj. Svakome tko promatra ovaj prizor je i više nego jasno da jedna od dvije povorke mora ustuknuti i da ukoliko dođe do njihovog sraza da će jedna biti pobijeđena.Većina … Read More

Rat svjetonazora Živimo u zemlji u kojoj nikada nije sazrela kultura javnog, argumentiranog dijaloga. Javno debatiranje bez isključivosti i „ad hominem” agresivnosti, u Hrvatskoj je gotovo bez tradicije. Drukčije mišljenje, suprotan stav i svjetonazor oglašava se kao neprijateljski – kad trublje zatrube, zbor porugljivaca krene na neistomišljenika da bi ga izrugao, ismijao, diskreditirao, bez obzira na argumente. Mediji, pogotovo virtualni sa tzv. društvenim mrežama nekima služe za rat svjetonazora, za čoporativnu, bespoštednu borbu različitih diskursa, kao da je mišljenje stvar jače reklame, buke i nadvikivanja, a ne pameti i činjenica. U ratnim uvjetima, to se još može shvatiti, no što kad mentalitet ratne propagande zavlada mirnodopskim medijima? Što kad nadvladaju ljudi koji sučeljavanje mišnjenja i svjetonazora doživljavaju kao vječnu borbu, rat i sukob svim sredstvima? Gdje su nestali duh, um i intelekt? Gdje je nestala sposobnost čovjeka da sasluša drugoga, da promisli i prihvati izazov da se samo svojom pameću nađe sučelice tuđem i drukčijem mišljenju?Ima nešto infantilno u toj potrebi da su mišljenje koje se ne može nadvladati pameću i argumentima, zatre porugom i zaobilaženjem teme, udarcima na osobu koja ga izriče. Tu vještinu je do dijaboličnih razmjera svojedobno razvio Feral Tribune i zagadio novinarstvo „na ovim prostorima”. … Read More

Konzervativna revolucija Hrvatskom, trube glasnici „svjetskoga duha“, hara konzervativna revolucija!Uzbuna je očito lažna. Stanje je, koliko se može vidjeti, redovno. Hrvati već cijelo desetljeće žive mirno i tiho, u gradu službouljudno i pristojno, na selu gostoljubivo i iskreno. Ni traga kakvu metežu, a kamoli prevratu. Eto, Haaški im je sud opet natovario krivnju za srpske osvajačke ratove. Hrvate to nije  uznemirilo. Oni su uredno proveli izbore za svoju kolonijalnu samoupravu. I svi su na izborima pobijedili. Državna vlast oduševljeno priprema paneuropski oproštaj s državnom samostalnošću i suverenošću. Svečanosti će, više nema sumnje, pribivati i Tomislav Nikolić. To je u redu. Čovjek je naslov četničkoga vojvode zaslužio u Slavoniji. Izbivat će samo dr. sc. Ivo Sanader, otac hrvatskoga europstva. No on će svoju izočnost, ako je vjerovati vijestima iz Remetinca, iskupiti knjigom Kako smo platili ulazak u Europsku uniju.Što je dakle tim trubačima? Da se nisu podnapili, pa ih spopadaju grozomorna viđenja? Ili ih je obuzeo bezrazložan strah, te čim šušne iz rujeva grma zeče, oni vide – vuka?Tako sam u prvi mah pomislio, no odmah sam se predomislio.  Prenula me nesumnjiva jeka Partijskoga bojovnog govora. „Konzervativna revolucija“ zazvonila je u mom uhu kao negdašnja „kontrarevolucija“. I bi mi žao … Read More

Kolonizatorske kolone Na ustaško-partizanski svibanj nastavlja se paraderski lipanj. Paradira se sve u šesnaest, a čeka nas i srpanj u znaku paradnih proslava ulaska u Eu. Sve u svemu, otužno ozračje kolonijalnih okapanja i kolonijalnih proslava. Ništa tu nije naše ni u našem interesu, čak ni famozne ustaše i partizani. Prvi su se prikrpili jednoj verziji europskog totalitarnog ludila, a drugi drugoj. Nema više ni jednih ni drugih, ali ih zahvalno potomstvo prigodno priziva za svibanjske maskenbale.Paraderi duginih boja novija su verzija ideoloških paketa uvezenih sa Zapada. Cijela ta stvar djeluje pomalo tragikomično. Uloge su podijeljene, a kolonijalni refleks obavlja sve ostalo. ”Naprednima” su puna usta ljudskih prava, jeftine patetike i nadmoći koja proistječe iz činjenice da su na strani ”21. stoljeća”, ”konzervativnima” su puna usta kršćanskih vrjednota, jeftine patetike i besmislenog opravdavanja da su i oni na strani 21. stoljeća, samo ne misle da je razložno nogom odgurnuti ljestve od prethodnih dvadeset stoljeća.Svako vrijeme ima svoje heroje, pa tako i ovo, paradersko. Junak je naoko dobroćudni lik po imenu i prezimenu Ivo Baldasar. Široko osmjehnut, krupan, pomalo nalik na pandu, da bi ga izmislio za potrebe splitskih lokalnih izbora, Milanović mora da je zatražio pomoć profesora Baltazara. I … Read More

Kad pendreci pjevaju Bila je godina 1968., kažu glasovita godina. Prosvjedovalo se za ljubav, a ako bismo to preveli onda bismo rekli za spolnu slobodu. Postojalo je tu i nekih drugih ciljeva i objašnjenja, ali to je srž. Drug Tito u tadanjoj Jugoslaviji, premda je volio po svemu sudeći i muško i žensko te nimalo nije cijenio ljudski život, na sve se namrgodio. Bojao se da mu se ne poljulja vlast pa su pendreci u dobroj maniri one stare Jugoslavije, žestoko propjevali, u Beogradu i Zagrebu, onako u stilu bratstva i jedinstva. A pjevali su i po europskim metropolama, samo nešto uglađenije, barem kako izvješćuju mediji, jer gospoda to znaju ljepše činiti. I nakon svega desetljećima kasnije ozbiljni ljudi zaključiše da su te godine zapravo ubile ljubav. Tko je pošao njihovim stazama on ljubav više jednostavno ne poznaje. Sve se pretvorilo u računicu, mehaniku i slično. Broj bračnih rastava stao je rasti, počeli su se pisati bračni ugovori, za ono vrijeme kad se više ne bude zajedno. Naravno, ne smijemo zaboraviti, čudesna pilula za pobačaj uzdignuta je na tron, a on je, podrazumijeva se, postao znakom oslobođenosti. Protagonisti to ne će reći, ali hoće drugi, muškarac i žena pretvoreni … Read More