Svi smo mi sinovi i kćeri svoje epohe koja živi stanovitu profanizaciju Radosti u našoj civilizaciji. Pojam Radosti svima lako “sklizne” prema pojmu neke vrste ugode, ali tko kaže Radost ne kaže ugoda. Radost nije ugoda, nije ni izostanak napora, nije ni bogatstvo ni uspjeh, a nije ni odsustvo problema. Radost je mnogo dublja stvar, netko može biti u Radosti a istodobno biti teško bolestan, ili imati raznih problema koje mora riješiti.

Svi blagdani, sva slavlja koja bi trebala biti Radost, što su drugo nego anticipacija Neba, Vječne Radosti na zemlji u vremenu? Što su drugo sve liturgije ako ne odraz i anticipacija Nebeske Liturgije? To je Nebo na zemlji. Prema tome u Liturgiji, shvaćenoj u njezinu najdubljem smislu, Žrtva, Slavlje, Pjesma, Zahvala, Slava, Ljubav, Zajedništvo, Darivanje, Mir i, nadasve, Radost imaju svoje mjesto i funkciju.

Svaki je blagdan, svako slavlje, upravo komemoracija koja povezuje ne samo sadašnje s prošlim posredstvom tradicije, nego također i vrijeme s vječnošću posredstvom liturgije i vjere. Ovo se zbiva barem za onoga koji svoju duhovnost proživljava onako kako se ona zaista može proživljavati, a to je u Radosti.

“O brate Leone”, govorio je Franjo Asiški dolazeći iz Perugije, “nema tu savršene Radosti. I ako mali brat prosvijetli slijepe, istjera demone, uskrsne one koji su već četiri dana mrtvi, oživi bilo kojega mrtvaca, piši da u tom nema savršene Radosti. I kad bi obratio sve nevjernike na vjeru Kristovu, piši, o brate Leone, mali brat nema u tome savršene Radosti.”

Shvatio je sveti Franjo da je savršena Radost mnogo dublja stvar i znao je o tome govoriti jer je to osjećao, proživljavao i u čežnji iščekivao.

Za razliku od svetoga Franje, mi smo svi već tako akademski da moramo, kako bismo shvatili taj govor, reći da Radost i Veselje jest samo “biti”. Bog je definitivno Radost i ta Radost znači upravo zajednicu s “biti”, svijest da jesmo. Svi smo mi, u osnovi, tako privezani uz naše “biti”, i upravo je otkriće svoga “ja” ono što mi pribavlja Radost, jer je to otkriće izravnog bivanja u Bogu.

Upravo Radost znači Svjesnost samoga Postojanja, Misterija Života i, u potpunoj Slobodi Duha, zaljubljenost u Raspetu i Uskrslu Ljubav. O, kako ih je malo koji koračaju i žele koračati tim putem, zato…

… “Beati pauperes – blaženi siromašni”,

blaženi oni koji znaju razdrti suvišno i onda otkriti pravu realnost,

 da se zvijezde vide samo noću!!!