Blog

  

Počele su prireme za rujanske izbore. 

Stranka i partija su u punom zamahu.

Jedni dižu svojem lideru još malo viši pijedestal. 

Drugi su svog lidera netom ustoličili. 

Nikome ne smetaju ove ljetne vrućine.

Jer budućnost je u pitanju.

Njihova.

Ozarenih lica i užarenih pogleda članovi stranke i članovi partije očekuju da njihov lider pobjedi, jer oni u njega polažu sve svoje nade.

Sve.

Ali… kao i uvijek nekoga se je zaboravilo… Boga… jer…

Božji puti nisu naši puti.

Božji način nije naš način.

Bog poistovjećuje vođenje sa služenjem.

Mi želimo poistovjetiti vođenje s gospodarenjem.

S upravljanjem.

Mi želimo snagu kako bismo mogli pomoći Bogu u njegovom poslu, a Bog nas čini slabima kako bi se očitovala Njegova moć.

Mi se hvalimo na sav glas kako bi drugi imali povjerenja u naše sposobnosti.

Bog pušta da ne uspijemo kako bi drugi vidjeli da bez Boga i nismo baš nešto.

Mi se fokusiramo na osobu i osobnost.

Nas impresionira intelekt, naobrazba i snaga volje naših vođa.

I onda sljedbenici povjeruju da njihov vođa ne može pogriješiti i biti u krivu.

To je čisti humanizam – činiti od čovjeka mjeru svih stvari.

I što je još gore, to je idolopoklonstvo – upraviti svoju odanost prema drugome, a ne prema Bogu.

Zato Bog i pušta vođe da se ruše sa svojih prijestolja.

Neuspjeh, neodlučnost i loši rezultati, dovode ih do shvaćanja koliko su nesavršeni i onda sljedbenici gube svoje iluzije i ovisnost o svojim vođama.

Dobar je to podsjetnik da smo svi mi vođe i sljedbenici.

I svi mi idemo kroz život na „glinenim nogama“.

Tek u konačnici shvaćamo da je jedina dobra stvar u nama – Božja dobrota.

Eto zašto moramo postati svjesni – „da takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga, ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga.“ (2. Korinćanima 3,5)

Samo kada postanemo svjesni svojih slabosti i svoje nesavršenosti, teka kada postanemo NESAVRŠENI LIDERI, u stanju smo ojačati Božjom snagom.