Američki film „Dolina nestalih“ (In the Valley of Elah) antiratna  drama Paula Haggisa iz 2007.  temeljen je na stvarnim događajima, a istražuje teme rata u Iraku, zlostavljanja zatvorenika, PTSP-a nakon aktivnog ratovanja, te u svom osnovnom sadržaju,  portretira  lik jednog oca u njegovoj potrazi za ubojicama svog sina, američkog vojnika u Iraku.  Film počinje tako što otac, također bivši vojnik,dobiva poziv iz vojne baze, u kojemu mu javljaju da mu se sin, nakon povratka iz Iraka u  Ameriku, nije javio na dužnost. Otac odmah kreće u potragu. Vozeći prema vojnoj bazi, prolazi pored jedne škole i ugleda kako se na vrhu jarbola  vijori naopako obješena američka zastava.  Odmah se zaustavi, pronađe školskog domara i objasni mu da mora odmah skinuti zastavu i objesiti je ispravno, jer naopako obješena zastava je zapravo poziv za pomoć. To je znak da je zemlju pogodila nesreća, da Amerika ne može sama sebi pomoći i traži pomoć od drugih…     Ovog filma sjetio sam se u nedjelju ujutro 1.09. kada sam u radijskim vijestima čuo da je tog jutra Zvonko Bušić počinio samoubojstvo. Kao i mnogi drugi, vjerojatno, ostao sam zatečen, s mnoštvom misli i pitanja. Što se to dogodilo, jeli … Read More

Predsjednik Udruge SJP BATT Split Ivica Glavota uputio je medijima reakciju na događaja u Vukovaru i postavljanje ploča na latinici i ćirilici.     Drage kolege policajci! Ne može čovjek mirno sjediti i promatrati našu jadnu (a trebala je biti lijepa) Hrvatsku. Davne 1990. godine, 5. kolovoza, napustio sam osnovnu životnu egzistenciju, posao, i krenuo u san. San o lijepoj i našoj Hrvatskoj. Nisam dvojio, kao i puno njih prije mene, tražio sam neovisnu, demokratsku i samostalnu Republiku Hrvatsku. Državu uređenu po mjerilima njenog čovjeka. Kroz rat sam bio dozapovjednik specijalne jedinice policije, sada sam u mirovini i predsjednik sam Udruge specijalne policije BATT Split. Nažalost Hrvatsku smo ratom morali zaštititi, obraniti i osloboditi. Mnoge od naših kolega pokopali smo. Dali su svoj život za hrvatski san. Takav san je i pokojni Zvonko Bušić sanjao, spreman da ga se tretira kao teroristu, postavljao bombe, otimao avione kako bi ukazao na nemogućnost postojanja bez svoje domovine. Takav san ga je održao u trideset-dvogodišnjoj robiji i nije se pokolebao. I gle čuda!! Pet godina borbe i života u ovome, što nitko od hrvatskih domoljuba nije sanjao, ubilo ga je. “Mogao je sanjati hrvatski san … Read More

Čuli smo se prije deset dana zadnji put. 20. kolovoza… Teško mi je. Kao grčke tragedije, kao Sheakspearovi spisi. Upoznali smo se u okrutnom američkom zatvoru kada sam ga dolazio posjećivati.  I danas sje sjećam broja na njegpovoj košulji 03941-158. Nikada, nikada u životu nisam stajao licem u lice s idealom, oči u oči. Nikada do tada. Shvatio sam da je drugačiji od SVIH ljudi. Da svih ljudi. Drugačiji od svih Hrvata. Da, svih Hrvata!      Konačno slobodan, moj prijatelj! Fra Jozo Grbeš http://www.hrsvijet.net   Razgovori nam uvijek bijahu o bitku i vremenu, o klasicima koji svoje prebivanje pokazuju u našem vremenu i uvijek u njegovu govoru o svemu: Hrvatska. Zaljubljen u nju do beskrajnosti misli, ali ona nije bila njegov objekt, nego visina, ideal vrijadan posvetiti mu barem jedan ljudski, cijeli hod. . O njoj je govorio ne kao mi, ne kao oni, ne kao bilo tko… I govor o njoj bijaše mu iznad svih. Bijaše 19. lipnja 2008. kada se vidjesmo zadnji put iza rešetaka Terra Haute zatvora u Indiani u kojem se nalazio slobodan čovjek. Pozdrav nam bijaše “Nikad više ovdje, slijedeći put u Zagrebu”. I bi tako. U Zagrebu se nađosmo na … Read More

Iskreno govoreći, ja bih bio sretan ako moja pisma samo malo olakšaju tešku sudbinu jednomu jedinomu hrvatskomu ratnomu invalidu ili zatvoreniku, jer ako upalim i najmanje svijetlo u samo jednoj izmučenoj duši, i moje osobne patnje time dobivaju još veći smisao. Kadgod umire častan i dobar čovjek, ne samo da umire sretno, nego on u svome životu može podnositi i najteže patnje i stradanja sve dok vjeruje da mu patnje imaju smisao i da nisu uzaludne. S druge pak strane, takav je čovjek nezadovoljan i nesretan i s najudobnjim životom bez smisla. (Zvonko Bušić – Allenwood, Pennsylvanija, SAD, Studeni 2005.)     BOŽE, OPROSTI NAM   Stisnuo sam mu ruku. Na Forumu. U Zadru.   Kada sam ih ugledao, Julienne i Zvonka, prije nekoliko godina, kako sjede opušteni, ogrijani lipanjskim suncem, pod nebom ove Hrvatske, i kako uživaju u svakom od Boga poklonjenom trenutku, umalo da nisam odustao.   Nije lijepo ometati ljude u njihovoj privatnosti. Ali takve se prilike ne propuštaju.   Prišao sam, nešto sam prozborio i stisak ruke hrvatskog heroja i borca za našu slobodu ostao je utisnut, ne samo u moj dlan, nego ponajprije u moju dušu. Zauvijek.   Nisam … Read More

Jedne subote dođe on u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: “Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ‘Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ‘Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.” A i onome koji ga pozva, kaza: “Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.” (Luka 14,1. 7-14)     Kada nam netko, za nas poseban, dolazi na večeru trudimo se ostaviti najbolji mogući … Read More

link za preuzimanje emisije „uvijek nedjeljom“ od 01. rujna 2013. https://jumbo.iskon.hr/dl/4d0f2757-923c-44d5-aedc-f79a27c7af91  

Pokies

  SUSRELI SMO SE   Ti obješen na križ, ja obješen o život. Bi to davnih godina.   Gledasmo se nijemo, dok plakati ne počeh. Pogledao si me nježno.   I danas to još traje, ne želim da prestane. Susretosmo se jako.   Miljenko Stojić      U ZNAKU PITANJA   “Gospodine, kome da idemo?  Ti imaš riječi života vječnoga!“   (Ivan 6,68)   Kada se čovjek po prvi put susretne s nekom knjigom obično procjenjuje, nagađa i pita se što bi mogla sadržavati. Kakvo je to štivo? Isplati li se na njega gubiti vrijeme?   Ukoliko mu je netko, od povjerenja, preporučio, uzima je i čita, ali uvijek s dozom opreza. Znak pitanja uvijek se nadvije nad svakom knjigom kada ona dospije u ruke potencijalnog čitatelja.   S nekoliko uvodnih rečenica želim vam olakšati susret sa znakom pitanja koji stoji i na početku ove knjige. Što je to što imate u ruci?  Dragi čitatelji, ova knjiga koju držite u svojoj ruci nije književno djelo. Ona nije ni priručnik. Ona je životna priča jednog čovjeka. Čovjeka sličnog vama. Ona je moje svjedočenje o dijelu mojeg životnog puta kada su mi se snovi rušili i kada su životne oluje prijetile potopiti moju … Read More

Zavapija naš Saša. Zavapija do neba. Zavapija sve do Svetega Duje. http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/219424/Default.aspx Traži naš Saša zaštitu samega neba i sveca zaštitnika grada Splita. Zaštitu od „lažnih čuvara morala“. Jema naš Saša prav’. Sto puti prav’. Ma ča sto, ijadu puti prav’. Miljun puti prav’.     Bunidu se ‘judi protiv tega ča se niki turisti „seksaju na javnim mjestima, bauljaju, povraćaju, galame…“. Rič je o „partijanerima“ sa „Yacht Weeka“ koji su uznemirili Hvarane i Komižane. Troši se karta, tinta, toneri i printeri, pišedu se peticije kojima se traži da se to ferma. „Ferma! Dosta je bilo!“ čuje se sa škoja. Ima naš Saša sto puti prav’. Ma ‘ko je to vidija tirat goste? I to usrid sezone? Uskratit gostoprimstvo? Ma koji smo mi to išenpjani svit? Ma ‘ko nan daje za prav dirat se u „njihovu razuzdanost, divljaštvo i nemoral”? Mi smo, jema Saša prav, „mala, skrušena katolička sredina“. Je, i ne bismo tili da se dragi Bog na nas najidi i da nas satare u pepel ka’ Sodomu i Gomoru. Oli nan nije dovojno i ovo požari ča nan uništavadu lipotu Dalmacije? I još bi nan samo tribalo da Gospodin … Read More