Blog

 

Na jednom, navodno desnom, portalu čitam da je u Španjolskoj protiv Republike 17. srpnja 1936., a ona je proglašena 5 godina ranije, izvršen vojni puč. Predvodila ga je skupina generala. Na čelu im je bio Francisco Franco.

Ta Republika je inače tada bila uzdrmana socijalnim nemirima, prosvjedima i političkim nasiljem. Republiku su predvodili liberali, socijalisti, komunisti, anarhisti, a pobunjenike tzv. nacionalisti. Borba je trajala 3 godine. Republikanci, između ostaloga, smakoše više od 6.500 svećenika i časnih sestara, dok pobjednik general Franco zaradi titulu diktatora. Mason Josip Broz Tito, koji je bio na čelu likvidatora NKVD-a u tom ratu, morade se također povući sa svojom bandom. Novi posao nađoše u stvaranju Jugoslavije.

U tim krajevima ovih dana ne ubijaju svećenike, biskupe i časne sestre, ali ih nastoje ušutkati. Predvodnik je tzv. LGBT lobi. Okomili su se na biskupa Antonia Cañizaresa. Prokazao je u govorima homoseksualno carstvo. Lukavo su to napravili. Umjesto da optužuju i spore se s mnoštvom svećenika, časnih sestara, pravovjernih laika, slomit će biskupe i priča je uglavnom završena. Najprije naravno prvoga, poslije će ostali lakše padati. A kad se to dogodi, što ostaje drugima u biskupiji nego šutjeti. Izgleda poput dokonog pretjerivanja uz šalicu kave, ali ni pred španjolsku revoluciju ništa nije govorilo o tome da će nastat takvo nasilje koje će uroditi tisućama kršćanskih mučenika. Crkva ih je, da ne zaboravimo, službeno takvima već proglasila i ubrojila ih među svoje svece. Neki bi mediji rekli, piše se gay ponos a čita mržnja prema vjeri. Bilo kako bilo treba prepoznati znakove i na pravi se način prema njima postaviti.

Jedan od onih koji se stavljao na pravu stranu u životu jest slavni glumac Bud Spencer. Kada je nedavno umro, svi su o tome govorili. Međutim nisu govorili i da je bio uvjereni katolik. Moram priznati da ni ja to nisam znao sve do ovih dana. Nađoh poučan članak u nekim inozemnim slobodnim medijima. Ovi među nama uredno su o svemu šutjeli. Spremajući se posljednjih godina na smrt Spencer je govorio da ga nje nije strah, da je dapače znatiželjan kao katolik kako će sve to izgledati. Život nije u našim rukama i svi ćemo se jednoga dana pojaviti pred licem Vječnog Oca. Na jedno bezvezno novinarsko pitanje kako zamišlja svoj posljednji obrok prije smrti i s kim bi ga želio podijeliti odgovorio je da su to špageti i da bi ih dijelio s Isusom Kristom. Novinar očito nije očekivao nešto takvo od čovjeka kojega je držao zvijezdom u suvremenom smislu te riječi, a on je bio zvijezda u vjerskom smislu. Očituje se to i na nekim drugim stvarima. Recimo na predstavljanju tzv. Ultra festivala i Zrća te Festivala mladih u Međugorju. O toj Ultri i toj plaži govore razvikani mediji u superlativima, a o festivalu sramežljivo. Stvarnost je drukčija. Ultra i plaža uspiju privući koji desetak tisuća mladih, razuzdanih, pijanih, drogiranih, onih koji iza sebe ostave tone smeća, a liječnici zbog njih spadaju s nogu, dok mjesno pučanstvo prosvjeduje. Dotle je na festivalu potpuno druga slika. Mladih ima redovito preko 50.000, mole se, nema nikakva nereda, nikakvih prosvjeda, liječnici ih sa smiješkom zbrinu ako slučajno nekome nešto takvo zatreba. I to je prava stvarnost života, a ne ona koju nam određeni mediji nastoje posredovati.

Prijevarom su se poslužili i prilikom otvaranja tunela Sv. Gottharda prije mjesec dana. Bilo je govora, bilo je religijskih čina, a onda dođe predstava koja je svima trebala razgaliti dušu, jer čovjek je napravio do sada najduži tunel na svijetu, dug čak preko 57 km. Bili su tu europski dostojanstvenici kao što su njemačka kancelarka Angela Merkel, francuski predsjednik Francois Hollande i talijanski premijer Matteo Renzi. Redatelj je bio Nijemac Volker Hessen. Umjesto očekivane ritmičke svečanosti, čovjek obučen kao koza poveo je čudan ritual. U oskudnom svjetlu u tunelu svečanost je otvorila starinska kočija s 5 bijelih konja. Nimalo slučajno, jer je broj 5 zapravo oznaka za zvijezdu petokraku, babilonski sotonistički simbol. Ona u daljnjoj predstavi najavljuje Bafometa, odnosno sotonu kao glavnog lika čitave te predstave. Bilo je zombija, bilo je spolnih nastranosti, bilo je odsijecanja glava, očito vjerničkih, bilo je puno toga u toj predstavi. Na kraju sotona prekriva Kristov lik i pobjeđuje. Gledateljima se ledila krv u žilama, a Angela Merkel je, po medijima, bila ushićena. Masonerija je još jedanput lupila šakom o stol i poručila tko je gazda u zadimljenom svratištu u što je pretvoren ovaj suvremeni svijet. Ali je li to tako?

Drčni Zoran Milanović, predsjednik SDP-a i ljubitelj petokrake, ne reče ništa o svemu ovome. Valjda je i on ushićen, tko zna. Jedino najavi da će se za sljedeće izbore za Hrvatski (prije dolaska njegovih na vlast državni) sabor boriti u Narodnoj koaliciji. Neke to podsjeti na Narodni front. Tito i njegovi smisliše ga prije stvaranja druge Jugoslavije da bi pod krinkom »narodni« uzeli vlast i sve drugo tome narodu. Podsjeti me na to i njihov logor Glates u Slavonskoj Požegi. Tu se zameo trag desetcima tisuća Hrvata. Jedan od njih bio je i fra Emil Stipić. Izveli su ga jednoga dana zajedno s bratom Jerkom i o njima se više nikada ništa nije čulo. Tako je pričao susjed obitelji koji se uspio spasiti čudom Božjim. I mi bismo sada trebali glasovati za tu tzv. Narodnu koaliciju?!

Što god se događalo ostanimo uzdignute glave. Ne mogu nam ništa nikakvi tuneli, nikakve petokrake, nikakvi LGBT, masonski i slični lobiji. Zna to dobro veteran američkih zračnih snaga Oscar Rodriguez. Pentagon je protiv njega otvorio istragu jer se u jednom javnom govoru pozvao na Boga. Za ne vjerovati, ali slobodni mediji tako izvjestiše. Isti izvijestiše i da Bratstvo svetih apostola, kojima je povjerena crkva u središtu nevjerničkog Bruxellesa, ima mnoga duhovna zvanja. Mjesni biskup na sve ne gleda dobrim okom. Kaže da većina njihovih sjemeništaraca potječu iz Francuske. Zbog čega ne ostanu tamo, jer su mnoge župe prazne, umjesto da dolaze u Belgiju? Očito ili on ili ja nešto ne razumijemo, ili spominjani mediji nešto krivo prenose. Što god da je na stvari, shvatiti nam je da nas Bog ipak nije napustio. Njegov Duh puše i tamo gdje sve izgleda tako pustinjski. Europa će se morati jednoga dana vratiti kući, kršćanstvu, ili će je nestati poput onih zombija u tunelu Sv. Gottharda.

Miljenko Stojić/HRSvijet.net/http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo