Blog

 

To je najveća i prva zapovijed

Prenosimo danas zanimljivu opservaciju s bloga Catholic Minority Report:

Ovih dana već je nekoliko tradicionalnih komentatora, analizirajući trenutne probleme u Crkvi, stavilo pod lupu apostolsku pobudnicu “Evangelii Gaudium“. Točnije fokusirali su se na citat uEvangelii Gaudium 161. u kojem se navodi

… prije svega njegova nova zapovijed: prva i najveća od svih zapovijedi i ona koja nas najbolje identificira kao Kristove učenike: “Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas” …

Današnjem katoliku se može lako dogoditi da pročitavši gore navedeni citat ne vidi nikakav problem. Mislim, tko je protiv ljubavi prema svom bližnjem?

Ali, ako usporedimo ovo s onim što je Isus zapravo rekao odgovarajući na pitanje “Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?” , počinjemo uočavati problem. Pogledajmo što o tome kaže Katekizam.

KKC 2055 Na pitanje: “Koja je zapovijed najveća u Zakonu?” (Mt 22,36), Isus odgovara: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed; druga je ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci” (Mt 22,37-40).

Jeste primijetili? Postoje dvije odvojene zapovijedi po redoslijedu važnosti. Prvo “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed.

Današnja Crkva je obrnula redoslijed. Prije svega, ljubav Božja je stavljena u isti rang s ljubavlju prema bližnjemu, kao da se radi o istoj zapovijedi. Ljubav prema bližnjemu, kako nam govore, je jednaka ljubavi prema Bogu. No, kao što se može vidjeti iz EG 161, ni to nije dovoljno. Izbjegava se Isusov izravan odgovor na pitanje, odgovora se na pitanje u cijelosti s drugim citatom, namjerno izbjegavajući ljubav prema Bogu, i to ne samo kao primarna zapovijed, nego ona otpada u potpunosti u korist ljubavi prema čovjeku.

Ova jednostavna, ali opasna promjena leži danas u srcu Crkve. Svaki katolik od prije, recimo, jednog stoljeća razumio bi da ljubav prema Bogu dolazi prva i da je ljubav prema bližnjemu, koja proizlazi iz prve zapovijedi, sekundarna. No, sada je čovjek prvi i ljubav prema Bogu postaje sekundarna, umjesto da bude obrnuto. To je velika inverzija koja se našla u srcu današnje Crkve.

Ipak, Sabor u Tridentu je imao drugačiji pristup.

Štoviše, nikakva čast, ni pobožnost, koja se prikazuje Bogu ne može biti dovoljno Njega dostojna, jer ljubav prema Njemu može beskrajno rasti. Stoga naša ljubav svakim danom treba postajati sve gorljivija prema Onomu, koji nam zapovijeda da ga ljubimo cijelim našim srcem, cijelom našem dušom, i sa svom našom snagom.
Ljubav prema bližnjemu, naprotiv, ima svoje granice, jer nam Gospodin zapovijeda da ljubimo bližnjega kao sebe. Prekoračiti te granice ljubeći bližnjega kao što ljubimo Boga bi bio veliki krimen.” –
Katekizam Tridentskog sabora (Rimski katekizam), 3 dio, 5. poglavlje, 5. pitanje

Dakle, ovaj obrat u Crkvi danas je uzeo toliko maha da- kada katolik stavlja ljubav prema Bogu i njegovim zapovijedima na prvo mjesto, kao što bi trebao, osuđuje ga se kao krutog i nemilosrdnog farizeja.