Tebi se uščudiše svi angelski kori, Kada te vidiše ushodeći gori, Suncem odivenu vikovnje svitline, Zvizdam ukrunjenu nebeske višine. I riše, pitajuć: „Ka je to kraljica, Ka se sva sja greduć kakono Danica? Neg misec liplja, neg sunce ko čini dan, A jača neg šereg, ki s tabora gre van.“   Zdrava virenice i hći sinka tvoga, Prislavna kraljice dvora nebeskoga! Zdrava, ka radosti puna si, vesel’ja, Ter svake sladosti nada sva stvoren’ja! Zdrava si divice, majko milosarja, Nebeska kraljice, slavom okrunjena! …    

  „uvijek nedjeljom“  17. kolovoz 2014.  https://jumbo.iskon.hr/dl/2d20a214-fa53-4599-930c-05bb6fdd49ce  

  „Ali ne mislim da će ova strašna šutnja modernizma potrajati, iako mislim da će se još neko vrijeme povećavati. Kakva je farsa ova suvremena liberalnost! Sloboda govora, u našoj suvremenoj civilizaciji, u praksi znači da moramo govoriti samo o nevažnim stvarima. Ne smijemo govoriti o religiji, jer je to neliberalno; ne smijemo govoriti o smrti, jer je to depresivno; ne smijemo govoriti o rođenju, jer je to neumjesno. To ne može potrajati. Nešto mora slomiti ovu čudnu ravnodušnost, ovaj čudni sanjivi egoizam, ovu čudnu usamljenost milijuna u gomili. Nešto ju mora slomiti. Zašto to ne bismo učinili ti i ja?“   Gilbert Keith Chesterton Katolički apologet poznat pod nadimkom „Apostol zdravog razuma“, kojega je Papa Pio XI nazvao odanim sinom Svete Crkve i nadarenim Braniteljem Katoličke Vjere

Već 200 godina bjesni otvorena borba protiv Boga. Iako su se naša zaslijepljena srca na to navikla, to je strašna neobičnost: otvorena pobuna stvora protiv svojega Stvoritelja.     Na Istoku je komunizam objavio rat Bogu i kao jezgru svojega programa odredio iskorjenjenje religije; na Zapadu je radikalni humanizam proglasio čovjeka za božanskim bićem i riječ “Bog” degradirao u puki simbol božanskog u čovjeku. Otada nad zemljom leži duboka tama slično kao u trenucima prije Isusove smrti. Jer Bog je jedino svjetlo koje čovjeku daje smisao i vrijednost, zločinca poziva pred sud, uzdiže poniženog, postavlja mjerilo za razlikovanje dobra i zla i omogućuje jedino valjanu istinu. “Bog je svjetlo i nikakve tame nema u njemu” (1 Iv 1, 5). Koliko duboka postaje tama kad Boga istiskujemo iz svijeta, zazivamo “Božju smrt” i poljupcem izdajemo Krista! Kada su Isusa uhvatili započela je velika tama: “Ali ovo je vaš čas i vlast tame” (Lk 22, 53). Ovu moć tame doživljavaju danas mnogi. Prije ili kasnije nad svakim se pojavljuje “noć” puna straha i žalosti; jer ne vidi više nikakav put, ne može izbjeći potonuće u dubinu, izgubio je uporište, ne osjeća više nikakvu duševnu snagu, počinje sumnjati u sve; sve su nade … Read More

Nino Raspudić napisao je u Večernjem listu izvrsnu kolumnu o tome kako su nam kojekakvi ospkurni likovi, odreda zagriženi ljevičari, koji više sliče srednjovjekovnim progoniteljima vještica negoli modernim političarima, novinarima ili slično, ‘čestitali’ Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, navodeći kako je i bez njihove ‘čestitke’ 5. kolovoz prošao tužno. Započeo je samoubojstvom branitelja, a onda je pao i prastari MiG pri čemu je samo iskustvo i prisebnost pilota spasila i njegov i druge živote.   (portal www.oko.hr)     ”Svima čestitam dan pobjede i dan domovinske pljačke i paleža!” Ovim riječima Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja nije čestitao Savo Štrbac ni Ratko Mladić, već Denis Latin, glavni urednik Trećeg dnevnika nacionalne televizije. Čestitku je objavio na svom, javnosti otvorenom Facebook profilu. Na istom mjestu je preklani, nakon izraelskog napada na Gazu, objavio status: “Ponekad mi bude žao što Hitler nije ostvario neke svoje zamisli.” Tu nacističku dovitljivost preuzeo je od izvjesnog Enesa Čelosmanovića i držao istaknutom sve dok mediji nisu prenijeli čime urednik s HRT-a kiti svoj zid. Onda ga je uklonio, uz komentar: “Ispričavam se! izbrisao sam!” Na kakav nedovršeni Hitlerov posao je mislio? Sigurno ne na gradnju autocesta na području Reicha. Da … Read More

I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici, ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«   (Matej 14, 22-33)       „U našoj potrazi za životnim odgovorima skloni smo stvarati red iz kaosa i kaos iz reda.“ (Jeffrey Fry)   Posljednjih dana najčešća tema razgovora sigurno su vremenske prilike i … Read More

  „uvijek nedjeljom“  10. kolovoz 2014.  https://jumbo.iskon.hr/dl/6d574b65-7012-4ac3-930a-af0d71e78844     

  Svjedočenje majke iz Splita:   Plaža za invalidne osobe je “okupirana” – mir smo našli tek u kafiću   Od današnjeg društva, obogaćenog svim blagodatima civilizacije i informacije, čovjek bi očekivao stalni razvoj i dogradnju koji bi stremili razvoju empatije i moralnih vrednota, ali često se čini da društvo zapravo erodira u negativnom smislu. Ne mogu se ne osvrnuti na situaciju koju stalno doživljavam na plaži uređenoj za invalidne osobe na Žnjanu, gdje ponekad dođem sa sinom u kolicima, koji boluje od mišićne distrofije… Za očekivati mi je bilo da plaža bude namijenjena isključivo za invalide, na neki način odvojena i zaštićena od izravnih pogleda ostalih “zdravih” kupača, kako bi moj sin, a vjerujem i ostale osobe s teškoćama u kretanju, imao pravo na kakvu-takvu privatnost. Znamo svi da je riječ o osjetljivim članovima našeg društva, koji zbog svog stanja imaju i određene komplekse i nesigurnosti te im stvaraju nelagodu ljudi koji svjesno ili nesvjesno “bulje” u njih. Međutim, ono što možete vidjeti i doživjeti na toj plaži skoro da je slika onoga što inače doživljavaju osobe s invaliditetom: nerazumijevanje, nebriga, neuvažavanje… Primjer prvi: dolazimo na plažu oko 15 sati, tražimo najbliži suncobran, ispod njega dva mlada para … Read More

Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: »Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grješniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.« (Luka 18, 9-14)       Svi se dobri ljudi slažu i svi dobri ljudi kažu da, svi fini ljudi, poput nas, se zovu – MI, a svi ostali su – ONI.*   Ovaj naš svijet je podijeljen na bezbroj načina. Podijeljen je po mnogim pitanjima. Po pitanju slobode, demokracije, pravde, vjere, ideala, običaja, jezika, morala, etike … ali jedna podjela jest stalna i svevremena. Traje i ne prestaje. To je podjela na nas i na njih. Mi i oni. Ova podjela prodire u samu dubinu naših svekolikih … Read More

  link za preuzimanje emisije  „uvijek nedjeljom“ od 27. listopada 2013. https://jumbo.iskon.hr/dl/419a86f3-076b-492c-90f4-028c7263f8a9  

Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: »U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ‘Obrani me od mog tužitelja!’ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’« Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?«   (Luka 18, 1-8)     JESMO LI ODUSTALI? „Izdrži, srce moje. Izdržalo si čak i gore stvari od ovih.“ (Homer) Je li ovo vrijeme svekolikog – odustajanja? Odustajemo li od svega u što smo se, još sve do jučer, zaklinjali? Reče pjesnik: „Odustajati znači staviti svo svoje povjerenje i svu svoju vjeru u – sebe sama.“ Ako je pjesnik u pravu onda je odustajanje nerazuman čin. Da ne kažem – sulud. Odigrati sve … Read More

  link za preuzimanje emisije  „uvijek nedjeljom“  od 20. listopada 2013.  https://jumbo.iskon.hr/dl/25c8b7b4-eac4-4d70-b0e9-bdea471d9718  

Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!” Kad ih Isus ugleda, reče im: “Idite, pokažite se svećenicima!” I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: “Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?” A njemu reče: “Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!”   (Luka 17, 11-19)   VRIJEME NEZAHVALNIH „Blagoslovljeni oni koji mogu dati ne sjećajući se i primiti ne zaboravljajući.“   Živimo li u vremenima kada je nezahvalnost postala nešto potpuno uobičajeno? Možemo li ovo naše vrijeme nazvati „vrijeme nezahvalnih“? Nezahvalnost je dio čovjekovog života od dana kada su je Adam i Eva očitovali prema Bogu. Na svekolike Božje blagoslove uzvratili su neposluhom i nezahvalnošću. Od tada nas nezahvalnost neprestano prati. I ne napušta nas. Samo biva sve veća. … Read More

  link za preuzimanje emisije  „uvijek nedjeljom“  od 13. listopada 2013.  https://jumbo.iskon.hr/dl/66f0489e-a66c-403a-bd6a-9c19cdc88f7d  

Apostoli zamole Gospodina: »Umnoži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.« »Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: ‘Dođi brzo i sjedni za stol?’ Neće li mu, naprotiv, reći: ‘Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti’? Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ‘Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’«   (Luka 17, 5-10)   Pitanje vjere za vjernike je sudbonosno pitanje, ali je pitanje vjere ujedno i zanimljivo, intrigantno kulturološko, sociološko i ponajprije psihološko pitanje. I naravno – paradoksalno. Često čujemo tvrdnju da je vjera osobna stvar svakog pojedinca i da se nikako ne bi smjela javno očitovati. Ovakve teze zastupaju i neki vjernici, pa čak i svećenici. To što oni koji vjeruju u horoskop, reiki, tarot, bio-energiju, kristale, maltretiraju „sve živo“ oko sebe, to se drži najnormalnijim. Svake večeri, pa sve do zore, manje … Read More

  link za preuzimanje emisije „uvijek nedjeljom“  od 06. listopada 2013. https://jumbo.iskon.hr/dl/d3b3dd64-1177-4883-b7b7-5e22b18e8b5c  

»Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.« Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’« »Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petoricu braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’ Kaže Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka … Read More