Blog

 

 

“Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim?” 
(Psalam 27,1)

 

Neka manja djeca imaju problem navečer zaspati. I dok razloga može biti više, moja mi je kćerkica objasnila jednog od njih, dok sam se spremala izaći iz njezine sobe jedne večeri.

“Bojim se mraka.” rekla mi je.

Pokušala sam je osloboditi straha, ali sam na kraju morala ostaviti upaljeno noćno svjetlo kako bi ona bila sigurna da u njezinoj sobi nema čudovišta.

Nisam više razmišljala o strahu svoje kćerkice sve dok, nekoliko tjedana kasnije, moj suprug nije otišao na višednevni službeni put. Nakon što sam se smjestila u postelju, učinilo mi se je da me tama počinje pritiskati. Čula sam neku tihu buku i brzo sam ustala istražiti o čemu je riječ. Ništa nije bilo, ali ja sam konačno shvatila strah moje kćerke i to tek kad sam ga iskusila i sama.

Isus razumije naše strahove i naše probleme jer je živio na zemlji kao čovjek i podnosio je iste nevolje s kojima se i mi suočavamo.

“Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama.” (Izaija 53,3)

Kad mi Isusu opisujemo svoje bitke On nas ne gura u stranu, ne umanjuje naše osjećaje, niti nam govori da se trgnemo.

Ne, On se vezuje uz naše nevolje.

Kad znamo da Bog razumije onda je taj osjećaj u stanju rastjerati samoću koja često prati patnju.

U našim najmračnijim trenucima On je naše svjetlo i naše spasenje.

Dragi Isuse, vjerujem da Ti čuješ moje molitve i da Ti razumiješ moju situaciju. Ti si onaj koji rasvjetljuje moju tamu.

Isus je naše svjetlo u najtamnijoj noći.