Mario Maks Slaviček
Kako su se očekivala čuda ulaskom u EU.ROPSKU uniju i kako je ova zatupljena nacija, koju svakim danom čini sve veća vojska siromaha koje nužda tjera po kantama i kontejnerima sakupljati boce, tone u sve dublju latargiju, i sam se počeo tako ponašati – nezainteresirano i dobro se osjećam, poput vas.
Ako bolje razmislim u svakodnevnom životu ništa se ne mijenja jer ga nema tko pokušati promijeniti. Politička peronospora se je uhvatila Hrvatskog „Državnog“ Sabora u kojem nad-hrvati svih političkih boja i opcija primaju deseterostruko veće plaće za sjedenje na guzici i dižući ruke za tuđe interese i ideale.
Treba li tako biti?
Treba, naravno!
Jer važnije je pogledati seriju i slušati ono što govore masmediji, koji su uzgred budi spomenuto, u rukama upravo onih kojima je i interes da budete pokorne ovce i da se hranite na kontejnerima, jer ste njima ostavili sav novac, jer će oni postati vlasnicima vaše imovine i vaših tijela, jer dušu su Vam već oduzeli.
No ostaje nada, a nada je….
Rekoh ništa se ne mijenja i kako bismo mi vojnici rekli ista meta isto odstojanje, generali se vratili uživaju u europskoj Hrvatskoj, ni riječi se od njih ne čuje za suborce koji su i dalje utamničeni, niti riječi na događaje i poteze onih koji su ih izdali i prodali i koji pred njihovim očima aboliraju i postavljaju dojučerašnje agresore na mjesta župana, ni riječi protiv onih koji su ubijali naše za UDB-u …
Tipično hrvatski.
Banke gule kožu s leđa naciji, tko je „jamio jamio je“ i njega se ne dira. Tvrtke propadaju progresivnom brzinom, vlada nas još više zadužuje da bi njima bilo bolje. Saborski zastupnici naplaćuju debele dnevnice, odvojeni život i putne troškove da bi pročitali novine u saborskim klupama, pojeli najjeftiniji ručak u državi i popili najjeftiniju kavu o vašem trošku.
HDZ se zabavlja SDP-om, a SDP HDZ-om, okupljaju svoje satelite da ojačaju unutarnje redove i osnaže moć i utjecaj onih koji ih vode na štetu nacije i u korist birokracije.
A što vi činite?
Skupljate kovanice po džepovima da biste djetetu dali za sendvič, švercate se u javnom prijevozu i poput kriminalaca se zabarkadirate u svoje ili tuđe stanove u kojima živite, isključujete zvono da izbjegnete nekoga da ne dođe na kavu jer je nemate ili pak čekate u tišini, sa grčem u želucu, da se inkasator elektre, vodovoda ili plinare udalji od vrata i da ne čuje vaše disanje …. živite poput plašljivih ovaca, koje svakodnevno bivaju šišane, izmužene i ostavljene da polu-gladne dočekaju novi dan i tako ispočetka.
Na omiljenim vam TV postajama u posljednje vrijeme iza spikera/ice viđam nekakvu čudni zastavu sa crveno-bijelo-plavim kockicama koja predstavlja valjda novu Hrvatsku i vidim da na to nitko ne reagira niti ikomu smeta …. ali eto opet mi branitelji vidimo nijanse koje nacija i njeno vodstvo previdi.
Za koju godinu bit će Vam bolje, kad budete opet glasovali za iste ove likove koji u klimatiziranom saboru, kroz polusan, jer drijemaju, budu krojili sudbinu vas i vaše djece.
Nikako da shvatite da bez vodstva onih koji su dali sve i ne traže ništa, onih koji su spremni provesti LUSTRACIJU, NACIONALIZACIJU i UKIDANJE ABOLICIJE AGRESORU ne će biti promjene.
Promjenu ne čine i ne pokreću političari nego domoljubi.
Narod + državotvornost = nacija … vi trebate biti pokretač.
SVAKE ČETIRI GODINE IMATE APSOLUTNU MOĆ POKRENUTI PROMJENE!!!!!!!!
Svake četiri godine imate kemijsku olovku u rukama kojom možete promijeniti budućnost i kojom možete sačuvati prošlost.
I to je moja poruka svima vama koji čučite i čekate. Od čekanja nema ništa, mi smo vam puškama omogućili da svoj život možete mijenjati svake četiri godine kemijskom olovkom, pokažite barem malo poštovanja prema tome i izađite slijedeći put na glasovanje, glasujte po savjesti, ne kako mediji kažu, kako plakati i slike navode, ne dajte se obmanuti ….
Jer oni mijenjaju retoriku i stavove, kazuju što želite čuti da bi im dali glas, jer jedino to od vas trebaju, a onda nakon izborne noći, nakon šampanjca i pjesme, odlaze sjediti, drijemati i novine čitati pune četiri godine dok vi ližete izloge želja, vičete na djecu, jer žele nešto što im ne možete priuštiti i idete do najveće firme u državi, do ZAVODA ZA ZAPOŠLJAVANJE.
Ako se ne probudite, ako ne uzmete stvar u svoje ruke i ne dadete nam priliku da uvedemo promjene na bolje, ako to ne učinite, na slijedećim izborima, ostat ćete bez svojih cesta, škola, posla, stana, zastave, države i nacije ….
Ako vi donesete odluku i pokažete da želite promjene na bolje, mi ćemo to provesti u djelo ….
Znajte, nas ne će dirati, jer nas se još uvijek boje.
Boje se ruke osvete. Boje se Hrvatske zastave koja je na našim ramenima.
Boje se onih koji su Vam omogućili da ih birate i da budu birani …
Boje se Hrvatskih Branitelja, jer mi smo posljednji stup obrane, kojeg vi samo svake izborne godine zapišate … a u međuvremenu od nas tražite prosvjede, promjene i reakciju.
Imamo snagu, imamo znanje, imamo volju, imamo želju.
Dajte nam naše oružje, dajte nam u ruke politiku i opet ćemo za Hrvatsku i Hrvate pobijediti ….
Mario Maks Slaviček